Što ako roditelji ustanove da vaše predškolsko dijete ima problema sa sluhom?
Svakako se najprije obratite liječniku – djetetov pedijatar uputit će ga na specijalistički orl pregled, gdje će se ustanoviti da li je sluh u granicama normale, ili postoji kakav problem. (Ne mislim zalaziti u stručnu problematiku – to je preširoko područje, ali problem može biti prolazne prirode – nagluhost uslijed povećanih krajnika, začepljenih zvukovoda i slično, trajni problemi ili problemi slušnog procesiranja, kada dijete ima teškoće razumijevanja govorne informacije.)
Ukoliko se ustanovi da postoji neka mehanička prepreka (začepljene uši, suženje zvukovoda, oslabljen sluh uslijed višestrukih upala uha ili grla) liječnik će predložiti odgovarajuću terapiju. U mnogim slučajevima dovoljno je odstranjivanje tzv. treće mandule ili vegetacija, te liječenje upale uha. No, prepustimo to stručnjacima – oni će roditeljima predložiti najbolji način liječenja, a po potrebi i terapije govora (logoped) budući da slabiji sluh u predškolskoj dobi vrlo često ostavlja posljedice i trag na dječjem govoru. Srećom, u današnje vrijeme takvi se problemi uspješno rješavaju. Ako postoji specifičan problem u vezi sluha koji nije rješiv na ORL odjelu, obratite se u specijaliziranu ustanovu kao što je Suvag
www.suvag.hr
Što može roditelj učiniti sa svoje strane?
Budući da dijete govor uči najprije od roditelja, pa tek kasnije od okoline – roditelj može učiniti mnogo, zapravo vrlo često više od logopeda, jer logoped daje smjernice, a roditelj je zadužen da DNEVNO s djetetom vježba.
Dijete koje neko vrijeme nije čulo često treba dulji period da ponovno nauči slušati. To NE znači odrediti dnevno sat vremena za vježbe. Djetetu predškolske dobi primjerenija je igra, kako se ne bi kod njega stvorio otpor prema vježbanju. (Ja sam sa svojom djecom igrala i igrala kojekakve igre do besvijesti – oni dugo nisu znali da su te naše igre zapravo vježbe i terapija, a pokazalo se da je to dobar pristup.)
Svaki roditelj dobro zna što njegovo dijete voli, čime ga se može motivirati (pazite - NE kupovinom stvari – to je pogrešno ako mu ne mislite za maturu kupiti mercedes…). Motivacija može biti odlazak u šumu brati gljive, ribolov, igraonica, SLANO TIJESTO itd…
Život treba organizirati tako da što više vremena koje provodite s djetetom ne bude opterećeno smetnjama – npr. televizijom i drugim medijima, prevelikom količinom ljudi (izbjegavajte bučna mjesta) i sl.
Vježbe moraju biti
neosjetno uključene u svakodnevni život. Dijete to ne treba doživljavati kao vježbu, ali roditelj stalno treba imati na umu da sve što radi i govori ima svrhu poticanja govorno jezičnog razvoja.
Ukoliko je dijete neko vrijeme živjelo s oslabljenim sluhom, ono mora nanovo naučiti slušati. Ukoliko ima problema sa slušnim procesiranjem, bitno je da nauči razabirati bitne informacije koliko je to moguće.
- SLUŠANJE I ZADRŽAVANJE PAŽNJE
- Zvečke: napunite prazne kutije od cedevite ili limenke raznim materijalom (riža, lješnjaci, kamenčići, kukuruz – ne više od 5 komada za početak) i vježbajte prepoznavanje zvuka zatvorenih očiju. To se može proširiti i na druge zvukove (šuškanje papirom ili vrećicom, zvukovi svih mogućih kuhinjskih potrepština itd.)
- Glazbeni instrumenti (dječja gitara, mali sintesajzer, sve vrste UDARALJKI koje su naročito dragocjene – limeni bubanj, praporci, štapići za glazbeni itd.
- Starinska igra POKVARENOG TELEFONA pravi je izazov, pogotovo ako ima više ukućana (4-5 je sasvim dovoljno). Započnite sa jednom jednostavnom riječi od 3 glasa, a kasnije neka dijete zadaje riječ vama. Ne mora to dugo trajati, 2-3 riječi dnevno uzet će samo 5 minuta, a uskoro ćete vidjeti i rezultate.
- Različite vrste glazbe (ja sam sa svojom djecom u dobi od 2-3 godine redovito slušala Orffovu Carminu Buranu, Mozartovu Malu noćnu muziku, Händelov Largo itd. ) – bitno je da dijete uči slušati i razlikovati. PLEŠITE i gibajte se uz glazbu! Izgrađujte djetetu osjećaj za ritam jer govor također ima komponentu ritma. Pitajte dijete kako ga pokreće ova i ona glazba… iznenadit ćete se rezultatima. Ukoliko dijete ne reagira na klasičnu glazbu, nađite nešto drugo – dječje pjesmice, ambijentalnu glazbu, sve do narodnjaka… U ovom poslu nema povjerenstva za šund!
