Prevelika očekivanja od djeteta?

[Di7]

Pozdrav, već dugo pratim ovaj forum i sada sam se odlučila registrirati i pitati za vaš savjet/mišljenje.

Naime, moja I. završava 4.razred. Ne mogu reći da je loše djete, no zapravo od kako je krenula u prvi razred ona se postepeno pogoršava. Prije škole bila je ajmo reći "iznadprosječna" ne znam kako drugačije da se izrazim. Svladala je čitanje, pisanje, zbrajanje itd davno prije škole. Bila je ambiciozna, sve ju je zanimalo. Rano je proplivala, išla s nama na planinarenja (i to ozbiljna), veslanja, raftinge, kanjoninge...ma sve ju je zanimalo i sve joj je išlo dobro.
No, kako je krenula u školu ona svake godine sve više gubi interes za ičim.
Čini mi se da je ogroman problem u tome što ona u svom okruženju nema poticajnu djece. Odnosno, klinci iz razreda, a i iz susjedstva su sve samo ne društvo koje bih joj izabrala. Ta djeca nemaju nikakvih obaveza doma, čini mi se da roditelji od njih ništa ne očekuju i ne potiču ih da budu uspješni, da se trude, da stvaraju neke radne navike.

Naravno, mojoj I. je trenutno to super. Jer zašto bi ona išla na karikiram planinarenje i malo se potrudila kad može umjesto toga ostati kod bake i dede i visiti cijeli dan na mobitelu.

Jučer sam poludjela jer smo MM i ja išli na poslovni put 3 dana, a I. je ostala kod mojih. Inače ima ograničenje na mobu sat i pol, ali uvijek kad je kod mojih oni traže da isključim ograničenje. Pogledam u aplikaciji, ona je bila na mobu u jednom danu 10 sati i 13 minuta!!! 10 sati, hej!!!

I tako moji ne vide tu ništa sporno, jer ok kao malo je pretjerala, ali ništa strašno, a i mene krive da previše očekujem od nje u smislu da očekujem od nje izvrsnost u školi, učenje dodatnog stranog jezika uz engleski, sport i obaveze kod kuće (pomaganje u kućanskim poslovima).

Ja smatram da ne tražim previše, ona je itekako sposobna i za više. Važno mi je da bude izvrsna u školi i uči jezike, znam da tek završava 4. razred, ali cilj je da upiše IB program na MIOCU nakon osnovne. Obrazovanje je prioritet i ne mislim popuštati oko toga, bez obzira što njeni prijatelji ne moraju dobar dio toga ko ona, i roditelji im dozvoljavaju svu slobodu, a ni malo obaveza, mislim da im rade medvjeđu uslugu.

Ili sam ja luda i previše očekujem od I. kad želim da bude ambiciozna i uporna kakva je i bila prije polaska u školu i ukalopljenja u neki loši prosjek?

[sirius]

Di7, jesi ti trol ili prava osoba?

[Beti3]

Naslov teme je pitanje, pa ti odgovaram.
Da, imaš prevelika očekivanja od djeteta.
Da, imaš pravo na svoja očekivanja.
Da, trebaš se pripremiti da ih dijete ne ispuni i da ti to ne sruši svijet.
Da, dijete ima pravo ne ispuniti tvoja očekivanja.
Da, možeš postavljati svoja pravila kao i svaki roditelj, te brinuti da se ista poštuju.

[Di7]

Zašto bih bila trol?
Jer imam određena očekivanja od djeteta, za koje smatram da su normalna, dok dio obitelji misli da pretjerujem, pa iskreno pitam za mišljenje nepristranih osoba na forumu, koje su koliko pratim forum uvijek imale odlične savjete?

[Di7]

Hvala na odgovoru.
Stvarno me zanima što ti točno djeluje kao da je previše za djete u tim godinama?
Meni se uistinu ne čini da pretjerujem, jer vidim da je sposobna, a uz to nije da joj nedostaje vremena za igru i druženje s djecom. Naravno, potpuno ostavljam otvorenu mogućnost da griješim, i da mi se ukaže gdje. zato sam se na kraju krajeva i javila ovdje

[Tanči]

Ja mislim da od svojih roditelja očekuješ previše.
Od djeteta, ne znam.
Mišljenja sam da dijete ne mora obavljati kućanske poslove i da je 10 sati mobitela apsolutno previše.
Mišljenja sam da i djeca sama biraju prijatelje.
Mogla bih pisati i pisati, ali nemam snage, ni volje.
Nikad nisam očekivala ništa od djeteta.
Nikad nisam pritiskala, tjerala, gnjavila, kažnjavala...
Rekla sam joj da joj je škola jedina obaveza i kaj napravi, napravila je za sebe pa bile to petice ili jedinice.
Briga me.
Ja ju jednako volim što god upisala: MIOC ili trogodišnju strukovnu...
Završila je Mioc i sad je izvrstan student na Mefu. Unatoč bolesti koja se ispriječila na tom putu.
Ali ona je imala cilj i radila je na tome da taj cilj ostvari.
I sada je tako i ja uopće ne sumnjam da će uspjeti.
Samo neka bude zdrava.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[tangerina]

Ja mislim da je korisno ponekad se podsjetit koje su nama kao roditeljima najvažnije vrijednosti s kojima odgajamo svoje dijete
ne trebamo od tih vrijednosti odustajati zato što baka i djed ili ljudi na forumu kažu da je to previše ili premalo

Također, važno je pričat s djetetom i provjerit kako se ono osjeća u toj priči. Tako da najvažnije je da li je NJOJ to previše, a to nećeš saznati ovdje na forumu.

Prijatelje djeci ne biramo, i dobro je da dijete ima u životu i nekoga tko će ga naučit ljenčarit i džabalebarit, što je isto vrijedna osobina. Ali s vremenom se dječje društvo mijenja, i biramo si one koji su nam sličniji.

