 |
|||
A ni slucajno casa od linolade za vino, to je grijeh
Najdraza mi je jedna casa koju san dobila u Im na njihovom festivalu vina "cvit razgovora", lipa, tanka, visoka... Razbila sam je
Ali imam drugu vinsku casu, casa mora bit fina, isto kao sta za kavu imam najdrazu salicu (onu najvecu)
To sa čašama je već level 2, ja čak znam nositi na godišnji kutiju vinskih čaša ako nisam sigurna da će ih biti u apartmanu
Nije to snobizam, bar ja to tako ne gledam.
Stvarno nije svejedno, i nije izmišljotina da vino jednostavno nema isti okus kad ga piješ iz tih čaša, nije to ni zbog debljine stakla/kristala, nego zbog kuta pod kojim se vino ulijeva u usta i na jezik. Zato su i različiti oblici čaša za bijelo i crno vino, jer je bitno kako vino klizne na dijelove jezika na kojima su 4 glavna osjetila - ona za slatko su na vrhu jezika, za slano odmah iza toga, isto na prednjem dijelu jezika, kiselo uz rub jezika i na nepcu, a za gorko na korijenu jezika i nepcu.
Za stalak se drži kako se dlanom ne bi grijala čaša skupa s vinom u njoj, kao i da se ostavljaju packe koje kvare vizualni dojam.
Uletila Ginger nakon dugo vremena s vjezbacica na vinoZivjela!
Iz Linolada case ni vodu ne pijem.. Trnci me prodju kad vidim mamu da pije vodu iz salice. Sta s, i ja sam snob. Samo fino tanko staklo. Jedan ormar je samo za case. Zeljezni sa zasunom protiv djece.
Jos dok smo gradili nasu ljetnu kucicu i godinama spavali u satoru (kasnije na roh bau prasnjavom podu), case za vino su uvijek bile s nama.
Išla sam tek sad čitati sve od početka pa da ti odgovorim - zapravo da, bez obzira što je to i zemljopisno ime, često se pod burgundac misli baš na crni pinot jer je Burgundija dominantno zemlja crnog pinota (od crnih vina, od bijelih imaju uglavnom chardonnay).Peterlin prvotno napisa
i to je glavna razlika od Bordeauxa, gdje se, za razliku od monosortnih vina Burgundije, rade uglavnom kupaže, odnosno miješa se više sorti.
Korak ima odlična vina, potpisujem.
Peterlin je spomenula škrlet, i ja ga obožavam! Prekrasno svježe vino, najbolji mi je trenutačno od Mikše.
Bez brige, imam ja i žensko društvo za to. Ali doma takve stvari ne doživljavam...Sad razumijem zaśto misle da sam snob, jer me pomisao na npr. baš tebi preporučeni Le Roc u Linolada čaši... uznemirava
Dok je moj pokojni prijatelj hodao po svijetu, puno smo više držali do toga. Izlazili smo, obilazili izložbe vina itd... A onda su došla djeca i taj svijet mi se izgubio. Možda se vratim, ali teško... To ti je kao i haljine i štikle, kad čovjek to prestane nositi, povratak nije lagan.
A za psihoterapiju imam babinjak jednom tjedno, gdje netko drugi brine o lijepim čašama, posuđu i odgovarajućem vinu.
počet ću voditi bilješke
nisi jedinaSad razumijem zaśto misle da sam snob, jer me pomisao na npr. baš tebi preporučeni Le Roc u Linolada čaši... uznemirava
vino iz neadekvatne case jednostavno nema isti okus.
i kad si sama doma natocim, uvijek pazim na casu
XUuuu tema za mene
Ja volim bijela vina, crna ne pijem. Sram me rec al neman pojma sta volim,
iako potječem iz duge loze vinopija
Ipak, ima jedno vino koje mi je jako fino, Mala nevina (https://www.miva.com.hr/asortiman/proizvod-800)
Al najviše volim naše domaće vino, koje radi MM (kupi mošt, sorte škrlet i onda smiksa na svoj način). Jako je pitko i svi ga hvale da mu je odlično.
