Ja ti ne znam dati odgovor na to što te muči. Skeptična sam prema daljnjim pretragama. Kad krećem u daljnje pretrage, razmišljam o tome što ću s tom informacijom. Može li se nešto od toga što ćeš eventualno otkriti tretirati na neki način. Ako ne može, što će ti. Možeš saznati npr. da je vjerojatnost da s tom dijagnozom zatrudniš 20% niža. I onda što, odustati ili pokušati.
Ja sam sebi dala limit u dobi - 38. I nakon toga nisam išla. Svjesna da mi nitko nikad neće zahvaliti za to što sam se iscrpljivala, gledala sam sebe u tome, što je meni prihvatljivo, a ne što je MM-u, mojoj mami ili svekrvi prihvatljivo. Neće ti nitko nikad reći hvala na trudu, neovisno o ishodu.
Nama veza nije nikad zbog IVF-a ili nezatrudnjivanja bila ugrožena. Iz naših cipela, ne vidim to kao neki razlog, dok god vam je život ispunjen nekim drugim veseljem. Prije će roditeljski umor poljuljati vezu, čini mi se.