Generalno, visoka očekivanja od djeteta su dobra i poželjna, prema istraživanjima najbolji roditeljski stil je puno ljubavi plus visoka očekivanja. ALi sve je to jedan složeni ples, ne vjerujem da je stvar baš tako crno bijela da se nitko od druge djece baš ničim ne bavi.

[Di7]

Hvala
Naravno da sama bira prijatelje, ne ulazim u to ako se ne radi o nekom problemu i jako lošem utjecaju. Kažem samo da joj ja ne bih odabrala te prijatelje, ne da sam joj ih zabranila. Nikad nisam ni jednu lošu riječ rekla o njenim prijateljima.

Naravno da ću ju isto voljeti bilo da završi u srednjoj za pomoćnog kuhara ili u MIOCU, ali ovdje se radi o djetetu koje ima potencijala i previše i želim ju naučiti da se trudi u životu. Želim za nju najbolje obrazovanje jer smatram da je to bitno. Bitno za nju i njen život kasnije. Zašto da se muči cijeli život jer sam joj u dječjem godinama dozvolila da uvijek bira lakši put i da se ne mora potruditi za ono što želi.
Ona je odlikašica, no zadnjih par mjeseci pod utjecajem djece nju kao da je sram napisati ispit najbolje, jer "bravo 5" dobivaju samo "štreberi". To je ono što me izluđuje, što pada pod taj neki negativni utjecaj.

A što se tiče kućanskih poslova, to su stvari poput isprazniti mašinu za suđe, ili sušilicu, obrisati prašinu tu i tamo, i pospremiti za sobom stol. Stvarno mislim da to nije previše za očekivati, ona je član obitelji, a ne gost u hotelu.

[Vrci]

Meni je iskreno djetetu koji je 4.razred suludo vec odredivati koju srednju mora upisati. Sto ako ju zanima totalno nesto drugo?
Ovo je samo forsanje roditeljskih ambicija

[Vrijeska]

Ako je trol, pogodio je u pravu točku Dijete ima 9 godina i već pričaš o IB programu u MIOCU-u?


A ako nije: Oh, gdje ide ovaj svijet ...
Jesi li odredila i kad će se udati?!


10 sati mobitela je stvarno i puno i previše...vrati aplikaciju i kad je kod bake i djeda. izgubili ste povjerenje i to je to.

Zašto misliš da druga djeca nemaju poticajnu okolinu i ne uče jezike?
Možda su druga djeca samo djeca i uživaju u igri. Možda roditelji nemaju novaca da im plate ...
Na vama je da stavrate poticajnu okolinu i potičete aktivnosti.

Ono što je sigurno jest da su uz online nastavu djeca postala bezvoljnija, više borave u kući; uz mobitele kao glavnu zabavu, nemaju volje za druženje s vršnjacima na igralištu.

[Di7]

Djete ima gotovo 11 godina. Da li je prerano razmišljati o srednjoj, možda i je, ali mislim da nije loše imati neki cilj kojem se teži. Postoje utemeljeni razlozi zašto baš ta gimnazija, ali ne vidim razliku od toga do činjenica da brojni roditelji u istim godinama razmišljaju u smjeru da će im djeca ići u gimnaziju (bilo koju) i nakon toga tek biti dovoljno zrela za odabir bilo kojeg faksa ili šta god ...
Naravno da neće svijet propasti ako upiše nešto drugo, niti ću je manje voljeti

[čokolada]

To ti je sve, da se modernim jezikom izrazim, čekić i ples. Koji put udaraš čekićem, utječeš i vraćaš u kolosijek koji si zamislila, a češće plešeš...

...na rubu živaca, osobito ako dijete nije oduševljeno tvojim planom za njen život .

[čokolada]

Ako je trol, pogodio je u pravu točku .

Pogodio je i ako nije . Da malo živnemo.

[marta]

Kad ju ostavis kod bake i dide, mobitel uzmi sa sobom.

[Di7]

Pogodio je i ako nije . Da malo živnemo.

Evo, stvarno nisam trol i nije mi jasno zašto to mislite.
Zar vi svi stvarno nemate ama baš nikakva očekivanja od vaše djece (u skladu s njihovim sposobnostima)?
Ili ako ja pretjerujem, ajde mi molim vas nacrtajte u čemu to točno? Što sam kao cilj postavila dobru školu za koju se nadam da će upisati za 4 godine?

[Di7]

Kad ju ostavis kod bake i dide, mobitel uzmi sa sobom.

Da, tako će i biti. Jer njoj mobitel realno ne treba, koristi ga najviše za igranje igrica

[čokolada]

Zašto da se muči cijeli život jer sam joj u dječjem godinama dozvolila....

Znam neke doktore koji su ovim argumentom svoju djecu odgovarali od medicine.

[mitovski]

Zašto bih bila trol?
Jer imam određena očekivanja od djeteta, za koje smatram da su normalna, dok dio obitelji misli da pretjerujem, pa iskreno pitam za mišljenje nepristranih osoba na forumu, koje su koliko pratim forum uvijek imale odlične savjete?

Pa meni smrdi na trola jer u 4. razredu osnovne već odrediti što će dijete upisati meni nema veze s pameću, osim ako je dijete toliko darovito i nadprosječno pa je već u 4.r samo došlo do toga, a takvih je u promilima.
10 sati mobitela je strahovito puno. Imati očekivanja je u redu, ali s 11 godina odrediti djetetu život nije.

[Tanči]

Hvala
Naravno da sama bira prijatelje, ne ulazim u to ako se ne radi o nekom problemu i jako lošem utjecaju. Kažem samo da joj ja ne bih odabrala te prijatelje, ne da sam joj ih zabranila. Nikad nisam ni jednu lošu riječ rekla o njenim prijateljima.

