Uvijek tu pisem da je moj brat sa 6 godina znao da zeli biti automehanicar.
Pa sad da li je iskoristio svoj puni potencijal ne bih znala. Obzirom da mi bas nije jasan taj pojam punog potencijala.
Uvijek tu pisem da je moj brat sa 6 godina znao da zeli biti automehanicar.
Pa sad da li je iskoristio svoj puni potencijal ne bih znala. Obzirom da mi bas nije jasan taj pojam punog potencijala.
Baš sam htjela pitati kako roditelj zna da je dijete ostvarilo puni potencijal? Jel to negdje zazvoni kad dođe do maksimuma?
Znači li da jedna uspješna, dobra frizerka koja uživa u svom poslu i može si s tim poslom priuštiti ispijanje koktela u tropima nije ostvarila svoj potencijal ako je i vrstan matematičar, ali ju nije to zanimalo.
Imam osjećaj da se ovdje provlači da ostvariti potencijal znači biti akdemski obrazovani građanin po mogućnosti određenih smjerova. Garantira li ostvarenje potencijala automatski i sreću i zadovoljstvo?
Da me ne shvatite krivo i mi svojoj ponavljamo da je obrazovanje jako važno. Trudimo se usaditi joj radne navike isko se tome žestoko opire,ali zna da su na prvom mjestu školske obaveze.
E sad, nakon 15 dana 1.r došla je kući i pitala koje su sve trogodišnje srednje škole, nije pitala za MIOC.
Ne vidim ništa loše da se dijete potiče, ohrabruje, gura, ali u tome da joj ja u 4.r odredim srednju školu i to točno određenu kao cilj, ne vidim ni puno dobrog.