 |
|||
Ja sam mlađa od tebe , nano, pa ni u moje vrijeme nije baš bilo ekipe s autima. Jedan jedini prijatelj je povremeno mogao dobiti auto, i onda smo svi skupljali lovu da ga natoči. Valjda smo i mi bili super siromašni svi .NanoiBeba prvotno napisa
Jedino što smo svi omali xsicu pa smo i mi iz zg mogli jesti u menzama
Da, sad bas razmisljam kad je došlo to doba kad su zg studenti mogli u menzu. Negdje 90tih. Ja sam ostala radit na faksu i onda sam neke godine mogla dobit bonove.
Al to je ralika u godinama izmedju mene i lili - cca 10. Uostalom i kao izmedju nase djece.
A o traumama odlaska zadnjeg tramvaja s trga - u 23:30 - svi tramvaji tam stoje i onda kreću, ak zakasniš, nema ti druge neg hodat doma.
Al o bogatoj djeci bogatih roditeljima koji su se autom vozili doma ne znam puno. Nisam ih poznavala.
Starihe dijete je polozilo vozački, mladje ce uskoro u AŠ, ali u večernje izlaske ne idu našim autom iako imamo auto star 20 g koji ne moze razvijati brzine kao auti o kojim svako malo čitamo u crnoj kronici.
Kad se sjetim koliko sam se nahodala doma po noći i u sreenjoj i na faksu (ali manje nego ostali, ja sam u studentskim noćima učila, dojila i mijenjala pelene, samo vrlo povremeno izlazila ).
Moje dijete ima vozački, ali nema auto za voziti, jer nama ne pada napamet još i to financirati. Ali njegovi prijatelji danas počesto imaju aute koje su mame i tate uplanirali za njih još u prvom srednje. I masa tih starijih teenagera oko mene računa s autom kad polože i ne bez razloga. Mm i ja smo old school. A i tramvaja danas ima čitavu noć.
Pa i ja sam se nahodala u mladosti i trčala na zadnji bus u 23,30 s GK, a ako sam zakasnila ili se nisam mogla utrpati u njega jer je bio pun ko šipak, hodala sam od GK do Travnog. I nisam bila jedina.
Evo moja kći ima auto. Samo njen. Pa kaj?
Nismo bogati, a kupili smo joj auto.
Sama ga je našla i sve dogovorila pa smo tata i ja samo otišli s njom do Varaždina pogledati taj auto.
Poslije je s tatom u pratnji rješavala papire i servis i sve ostalo kaj je trebalo.
I otkad ga ima nije ušla u tramvaj i ne treba jer zato i ima auto da bude mobilnija i brža.
I razvaža kolege i to mi je jako lijepo.
Ja joj dajem za gorivo i platila sam servis.
Imamo prosječna primanja i nije mi nikakav problem to financirati.
Bitno mi je da ona stigne brzo i sigurno do faksa i natrag, nekad i više puta u danu jer je, između ostaloga i demos na katedri za anataomiju pa često ima vježbe s mlađim studentima, a sat vremena iza toga online predavanje ili prezentacije ili svašta nešto i autom komotno stigne do doma i sve stigne. Javnim prijevozom to ne bi išlo nikako i samo bi joj stvaralo stres.
Kantine na faksu više nema jer je razrušena od potresa, ali često ode učiti u NSB na cijeli dan pa tamo jedu na iksicu s popustom. Navodno su lignje petkom odlične.
Tako se i podruže, vide i popričaju da nisu samo ispred ekrana.
Zagrepčani nisu mogli dobiti bonove, ali ni ostali koji nisu imali smještaj u domovima.
Hodali smo svi, eventualno bi neki uspjeli posuditi tatin auto za izlet do Čateža, ali to su bile rijetke prilike. Vozili smo se javnim prijevozom i po gradu i doma i na ljetovanje.... Interrail je bio zakon u moje vrijeme. Auto, nula bodova. Vrijedilo je za većinu.