Naravno da ću ju isto voljeti bilo da završi u srednjoj za pomoćnog kuhara ili u MIOCU, ali ovdje se radi o djetetu koje ima potencijala i previše i želim ju naučiti da se trudi u životu. Želim za nju najbolje obrazovanje jer smatram da je to bitno. Bitno za nju i njen život kasnije. Zašto da se muči cijeli život jer sam joj u dječjem godinama dozvolila da uvijek bira lakši put i da se ne mora potruditi za ono što želi.
Ona je odlikašica, no zadnjih par mjeseci pod utjecajem djece nju kao da je sram napisati ispit najbolje, jer "bravo 5" dobivaju samo "štreberi". To je ono što me izluđuje, što pada pod taj neki negativni utjecaj.

A što se tiče kućanskih poslova, to su stvari poput isprazniti mašinu za suđe, ili sušilicu, obrisati prašinu tu i tamo, i pospremiti za sobom stol. Stvarno mislim da to nije previše za očekivati, ona je član obitelji, a ne gost u hotelu.

Obrazovanje je bitno, ali je fakat nebitno je li to Mioc ili neka druga škola.
Možda tvoju kći zanima nešto drugo, a to nije pm gimnazija.
Mioc je kvalitetna škola, ali nije jedina.
Najbolji dokaz je da su prijemni na medicini u Zg prolazili maturanti iz Belišća, Županje, Zaboka, Imotskog...dakle, djeca iz lokalnih gimnazija u kojima su očito dobili kvalitetno obrazovanje.
Što se tiče njenih ciljeva, razgovaraj s njom. Puno i svakodnevno.
Sad će i pubertet pa razgovarajte i o tome.
Pusti mašinu, sušilicu, stol...to je nebitno. Nek održava svoju sobu i to joj je dosta.

[Peterlin]

Kad ju ostavis kod bake i dide, mobitel uzmi sa sobom.

E, svaka čast... Ja sam htjela to napisati.

Iz vlastitog iskustva, nisam imala problema s mobitelom, ali jesam s laptopom (u toj dobi) i nakon tjedna drogiranja igricama, spakirala sam hardver i to je bio kraj.

S druge strane, dečki nikad nakon tog tjedna (kad su sami sebe pretvorili u zombije, početak ljetnih praznika) nisu ponovili 10 sati dnevno na ekranima. Čak nisu bili kod bake i dede, nego sami doma (zapravo, još gora varijanta).

Iz dugoročne perspektive - to je iskustvo koje isto treba steći.

***
Još o očekivanjima - meni nije stran taj pristup dugoročnog planiranja, ne u smislu da bih dijete tjerala u mioc, jer to se u ovoj dobi ne zna, nego ih u ovoj dobi treba motivirati da isprobaju i iskoriste sve svoje potencijale.

[mitovski]

Ja mislim da od svojih roditelja očekuješ previše.
Od djeteta, ne znam.
Mišljenja sam da dijete ne mora obavljati kućanske poslove i da je 10 sati mobitela apsolutno previše.
Mišljenja sam da i djeca sama biraju prijatelje.
Mogla bih pisati i pisati, ali nemam snage, ni volje.
Nikad nisam očekivala ništa od djeteta.
Nikad nisam pritiskala, tjerala, gnjavila, kažnjavala...
Rekla sam joj da joj je škola jedina obaveza i kaj napravi, napravila je za sebe pa bile to petice ili jedinice.
Briga me.
Ja ju jednako volim što god upisala: MIOC ili trogodišnju strukovnu...
Završila je Mioc i sad je izvrstan student na Mefu. Unatoč bolesti koja se ispriječila na tom putu.
Ali ona je imala cilj i radila je na tome da taj cilj ostvari.
I sada je tako i ja uopće ne sumnjam da će uspjeti.
Samo neka bude zdrava.


Sent from my iPhone using Tapatalk

E sad, što se ovog tiče to ovisi o djetetu. Nisi nikada jer nisi morala. Bi li stvarno stavila sve u njene ruke da je krenula redati jedinice, da je rekla da u školu ne želi ići, da ne želi učiti? Ozbiljno misliš da te ne bi bilo briga da je krenula ovim putem?
Svaki roditelj treba naći svoj način jer i mi roditelji i naša djeca smo različiti i ne funkcionira kod svakog isti pristup.

Prevelika su očekivanja po meni npr. ako je očekujem da moje dijete ima 5 iz matematike, a realno je npr. 3, ako očekujem da ide u baletnu školu i bude izvrsna, a ima 2 lijeve noge, ako očekujem da bude liječnik, a njoj zlo kad vidi krv.
Jedno su naše želje, a drugo djetetove želje, potrebe i mogućnosti.

[Di7]

Pa meni smrdi na trola jer u 4. razredu osnovne već odrediti što će dijete upisati meni nema veze s pameću, osim ako je dijete toliko darovito i nadprosječno pa je već u 4.r samo došlo do toga, a takvih je u promilima.
10 sati mobitela je strahovito puno. Imati očekivanja je u redu, ali s 11 godina odrediti djetetu život nije.

Ma nije to određivanje što će upisati, niti određivanje života, možda sam se krivo izrazila. Da objasnim što mislim pod tim da je to cilj. Ona je iznimno darovita, matematiku obožava, a engleski priča bolje od nekih odraslih koje znam. Skladno tome i nekih drugih njenih želja, a i toga da stvarno smatramo da je obrazovanje jako bitno, želimo joj najbolju školu, onu u kojoj će moći razvijati svoje talente i nakon koje će imati priliku da nastavi školovanje gdje god u svijetu želi i da studira što god želi i što ju zanima.
Naravno da to nije uklesano u kamen i da će imati svako pravo sama odlučiti što će upisati nakon osnovne, ali mislim da je poticajno imati nešto odlično, ne možda kao cilj, već kao težnju da se radi na sebi, da se nakon što se napiše zadaća i pročita nešto od gradiva, da se osim youtubera pogleda i neki kvalitetan sadržaj, pa se onda na kraju krajeva ima vremena svaki dan i za igru i za druženje.

