Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
Moji prvi i drugi su nebo zemlja u izborima dosad, ali zato su drugi i treći puno bliži. Četvrti je premalen, ali očekujem zanimljiv pubertet i sebe na izmaku snaga u kasnim četrdesetima. Možda ima veze s godinom ulaska u sferu roditeljstva, ali uistinu skidam kapu ljudima koji u kasnim četrdesetima proživljavaju pubertet. Vrijeme će mi pokazati utječe li dob roditelja toliko koliko mi se sada čini.
Evo, ja sam preživjela pubertet u kasnim četrdesetima i ranim pedesetima

Moj stariji je bio lako odgojivo dijete, pa me mlađi (karakterom i stavovoma puno sličniji meni) baš iznenadio... Uffff...

S druge strane, kako sada izgleda - sve je dobro završilo. Trebalo je to preživjeti, prošlo je... Inače, što se odgoja tiče - to su mi bile najteže godine (završni razredi osnovne i prvi razred srednje škole). Stalno sam se propitivala je li nešto moglo bolje, jer dugo treba dok se rezultati pokažu.

***
Još samo osvrt na uzore starijeg brata: kod nas je situacija takva da djeca jedan od drugog prate tuđe greške i probleme i odabiru nešto drugo... Moj mlađi je odlično napisao maturu, uredno imao bodove za FER, ali gledao je brata koliko ovaj uči i zaključio u startu da to nije njegov par cipela, isto kao što nije bio ni Mioc. Odabrao je srednju školu koja mu je bolje odgovarala, a kasnije svjesno odabrao TVZ, jer je rekao da ne želi godinama dan i noć učiti samo teoriju + želi imati vremena i za svoje slobodne aktivnosti.

Stariji je imao sličnih dilema oko upisa na Akademiju dramskih umjetnosti (montaža). Odustao je zbog uskih mogućnosti zapošljavanja, iako mu je to srcu draže. Odlučio se za običnu tehniku, ali to mu ne brani da se i dalje bavi multimedijom kad god stigne.

Zaključak - izgleda da obojica imaju noge na zemlji. Osim toga, svjesni su da smo mm i ja stari (objektivno jesmo - u kasnim pedesetim, a djeca još studiraju) ali eto, kasno smo ih imali. Kad bolje razmislim - sretna sam što smo uopće uspjeli. Sve ima svoje prednosti. Ako imaš djecu mlad, lakše je fizički (a ponekad i psihički), a kad odrastu i odu - još imaš vremena i volje proživjeti komad života bez njih i bez opterećenja (sad je korona, pa je malo teže putovati okolo itd, ali tako izgleda teorija). Mi smo dobili djecu u kasnijim godinama, pa nekako ne čeznemo za time. Nije pravilo, ali nama je tako ispalo. Sad teško možemo i na godišnji na dulje vrijeme, jer nas češće trebaju stariji članovi obitelji. Lako za djecu, oni se snalaze sasvim dobro.