Citiraj Mapmap prvotno napisa Vidi poruku
Ne. Nitko mi to nije ni sugerirao, a stvarno kucam na mnoga vrata, metaforicki i doslovce. VEP mu je raden 2x , pokazao je "blago usporeno provodenje podrazaja makularnim vlaknima oba vidna puta u postkolikularnom dijelu". Njegov neuropedijatar na to odmahuje rukom i to smatra gotovo pa urednim nalazom i ne misli da bi moglo biti uzrokom njegove slabije paznje.
Njegova ER smatra da bi njegova slabija paznja mogla biti uzrokom slabijeg govora.
Ali nitko mi jos nije preporucio da napravim te pretrage
Svakako, ali ni sluh ne treba zanemariti. Ne kažem da je i u ovom slučaju to baš tako, ali vjerujem da vrijedi provjeriti.

Kad sam jednom osvijestila problem, imala sam muku da pedijatricu uvjerim da dijete treba u Suvag, ali ja sam tvrdoglava mazga i nisam popuštala. Isto je bilo i s vidom - bježalo mu je oko, a pedijatrica je govorila da to nije ništa. Tek kad smo se dočepali centra za strabizam (L. je imao 3 godine), tamo su nam rekli "Pa gdje ste do sad bili?" Na sreću, sve je to još uvijek bilo na vrijeme.

Moj sin je imao vidljivih i značajnih problema sa sluhom u ranoj dobi, a mi to nismo prepoznali. Tek mi je odgajateljica u vrtiću skrenula pažnju. Kad sam razmislila o tome, vidjela sam da žena ima pravo - moje dijete nije se odazivalo na ime ako me ne bi i vidjelo, nije reagirao na govor u autu (ja sjedim naprijed, a on otraga u sjedalici), uvijek je pogledom tražio naša lica, nije reagirao na lupanje vratima i buku.... govorio je točno onako kako je čuo. Lupao je glavom o pod u kuhinji, jer su mu zvukovodi bili potpuno začepljeni. Dijete ne zna da može i treba biti drugačije, a često ne zna ni roditelj. Zato idemo liječnicima, ali i oni ne mogu uvijek od prve prepoznati problem, pogotovo ako ne kucamo na odgovarajuća vrata. Mi smo imali sreće i našli prava vrata. Zauvijek ću biti zahvalna dragoj teti S. , odgajateljici u DV Cvrčak, koja mi je skrenula pažnju i uputila me u pravom smjeru.