Sport je sama odabrala koji želi, iako ja nisam na prvu bila oduševljena jer se radi o borilačkim vještinama, nisam ju ni pokušavala odgovarati ili nametati nešto svoje. Podržala sam ju. Ekipa s treninga je super. No, zbog ove korone, treninga nema već godinu dana.
Ostalo joj je društvo iz razreda koje jednostavno nije poticajno. Naravno da i u razredu ima dio učenika koji uče jezike i bave se sportom, no u manjini. I ona se ne želi družiti s njima jer "glavni frajeri/frajerice" iz razreda su upravo lošiji učenici koji vode kolo i ismijavaju se onima s peticama jer su "štreberi". I sad se ona valjda strašno želi uklopiti u "cool" ekipu koja smatra da je sramotno dobiti 5 ili biti pohvaljen, a ne stvarati probleme.

[Di7]

Obrazovanje je bitno, ali je fakat nebitno je li to Mioc ili neka druga škola.
Možda tvoju kći zanima nešto drugo, a to nije pm gimnazija.
Mioc je kvalitetna škola, ali nije jedina.
Najbolji dokaz je da su prijemni na medicini u Zg prolazili maturanti iz Belišća, Županje, Zaboka, Imotskog...dakle, djeca iz lokalnih gimnazija u kojima su očito dobili kvalitetno obrazovanje.
Što se tiče njenih ciljeva, razgovaraj s njom. Puno i svakodnevno.
Sad će i pubertet pa razgovarajte i o tome.
Pusti mašinu, sušilicu, stol...to je nebitno. Nek održava svoju sobu i to joj je dosta.

Naravno da je u konačnici nebitno hoće li to biti MIOC ili neka druga kvalitetna škola. Bitno je je da bude kvalitetna škola u kojoj će moći ispuniti svoj potencijal. Trenutno se MIOC "težnja" zbog njenog interesa oko engleskog i matematike. Kao što sam već napisala, naravno da kad dođe vrijeme, sama će odlučiti što će upisati. Ovo je samo neka smjernica, poticaj u smislu da se mora truditi u školi. Naravno, opet s naglaskom zato što može i zato što nju to realno zanima.

I ne želim da nejde za svojim sposobnostima i potencijalom zato jer joj je npr neka curica iz razreda rekla da se pravi važna što stalno diže ruku na engleskom, pa da sad bude lošija nego što jest, samo da bi se uklopila u "cool" ekipu iz razreda koji se rugaju odlikašima

[Lili75]

Ja potpisujem tangerinin post.

Dodajem da smatram da nemas prevelika ocekivanja sto se tice kucanskih poslova dapace...nije gost nego clan kucanstva/obitelji.

Imam dojam da ne postoji ni neki jaz izmedju tvojih ocekivanja i njenog potencijala, no strano mi tako daleko a precizno planiranje.

Ne treba je biti sram i da misli da nije cool zbog najbolje riješenih testova u razredu (treba joj jacati samopouzdanje), a prava "selekcija" onih koji odudaraju od prosjeka zapravo krece u 5.razredu.

Za mob sta reci, mene svi na forumu znaju kao velikog protivnika djecjeg provodjenja vremena uz ekrane. Debelo je prekardasila.

Ajde kad je vec tema prosvjetlite me koja aplikacija prati sate provedene uz ekrane odnosno jel se to moze provjerit i na samom uredjaju bez aplikacija (hocu malo MM osvijestit koliko visi u zadnje vrijeme).

[emily]

Ajde kad je vec tema prosvjetlite me koja aplikacija prati sate provedene uz ekrane odnosno jel se to moze provjerit i na samom uredjaju bez aplikacija (hocu malo MM osvijestit koliko visi u zadnje vrijeme).

na ajfonu imaš u postavkama - screen time

[tangerina]

Ko što je netko rekao, sve je to ples i u rok službe
prirodno je da se nekad žele prilagoditi drugima, i za natprosječnu djecu to nekad znači da malo sami sebe saviju da ne bi previše odskakali
u jednu ruku je to znak i socijalne inteligencije, u drugu ruku totalna šteta
nemoj se puno nervirat oko toga, nego pričaj s njom o tome, što to sve znači, što je ona s tim dobila a čega se odrekla, i da li joj to vrijedi
sa 10 godina se više žele uklopit u vršnjake, sa 13-14 često postanu zanimljive baš te stvari po kojima su posebni


za kućanske poslove, ja se slažem, izvaditi suđe iz mašine, stavit robu sušit.. to njima nije puno vremena niti je teško. Moj 11-godišnjak to radi i čak mu je i gušt, mislim da se osjeća malo odrasliji, nekako smo to tako predstavili. A nama isto znači što su se neki od tih poslova podijelili na 3.

[jelena.O]

Je moj klinac je u 3. reko da bu plinoserviser

Pomoći doma nije naodmet,i moj radi kad je voljan,ali najviše voli nekaj popravljati

[Di7]

Ja potpisujem tangerinin post.

Dodajem da smatram da nemas prevelika ocekivanja sto se tice kucanskih poslova dapace...nije gost nego clan kucanstva/obitelji.

Imam dojam da ne postoji ni neki jaz izmedju tvojih ocekivanja i njenog potencijala, no strano mi tako daleko a precizno planiranje.

Ne treba je biti sram i da misli da nije cool zbog najbolje riješenih testova u razredu (treba joj jacati samopouzdanje), a prava "selekcija" onih koji odudaraju od prosjeka zapravo krece u 5.razredu.