Prehrana je isto bila po principu snađi se druže, pogotovo kad su rokovi, pa učiš i ne stigneš doma po novce. Moja kolegica Ličanka imala je vreću krumpira, ja sam pekla palačinke, uz to jogurt i tako cijeli mjesec... Voće: krali smo šljive po Trešnjevki... Bolje da se ne prisjećam. Zvuči zabavno, ali nije baš uvijek...
Pa nemam ja problem s djecom koja imaju auto. To sam napisala samo kao činjenicu da ih danas ima puno više nego u moje vrijeme, a i nanino.
JA imam problem da JA SVOM djetetu financiram tako nešto. Mi živimo nedaleko centra grada, do faksa ima 3 km, šarolik gradski prijevoz na raspolaganju, bicikl, platimo taksi kad je potreba, a ako baš hoće ima i el. romobil. On želi auto, ali sve dok ga ne bude mogao barem točiti za svoje potrebe nije opcija. A ni nasušna potreba
Moj veliki vozi baš jedini auto,ali kad je potreba njemu a to je cca jednom tjedno onda plača vožnju iz svog džepa,po km 1 kn, tako su i muž i šogor vozili svekrvi auto. Treba znati da novci a ni benzin ne padaju s neba točka. Do faksa ide budim,tramvajem,pješke, biciklom,s nekim drugim recimo dečki iz Samobora ili slično.
Sad ne vjerujem da veliki id bb ne može tu udaljenost otići pješke? Moj ima dvostruko više od njezinog do faksa.
Kad ide s drugim dečkima negdje onda isto daje doprinos za benzin. Sam se pobrine da to ima,i ne pada mi na pamet to sponzorirati.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 23.05.2021. at 09:40
Moze, naravno da moze. I je više puta. Dolazio je on i iz maksimira pješice doma
Uvijek se razveselim kad vidim Peterlinov štedljivi post,mada ti bila i susjedova šljiva.
Mi smo stare. Sve redom 50+.
Znači da je naša mladost bila u osamdesetima, eventualno početak devedesetih, zar ne?
I to je neusporedivo s ovim danas i onim što se događalo kad se osnovala RH.
Ja sam se, baš kao i ti školovala za vrijeme Juge i tada nije bilo noćnih tramvaja i autobusa kao danas i nije bilo puno toga kao danas.
Pogotovo ne auta. Ne sjećam se da je itko od kolega imao auto.
Danas je to praktički normalno.
Druga su vremena.
Polovni auto se može kupiti za par tisuća eura, a današnji motori troše puno manje goriva nego nekad.
Stojadin je trošio 10-12 l/100 km, i to benzina. Koji auto danas toliko troši? Možda neki SUV, tenk?!?
Logičnije bi bilo da su krali trešnje, a ne šljive po Trešnjevki
Istina je, danas puno više mladih ljudi ima i bolje stambene uvjete i auto i svašta. Nemaju svi, a ne mislim ni da trebamo tako nešto djeci financirati. S druge strane, moj mlađi sin imao je prošlog ljeta studentski posao u Brezovici. Uredno je pitao može li dobiti auto, bar povremeno. Naravno da može ako taj dan meni auto ne treba. Platili su mu loco vožnje i sam je financirao gorivo, što ponekad i inače radi. Ne ide autom na faks, ali ima svoje slobodno vrijeme i aktivnosti za koje mu povremeno treba. Tako rade i njegovi kolege, dogovaraju tko kad može voziti. To su uglavnom radioamaterske aktivnosti i tjelesna kultura, rijetko nekakvi izleti...
Mislim, ne bih trenirala strogoću i tjerala ga da ide javnim prijevozom na posao u Brezovicu ili Buzin, ako je auto na raspolaganju, ali očekujem odgovorno ponašanje. Za sada je ok.
