Nijedan ekstrem nije dobar.
Bude mi ponekad žao što je, dok mi je dijete išlo u osnovnu, komunikacija s učiteljicom (i kasnije razrednicom) bila vrlo rudimentarna. Nikakvi mobiteli, nikakvi mailovi, apsolutno ništa osim osobnog dolaska u školu na informacije nije dolazilo u obzir.
S druge strane, da mi na dnevnoj bazi stižu ovakve poruke kao kod BB, mislim da bih ispalila na živce (naročito na te zapovjedne infinitive na koje sam i inače alergična odmah me podsjeti na ZETove kontrole u tramvaju - "Dobar dan karte pokazat" - od učiteljice bih ipak očekivala nešto viši nivo izražavanja). Ako djeca normalno idu u školu, zašto onda slati obavijesti o zadaći roditeljima?

Osim toga, u moru takvih besmislenih poruka, na kraju više nema prostora ni vremena za bitne stvari. Meni je, recimo, u OŠ jako nedostajala komunikacija po pitanju problema u nastavi pojedinih predmeta, atmosfere u razredu (bilo je bullyinga i to onog koji se nesmetano razvijao još od nižih razreda), problema u ponašanju... ništa od toga se nije komuniciralo čak ni na roditeljskim sastancima. Nekako mi se čini da ni u ovakvim Viber ili WA grupama za takve ozbiljne teme nema mjesta.