Jezicno-govorni problemi

[Peterlin]

Nisam znala za taj članak, ali sam jednom davno naišla na neko istraživanje kojim je dokazano kako logo terapija daje učinak u ispravljanju izgovora kod takve djece "kasnih govornika", ali ne i učinak u dijelu receptivnog govora - razumijevanja jezika.
To bi značilo da se isto (receptivan govor) omogućuje poticajem u neposrednoj blizini djeteta (obitelj, društvo ...) i to je sasvim dovoljno.
Opet zašto? Jer nije poremećaj, nego karakteristika.

Dijagnoza je bitna jer kada ti je daju, barem u slučaju "kasnih govornika" teško ju napuštaju.
Imam slučaj gdje je dijete postiglo uredan razvoj govora, a dijagnoza i dalje stoji zahvaljujući opet logo testovima koji su druga tema po pitanju relativnosti...
Na taj način roditelji, koji prate tijek razvoja ostaju zbunjeni, krivo informirani, a nad djetetom se može time i dalje provoditi nešto što ga frustrira i umara jer mu to zapravo ne treba.

Što je IP za nas neznalice ako može pojašnjenje?

Hello,
Iz ovih tvojih postova vidim da se svim silama boriš protiv toga da dijete dobije nekakvu dijagnozu. Iz iskustva - to ne valja. Imala sam takav osjećaj kad su mom sinu u Suvagu napisali drugu ili treću dijagnozu. Tamo imaš cijeli tim. Moj sin je osim logopeda imao neuropedijatra, fizijatra (jer mu je trebalo), ali sve je to imalo svrhu. To roditelj može sagledati tek kasnije.

Moj savjet: To što pišeš ne umara dijete nego opterećuje tebe jer imaš dojam da s djetetom nešto nije u redu. Moraš to pregristi i razmisliti ŠTO JE NAJBOLJE ZA DIJETE. Bila sam u tim cipelama, a izlaz mi je pokazao prijatelj (logoped po struci) koji je rekao ovako: Pusti struku da piše i mijenja dijagnoze. To im je posao. Velika je vjerojatnost da će u tom procesu ponuditi nešto što će se pokazati dobrim. Najčešće je to terapija.

Pojašnjenje: IP = individualizirani pristup u nastavi (opseg gradiva ostaje isti kao i za sve ostale učenike, za razliku od prilagođenog, gdje se nastavni program smanjuje prema mogućnostima djeteta). Daklem, individualizirani pristup znači da će učitelj dobiti upute: kod djeteta preferirati usmeno ispitivanje (ili pismeno, ovisno o teškoćama), omogućiti dulje vrijeme za pisane ispite, povećan font na ispitima i ostalim nastavnim materijalima, ne skidati ocjene zbog neurednosti uzrokovane lošom motorikom, prilagoditi nastavne materijale (da dijete ne treba prepisivati s ploče, nego mu učitelj pošalje ili uruči ppt), korištenje vlastitog osobnog računala na nastavi, korištenje asistenta u nastavi (moja djeca to nisu imala, jer nisu trebali, ali pišem jer nekima treba). Te upute piše logoped, ponekad psiholog, ovisno o potrebama. Ne bih sada kako se ishodi rješenje o IP, jer očito još niste došli do toga.

Epilog: Moj kasni govornik bio je super odlikaš u osnovnoj školi, odlikaš u zahtjevnoj matematičkoj gimnaziji i eno ga na 4. godini FER-a. Ni danas ne govori puno. To je karakteristika. Aliiii ne bi on to uspio da nije cijelo školovanje imao individualizirani pristup (uključivši i fakultet - sve se to može organizirati i puno pomaže). Išlo tp bi ok, ali ne s ovako dobrim rezultatima. Bio bi vrlodobar da netko nije imao osjećaja da dijete može puno više kad bi mu se izašlo ususret. Da nije imao npr. produljeno vrijeme za ispit državne mature i posebne uvjete za polaganje engleskog (višestruko ponavljanje audio dijela, jer on ima dokazane teškoće u percepciji toga) ne bi to baš tak bilo. Bog te pitaj da li bi mogao upisati mioc i fer. Ako se ne varam (a stvarno mi se ne da više kopati po 15 godina starim nalazima) ovaj moj sin je imao dijagnozu F80.

Drugi sin mi je imao dijagnozu teškoća čitanja (F81). On definitovno nije imao govorne teškoće, aliii on je ljevak i bilo mu je silno teško početno čitanje. I njega su papiri pratili od devete godine sve do nedavne prvostupničke diplome. Više ograničenja imao je zbog alergijske astme nego zbog ovoga. S obojicom smo se naradili u ranoj dobi (to mi je jasno tek sada, kad je sve prošlo - nije nam bilo teško, ali ali je uzelo puno vremena - nama ali i njima). Naime, logopeda dijete vidi 1x tjedno, a roditelji su s njim svaki dan. U školi učitelji nemaju uvijek vremena/kapaciteta/osjećaja posvetiti se baš tvom djetetu, pogotovo ako imaju još troje takvih u razredu.