Da ode studirati izvan mjesta boravka, ne bi mu mogli financirati auto, a čak i da možemo, ne mislim da je to potrebno. S druge strane, vidim da on savjesno stavlja lovu na stranu (od stipendije i student servisa) pa me ne bi iznenadilo da nabavi neko vozilo za koju godinu.
Nismo mi stare, nego je tema djeca +18. Pa ak imaš takvo dijete nisi bas u cvijetu mladosti. Osim onih koje su rano rodile.
A kad se samo sjetim koliko sam predstava pogledala i koncerata odslušala sjedeći na stepenicama.
A to da bi netko od studenata na faks koji se nalazi u centru grada išao autom - pa fakat ne znam nikoga. Sad se malo prisjećam ljudi koji su samnom studirali. Pa je, bilo ih je iz raznih "ekonomskih" okruženja pa i prilično dobrostojećih. Al nije bilo "bahatiranja" novcem. Jednostavno je vrijeme i odgoj bio drugačiji. Kak bi babyboys rekla - Old school.
Ili englezi - točno znaš tko je "old money" a tko je "new"
Tako je, ali ne možemo očekivati da će naša djeca imati iste stavove. Okolina se promijenila.
Ja se ponekad pitam ima li veze moja uvjetno sirotinjska mladost sa mojim sadašnjim stavovima... Moguće je, ne znam. Ali u ono vrijeme bila sam sasvim prosječna. Općenito smo smatrali da nam manje treba i nismo bili toliko opterećeni materijalnim statusom. Ali bilo je lakše naći si posao i tijekom školovanja i kasnije.
Tanči, da krivo ne pomslis ne aludiram na tvoje dijete. Ona ipak ima dosta do faksa, i uvijeti su drugačiji. Ali za djecu koja žive u tramvajakoj zoni i idu na faks na istu takvu udaljenost auto nema smisla.
Teško je generalizirati jer svi mi živimo u raznim okolnoatima al ja sam na tragu Petrlin. Dala bih djeci uvijek auto kad im je potreba vezano uz faks/ posao. Pogotovo kaj mm i ja auto jedva da i koristimo.
A ako pogledam parkiraliste u kvargu gdje sam odrasla, automobila ima barem trostruko više nego u mom djetinjstvu što značibda obitelji imaju 2 do 3 auta
Uz to u gradu treba parking platiti,glupo je parkirati negdje opet daleko od faksa,ak si već došlo autom iz tak kratke udaljenosti.a to opet nije badava jer su faksevi u I ,II zoni većinom
Upravo tako, suprug i ja smo rođeni Zagrebčani i normalno smo jeli u menzama na svojim fakultetima, ili po domskim i u Savskoj.Isto su posudjivali auto od staraca, znam jer su nas Zagrepcani ponekad znali voziti doma nakon izlazaka
Tu na forumu vecina punoljetne djece je polozila vozacki i vozi auto od staraca ili ne citamo iste teme?!
A sto se tice menze, naravno da su mogli i Zagrepcani jesti i to su radili samo su imali manji broj ogranicen broj obroka, od studenata van Zg.
Sava nam je bila predaleko, tamo nismo išli.
Jedino kaj smo imali pravo na manje bonova, a kada je došla x-ica na manje novca na istoj.
Ja kada sam položila, dobila sam auto i išla sa njim na faks. Neš ti troška za stari golf 1.
Sada kada su mi djeca u srednjoj i na faksu dosta njihovih vršnjaka ide u školu kao maturanti sa autom, a na faksu isto. Moja ne, jel je kraj srednje i faksa koma za parking, ali na treninge normalno sami voze.
Pa sada svaka druga obitelj ima dva-tri auta, kaj ne?
Zato nam i je gužvovito za parking u gradu.
Peterlin, ti i ja pišemo o različitim stvarima. Ako radi, ergo ima neki svoj makar ograničen i privremen prihod, naravno da moze posuditi auto za do/od posla ako nikome ne treba, ali valjda će ga onda sam natočiti. To je ok.
