Ja sam na prvu konzultaciju za ivf došla s dilemom vaditi van jajovod i "cistu" koju sam imala ili u postupak.
Dr. mi je rekao da je u biti tekućina u jajovodu /isto je bio hidro/saktosalpinks/ sterilna, da neki smatraju da je embriotoksična, da drugi smatraju da nije i da on to ne bi vadio van jer on smatra da nije.
E sad ja sam ostala trudna i s takvim proširenim jajovodom, uglavnom znate kako je moja trudnoća završila. No ostala sam trudna u onom ivf postupku u kojem sam od punkcije i transfera uzimala antibiotik 5 dana. Moguće je antibiotik smirio infekciju na kratko vrijeme.
Ja sam samu sebe uvjerila da je korioamnionitis kod mene nastao baš zbog tog infektivnog djelovanja iz jajovoda pa sam na kraju nakon svega ipak izvadila taj jajovod. Ni moj se doktor nije dao baš samo tako uvjeriti, ali sam otišla po još jedno mišljenje doktora koji je bio mog stava i koji je potvrdio da je današnja praksa u razvijenijim zemljama izvaditi jajovod koji je proširen infekcijom kako bi se povećala uspješnost ivf-a.

Potpuno razumijem cure koje se dvoume oko ovakve radikalne operacije jer se ipak vjerojatno podsvjesno nadate da bi do trudnoće moglo doći i na "uobičajen" način, ali kad pogledam unatrag i rezimiram sva svoja iskustva žalim što operaciju nisam napravila prije.
Uostalom i jako pokvaren zub se mora vaditi van jel tako? Na duži rok ipak nije dobro imati u tijelu nešto što je kronično upaljeno...