Ma nije to određivanje što će upisati, niti određivanje života, možda sam se krivo izrazila. Da objasnim što mislim pod tim da je to cilj. Ona je iznimno darovita, matematiku obožava, a engleski priča bolje od nekih odraslih koje znam. Skladno tome i nekih drugih njenih želja, a i toga da stvarno smatramo da je obrazovanje jako bitno, želimo joj najbolju školu, onu u kojoj će moći razvijati svoje talente i nakon koje će imati priliku da nastavi školovanje gdje god u svijetu želi i da studira što god želi i što ju zanima.
Naravno da to nije uklesano u kamen i da će imati svako pravo sama odlučiti što će upisati nakon osnovne, ali mislim da je poticajno imati nešto odlično, ne možda kao cilj, već kao težnju da se radi na sebi, da se nakon što se napiše zadaća i pročita nešto od gradiva, da se osim youtubera pogleda i neki kvalitetan sadržaj, pa se onda na kraju krajeva ima vremena svaki dan i za igru i za druženje.
Sport je sama odabrala koji želi, iako ja nisam na prvu bila oduševljena jer se radi o borilačkim vještinama, nisam ju ni pokušavala odgovarati ili nametati nešto svoje. Podržala sam ju. Ekipa s treninga je super. No, zbog ove korone, treninga nema već godinu dana.
Ostalo joj je društvo iz razreda koje jednostavno nije poticajno. Naravno da i u razredu ima dio učenika koji uče jezike i bave se sportom, no u manjini. I ona se ne želi družiti s njima jer "glavni frajeri/frajerice" iz razreda su upravo lošiji učenici koji vode kolo i ismijavaju se onima s peticama jer su "štreberi". I sad se ona valjda strašno želi uklopiti u "cool" ekipu koja smatra da je sramotno dobiti 5 ili biti pohvaljen, a ne stvarati probleme.





Odgovori s citatom