To sa čašama je već level 2, ja čak znam nositi na godišnji kutiju vinskih čaša ako nisam sigurna da će ih biti u apartmanu
Nije to snobizam, bar ja to tako ne gledam.
Stvarno nije svejedno, i nije izmišljotina da vino jednostavno nema isti okus kad ga piješ iz tih čaša, nije to ni zbog debljine stakla/kristala, nego zbog kuta pod kojim se vino ulijeva u usta i na jezik. Zato su i različiti oblici čaša za bijelo i crno vino, jer je bitno kako vino klizne na dijelove jezika na kojima su 4 glavna osjetila - ona za slatko su na vrhu jezika, za slano odmah iza toga, isto na prednjem dijelu jezika, kiselo uz rub jezika i na nepcu, a za gorko na korijenu jezika i nepcu.
Za stalak se drži kako se dlanom ne bi grijala čaša skupa s vinom u njoj, kao i da se ostavljaju packe koje kvare vizualni dojam.
Istina, ja sam jednom i na piknik nosila case, zamotala ih u kuhinjske krpe :skartoc:
Cak nijednu nisam razbila!
Super tema, ja sam pocela vodit i dnevnik pijenja posipa tzv posipijada :D s ocjenama i komentarima jer nerijetko zaboravim kakvo mi je koje bilo pa kupim par puta isto, a lose
Pijem uglavnom bijela, crna jako rijetko, baš mi mora doći gušt.
Isto ne volim baš plavce i te trpke, super mi je gorespomenuti Korlat Syrah i Laguna festigia cabernet.
Vodim se omjerom cijene i kvalitete - imam dojam da za naša crna treba ipak izdvojiti koju kunu više u odnosu na čileanska ili npr australska istog ranga.
Zadnje dopadljivo crno mi je bilo Montes Twins Cabernet sauvignon, mislim da je čileansko, oko 60 kn.
u vrijeme zatvorenih kafica ove zime, druzili smo se po setnicama uz rakije ili vino. obavezno su se nosile staklene case, nismo vise pubertetlije da pijemo iz plasticnih casa
Haha slazem se, imas li bolju ideju za nosenje casa od zamatanja u krpe pa u kutiju? Nije bas prakticno :D
ne, isto tako smo nosili
Najbolje čaše za vino su Zalto čaše.
https://vina-acrobat.hr/proizvod/zal...rt-11200-casa/
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pa to nije neka nuklearna fizika - sačuvaš si kutiju za to: https://www.mall.hr/case-za-vino/ban...t-800-ml-6-kom
Neću kvariti topic, ali postoji razlog zašto ja doma ne koristim fine čaše za vino...
Još u mladosti (prije 1990) navukla se moja ekipa na kojekakva (u ono vrijeme) egzotična vina tipa Alžir i Južna Afrika, ali i kojekakva europska razna... Zeleni velkliner u Grazu
Malo je to izmaklo kontroli. Brzo sam prokužila kamo to vodi i presjekla za sva vremena, vino i čaše, sve do udaje, kad je vino opet dobilo pristup u kuću. Sada - doma je za mene mjera ona spomenuta čaša od linolade. Druga stvar je kad sam negdje vani s društvom, kad netko drugi servira, brine o tome da je na pravoj temperaturi i slično. Doma - nula bodova. Osim toga - klimakterij je donio svoje, nema ŠANSE da popijem bilo kaj, čak ni kupinovo vino koje sam prije obožavala i pila za poboljšanje krvne slike.
Natrag na temu:
Baš sam jučer gledala kaj ima doma - mm je obožavatelj Zweigelta, ima neki austrijski, rose. Od bijelih - Krauthaker graševina.
