Repeated implantation failure (RIF)

[ina33]

Nisam ni sestri rekla.... skužila je jer joj je neko čestitao jer da je skužio na Rodi da joj je sestra trudna. Malo se naljutila. Ali, nitko tko nije u tome to ne razumije - dok nisam rodila, nisam vjerovala da će to bit to, i nakon poroda neke 2 godine sam imala "imposter syndrome" - tipa... ok, dogorali smo konačno do zakačivanja embrija, ajde, dogurali preko 3. mjeseca, ajde, evo me skoro pred porod, ajde, sad se rodila, ajde, ko zna kako će to završit, preživjela je razdoblje SIDS-a itd. Da to netko nije prije napisao na formu, jedna Daniela32 koja je isto bila high profile forumašica (masu postova, dri su znali koja je, kao i za mene), da je prvih par mjeseci kao čula glas da joj netko govori tipa "šta se foliraš s tim kolicima".... mislila bih da sam za psihijatriju. Ja prvih možda 4 mjeseca nisam mogla bebi izgovorit "sad će mama ovo ili ono", kad sam toliko dugo bila "teta", jednom sam joj reklia "sad će ti teta promijenti pelenu". Negdje sam pročitala da to normalno i da traje koliko je trajalo liječenje, meni bi to bilo onda 10 godina, ali me ipak pustilo negdje mislim iza 3. rođendana, da mi je prestalo bit čudno da sam stvarno mama.