Za mob sta reci, mene svi na forumu znaju kao velikog protivnika djecjeg provodjenja vremena uz ekrane. Debelo je prekardasila.

Ajde kad je vec tema prosvjetlite me koja aplikacija prati sate provedene uz ekrane odnosno jel se to moze provjerit i na samom uredjaju bez aplikacija (hocu malo MM osvijestit koliko visi u zadnje vrijeme).

Hvala ti

[Lili75]

na ajfonu imaš u postavkama - screen time

Nema iphone
Svejedno hvala.

[Vrci]

Ima i android tu opciju, treba samo naci

[sirius]

Evo, stvarno nisam trol i nije mi jasno zašto to mislite.
Zar vi svi stvarno nemate ama baš nikakva očekivanja od vaše djece (u skladu s njihovim sposobnostima)?
Ili ako ja pretjerujem, ajde mi molim vas nacrtajte u čemu to točno? Što sam kao cilj postavila dobru školu za koju se nadam da će upisati za 4 godine?

Ma malo nas je zbunila cinjenica da se na forum nadobudnih roditelja pojavio netko jos nadobudniji od nas .
Ne znam zasto bi ti netko crtao bilo sto. Ti si zapravo dosla po potvrdu da si u pravu, a ne da si u krivu.
Tako da nema potrebe da te bilo tko uvjerava u bilo sto.
Uzivaj dok mozes. Ako je dijete zadovoljno i uspjesno tu stvarnog problema nema. Ako ti smeta izostanak kontrole u koristenju pametnig telefona kad je na cuvanju ponesite mobitell sa sobom ili montirajte neku aplikaciju.

[Barbi]

Meni se ne čini uopće prenadobudno podići ljestvicu ako vidiš da dijete ono što je redovno odrađuje lijevom nogom bez previše truda i uz dosadu.
Nisu sva djeca ista, nisu svi roditelji isti. Nekom je bitno da dijete ide u glazbenu, nekon na sport, nekom na strani jezik.
Tek se kasnije iskristaliziraju dječje želje i interesi, u početku roditelji biraju aktivnosti.
Što se kućanskih obaveza tiče, moji su ih imali još u vrtiću. Ne mislim da je preveliko očekivanje da djeca drže svoje sobe urednim, pospreme suđe u i iz mašine, prebace veš u sušilicu, slože suhi veš, nastavi niz.
Što ih učimo time da im ostavimo sve na volju i da nemaju nikakvih obaveza?
Djeca su aktivni sudionici obiteljskog života i trebaju u njemu aktivno sudjelovati što znači da nekad trebaju napraviti nešto što im se ne da.

[Barbi]

Eto, ja potvrđujem da si iz moje perspektive u pravu. A ako ne idete često na službeni put i ne ostavljate malu baki i dedi, ni tih deset sati na mobitelu jednom u puno vremena nije neka drama.

[tangerina]

Eto, ja potvrđujem da si iz moje perspektive u pravu. A ako ne idete često na službeni put i ne ostavljate malu baki i dedi, ni tih deset sati na mobitelu jednom u puno vremena nije neka drama.

I s ovim se slažem
to nije super, i ja bih se zgrozila, ali dugoročno je bitno ono što je svakodnevna navika, a ne jedan dan ovakav ili onakav

[sirius]

Ma sve je to ok.
Samo je prilicno ruzno svu ostalu djecu u okolini nazvati hrpom djecurlije sa roditeljima bez ambicija i ocekivanja.
To su djeca koja idu u 4 razred. Vec drugu godinu nemaju normalan zivot , tko zna kakve hrpe pritisaka imaju doma...nazvati ih potencialno propalim slucajevima zato sto su djeca i zato sto im roditelji vec ne planiraju srednju skolu i fakultet je bas ruzno.

[Cathy]

Ma sve je to ok.
Samo je prilicno ruzno svu ostalu djecu u okolini nazvati hrpom djecurlije sa roditeljima bez ambicija i ocekivanja.
To su djeca koja idu u 4 razred. Vec drugu godinu nemaju normalan zivot , tko zna kakve hrpe pritisaka imaju doma...nazvati ih potencialno propalim slucajevima zato sto su djeca i zato sto im roditelji vec ne planiraju srednju skolu i fakultet je bas ruzno.

X

[sirius]

Sad sam procitala jos jednom prvi post i samo da dodam...
Osjecaj da dijete stagnira i ne napreduje kao prije od kad je u skoli jer je u nepoticajnoj okolini...tesko da je u nepoticajnoj u svim aspektima. Uci u skolu u jedan novi kolektiv, naci svoje mjesto medu 25 djece koju je tek upoznala, dobro se uklopiti , imati novo drustvo, dobro suradivatjli sa uciteljima, baviti se sportom koji ju zanima, biti odlicna ucenica bez potreba za bilo kakvom pomoci roditelja , biti zadovoljna sobom i svojim zivotom, biti zdrava mentalno i fizicki ...meni je to vau !
To je nesto sto vecina roditelja moze samo sanjati. Niti je intelekt i kognitivne sposobnosti jedina stvar koja nas cini osobama , niti se ocekuje da svaka zdrava mlada osoba ima ambicije i vidi svoj zivotni put u 4.razredu osnivne skole.
Neki to vide i znaju . Vecina to ne vidi i to im je teska apstrakcija. I to je ok. Jer se u tim godinama ocekuje da zive u trenutku. Ili barem u toj godini kojoj se nalaze. Ne 4 ili 14 godina u buducnosti.
Dakle da li su ocekivanja da dijete ostvari svoj puni potencijal prevelika? Ne, nisu , ali uzimimo u obzir da intelekt nije jedini potecijal koji dijete posjeduje i da se razvija ( i treba razvijati ) I u puno drugih podrucja. Koja cesto masa roditelja zdrave djece bez poteskoca uzima zdravo za gotovo.