Sad ću još jednu stvar napisati - meni je doma vino prije tehnološka sirovina nego namirnica za samostalnu upotrebu. Vino koje čovjek ne bi popio nije dobro ni za gulaš, pa je trenutno otvorena Krauthakerova butelja za te svrhe. Nitko od nas ne pije gemište, ali trebam ga za kuhanje.
davno je moj otac rekao da ako vino nije dobro, nije ni za bevandu ni za gemist, a ako je dobro, zao mu ga kvarit pa pije cisto
lose vino, ako se zalomi, ide u slivnik
ali peterlin, na stranu tvoji razlozi, pokusaj doma popit vino iz prave case, pa iz linolade, vjerujem da nikad vise neces posegnuti za linoladom
Evo dibidusa. Zašto su čaše bitne?
Nije cilj ne posegnuti za linoladom, cilj je ne posegnuti za vinom
aha, ok. mene vino iz linolade ne privlaci i odbija, ali i casa vina mi je vise nego dostaNije cilj ne posegnuti za linoladom, cilj je ne posegnuti za vinom
Ima cijeli niz razloga - vino se mora servirati na određenoj temperaturi. Zato čaša ima nogicu, da rukom ne griješ sadržaj (bla bla). Čaša ima onu krivinu (trbušasta) da se unutra zadrži miris, mora biti tanka...Evo dibidusa. Zašto su čaše bitne?
Ima i cijela nauka iz kakvih se čaša što servira - ne samo crno i bijelo, nego i desertna vina i posebna (kasna berba, ledeno vino...)...
Napisala sam negdje gore - bratemili, da sam nastavila piti onako kako smo se navukli negdje 1989-90, danas bi bila alkoholičarka ili pokojna. Napisala je Svimbalo negdje na početku da s prijateljicom popije butelju. E, tako sam i ja svojevremeno + zaključila da to mora prestati... Imam način (ne baš spretan, ali funkcionalan) da se obuzdam. Neprimjerena čaša je dio toga.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 07.05.2021. at 08:24
Vidim da vas puno ne voli plavac.Meni je najdraži. Zlatan plavac Plenković, Ivan Dolac, Tomić.
Od bijelih Kozlović malvazija.
Nismo doma baš neke vinopije, ali kad pijemo onda je to uvijek neko finije vino iako se i od jefrinijih zna naći jako finih.
Vino piti iz čaše za linoladu je svetogrđe
https://vinarija.com/63-uloga-case-u-dozivljaju-vinaEvo dibidusa. Zašto su čaše bitne?
Ne vidim ništa loše da se povremeno u dvoje popije butelja. Jednom mjesečno ili jednom u 2 mjeseca. To je po meni čak dobro za psihičko zdravlje.
Od domaćih crnih vina Zlatan plavac grand cru, a od stranih Sassicaia. godište 2015. Je najbolje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja sam i nešto blaža, prema sebi samoji ne vidim problem u butelji podijeljenoj u dvoje i dva, tri puta mjesečno. Pritom nisam razmatrala učinak na psihičko zdravlje, nego mi je jednostavno fino
butelja u dvoje to je 3,5 dl vina, to fakat nije puno za jedno druzenje tjedno
Ajme, raketna znanost.
Pijem samo plavac. Ali bambus. Ne mogu piti vino samo.
ajme svetogrde, jos vece od vina iz linolade
jednom davno, na nekoj sluzbenoj veceri u parizu, jedna cura je ulila colu u vino. dobro da ju nisu iz restorana izbacili
A ja ne mogu bambus, vina koja se koriste za bambus su jeftinija crna, čisti šećer. Kad već spominješ plavac, to je vjerojatno nešto tipa Miličić.
Bambus smo pili u srednjoj, sad bih prije umrla nego to ponovila
XBambus smo pili u srednjoj, sad bih prije umrla nego to ponovila
Bambus smo pili u srednjoj, sad bih prije umrla nego to ponovila
isto. Colu inače ne pijem, ali ne mogu ni zamislit onaj okus cole i vina...fuj.
