ja sam 45, fizički dosta mladolika, kilaža godinama ista
lice se počinje mijenjati, do sada nisam imala bora nemam ih baš ni sada ali se gubi tonus lica
ali ja iz dubine sebe nekako s lakoćom prihvaćam promjene, na dubljoj razini me ne dira već sam radoznala
promatarm se kao u nekom filmu i volim mentalno bilježiti svaku novu okolnost

od onoga što me smeta to je slabljenje vida, upravo sam iskeširala par tisuća kn za naočale
dioptrijske, jedne za daljinu, jedne za blizinu s premazom zbog buljenja u ekran što mi užasno iritira oči...
Apropos sijedih imam ih naprijed tek nekoliko, izgledaju neuredno jer strše kao neki zasebni entitet, onako kao da nemaju veze s ostatkom kose, glave, mene...
Ofarbam s esvakih pola godine jer sam zadnjih 5 godina pustila svoju prirodnu boju koja mi najbolje stoji a trenutno imam i neke stare pramenove
danas idem frizeru pa ću se posavjetovati oko toga, mislim da ću šiške staviti i eventualno koji pramenčić nabaciti da izjednačim boju

inače, da mi je sva kosa sijeda rado bih isfurala tu prednost, ima mrak žena s tom sijedom kosom
nedavno sam ispred Harisse u centru vidjela jednu gospođu od kojih 60-70 godina, tako fascinantnu da sam se pravo zabuljila
nosi potpuno sijedi ravni bob, bordo šminku, srebrni nakit, sva u crnom, vitalna, nasmijana, živog pogleda...
predivna žena, ta energija i stav kojim je prigrlila svoje godine i kako to frajerski nosi mi je divno!