Ideja da JA točim njemu auto jer mu je jadnom nwzgodno ićmpješice ili tramvajem ne dolazi u obzir
Svatko zna svoje i zapravo me baš briga tko što misli i kako će.
Razmjenjujemo iskustva.
Moja kći je auto zaslužila i dobila, a financiramo ga suprug i ja.
I to je ok.
Budući da ona ima jako puno obaveza na faksu, auto joj je velika pomoć.
Navečer ne izlazi.
Eventualno ode na kavu s prijateljicama na Jarun ili u centar Zg. Isto s autom.
Parking na Šalati u krugu faksa ne plaća, a na NSB je 10 kn cijeli dan.
Najskuplji parking sam platila u garaži Rebro. Za tri provedena sata su nas fino odrali.
Novac koji zaradi demonstraturom i od stipendije je samo njen novac i stavlja ga na štednju.
Sve ostalo financiramo suprug i ja.
Ne pada mi na pamet da ju tjeram da plaća gorivo ili kozmetičara ili teretanu ili kavu vani sa svojim novcem.
Nama to nije ok.
A zašto se ti i kome pravdaš?
Baš tako.
Mi imamo dogovor da gorivo ne smije biti ispod četvrtine rezervoara, jer toliko mi treba da u slučaju frke dođem do svojih roditelja bez zaustavljanja. Moj sin to zna i poštuje. Ako je nama nezgodno, on će otići natočiti. Sve ok. A s druge strane, ponekad mu ostavim pripremljen doručak ako znam da ujutro ima gužvu. To nisam radila dok je bio u srednjoj školi, ali stvari nisu uklesane u kamen. Ponekad mi uskočimo sad već poodrasloj djeci, a bome sve češće i oni nama. Ravnopravno.
Tanči, ni mi ne tjeramo djecu da plaćaju gorivo, ali ponekad plate. Jer misle da tako treba. Evo, prošli tjedan nađem ja u autu račun za gorivo i hoću sinu vratiti lovu, nekih 200 kn, ali je odbio. Obrazloženje: kolege koje vozi cijeli semestar kad idu na Sljeme i drugamo participirali su točenje. Pa sjajno, jer isto to rade i moji dečki kad njih netko razvozi.
Ja sam malo starija od Lili i mi Zagrepčani smo imali pravo na manje bonova, završila sam fax prije iksice. Mislim da smo imalo pravo na ručak radnim danom iznos, tako nesto.
Živjela sam u autobusnoj a ne tramvajskoj zoni i davali su mi auto vikendom navečer, i razvozila sam sve žive. Po danu su auta naravno trebala njima za ići na poslao.
Uskoro će vozački i kod nas i mislim davati auto isto navečer, ako meni ne treba.
Do šk. g.1991. Zg studenti nisu mogli jesti u menzi osim ak ih na ručak ne bi pozvali frendovi koji su imali bonove.
Kada je točno uvedena mogućnost i za Zg. studente, ne znam.
Da sad svaka od nas ne tupi po svom jer smo studirale u različito vrijeme
Ja sam upisala 89 i išli smo u kantinu na faksu,ali imala sam tek za koje jaje i nešto sitno
Peterlin, svatko radi po svom.
Ne vidim razloga da meni objašnjavaš.
Dijelimo iskustva.
Ja sam napisala kako suprug, kći i ja funkcioniramo.
Suprug ima svoj auto, kći ga jedino vozi na zračenja jer tada ne može sam.
Inače se svaki sam vozi gdje treba i kad treba u svom autu.
Nema dijeljenja jer nema ni potrebe za tim.
Ja ne vozim, nemam auto, ne treba mi i ne zanima me to.
Kći sam oduvijek odgajala da bude racionalna, vrijedna i skromna i takva je i ispala.
Kolege vozi često i to je ok.
Auto joj troši 4-5 l i uistinu ga rijetko treba tankirati.