- Redovito djetetu pričajte priče (možete i čitati jednostavne slikovnice) i RAZGOVARAJTE o tome. Neka dijete aktivno sudjeluje – tj. neka i ono postavlja pitanja…
- Možete upotrijebiti i audio-priče, ali kratke (primjer: Pikove priče za igru i zabavu, cd izdanje Mozaik knjige – devet priča od kojih svaka traje 2-3 minute).
- Proizvodite i zvukove koji nisu govor – pljeskanje, puckanje prstima, udaranje po koljenima… (Npr. pjesma KAD SI SRETAN uključuje sve ovo zajedno, čak do glasne dernjave huu-raaa na kraju!).
- Koristite se onomatopejama u svakom trenutku da stimulirate dijete na slušanje: Npr. Kako Danko trči? Tapa-tapa-tapa… Kako Danko kiše? Ćiha – ćiha!
- Svakako nađite vremena da SLUŠATE SVOJE DIJETE – pokazujte primjerom da treba slušati i da je dijete vrijedno da ga se sluša i sasluša do kraja!
- VJEŽBE ZA TIJELO
Govor je složen proces koji uključuje čitavo naše tijelo. Ukoliko smo negdje “zakočeni” ni govor nam neće teći glatko. Zbog toga je važno da se djeci u periodu učenja govora osigura dosta prostora i kretanja, a nije loše ni sustavno provođenje vježbi, recimo – svako jutro po 5 minuta prilikom ustajanja… Ja svoju djecu već dugi niz godina svako jutro malo izmasiram i to je postao naš ritual. Nakon toga naprave nekoliko vježbi (ako im se vježba), na primjer:
- Maženje
- Masaža leđa
- Izvlačenje – roditelj lagano poteže dijete za noge, za ruke, za glavu (ovdje sam koristila “štoseve” iz knjige Sve o masaži – izdanje Mozaik knjige od prije nekih 20-tak godina)
- Protezanje – kao mačka, kao zeko, kao majmun, kao žirafa… (dajte mašti na volju)
- Ustajanje i oblačenje
Isto tako, tijekom dana dobro je napraviti “pauze za rastezanje”. Napravite vježbe zajedno s djetetom – to je ugodno, zabavno i korisno!
Korisne su i predvježbe za pisanje opisane u knjizi “Ples pisanja” Ragnhild Oussoren (primijenite dijelove primjerene mlađim predškolcima).
- VJEŽBE ZA GOVOR
Ako je dijete neko vrijeme živjelo oslabljenog sluha, to će se često osjetiti na govoru. Vježbe pomažu. Ne morate djetetu reći da je to vježba – recite mu da ćete se igrati! Dobro bi bilo započeti s nečim primjerenim godinu dana MLAĐEM djetetu (ne samo zato jer dijete nešto ne može izgovoriti, nego zato da ga ne snađe strah od neuspjeha). Počinje se s onim za što je roditelj siguran da dijete zna i da može USPJEŠNO ponoviti.
- Glasanje životinja - Evo jednostavnog primjera za početak - Kako ide krava? Mu, mu, muuu.... Da djetetu to ne bi bilo dosadno ili trivijalno, igrajte se toga sa zamjenom uloga: najprije treba dijete pitati kako ide krava (mačka, pas, koka, miš...). Nakon toga neka DIJETE POSTAVLJA PITANJA – tko ide muu, muu… ili Kako ide krava? Roditelj treba odgovarati. Ponekad podvalite greške! Ponekad uključite u igru nove životinje! Moja djeca to su često samostalno radila i dovodila me u nepriliku – npr. Kako ide dinosaur????
- Drugi zvukovi: dajte mašti na volju – kako ide vlak, kako ide tramvaj (din don), kako ide BOJLER??? Znate li kako se glasa naš plinski kombi-bojler kad se pali grijanje? Baca iskru puc-puc-puc-puc-puc… Moj sin oponašao ga je kao da šalje dvadesetak pusa cmok-cmok-cmok…
- Pjesmice s rimom (knjiga “Govor-ritam-pokret” Ivane Herljević & Ilone Poshokove je zakon!)
- Učenje govora (i drugih stvari) kroz igru, sa stimulacijom kinestetičkog doživljaja tijela: Dijete neka žmiri ili mu stavite povez na oči. Dodirujte mu prstom glavu, trbuh, ruku… a dijete mora reći: RUKA! TRBUH! GLAVA! Kasnije možete povećati preciznost – lijeva ruka, desno stopalo itd…
- Dovršavanje rečenica (dobro za razvoj fonda riječi): Najprije poučite dijete igri: Kako li se zove životinja koja je pojela kozliće? Ne mogu se sjetiti. Kozliće je pojeo….VUUUK! (dakako, to dijete viče!). Sjetite se ovo primijeniti u svakodnevnom životu: Dodaj mi ono čime jedemo juhu? Kako li se zove? ŽLICAAAAA….
- Analiza i sinteza – nikad nije prerano!
I na kraju – dijete će vas svojim napretkom nepogrešivo voditi u pravom smjeru. Da li loše izgovara pojedine glasove ili općenito ima mali fond riječi… Morate ga samo slušati, zapravo OSLUŠKIVATI (i to uhom i srcem) njegove potrebe.
Peterlin
P.S. Ovo je nedovršena priča – govor učimo dok smo živi!
2006.
Originally Posted by Mapmap
Reply With Quote