Kod nas je teško rješiv problem što nastavnici imaju jako malo iskustva izvan svoje kuće. Premda svi moraju imati neki boravak izvan zemlje, to su kratki boravci i pritom ne napuštaju radna mjesta u matičnoj kući. Isto tako, ulaz nastavnika iz inozemstva, koji nema prethodnu vezu s matičnim sveučilištem je jako otežan, da ne kažem nemoguć. Samim time rade se klonovi svojih mentora i to jako usporava napredak. Čast iznimkama. Sveučilišta u razvijenijim zemljama inzistiraju na preseljenjima s jednog sveučilišta na drugo. Kod nas bi malotko prešao iz Splita ili Zagreba u Osijek. Možda još najvjerojatnije da prijeđe iz Zg u Rijeku ili Split i obrnuto, ali to su premale promjene. Tako da ima vrlo malo osvježenja, prikupljanja novih ideja i kritičkog pogleda na situaciju doma. Plus što su ulaganja države mizerna.