Više se to isplati nego pokaz za Zet i HŽ.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kako sad jelena.O isla '89 jest u kantinu na bonove, a Nano nije mogla do '91 ??
Ma nema veze, uglavnom u moje doba o kojem pricam (Nano itekako imam pojma sta pisem) iza 1995.na bonove/iksicu su Zagrepcani najnormalnije jeli u student.menzama jer su im cesto bile prakticne i usput.
Moje doba je upravo ono koje Cathy opisuje, tad je dosta Zg studenata islo npr 2000.-te autom od staraca.
Nemam ama bas nikakav problem s tim, dapace zahvalna sam im za neke nocne izlaske
Svojima nemam u planu kupovat auto, posudit svoj ovaj manji mi je normalno zasto ne, samo ne znam kako ce financirat vozacki jer za to ocekujem da mogu dobrim dijelom sufinancirat.
Tanci, ne opravdavaj se nikome, niti itko to treba raditi na temi.
Svatko radi po svome i kako smazra najboljim. U 21.smo stoljecu i nasa djeca ne zive kao mi. Mozda i bolje da je tako.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.05.2021. at 15:18
Iskreno uopce ne bih htjela da mi kcerka u 4h ujutro pjesaci od Saloona do Cvjetnog
Naravno da svi hoćemo našoj djeci bolje i svatko će to probati napraviti najbolje kaj moze.
Uz to, živimo i u različitim uvijetima i na različitim mjestima.
A sad i mene zanima kak je jelena_o jela na svoje bonove '89.te.
Kaj se tiče auta u 4 ujutro, ja bum radije djetetu dala 20 kn za uber neg ključ od auta. Onak popije pivu ili juice votku, gin tonik ili kaj vec sad piju, pa da mi dijete takvo sjedne za volan.
Btw od
Na mom faksu se moglo jesti,i dolazili su tu i puno njih sa susjednih fakseva
Ja sam bila medju njima
Na mom faksu se moglo jesti,i dolazili su tu i puno njih sa susjednih fakseva
Tad je izbor bio mali,danas je puno bolji
A jesi u kantini koristila novce ili bonove? I mi smo imali kantinu ali ne i sufinancirane bonove.
Pokušavam se raspitati od jedne osobe koja je radila u SCu sjeća li se kad su uveli bonove i za Zg studente. Nadam se da ću dobit odgovor.
Znam sigurno da sam ih imala na postdiplomskom i tad sam znala ići na sladoled na Savu
Ako si išla, gdje mislim da jesi, imali ste petkom zakon lignje, a vikendom super nočni klub.
Ako sam fulala, sory.
Bonove smo kupovali u SC koliko se sjećam, lignja nije bilo kod nas ili ih ja nisam jela,bilo je jaja,pomfri , kotleti, pomfri ,kruh,čokoladni mlijeko, sendviči u tom stilu klopa. Nešto šta se moglo nabrzaka i skuhati i pojesti.Sad ima cijelih menia,pa čak i slatkog.
Joj kak je taj podrum znal vonjati,a sve spojeno s predavaonama.
Onda sam fulala. Ovo je bila menza-restoran kraj faksa.
Joj kak je taj podrum znal vonjati,a sve spojeno s predavaonama.
Noćni klub bez obzira koliko bio močan
Restoran i sad i prije radi samo do 15, i u sklopu je podruma faksa
Posljednje uređivanje od jelena.O : 23.05.2021. at 17:15
No jelena, jesi '89. kupovala hranu u menzi na sufinancirane bonove?
Ja se ne mogu sjetiti 100%, ali mislim da su bili bonovi u SC u drugoj polovici osamdesetih.
Pudingići, čokoladna mlijeka i mali tetrapak sokovi na slamku te jogurti...mljac. To je koštalo stvarno simbolično i puno jeftinije nego u dućanu.
Lili, ne opravdavam se i ne pada mi na pamet opravdavati se, ali ako je nekome normalno da mu dijete radi prek servisa i s tim plaća gorivo, meni to nije normalno i imam to pravo napisati.
