Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
Ja moram reći da je meni malo čudno što je dijete koje je bilo normalno socijalizirano i imalo društvo odjednom tako sramežljivo i nesnalažljivo u druženju. Jest selidba velika promjena, a sredina je mala, ali svejedno, pa i tim djevojčicama koje su oduvijek skupa bi ona trebala biti zanimljiva kao netko novi i nepoznat u razredu, tako da mi je neobično da ne pokazuju nikakav interes za nju. Zato se i pitam ima li tu možda i kakvog namjernog isključivanja i bullyinga. Tako da psiholog uopće ne bi bio loša ideja. Učiteljica je stvarno bezveze, to jest njen posao da radi na tome da se dijete uklopi, i ne vidim da bi bio neki veliki trud popričati s pet djevojčica i sugerirati im da tvoju uključe u druženje i da je ne ignoriraju.
Mislim da bullying nije u pitanju jer sam vec bezbroj puta pricala s njom o tome i pitala dali joj se netko smije, dali ju netko vrijeda ili nedaj Bože udara. Ali kaze da nisu nikada joj tako nesto napravili, nego jednostavno je odbacena od njih. I sto se tice toga ona je uvijek bila sramezljiva i povucena, ali nikada ovoliko. A i jednostavno je tamo od malena bila u istoj sredini i odrastala sa tom djecom i naravno da su se stalno druzili. Ja sam svjesna da se njoj od samog pocetka nije svidjela ideja o selidbi i pripremali smo djecu dosta dugo na to da cemo se preseliti, ukljuceni su bili i u trazenje kuce za kupnju i uredivanje, pa ne znam kako se bas toliko odjednom povukla