[Tanči]

E sad, što se ovog tiče to ovisi o djetetu. Nisi nikada jer nisi morala. Bi li stvarno stavila sve u njene ruke da je krenula redati jedinice, da je rekla da u školu ne želi ići, da ne želi učiti? Ozbiljno misliš da te ne bi bilo briga da je krenula ovim putem?
Svaki roditelj treba naći svoj način jer i mi roditelji i naša djeca smo različiti i ne funkcionira kod svakog isti pristup.

Prevelika su očekivanja po meni npr. ako je očekujem da moje dijete ima 5 iz matematike, a realno je npr. 3, ako očekujem da ide u baletnu školu i bude izvrsna, a ima 2 lijeve noge, ako očekujem da bude liječnik, a njoj zlo kad vidi krv.
Jedno su naše želje, a drugo djetetove želje, potrebe i mogućnosti.

Ja sam napisala svoje roditeljsko iskustvo.
Kao i svi prisutni na temi.
Tema nije o meni, ni o mojem djetetu, a zašto i kako si ovu razmjenu iskustava spustila na osobnu razinu i krenula secirati što bih ja, a što ne bih, ne znam.
I molim te da me pustiš na miru.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Di7]

Ma sve je to ok.
Samo je prilicno ruzno svu ostalu djecu u okolini nazvati hrpom djecurlije sa roditeljima bez ambicija i ocekivanja.
To su djeca koja idu u 4 razred. Vec drugu godinu nemaju normalan zivot , tko zna kakve hrpe pritisaka imaju doma...nazvati ih potencialno propalim slucajevima zato sto su djeca i zato sto im roditelji vec ne planiraju srednju skolu i fakultet je bas ruzno.

Apsolutno nigdje nisam djecu nazvala potencijano propalim slučajevima niti sam to insiunirala. Žao mi je ako si to isčitala iz mog posta, no to mi nije bilo ni na kraj pameti.
Rekla sam da ogromna većina djece u njenom okruženju nije za nju pozitivan uzor, ni poticaj i da mi se čini da roditelji nemaju nikakva ili vrlo mala očekivanja od njih. Evo primjer. Prije nekih mjesec dana jedan dječak iz susjedstva je došao po I. da ide s njim voziti bicikl. Ona je u to vrijeme pisala zadaću. Rekla sam da može ići nakon što završi sa obavezama oko škole, dakle za nekih pola sata-sat vremena. Otišla je i kad se vratila rekla mi je kako je on taj dan dobio jedan u školi, i komentirala kako joj nije jasno da su ga roditelji pustili na igru, a ne ga natjerali da uči. Iako, već je i prije pričala da on ne piše zadaće redovito, a kad sam ja pitala što kažu roditelji na to, rekla je nešto u smislu pa oni njega pitaju dal je napisao zadaću i on slaže da je. Oni to ne provjeruju, zapravo nije ih briga. Jer da je on ne bi cijele dane visio okolo po ulici i skupljao jedinice i ne imao baš nikakvih odgovornosti i obaveza, čak ni da mora napisati zadaću.
Eto, jedan primjer zašto sam napisala to što jesam.
Meni je njega žao, nemam apsolutno ništa protiv djeteta, bistar je, ali izgleda da nema nikakvu kontrolu od strane roditelja.
I moja I. je svjesna da je to loše, ali s druge strane bi i ona vjerojatno radije da ju pustim na miru da radi što hoće, nego eto ona mora prvo napisati zadaću i učiti, a kroz prozor vidi njega ili neko drugo dijete kako se za to vrijeme igraju.

[Ana i mamino zlato]

Dijete nije produžetak roditelja. Ono je samo svoje. Mi možemo pomoći, najviše primjerom, ali ne možemo nametati. Moja kći je tek sa 13-14 godia došla do unutarne motivacije. To je jedino što će je nositi dalje.

[tanja_b]

Rekla sam da ogromna većina djece u njenom okruženju nije za nju pozitivan uzor, ni poticaj i da mi se čini da roditelji nemaju nikakva ili vrlo mala očekivanja od njih. Evo primjer. Prije nekih mjesec dana jedan dječak iz susjedstva je došao po I. da ide s njim voziti bicikl. Ona je u to vrijeme pisala zadaću. Rekla sam da može ići nakon što završi sa obavezama oko škole, dakle za nekih pola sata-sat vremena. Otišla je i kad se vratila rekla mi je kako je on taj dan dobio jedan u školi, i komentirala kako joj nije jasno da su ga roditelji pustili na igru, a ne ga natjerali da uči. Iako, već je i prije pričala da on ne piše zadaće redovito, a kad sam ja pitala što kažu roditelji na to, rekla je nešto u smislu pa oni njega pitaju dal je napisao zadaću i on slaže da je. Oni to ne provjeruju, zapravo nije ih briga. Jer da je on ne bi cijele dane visio okolo po ulici i skupljao jedinice i ne imao baš nikakvih odgovornosti i obaveza, čak ni da mora napisati zadaću.
Eto, jedan primjer zašto sam napisala to što jesam.
Meni je njega žao, nemam apsolutno ništa protiv djeteta, bistar je, ali izgleda da nema nikakvu kontrolu od strane roditelja.
I moja I. je svjesna da je to loše, ali s druge strane bi i ona vjerojatno radije da ju pustim na miru da radi što hoće, nego eto ona mora prvo napisati zadaću i učiti, a kroz prozor vidi njega ili neko drugo dijete kako se za to vrijeme igraju.

Ali zašto bi joj taj dječak trebao biti uzor ili poticaj? Pa on je prijatelj iz susjedstva s kojim se vozi biciklom, zašto bi morao biti išta više od toga?

Bolje da ima društvo, makar to bila neambiciozna djeca, nego da se u susjedstvu osjeća kao drugačija i izopćena.

