Mioc- IB

[Peterlin]

Potpis na Summer.
I samo ću se osvrnuti na priču kako je u MIOCu pritisak prevelik i slične bedastoče koje ovdje čitam.
U MIOCu nema nikakvog pritiska.
MIOC je škola kao i svaka druga škola u RH.
To što je ovdje tako čudno postavljena su krivi forumaši. Pljuvanje po toj školi je tu već legendarno i onda ispadne da im djeca upišu tu školu pa zašute.
I nisu svi 5,0.
U razredu od moje kćeri svega njih troje je završilo školu i maturiralo s 5,0. Ostali su prošli s odličnim i nekoliko njih s vrlodobrim.
I ne upišu svi željene fakultete. Znam troje koji nisu uspjeli upisati MEF pa su upisali Stomatologiju i Kemijsko inženjerstvo, te jedno dijete koje nije uspjelo upisati Farmaciju pa je upisalo isto kemiju...
MIOC je gimnazija kao i svaka druga pm gimnazija.
Sve imaju isti program. Nije MIOC ništa drukčiji po tom pitanju.
Nastavni kadar je solidan, ali ima i profesora koji nisu baš dobri. Baš kao i u svakoj drugoj školi.
Hoće li tko učiti ili ne, njegova stvar, ali takav će biti i rezultat.
Potpuno nebitno je li to u MIOcu ili nekoj drugoj školi.
Što se tiče IB programa u MIOCu i mi smo mislili kći prebaciti u trećem razredu u IB, no ona je rekla da neće i razlog je bio da smatra da tamo nastava nije dovoljno kvalitetna za upis Medicinskog fakulteta.
I inače sam čula sa više strana da IB program nije dobar za nastavak studija na našim fakultetima.
Koliko je doar za odlazak vani na studij, to ne znam.

Ne bih se složila da u miocu nema pritisaka. Druga je stvar to što moj stariji sin nije jako podložan takvim stvarima, jer je takav karakter, aliiii u njegovom razredu bilo je dosta kolega koji su uzimali instrukcije iz matematike, fizike, kemije i drugih predmeta. Ne zato što nisu znali, nego zato što su htjeli biti još bolji... Taj razred (A program, onaj s više stranih jezika) još i nije bio silno kompetitivan, ali drugi smjerovi - majketidrage, projekt ovaj, projekt onaj, obvezno skijanje zimi jer inače nisi faca... Pogotovo su djevojke bile jako u to uronjenje. Moj sin je više tip promatrača, nije ga briga kakav status ima u čoporu, pa je za nas sve to nekako laganije prošlo. Mnogi drugi roditelji su znali komentirati da je pritisak škole očajan. Druga je stvar jesu li ta djeca mogla odabrati manje angažiranja i kakvu bi ZA NJIH to imalo cijenu... Svakako ih nisu na to tjerali roditelji, sami su se tjerali. Većina ih je upisala željene fakultete (iako ne svi u odabranim gradovima, ali neš ti tragedije - ne upišeš medicinu u Zagrebu, nego u Rijeci, pa opet dobro...)

I da, neki su otišli na studij u inozemstvo, ali ne znam skoro ništa o tome kako su se snašli, pogotovo sada u uvjetima korone. Uglavnom je bilo riječi o tehničkim studijima (strojarstvo, građevina) u europskim zemljama.