Mislim da niste shvatili. Naravno da nije jedina curica u razredu. Ali one se znaju sve vec od prije, isle zajedno u vrtic, zajedno odrasle pa je moja vise kao izolirana. Nisam primjetila bilo koji oblik nasilja, ali eto one su u toj svojoj grupici, a ona tako povucena ostaje sa strane. Sto se tice djece van skole ugl je isto kao i u skoli, znaci imaju vec svoje drustvo a moja sramezljiva ne zna kako da se uklopi i pride im uopce. Lakse joj se zatvoriti u sobu i gledati mobitel. Ja dajem sve od sebe, vodim ih cesto na igraliste medu djecu, kao sto sam napisala sin trenira nogomet, pa i mi idemo s njim gledamo treninge, ali ona ostaje postrani dok djeca ne odu onda se ona oslobodi. Cesto idemo na izlete, kada god je suprug slobodan gledamo da odemo ili do grada ili bilo gdje sa djecom da bi joj bilo lakse. Izrazila mi je cak zelju da bi voljela da se vratimo u mjesto gdje smo prije zivjeli. Ali ne znam ni sama kako da joj objasnim da je to ne moguce. Tamo smo bili podstanari i nakon dugih 8 godina uspjeli smo kupiti svoju kucu ovdje gdje smo sada.