[sirius]

Apsolutno nigdje nisam djecu nazvala potencijano propalim slučajevima niti sam to insiunirala. Žao mi je ako si to isčitala iz mog posta, no to mi nije bilo ni na kraj pameti.
Rekla sam da ogromna većina djece u njenom okruženju nije za nju pozitivan uzor, ni poticaj i da mi se čini da roditelji nemaju nikakva ili vrlo mala očekivanja od njih. Evo primjer. Prije nekih mjesec dana jedan dječak iz susjedstva je došao po I. da ide s njim voziti bicikl. Ona je u to vrijeme pisala zadaću. Rekla sam da može ići nakon što završi sa obavezama oko škole, dakle za nekih pola sata-sat vremena. Otišla je i kad se vratila rekla mi je kako je on taj dan dobio jedan u školi, i komentirala kako joj nije jasno da su ga roditelji pustili na igru, a ne ga natjerali da uči. Iako, već je i prije pričala da on ne piše zadaće redovito, a kad sam ja pitala što kažu roditelji na to, rekla je nešto u smislu pa oni njega pitaju dal je napisao zadaću i on slaže da je. Oni to ne provjeruju, zapravo nije ih briga. Jer da je on ne bi cijele dane visio okolo po ulici i skupljao jedinice i ne imao baš nikakvih odgovornosti i obaveza, čak ni da mora napisati zadaću.
Eto, jedan primjer zašto sam napisala to što jesam.
Meni je njega žao, nemam apsolutno ništa protiv djeteta, bistar je, ali izgleda da nema nikakvu kontrolu od strane roditelja.
I moja I. je svjesna da je to loše, ali s druge strane bi i ona vjerojatno radije da ju pustim na miru da radi što hoće, nego eto ona mora prvo napisati zadaću i učiti, a kroz prozor vidi njega ili neko drugo dijete kako se za to vrijeme igraju.

Od kud ti znas kako tocni zivi to dijete.
Kakvi su mu roditelji? Da li rade? Da li dobivaju placu? Da li su u depresiji? Da li su zdravi ? Da li imaju novaca za hranu, rezije? Da li imaju intelektualnih kapaciteta za pomoci djetetu u ucenju?
Da li dijete ima poteskoce u ucenju? Poteskoce u organizaciji? Da li ima mjesto u kuci gdje u miru moze uciti?
Jos tisucu drugih stvari...koje ti ( a i ja) kao povlastena skupina gradana ne mozmo razumjeti.

[pulinka]

LOL Definitivno nije trol.
Imam prijateljicu koja ovako piše o svom detetu od reči do reči i ima isplaniranu detetovu budućnost do diplomiranja. Da se razumemo, dete je izuzetno, postignuća su mu izuzetna, i prijateljica je izuzetna i odživela je život koji je njen otac planirao za nju, uz eto donekle slobodu odabira bračnog druga u okviru prihvatljivih.

I dete zaista želi da bude to što postaje, voli to kako joj se život odvija i iskreno je ubeđena da sve ide kako treba. Osim što bi i ona često radije samo gledala mobilni ili vozila bicikl umesto ispunjavala svoj ambiciozno zamišljen dan.

Dete ima i izuzetnu zbirku antistres igračaka, male okp rituale i slične znake deteta izloženog stresu. Da li bi ih imala i da živi "običnije", ne znam. I nema samo dve stvari - običan prosečan dečji život i slobodu da pokuša da bude nešto drugo.
Da li je to dobro ili ne, nemam pojma. Samo znam da ovakva ličnost majke itekako postoji.

[Di7]

Ali zašto bi joj taj dječak trebao biti uzor ili poticaj? Pa on je prijatelj iz susjedstva s kojim se vozi biciklom, zašto bi morao biti išta više od toga?

Bolje da ima društvo, makar to bila neambiciozna djeca, nego da se u susjedstvu osjeća kao drugačija i izopćena.

Pa upravo to me i muči. Što njoj iz meni neshvatljivih razloga, on postaje uzor.a Kažem, nikad joj nisam ni birala ni branila prijatelje. Ali to je u redu ako su prijateljstva, a ne ako se pokušavaju usvojiti njihova ponašanja (koja ja ne smatram dobrim ni poželjnim) kako bi se valjda to društvo impresioniralo ili šta već. Razlika je velika. Jer sad smo došli do toga da se njoj ništa neda zato jer eto taj i taj prijatelj/prijateljica to ne rade/ne moraju pa eto zašto ona mora. Zašto bi morala učiti, ako i bez toga može dobiti 4, iz nekih predmeta čak i 5, a xy je dobio 1 pa mu roditelji nisu ništa rekli.Zašto bi ona trebala pospremiti suđe, ako xyz doma ne mora ništa raditi. Zašto ona ima ograničenje na mobu a xy može biti cijeli dan i nitko ne kontrolira sadržaj...

I najviše me čudi što ona teži odobravanju od djece kojima su oni koji imaju petice "dosadni štreberi koji vole školu", a na nedajbože kakav komentar da je pročitala neku knjigu komentari "kak ti se da, to je dosadno" jer valjda bolje da je visila na tiktoku....

Ne znam, i ova korona je sve zakomplicirala i svi već valjda pucaju po šavovima, ali zar stvarno previše tražim kad želim da moje dijete iskoristi svoj potencijal, a ne da ga se srami jer eto neće valjda biti cool prema prema principu vrijednosti nekog vršnjaka

[mitovski]

Ja sam napisala svoje roditeljsko iskustvo.
Kao i svi prisutni na temi.
Tema nije o meni, ni o mojem djetetu, a zašto i kako si ovu razmjenu iskustava spustila na osobnu razinu i krenula secirati što bih ja, a što ne bih, ne znam.
I molim te da me pustiš na miru.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Žao mi je što si ovo shvatila kao napad na tebe. Htjela sam samo razmijeniti iskustva, nisam niti u jednom trenutku razmišljala negativno prema tebi. Neću te više citirati.