Nedavno smo se ja i frendica smijale kako smo u srednjoj pili Ribar s colom, a sad biramo samo fina i skuplja vina. Prestara sam da bih pila jeftin o vino, a pogotovo pomiješano s colom.
Htjela sam biti 'politički korektna' na ovom roditeljskom forumuJa sam i nešto blaža, prema sebi samoj
Ah, bambusU mladosti sam ga popila na hektolitre, ali to je bilo onda kada bismo, i da smo imali para, radije kupili 10 litara kemije iz nahuje vinarije, nego 0,75 dobrog vina.
I sad mi je bambus OK na roštilju gdje se toči neki otrov iz mjehura. Al kad se moj brat maši boce kole da oplemeni plavca iznad 50 kn, izbijem mu je iz ruke kung-fu potezom.
Posljednje uređivanje od Argente : 07.05.2021. at 10:39
Ovo bi i moj matori rekao
Al kad ti tata provede radni vek među vinogradima, vinogradarima, vinarima i vinima Fruške gore, pa još obilato i redovno konzumira plodove svog rada, ili postaneš alkos ili te prođe ljubav ka vinima u ranoj mladosti, kao mene.
A meni najlepše vino je ono koje popiješ sa 16 godina u junskom zalasku sunca, iz Navipovih "kristal" čaša, kako smo ih zvali, usred vinograda i doneseno tog časa iz 30 godina odstojalog hrastovog bureta iz hladnoće vinskog podruma naše blage Fruške gore. Nemam pojma koja su to vina bila, i bela i crna, muskatna, ali ništa posle nije imalo tu boju, prozračnost, miris i kompletni ugođaj mladosti i slavljenja.
(Bila je samo neka prozaična degustacija na koju me je tata poveo jer tog trenutka nisam imala pametnijeg posla, među preplanulim ciničnim vinogradarima i cerekavim sezoncima - ali ostanu tako neke sitnice neočekivano u sećanju).
Probala sam puno dobrih vina ali odavno, generalno ne pijem jer mi je čaša više nego dosta, par puta godišnje za slavlja otvorimo neku poklonjenu bocu i to je sve.
I najlepše pivo sam popila natočeno direktno iz bureta u Bačkom Petrovcu, gde je državni Institut za hmeljarstvo, kad su nas studente ljubazno ponudili da verifikujemo kvalitet proizvoda
Nemam neke posebne favorite, jedino što me odbija je loše vino, nasumporisano i kiselo, a desi se da tako iznenade i naši nekad kvalitetni proizvođači, pa ih ne bi reklamirala. Nemam ništa protiv vaših primorskih vina, nikad ne pravim bevandu od njih, to mi je šteta...
Joj pulinka kad si spomenula Frušku goru, odmah sam se sjetila Kovačevićevih vina. Jednom smo stali u toj vinariji na proputovanju u Novi Sad i nikad je nisam zaboravila
Pulinka, ovo ti je najpoetičniji post koji si ikad napisala!
Onda u vinu nije istina, nego inspiracija.
Hehe ima Fruška dobrih vina i vinarija, ali naravno da kvalitet vina varira od godine do godine pa bude nekad i lepih i ružnih iznenađenja
Ja sam se u studenskim danima navukla na lokalni bermet, po kao zaštićenoj recepturi, a zapravo svako stavlja u vino ono što misli da treba od aromatičnih travki. U jednom momentu su počeli stvarno da preteruju, i postalo mi je prejako i teškog ukusa. Ne znam dokle ih je posle receptura odvukla, nisam ga godinama potražila. To je kao domaća verzija vermuta, ali zapravo ukus uopšte nije isti.
Pulinka, ovo ti je najpoetičniji post koji si ikad napisala!
Onda u vinu nije istina, nego inspiracija.