Moja kći je vrlo odgovorna i kad vozi, ne pije ništa.
Danas su druga vremena i suprug i ja smo skroz drukčiji roditelji od mojih ili njegovih, a rezultat je tu i očito je da smo na dobrom putu svi zajedno
Znam da sam bonove kupovala. I da kod mene su dokazile puno cura sa susjednih faksa,veli dekan ove godine brucošima: nemojte se zeznuti ko ja,i navede još gro važnih ljudi s faksa
Pa sad stvarno ne mogu vjerovat. Ja sam 99% sigurna da na faksu nisam mogla kupit bonove. A pudingiće i sladoled sam kupovala na posdiplomskom.
I nekako mislim da je ta promjena dosla s propasti Juge.
Il sam tak stara da se više ničeg ne sjećam
Ja sam isto poprilično sigurna da se nisu mogli kupiti bonovi kad sam počela studirati, a sigurna sam zato što se sjećam da smo prijateljica i ja ponekad kupile bonove 'na crno' i onda išle na pizzu u SC.
I sjećam se da su nas kolege s faksa vodili na ručak na te kotlete i pomfrit, čega se najviše sjećam po tome što bi oni uzeli i meso i pečeno jaje što mi je tada bila nevjerojatna kombinacija.
I sjećam se da bi pojeli (svaki) cijelu onu veliku Ledolinu za desert. Ali to sam išla samo kad me netko častio.
Ali na mom faksu se otvorila kantina dok sam ja studirala, na kasnijim godinama, i tu sam mogla jesti, pretpostavljam na bonove.
U vrijeme mog studiranja je taman uvedena x-ica, prvu godinu, dvije su bili bonovi i ti bonovi su se prodavali na crnom trzistu na veliko, tako da je u menzi mogao jesti tko god je htio.
A nije to u moje vrijeme bilo baš lako kupiti, naime studenti izvana bi dobili neku određenu količinu tih bonova i to bi im bilo malo.
Ja se sjećam da su postojali neki bonovi za doručak, e to se prodavalo, a možda si onda s tim mogao kupiti i pizzu. Tako mi se bar čini.
Ja se sjećam vrlo živo da je kantina na mom faksu bila jedna od boljih i popularnijih u gradu. I na arhitekturi, maltene prekoputa. Na fer smo obavezno išli dvaput tjedno jer smo tamo slušali fiziku. A na savi je bio najfiniji sladoled, kuglica na xicu dvije kune . Koliko se moje dijete tog slasoleda najelo... Ai jogurta i pudinga iz naše kantine
Ja sam u Zg došla 1990. Mislim da su bonovi za Zg studente uvedeni 1991 ili 1992, jer sam znala ponekad kupiti bonove od kolegice iz Zagreba koja nikad nije iša u menzu, a meni je dobro došao koji bon više ako sam htjela kupiti koji puding i nešto osim minija. Stanovala sam prve dvije godine u starom paviljonu na Savi, bez kuhinjice; znala sam nekad i doručak uzeti u menzi jer je bilo jeftinije nego u dućanu.
Zbilja nevjerojatno kako je potencijalno korisna tema o osamostaljivanju djece došla do evociranja vlastitih uspomena iz menze od prije 20-30 godina
Samo da Spajka ne dođe sa metlom....Zbilja nevjerojatno kako je potencijalno korisna tema o osamostaljivanju djece došla do evociranja vlastitih uspomena iz menze od prije 20-30 godina
Je, od teme nije ostalo ni T.Zbilja nevjerojatno kako je potencijalno korisna tema o osamostaljivanju djece došla do evociranja vlastitih uspomena iz menze od prije 20-30 godina
bilo je samo pitanje trenutkaZbilja nevjerojatno kako je potencijalno korisna tema o osamostaljivanju djece došla do evociranja vlastitih uspomena iz menze od prije 20-30 godina
sindrom Broja Jedan
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom