18+ napuštanje obiteljskog gnijezda

[Vrijeska]

Napisat ću svoje iskustvo. Plakala sam tjednima, dolazila sam uplakana i na posao, ak bi netko načeo temu koja je imala doticaja s istim, opet bih se rasplakala.

ovo sam čekala
znači nisam jedina koja će plakati


pretpostavljam da obitelji koje žive u mjestima u kojima nema sveučilišta ili posla, to nekako dođe normalno da će dijete otići nakon srednje škole

ne kažem da meni nije, samo mi je to sve prebrzo došlo ...
iako imam zadršku i mislim da ako nema potrebe otići u drugi grad/državu, može se još koja godina uživati u životu s rodteljima i uživati u (djelomično) bezbrižnom životu bez razmišljanja oko financija, obveza oko plaćanja stanarine, kupovine hrane, pa i pranja i kuhanja

[kajsa]

ovo sam čekala
znači nisam jedina koja će plakati


pretpostavljam da obitelji koje žive u mjestima u kojima nema sveučilišta ili posla, to nekako dođe normalno da će dijete otići nakon srednje škole

ne kažem da meni nije, samo mi je to sve prebrzo došlo ...
iako imam zadršku i mislim da ako nema potrebe otići u drugi grad/državu, može se još koja godina uživati u životu s rodteljima i uživati u (djelomično) bezbrižnom životu bez razmišljanja oko financija, obveza oko plaćanja stanarine, kupovine hrane, pa i pranja i kuhanja

nakon 18 godine mislim da djeca ostaju s roditeljima samo i isključivo radi nemogućnosti financiranja samostalnog života

da kojim slučajem dobe na lotu, niti jedno punoljetno dijete ne bi niti minute ostalo u roditeljskoj kući radi mama servisa (kuhanje, pranje, peglanje, šopingiranje)
edit: tako sam barem ja razmišljala kad mi je bilo 18

[Peterlin]

nakon 18 godine mislim da djeca ostaju s roditeljima samo i isključivo radi nemogućnosti financiranja samostalnog života

da kojim slučajem dobe na lotu, niti jedno punoljetno dijete ne bi niti minute ostalo u roditeljskoj kući radi mama servisa (kuhanje, pranje, peglanje, šopingiranje)
edit: tako sam barem ja razmišljala kad mi je bilo 18

Tako sam i ja razmišljala, ali tanja_b je na onom topicu o knjigama (http://forum.roda.hr/threads/91134-%...52#post3207752 - post #3875) navela referencu iGen J. Twenge

Autorica je američka psihologinja, a za ovu knjigu koristila je četiri opsežne baze podataka ispitivanja trendova i ponašanja mladih kroz dulji vremenski period + intervjue s 20-ak mladih ljudi diljem Amerike. Trendovi i zaključci koje prikazuje su me zbilja šokirali, iako je sve to zapravo očekivano. Generacija koju ona naziva iGen je ona rođena otprilike između 1995 i 2012.
A trendovi su: kasnije odrastanje, manja težnja odvajanju od roditelja, veća sklonost sjedenju kod kuće, a rjeđe viđanju uživo s vršnjacima.

Gledam djecu svojih prijatelja i kolega - stvarno je tako. Neki odlaze, ali mnogima to ne pada na pamet sve dok ih iz roditeljskog doma ne izbaci nešto neizbježno: studij ili posao u drugom gradu, brak i slično...

Ima za to razloga - danas je puuuuno teže dobiti stalni posao, kredit za stan i slično nego u doba kad sam se ja zaposlila (1986). Teško je čak i uspoređivati. Moja djeca ne dijele moj sustav vrijednosti. Oni se puno bolje snalaze u svijetu oko sebe. To je NJIHOV svijet. Moj se dobro prodrmao (razne društvene promjene, ali i potres i korona) i nisam sigurna da više uopće i postoji.

[sirius]

nakon 18 godine mislim da djeca ostaju s roditeljima samo i isključivo radi nemogućnosti financiranja samostalnog života

da kojim slučajem dobe na lotu, niti jedno punoljetno dijete ne bi niti minute ostalo u roditeljskoj kući radi mama servisa (kuhanje, pranje, peglanje, šopingiranje)
edit: tako sam barem ja razmišljala kad mi je bilo 18

Pa da.
Ja sam jedva cekala preseliti decku u 21 godini.
Ali ja sam dobila stalni i ozbiljni posao odmah nakon srednje i osjecala sam se potpuni samostalno ( obzirom da sam pola place davala roditeljima dok sam zivjela kod njih).