Pa ne radi se ovdje o lošem/dobrom roditelju. Ono što sam možda najbolje shvatila i na čemu sam najzahvalnija što sam uopće postala ovdje je sljedeće: sva su naša djeca različita baš kao i mi roditelji, a opet svima nam je jednaki cilj da nam djeca u konačnici budu sretna, nebitno koju srednju/fax odabrala i kolika će naša uloga biti u tome.
Ne mislim da je na kraju 4. razreda prerano početi razmišljati o mogućem odabiru srednje, ovdje je netko napisao da mu je djete samo u 5.r. reklo da hoće u MIOC, a godina dana razlike između tog djeteta i moje nije baš tako velika.
Naravno da se do odabira srednje može još svašta promijeniti, ali mislim da svatko od nas poznaje svoje djete.
Dakle djete koje rastura i voli matematiku, a niti je talentirano niti ga zanima glazbeni, likovni i slično, vrlo vjerojatno će upisati matematičku gimnaziju.
Vidim da se mnogima tu diže kosa na glavi od spomena MIOCA i da to gledaju kao neku elitnu školu. A još više IB program i nastavu na engleskom jeziku. Ne bih se složila s tim.
Mislim da na kraju dobar dio nas usmjerava djecu kako misli da je najbolje za njih.
Ako netko cijeli život provede u Hrvatskoj, vjerujem da mu obrazovanje djece na engleskom jeziku ne predstavlja ništa.
No, ako je netko od roditelja stranac i obrazovao se na nekom odličnom faxu vani, a ima mogućnost pružiti to i djetetu (naravno pod uvjetom da djete to i zanima i da i ono samo to želi) onda mi je nekako logično usmjeravati djete prema tome, nije li?