Di7 prvotno napisa
Apsolutno nigdje nisam djecu nazvala potencijano propalim slučajevima niti sam to insiunirala. Žao mi je ako si to isčitala iz mog posta, no to mi nije bilo ni na kraj pameti.
Rekla sam da ogromna većina djece u njenom okruženju nije za nju pozitivan uzor, ni poticaj i da mi se čini da roditelji nemaju nikakva ili vrlo mala očekivanja od njih. Evo primjer. Prije nekih mjesec dana jedan dječak iz susjedstva je došao po I. da ide s njim voziti bicikl. Ona je u to vrijeme pisala zadaću. Rekla sam da može ići nakon što završi sa obavezama oko škole, dakle za nekih pola sata-sat vremena. Otišla je i kad se vratila rekla mi je kako je on taj dan dobio jedan u školi, i komentirala kako joj nije jasno da su ga roditelji pustili na igru, a ne ga natjerali da uči. Iako, već je i prije pričala da on ne piše zadaće redovito, a kad sam ja pitala što kažu roditelji na to, rekla je nešto u smislu pa oni njega pitaju dal je napisao zadaću i on slaže da je. Oni to ne provjeruju, zapravo nije ih briga. Jer da je on ne bi cijele dane visio okolo po ulici i skupljao jedinice i ne imao baš nikakvih odgovornosti i obaveza, čak ni da mora napisati zadaću.
Eto, jedan primjer zašto sam napisala to što jesam.
Meni je njega žao, nemam apsolutno ništa protiv djeteta, bistar je, ali izgleda da nema nikakvu kontrolu od strane roditelja.
I moja I. je svjesna da je to loše, ali s druge strane bi i ona vjerojatno radije da ju pustim na miru da radi što hoće, nego eto ona mora prvo napisati zadaću i učiti, a kroz prozor vidi njega ili neko drugo dijete kako se za to vrijeme igraju.
Odgovori s citatom