Pozdrav,

Dugo Vas čitam i evo sam se konačno odlučila i lofirati, prvenstveno radi postova Peterlin koji me kad sam u depri zbog sina izvuku...Naime, moj sin ima 5 godina. U dobi kad je trebalo progovoriti shvatili smo da to sve kako kaska i odmah smo krenili u akciju. Naravno u tim trenutcima vidiš samo njegove loše karakteristike i samo crne misli i prognoze su ti na glavi. Međutim, prvi pregledi su isključili nešto "ozbiljnije" već su ga svrstali u specifične govorno jezične teškoće.
Malo po malo, defektolog, logoped, sada i neurofeedback kojeg toplo preporučujem i on sada govori. Ni bilzu kao njegovi vršanjaci, ali govori. Osim govora, njemu su kasnile neke socijalne vještine, odnosno, nije ulazio u interakciju sa vršnjacima. Nije stajao sa strane i bio u svom svijetu nego bi ih npr. promatrao i smijao se nečem što oni izvode, ali se nije uključivao. Sad je došlo polako i to, ali vrlo ograničeno jer još ne kuži pravila igre pa je to na razini lovice i bezglavog trčanja sa njima, ali eto, prije nije ni to.
Inače, ide u vrtić, jako je poslušno dijete, sam jede odavno već, oblači se sam, spava odlično, sam odlazi na spavanje, voli se maziti jako je topao, pogodi ga strašno npr. kad sestra plače, nikada nikog nije udario, u vrtiću nemaju nikakvih pritužbi i problema sa njim, iako baš ne sudjeluje u aktivnostima, ja bi rekla da je to zbog toga što jednostavno ne zna. Uvijek inzistira na tome da sam nešto napravi. Plaće i ljuti se kada npr. ja krenem ga obući.
Ponekad mi se čini da ga sve treba naučiti, nije kao svako drugo dijete da upija u prolazu. Sa druge strane me onda iznenadi sa nečim što je zapamtio ili razumio a nikad ga nitko to nije učio ni pokazao mu.
Dok je bio manji imao je i nekih stereotipija po meni (ako ja dobro poimam to) npr. uvijek je morao on upaliti svjetlo kad uđemo u kuću, ako to napravi netko drugi ljuti se, iako je ta ljutnja kratkotrajna i brzo zaboravi, nema tantruma i nikad ih nije imao.Te su stereotipije mijenjale, npr. nekad bi ga držalo to svijetlo, nekad tipke u liftu...ali neko vrijeme, pa prođe i nađe nešto novo. Imao je dosta eholalija, ali kako se govor razvija i one polago iščezavaju.
Njegov napredak je ogroman, ali mene stalno kopa ist, a to je koliko će moći...što kad dođe škola, hoće li moći u nju, kako će to ići...5 dana sam super i vidim ga odlično, 5 dana sam ajme, vidim samo crno i svih punim tim crnilom. Šta ću....ne mogu si pomoć, svjesna sam da ima teškoću, a sa druge strane, čovjek može udariti glavom o zid i reći-hvala Bogu da je to!
eto malo sam se istresla...i volila bi da mi napišete kako su Vaša djeca danas, Peterlin mi doista ulijeva dosta nade, vidim da ima dva krasna sina koja su puno postigla uz mamu...