[Di7]

Od kud ti znas kako tocni zivi to dijete.
Kakvi su mu roditelji? Da li rade? Da li dobivaju placu? Da li su u depresiji? Da li su zdravi ? Da li imaju novaca za hranu, rezije? Da li imaju intelektualnih kapaciteta za pomoci djetetu u ucenju?
Da li dijete ima poteskoce u ucenju? Poteskoce u organizaciji? Da li ima mjesto u kuci gdje u miru moze uciti?
Jos tisucu drugih stvari...koje ti ( a i ja) kao povlastena skupina gradana ne mozmo razumjeti.

Pa ne mogu razumjeti da nekog nije briga dal će mu djete napisati zadaću u 4 razredu. Pa to mi je valjda obaveza kao roditelja, i ako sam zbog toga povlaštena a ok....I ne znam u kakvoj su oni situaciji, ali u kakvoj god da jesu to mi nije opravdanje. Ne radi se tu o dječaku s nekim problemom, već jednostavno o činjenici da on iskorištava činjenicu da im može lagati, da nema nikakvih obaveza, da ga nitko neće provjeriti....

[sirius]

Pa upravo to me i muči. Što njoj iz meni neshvatljivih razloga, on postaje uzor.a Kažem, nikad joj nisam ni birala ni branila prijatelje. Ali to je u redu ako su prijateljstva, a ne ako se pokušavaju usvojiti njihova ponašanja (koja ja ne smatram dobrim ni poželjnim) kako bi se valjda to društvo impresioniralo ili šta već. Razlika je velika. Jer sad smo došli do toga da se njoj ništa neda zato jer eto taj i taj prijatelj/prijateljica to ne rade/ne moraju pa eto zašto ona mora. Zašto bi morala učiti, ako i bez toga može dobiti 4, iz nekih predmeta čak i 5, a xy je dobio 1 pa mu roditelji nisu ništa rekli.Zašto bi ona trebala pospremiti suđe, ako xyz doma ne mora ništa raditi. Zašto ona ima ograničenje na mobu a xy može biti cijeli dan i nitko ne kontrolira sadržaj...

I najviše me čudi što ona teži odobravanju od djece kojima su oni koji imaju petice "dosadni štreberi koji vole školu", a na nedajbože kakav komentar da je pročitala neku knjigu komentari "kak ti se da, to je dosadno" jer valjda bolje da je visila na tiktoku....

Ne znam, i ova korona je sve zakomplicirala i svi već valjda pucaju po šavovima, ali zar stvarno previše tražim kad želim da moje dijete iskoristi svoj potencijal, a ne da ga se srami jer eto neće valjda biti cool prema prema principu vrijednosti nekog vršnjaka

Pa dijete je u pubertetu.
To je vrijeme kad je misljenje vrsnjaka vazno.
Kcer se razvija potpuno normalno za svoju dob i ima potpuno normalne male pobune ocekivane za dob.
Sto se tice primjera drugih...zasto ona ne bi bila primjer drugima i ponudila im pomoc u ucenju? Zasto ona ne bi potakla prijatelja da skupa napisu zadacu prije nego se odu voziti buciklom . Ne kazem da treba ili da je to njezina obaveza, ali mozda bi joj to bila motivacija da pokaze znanje.

[tangerina]

mislim da ne treba preveliko značenje pridavati dječjim upitima "zašto ja moram a Marko ne mora?"
oni uvijek izvlače takve primjere koji im idu u prilog, a one koji im ne idu prigodno zaborave

možeš reći razloge zašto smatraš da je važno da uči, itd, možeš je pitat da ona sama kaže kakve su to posljedice ako se trudiš i ako te nije briga, a možeš nekad i reć "Marko ima svoje roditelje i oni rade kako smatraju da treba, a ja kako ja smatram, žao mi je tako ti je pao grah"

[tanja_b]

Jer sad smo došli do toga da se njoj ništa neda zato jer eto taj i taj prijatelj/prijateljica to ne rade/ne moraju pa eto zašto ona mora. Zašto bi morala učiti, ako i bez toga može dobiti 4, iz nekih predmeta čak i 5, a xy je dobio 1 pa mu roditelji nisu ništa rekli.Zašto bi ona trebala pospremiti suđe, ako xyz doma ne mora ništa raditi. Zašto ona ima ograničenje na mobu a xy može biti cijeli dan i nitko ne kontrolira sadržaj...

Pa to uopće nisu pitanja o kojima se raspravlja s 10-godišnjakinjom. Prijatelj/prijateljica žive u svojim obiteljima i imaju neka druga pravila, a ona živi u vašoj obitelji gdje vrijedi da se prvo piše zadaća, a onda ide na bicikl.

Uostalom, prelazak u više razrede je prekretnica, pričekaj da vidiš hoće li joj škola zauzeti drugačije značenje u životu sljedeće godine. Bistroj djeci je 4. razred često dosadan, naročito pred kraj godine, tako da nije čudo da joj se sad (više) ne da učiti.

[Mima]

Obaveza roditelja ili djeteta? Ako pratiš ovaj forum onda si sigurno mogla primijetiti da u raspravama o školi mnogi ljudi misle da su škola i zadaće isključivo obaveze djeteta.

Ljudi su različiti i imaju različit odnos prema školi i školovanju. Ne znam zašto bi tebe trebalo brinuti kakav odnos imaju druga djeca. Utjecaj drugih na tvoje dijete će uvijek postojati i to nikad nećeš moći riješiti mijenjanjem drugih, nego samo odgojem, jačanjem samopouzdanja i stavova svog djeteta, usađivanjem djetetu onoga što misliš da je ispravno.