Neću kvariti topic, ali postoji razlog zašto ja doma ne koristim fine čaše za vino...

Još u mladosti (prije 1990) navukla se moja ekipa na kojekakva (u ono vrijeme) egzotična vina tipa Alžir i Južna Afrika, ali i kojekakva europska razna... Zeleni velkliner u Grazu
Malo je to izmaklo kontroli. Brzo sam prokužila kamo to vodi i presjekla za sva vremena, vino i čaše, sve do udaje, kad je vino opet dobilo pristup u kuću. Sada - doma je za mene mjera ona spomenuta čaša od linolade. Druga stvar je kad sam negdje vani s društvom, kad netko drugi servira, brine o tome da je na pravoj temperaturi i slično. Doma - nula bodova. Osim toga - klimakterij je donio svoje, nema ŠANSE da popijem bilo kaj, čak ni kupinovo vino koje sam prije obožavala i pila za poboljšanje krvne slike.

Natrag na temu:

Baš sam jučer gledala kaj ima doma - mm je obožavatelj Zweigelta, ima neki austrijski, rose. Od bijelih - Krauthaker graševina.

Sad ću još jednu stvar napisati - meni je doma vino prije tehnološka sirovina nego namirnica za samostalnu upotrebu. Vino koje čovjek ne bi popio nije dobro ni za gulaš, pa je trenutno otvorena Krauthakerova butelja za te svrhe. Nitko od nas ne pije gemište, ali trebam ga za kuhanje.