je li imao tko napade panike u perimenopauzi?
Ja sam bila pošteđena napada panike (zapravo, mislim da to nikad nisam iskusila), ali bliska osoba ih je imala, čak je na hitnoj završila... Imala je ona i drugih problema - poklopilo se s iznimnim opterećenjem na poslu, bolesti u obitelji itd, pa je teško reći što je uzrok. Nikad nije samo jedan. Rješenje za nju je bio normabel (mislim da su joj ga dali u infuziji kad je došla na hitnu, ne sjećam se više detalja, ali odmah joj je bilo lakše). Neko vrijeme ga je uzimala stalno, a kasnije po potrebi. Bitno da ga ima pri ruci za slučaj hude sile. Kolegica s posla ima sličnu priču, s tim da je još imala i problem nesanice koji rješava zamračivanjem sobe i melatoninom u kapsulama. To i ja povremeno znam uzeti.
Što se tiče hormona, moja mama je dobivala nadomjesnu terapiju prije štajaznam 30 godina i to nije dobro završilo. Problemi (navale vrućine, otežano disanje i sl.) se nisu riješili, ali je dobila hrpu mioma za koje su joj poslije rekli da je nuspojava nadomjesne. Osim toga, kasnije je imala dva infarkta, a i gadne smetnje vida (makularna degeneracija) i ne bih se kladila da i to nije povezano. Ona se liječi i od svoje autoimune bolesti (godinama na Decortinu) pa ne bi bilo fer reći da je samo hormonska nadomjesna terapija krivac, jer kortikosteroidi su isto batina s dva kraja, ali svakako sve to treba uzeti u obzir.
Liječenje napada panike i drugih smetnji u klimakteriju kroji se po mjeri. Ono što je meni valjalo, nije odgovaralo mojoj sestrični ili prijateljici. Meni je najveći psihološki problem bio naviknuti se na starenje, aliii budući da sam se riješila gadnih izljeva i konstantne anemije, a i nekontroliranog bujanja sluznice, nekako sam prepoznala dobre strane cijele te priče i bilo mi je lakše.
Nadam se da ćeš naći rješenje. Iz iskustva - ovaj najgadniji udar ne traje dulje od 2-3 godine (meni su najteža bila ljeta), ali povremene smetnje trajuuuuu i dalje, a kad nekim čudom prestanu, starenje donese druga ograničenja. Tako to ide. Drž' se!