Citiraj Mapmap prvotno napisa Vidi poruku
Peterlin, predivan post. Drago mi je da su se vasa djeca ostvarila. To zelim.i svojoj - ma sto to bilo - da budu ostvareni, samopouzdani i sretni, da lako i lijepo i sigurno stupaju u odnose sa svojim vrsnjacima. On -prema logopedici - bude s vremenom ispravljao te greske - ona misli da on s vremenom bude sve bolje razumio i govorio - ali ja zelim da mu to omogucim sto ranije, da bude sretan i neopterecen skolarac, da mu se vrsnjaci ne smiju i da zbog toga ne postane nesretan. To mi je najveci strah
Bez brige, za sve će se naći rješenje. Ne treba unaprijed brinuti o situacijama koje se nisu dogodile, a možda i neće... Djeca su vrlo osjetljiva na naše strahove i lako se može dogoditi da školu počnu smatrati strašnim mjestom. To ne želimo. Želimo ih osnažiti da se dobro nose s okolinom, ali ne možemo utjecati na to kako će se drugi klinci ponašati. To i nije naša briga. Ja sam uvijek svojoj djeci govorila da ne uzimaju srcu zlobne primjedbe: Ako ti netko kaže da si glup, to ne pokazuje kakav si ti, nego kakav je ON!

Dakako, djeca trebaju dorasti do razumijevanja tih finesa. Dođe to s vremenom. Ne možemo ih držati pod staklenim zvonom, bez obzira imaju li kakve posebne potrebe ili ne. Naš je zadatak da ih naučimo kako s tim izaći na kraj, kako izvući najbolje iz svake situacije, kako prepoznati prijatelja itd. Morat će stjecati iskustvo sami. To je njihov život. Mi to ne možemo za njih odraditi, a i nije potrebno. Sami će se snaći. To ne znači da će sve uvijek ići glatko, ali tako je to. Prepreke i komplikacije čine nas jačima. Ja sam sigurna da su rane razvojne teškoće mojoj djeci donijele i koristi. Rano su stekli dobre radne navike, a to se pokazalo tek puno kasnije. Sve će biti u redu.