Umem ja kad hoću
Opa, ja sam mislila da je bermet autohtono samoborsko piće, koje ima neke neodređene veze s Napoleonovom vojskom, i da ga nema na drugim mjestima.Hehe ima Fruška dobrih vina i vinarija, ali naravno da kvalitet vina varira od godine do godine pa bude nekad i lepih i ružnih iznenađenja
Ja sam se u studenskim danima navukla na lokalni bermet, po kao zaštićenoj recepturi, a zapravo svako stavlja u vino ono što misli da treba od aromatičnih travki. U jednom momentu su počeli stvarno da preteruju, i postalo mi je prejako i teškog ukusa. Ne znam dokle ih je posle receptura odvukla, nisam ga godinama potražila. To je kao domaća verzija vermuta, ali zapravo ukus uopšte nije isti.
I volim ga jako, btw, Pavlinov posebno.
Potpiujem Juranu za tvoj prethodni post
vidiš kako si poučan topic otvorila
Posljednje uređivanje od Angie75 : 07.05.2021. at 11:27
Hvala obema, to je samo iskrena crtica iz životaOpa, ja sam mislila da je bermet autohtono samoborsko piće, koje ima neke neodređene veze s Napoleonovom vojskom, i da ga nema na drugim mjestima.
I volim ga jako, btw, Pavlinov posebno.
Potpiujem Juranu za tvoj prethodni post
Vidiš, a ja ne znam da postoji samoborski? Ali ne čudi me, verovatno postoji niz lokalnih verzija po vinarskim krajevima. Ovo je navodno još po Orfelinovoj recepturi, verovatno i u Samoboru tvrde slično, istina je da je još Orfelin u 18. veku nabrojao biljke koje idu u vino i postupak pravljenja, i da je njegov "Iskusni podrumar" bio popularan kod bogate gospode širom naših delova Monarhije. Inače je ta knjiga meni bila dovoljno živopisna da je svojevremeno pročitam, baš ima taj stari šarm onih viktorijanskih "uputstava domaćicama i domaćinima".
Pišem post, manje kao doprinos, više kao "pretplatu na temu".
Osobna iskaznica:
Pijem većinom iz odgovarajućih čaša. Dosad smo imali Leonardo, ali su se prilično porazbijale pa je muž kupio na akciji Riedel čaše u mivi. Nije da ih ne možemo platiti, al mi je muka pri ideji da moram paziti da se ne razbiju. Molila sam da dok smo sami pijemo iz starih Leonarda, imamo samo dva tipa, za bijelo i za crno (obične za Bordeaux), pa da nemam pritisak ako se razbiju.
Linolada - zbilja ne, držim za nogicu, al ima i čaša za vino bez drške. Moram priznati da nisam iz njih pila, al ni sama ne znam kako bih ju primila.
MM i ja jednu butelju popijemo u dvaput. Mi i jedno pivo dijelimo popola. Al dosta češće nego 2-3 put mjesečno. Za početak vikendom za ručak sigurno (nekad i pivo), to je već 8 puta. Pri čemu ja ne pijem dok jedem, nego kad sam pojela. MM pije i jede paralelno.
Od crnih mi pada na pamet Syrah Korlat, pa i njihov Merlot, Dingač Skaramuča, Zicada Postup.
Od bijelih Pošip Madirazza ili Zlatan Otok, Krauthaker Graševina mi je isto OK, malo mi je dosadno, al u redu.
Ne volim desertna vina.
Zimi uglavnom crno, ljeti podjednako.
Uglavnom, u našoj mjesečnoj košarici vino nije zanemariva stavka
Pošip mi je bio bezveze dok nisam otkrila Pošip Intrada od Luke Krajančića https://vintesa.hr/proizvod/krajancic-posip-intrada/
i Pošip Nericu https://www.vivat-finavina.hr/proizvod/nerica-posip/
ta dva su mi vrh vrhova, jedino se izmjenju po kvaliteti po godištima, nekad mi je bolje jedno, nekad drugo
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom