hvala, tanja, riješila si mi jedan božićni poklon
 |
|||
|
|
|||
hvala, tanja, riješila si mi jedan božićni poklon
Bas me zainteresiralo ovo s knjiznicom. U nasima ima 6 primjeraka, al svi su posudjeni.chesil prvotno napisa
Javier Cercas: Neovisnost
Volim inače čitati Javiera Cercasa, ali s ovim romanom me prilično razočarao. Krimić mu kao žanr baš i ne leži, osim toga, ovdje je upotrijebio krimi-zaplet da progovori o politici, suvremenoj Kataloniji i društvenim odnosima, ali izveo je to prilično nezgrapno, po mom mišljenju. Najbezvezniji potez ipak mu je bio taj da u roman uplete samog sebe kao autora romana "Terra alta", i, da ne bi izgledalo slučajno, zakucao je to na nekoliko mjesta u romanuizveo je to otprilike u maniri Ivana Kušana u romanima o Koku.
Ukratko - ja bih natrag starog Javiera Cercasa, autora Brzine svjetlosti, Zakona granice i Vladara sjena, a policajca Melchora Marina neka pusti živjeti u njegovoj Terri alti i neka se okani pisanja krimića
Goran Tribuson: Obiteljske slike
Kad sam posudila knjigu u knjižnici, nisam znala točno što posuđujem jer je Tribuson imao u Mozaiku knjiga jednu knjigu istog naslova koja se nije prodavala, već su je na poklon dobivali članovi Svijeta knjige. Mene je uvijek zanimala ta knjiga jer mi se uvijek sviđala Tribusonova autobiografska proza i sve sam drugo osim nje pročitala.
Kad sam uzela ovu u ruku, shvatila sam da se radi o antologiji već postojećih tekstova (koje sam već pročitala) pa sam mislila kako ću je samo prolistati i vratiti u knjižnicu. Međutim, dogodilo se da sam je na kraju pročitala do kraja, bez preskakanja. Loša vijest za moje pamćenje je da se većine toga nisam sjećala otprije, a dobra vijest je da mi je bilo zanimljivo i milo čitati, kao da je prvi put. I dalje je duhovito i zabavno, a čak ni nema puno ponavljanja.
Kad sam čitala posljednju u nizu takvih knjiga, Vrijeme ljubavi, bila je dosta nesređena, zbrkana, kao da nije uređivana, a s ovom knjigom nisam imala takav dojam, čak bih rekla da je poprilično pročešljana i uređena.
Baš mi je drago da sam je posudila i pročitala.
Pogledala jučer ovaj film, i jako me se dojmio, iz više razloga. Neću sad elaborirati što i zašto, ipak je ovo tema o knjigama, ne o filmovima, samo ću spomenuti da mi je gledanje tog filma stvorilo doživljaj kao da sam pročitala još jednu njezinu knjigu
A evo i o upravo pročitanoj knjizi, Simon Stranger: Leksikon svjetla i tame
To nije još jedna knjiga o 2. svjetskom ratu i progonu Židova. Zapravo, knjiga je sasvim posebna. Prvo, zato što je pisana zaista kao leksikon - priču iznosi u 30 poglavlja od A do Ž, u fomi leksikografskih natuknica koje malo-pomalo prerastaju u pripovijedanje u dvije paralelne linije. Jedna je o obitelji pradjeda pripovjedačeve supruge, koji je 1942. odveden u logor i ondje ubijen za odmazdu. Druga pripovjedna nit, a to je ono što ovu knjigu ponovo čini posebnom, je o norveškom kolaboracionistu, Henryju Oliveru Rinnanu, koji je osobno bio odgovoran za hapšenja, mučenja i ubojstva tijekom rata. Autor ga ne osuđuje a priori, već postupno razvija njegov lik (na temelju pročitanih dokumenata, arhivskih spisa i ostalih podataka), od dječaka duboko frustriranog siromaštvom i niskim rastom, do sposobnog mladog čovjeka koji je postao oruđe u rukama nacista i malo-pomalo se pretvorio u čudovište.
Svakako, knjiga me se dojmila više nego što sam očekivala u početku. Svaka čast prevoditelju (Mišo Grundler) koji je besprijekorno uspio prenijeti priču i abecedni slijed misli, iako to sigurno nije bilo lako u prevođenju s norveškog.
Uhvatila sam u knjižnici Delphine de Vigan "Djeca su kraljevi" i uživam kako dugo nisam, em napeto, em super relevantno, psihološka razrada savršena, moram se kontrolirati da je ne progutam - hvala na preporuci, tanja_b!
Gertraud Klemm - (kršitelj koda)ocampus
Jasno mi je zašto se oko ovog feminističkog romana diglo toliko prašine, ali meni nije odgovarao, nekako me nije zainteresirao pripovijedanjem.
Ali Smith - Ljeto
Klasična Ali Smith - brexit, migranti... Prvi dio romana fantastičan, poslije me malo izgubila.
Napokon ugrabila Elisabeth Strout, My name is Lucy Barton (i to za divno čudo u bibliobusu kraj kojeg sam slučajno prolazila u drugom kvartu, i sasvim slučajno ušla pitati za tu knjigu jer je nigdje nema)
Obožavam Strout, njezin stil mi tako legne, onaj osjećaj kao da sam se vratila doma.
A na interliberu sam kupila Oh, William, i to me sad čeka, nisam ga htjela čitati prije Lucy. Ajme kako se veselim praznicima!
SuperPogledala jučer ovaj film, i jako me se dojmio, iz više razloga. Neću sad elaborirati što i zašto, ipak je ovo tema o knjigama, ne o filmovima, samo ću spomenuti da mi je gledanje tog filma stvorilo doživljaj kao da sam pročitala još jednu njezinu knjigu
Posljednje uređivanje od lonni : 11.12.2022. at 23:29
LOL, idem vidit ide li Hipocampus (prošlo je s jednim p)
Baš mi je žao, taj imam drugi, uz Delphine de Vigan koja me ODUŠEVLJAVA. Naši ukusi se dosta poklapaju, bojim se da će i meni biti tlaka.
Ali Smith - isti dojam. Zamorni su mi ti novi britanski društveno angažirani romani trenutno zapravo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.12.2022. at 11:25
Ja jako volim Olive, ko da mi je neka svojta. Nisam krenula dalje Strout, isto zbog straha da ću čitat krivim rasporedom.
ina u tvom kvartu sam uskočila u Bibliobus
U srijedu vraćam knjigu jer je tad bibliobus kod nas, pa ti vidi...
Posljednje uređivanje od Angie75 : 12.12.2022. at 12:22
kršiteljkodaocampus, ahahaha
ja nisam ovdje dugo, pa mi je trebalo da shvatim što se zapravo zbilo, haha
Upravo na pola novog Franzena, vidim da neću stići dovršiti u staroj godini, pa evo danas rezime moje čitateljske 2022.
35 pročitanih knjiga (od kojih 4 Knausgarda, tj.kapitalca preko 500-600 str.). i 4 knjige nepročitane do kraja.
Izdvajam kao najbolju onu koja me najviše dotakla, divnu Moju dotu Nore Verde. Baka i mala Nora same na otoku, ljubav se prelijeva sa svake stranice ovog romana.
Trevor Noah i Zločin rođenjem mi je ono što je lani bila Educated Tare Westover, potpuno nevjerojatna sudbina i autobiografski opis izdizanja pojedinca iz suludih uvjeta odrastanja.
Herve Le Tellierova Anomalija u kojem s radara nestaje putnički avion pa se odmah pojavi, a onda nakon 3 mjeseca ponovno pojavi (?!) bilo mi je daleko najzabavnije štivo.
Veselim se vašim listama i sve najbolje vam želim!
Pridružujem se željama i veselju.
Veselim se vašim listama i sve najbolje vam želim!
Evo popisa.
Elizabeth Strout, Zovem se Lucy Burton, O, Williame!, Sve je moguće
Richard Powers, Iznad svega
Jessica Au, Dovoljno hladno za snijeg
Benjamin Labatut, Kada više ne razumijemo svijet
Siri Hustvedt, Ljeto bez muškaraca
Shirley Jackson, Oduvijek živimo u dvorcu
Christian Guay-Poliquin, Težina snijega
Ursula K. Le Guin, Nebeski žrvanj
Maryanne Wolf, Čitatelju vrati se kući
Saša Stanišić, Porijeklo
Mislim da sam o svima pisala osim o Stroutici, što je zbog njene popularnosti i nepotrebno te Powersu čiji ekološki roman o drveću preporučam, jer je na mene je ostavio dubok trag. U pitanju je obimna knjiga, puna opisa raznih vrsta stabala, osebujnih likova, šarolikih obiteljskih priča, a ima čak i elemenata magijskoga realizma. No meni su najviše srcu prirasli odlomci o tajnovitoj prirodi drveća i svemu što naši tihi sustanari na Zemlji omogućavaju dok stoje upereni u nebo, ali i kada padnu na tlo. Tako da sam često tijekom čitanja bila ispunjena nekom blagošću, milinom, kao da šetam pod svodom neke stoljetne šumetine i teško sam se od knjige rastajala i kada me sam tijek radnje nije vukao dalje.
Posljednje uređivanje od anamar : 02.01.2023. at 20:47
Evo i mene.
Javim se jednom godišnje, što ne znači da ne čitam. Naprotiv, pomno vas pratim i zapisujem vaše preporuke, nešto uspijem uloviti i pročitati, premda dosta toga i ne stignem.
Otkad sam otkrila aplikaciju Goodreads, puno mi je jednostavnije pratiti vlastita čitateljska vijuganja, a ima tamo i nešto što se zove Reading Challenge, pa sam sebi postaviš izazov i trudiš se ostvariti ga. Uglavnom, uspjela sam pročitati zacrtanih 45 knjiga (ukupno 12.194 stranice.
1. Renata Salecl: Čovjek je čovjeku virus
2. Ivana Lovrić Jović: Vidi kako Lokrum pere zube
3.Jesus Carrasco: Pustopoljina
4. Jaume Cabre: Eunuhova sjena; Glasovi Pamana
5. Marina Vujčić: Stoalreva kći
6. Marija Andrijašević: Zemlja bez sutona
7. Mira Furlan: Voli me više od svega na svijetu
8. Đurđica Čilić: Fafarikul
9. Valerie Perrin: Svježa voda za cvijeće
10. Georgi Gospodinov: Vremensko utočište
11. Annie Ernaux: Djevojačke uspomene
Ima ih još, za više preporuka zapratite me na Goodreadsu
Želim vam svima divnu novu godinu, čitajte i uživajte!
Sve potpisujem.Evo i mene
Javim se jednom godišnje, što ne znači da ne čitam. Naprotiv, pomno vas pratim i zapisujem vaše preporuke, nešto uspijem uloviti i pročitati, premda dosta toga i ne stignem.
Otkad sam otkrila aplikaciju Goodreads, puno mi je jednostavnije pratiti vlastita čitateljska vijuganja, a ima tamo i nešto što se zove Reading Challenge, pa sam sebi postaviš izazov i trudiš se ostvariti ga.
Na goodreads sam se uključila iz znatiželje i zadržala se već 10 godina. Mada su ocjene knjiga često varljive, sama aplikacija je praktičan alat, osobito jer sam ranije bila traljava s dnevnikom čitanja.
Moja prva aplikacija je bila To Read, no sada sam se navukla na goodreads. Osim praćenja i izazova zgodna je i za prijatelje pratiti. No i moja knjižnica ima aplikaciju koja je odlična, jako sam ponosna na našu malu selsku knjižnicu.
A od knjiga, kako kaskam za svima vama napokon sam pročitala petu Moju borbu, za šestu nisam spremna trenutno.
Sad čitam Večernju nelagodu, odlična je.
Sretna nova godina, sve najbolje!
Evo i mog popisa:
Shirley Jacskon: Oduvijek živimo u dvorcu
Otessa Moshfegh: Moja godina odmora i opuštanja
Jamal Ouriachi: Glad
Ruman Alaam: Ostavi svijet za sobom
Ali Smith: The Companion Piece
Jennifer Egan: The Candy House
Elisabeth Strout: Lucy by the Sea
Louise Kennedy: The Trespasses
Goran Tribuson: Obiteljske slike
Sretna nova godina svima, i puno dobrih knjiga u 2023.
Prošle godine pročitala sam preko 70 knjiga (točan broj ne znam jer ne zapisujem usputna ponovljena čitanja starih znanaca). Bilo je među njima jako dobrih, ali ipak mislim da je po kvaliteti pročitanog 2021. bila jača.
A kad bih morala izdvojiti najbolje, evo ih (kronološki, ne po dojmu ili kvaliteti):
1. Pavla Horakova: Teorija čudnovatosti - knjiga koju kao da je pisala neka moja izgubljena i nepostojeća sestra koja razmišlja i zapaža isto što i ja
2. Erika Fatland: Sovjetistan - izvrstan, originalan putopis koji puno otkriva ne samo o srednjoj Aziji, nego i o sovjetskom nasljeđu, rado bih pročitala još nešto od iste autorice
3. Annie Ernaux - apsolutno sve što sam od nje pročitala (a pročitala sam nekih 5 njezinih knjiga i pogledala njezin dokumentarac), mislim da ne trebam objašnjavati zašto jer sam joj se već dovoljno puta divila na ovoj temi
4. Mira Furlan: Voli me više od svega na svijetu
5. Goran Vojnović: Đorđić se vraća - kad sam već mislila da je Vojnović o Čefurima rekao sve što je imao za reći, opet me uspio iznenaditi, jakom i brutalno realističnom knjigom (opaska: puna je prostota
6. Ali Smith: Ljeto - zato što naprosto volim Ali Smith
7. Gertraud Klemm: Hippocampus - originalna priča o feminizmu
8. Dina Rubina: Na sunčanoj strani ulice - predivan, velik obiteljski roman o Taškentu i njegovim stanovnicima, osvojio me skroz
9. Vuk Perišić: Signali i svjetionici - hvala Peterlin što se ovdje raspitivala o toj knjizi pa mi je skrenula pažnju na nju, izvrsno je napisana. Još jedna potvrda da povjesničari mogu biti jako dobri romanopisci.
10. Almin Kaplan: Kućni ljudi - ako volite čitati dnevničke zapise
Ne znaš ti što je kaskanje
Nakon svake uzmem godinu dana pauze.
LolNe znaš ti što je kaskanje
Nakon svake uzmem godinu dana pauze
Ne znam STA ću i kada ću i hoću li šestu.
Možda se na njegove druge prebacim.
Imate preporuka?
I druga nova kreće kao tetralogija, ja fulala, mislila da je standalone roman. I mene zanima neki njegov roman koji nema "sezone".
Čini mi se da Jutarnja zvijezda bez sezona. Moram provjeriti.
"Ja progutala morning star za vikend.
Kao sto ste vjerojatno vec procitale, radi se o vise naracijskih linija od kojih su nege blago tangentualno povezane, ali zbilja kao da nisu (zasad), i sve to u vrijeme pojavljivanja nove zvijezde na nebu, uz poneke neobicne i nadnaravne dogadjaje.
Njegov stil je i dalje tu, minuciozni opisi dnevnih radnji i unutarnjih stanja, likovi su mi zanimljivi, iako vecina muskih likova kao da je sam knausgaard
Zanimalo me je kako ce se raspetljati, hoce li naracijski povezati linije na kraju i dati neko konkretnije znacenje astronomskom dogadjaju, ali nije
Bila sam malo ljuta ali sam se onda sjetila da je ovo prvi dio petoknjizja
Neki naratori su se pojavili samo jednom pa mi nije bilo jasno koje je sad tu znacenje, da nije samo ubacio neke svoje skice za price koje nije nikad iskoristio…
Meni se svidjelo, ja njega jako volim i njegov stil me skroz uvuce, meni je totalno page turner
Iako moram primijetiti da ovakva knjiga mozda nije bas za petoknjizja od preko 3000 str… osim sto trazi jako puno strpljenja od citatelja jer imas nekoliko fabula i misterioznih zapleta, nije biografsko stivo - zbilja sumnjam da cu se sjecati stvari iz 1. dijela dok izadje drugi, a kamoli zadnji"
Posljednje uređivanje od ina33 : 04.01.2023. at 12:20
Ove godine sam i ja uspila procitat vise od 10 knjiga pa evo popisa najboljih (kronoloskog):
1. Forenbaher: Velebitski dnevnik
2. Grossman: Zivot i sudbina
3. Nora Verde: Moja dota
4. Elvis Bošnjak: Gdje je nestao Kir - mozda vise zbog Elvisa i Kira nego zbog same knjige
5. Anja Sovagovic: Kad se ima kome dati - na ovu sam se zbilja dobro ismijala
6. M. Furlan: Voli me više od svega - ali samo prvi uređeni dio; onaj dio u kojem se raspisala o mački me nije toliko dojmio, a i ne djeluje mi dovršeno
7. Smijeh slobode - iako ga nisam pročitala do kraja, pa će mi, nadam se, i dogodine ovo bit jedna od top knjiga
8. Doris Lessing: Kako smo preživjeli - ova mi je, uz Grossmana, favorit
9. Periš: Mladenka kostonoga - ovak pisac mi je, kao osoba, favorit
10. Balašević: Kalendar mog djetinjstva - prosto sam se rastužila što više ni jednu knjigu neće napisat... iako će nastavak ove izac - nadam se da je njegova vecina teksta. Procitala sam i supruginu mu knjigu o djetinjstvu. I ta mi se svidila. Al Balasevic je ipak Balasevic.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 04.01.2023. at 16:34
haha čitam ko je ovo pisao pa skužim tek na kraju da sam ja. sad baš i ja gledam, nigdje ne nalazim otkud mi to da je petoknjižje. evo samo ovdje na stranicama knjižare ljevak:
"Ja progutala morning star za vikend.
Kao sto ste vjerojatno vec procitale, radi se o vise naracijskih linija od kojih su nege blago tangentualno povezane, ali zbilja kao da nisu (zasad), i sve to u vrijeme pojavljivanja nove zvijezde na nebu, uz poneke neobicne i nadnaravne dogadjaje.
Njegov stil je i dalje tu, minuciozni opisi dnevnih radnji i unutarnjih stanja, likovi su mi zanimljivi, iako vecina muskih likova kao da je sam knausgaard
Zanimalo me je kako ce se raspetljati, hoce li naracijski povezati linije na kraju i dati neko konkretnije znacenje astronomskom dogadjaju, ali nije
Bila sam malo ljuta ali sam se onda sjetila da je ovo prvi dio petoknjizja
Neki naratori su se pojavili samo jednom pa mi nije bilo jasno koje je sad tu znacenje, da nije samo ubacio neke svoje skice za price koje nije nikad iskoristio…
Meni se svidjelo, ja njega jako volim i njegov stil me skroz uvuce, meni je totalno page turner
Iako moram primijetiti da ovakva knjiga mozda nije bas za petoknjizja od preko 3000 str… osim sto trazi jako puno strpljenja od citatelja jer imas nekoliko fabula i misterioznih zapleta, nije biografsko stivo - zbilja sumnjam da cu se sjecati stvari iz 1. dijela dok izadje drugi, a kamoli zadnji"
https://www.ljevak.hr/3568-karl-ove-knausgard
ja se uopće ne mogu sjetiti što sam čitala ove godine a stalno nešto čituckam.
čitala sam puno poezije, nešto publicistike, puno filozofije, a beletristike se baš ne mogu sjetiti.
zadnje što se sjećam da mi je bilo baš super je Ferićevo Putujuće kazalište. I My name is Lucy Barton od Strout.
trebala bih početi pisati.
tek sad vidim ovo za goodreads...to je kao aplikacija ( :boomer: )?
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 05.01.2023. at 13:27
možda ima aplikacija, ali ne treba ti, odeš na www.goodreads.com i napraviš profil
Moja je citalacka godina bila jedna od najcudnijih, u smislu da sam po prvi puta imala duze periode da uopce nisam stizala citati, a onda kad bih se docepala vremena onda se nisam mogla odvojiti od knjiga. Knjige koje su ostavile najdublji utisak su:
Erika Fatland, Sovjetistan, TanjaB je napisala sjajan osvrt koji me i motivirao na citanje (u ovoj godini planiram citati njene Granice)
Douglas Stuart, Shuggie Bain, autobiografska prica o djetinjstvu obiljezenom majcinim alkoholizmom i teskim siromastvom, no iako je roman dakako poprilicno taman, zapravo je u pitanju prica o nezaustavljivoj ljubavi, sina prema majci. Pomalo, prije svega tematski, na tragu Edouarda Louisa, no mene je osobno Stuart vise dirnuo.
Annie Ernaux, sve- nju sam zapravo upoznala ljeto prije kroz Jednu zenu, a ove sam slistila sve ostalo, sa zadovoljstvom.
Mira Furlan, Voli me vise od svega na svijetu- zadovoljstvo citanja mi je znacajno palo u drugoj polovici, no ipak je roman pisan iznimno zavodljivo, meni je bio i poprilicno edukativan, u kontekstu prilika u drustvu za vrijeme mog ranog djetinjstva.
Milena Markovic, Deca- udara u trbuh i dize tjeskobu, to je destilirani opis okrutnog djetinjstva
Radmila Petrovic, Moja mama zna sta se desava u gradovima- to je knjizica koja ce jos dugo biti na mojim popisima, jer ju stalno iznova citam, a sada vec i znam napamet. Neposredna, autenticna poezija kao obracun sa djetinjstvom i klasom i patrijarhatom i na koncu sa sobom- Radmila zuri u sebe sirom otvorenih ociju i bez treptanja na nacin na koji ja to ni privatno ni poslovno nikad nisam vidjela, a kamoli kod nekoga tko je tako mlad.
Thimothy Snyder- Put do neslobode, sjajna publicistika u kojoj Snyder (povjesnicar s Yale-a) jos 2018., objasnjava odnose Rusije- Ukrajine- EU i Amerike, Putinov razvoj i motivaciju. Tu sam knjigu citala i kad je izasla, no sada dakako s novim ocima. Sjajna je za dublje razumijevanje sveg uzasa koji se dogadja kao i ciljeva koji se istim zeli postici. On inace ima na you tubeu i niz predavanja koja drzi studentima- na temu Ukrajine, takodjer preporucam.
I na koncu- novi Franzen, nisam ga htjela citati na engleskom, tako da sam ga se docepala sad krajem godine. Jos imam 100injak stranica, ali vec je jasno da su Raskrizja i opet roman u kojem Franzen sjajno gradi likove i njihove dinamike, najvise na tragu Korekcija, no istodobno ovdje je s likovima znacajno lakse suosjecati i zavoljeti ih.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Posljednje uređivanje od sasa : 05.01.2023. at 16:26
Slično je i kod mene. Puno ovdje spomenutih naslova mi je prošlo kroz ruke. Volim publicistiku, pa moram spomenuti Eriku Fatland. Sovietistan i The Border sam pročitala na engleskom, jer sam tako lakše nabavila epub izdanja, a također i Snyderova Krvava prostranstva, odnosno Bloodlands. Tu još ubrajam Strast prema neznanju slovenske autorice Renate Salecl.
Iz glave, od beletristike (uvjetno) otkriće mi je kubanski autor Leonardo Padura Fuentes, knjiga Čovjek koji je volio pse. To je dio tetralogije o četiri godišnja doba, a ova knjiga govori o Trockom. Povijest ruske revolucije iz drugog ugla. Puno puuuno povijesnih činjenica, baš sjajno za ljubitelje publicistike, ali ova knjiga je ipak više od toga. Prvo sam nabavila izdanje na engleskom, a nakon toga otkrila sa postoiji i hr izdanje Hena com. Prijatelj mi je u međuvremenu nabavio i preostale tri, ali još nisu došle na red.
Iz iste vreće beletristike koja to baš i nije čitala sam Kuću sećanja i zaborava, koju je napisao Filip David.
Tijekom božićnih praznika naletjela sam na tv na film Gospodar plime, pa sam se sjetila i te knjige. To je staro, izašlo u vrijeme kad sam tek počela raditi, ali iz ove perspektive bio mi je gušt to čitati. Autor je Pat Conroy. Za one koji vole priče s američkog juga, topla preporuka. Moram potražiti i druge knjige istog autora.
Moram se prisiliti zapisati što sam čitala, jer ovako iz glave mi se teško prisjećati, osim knjiga koje su me se najviše dojmile.
Radmila je fantastična
Snydera često ja i mm gledamo na youtubeu, oduševljava me ta kombinacija stručnosti, smirenosti, pristupačnosti i nearogancije. Iako je u jednom trenutku mm slavodobitno uzviknuo a-ha! kad je siroti snyder u jednoj instanci pobrkao srbe i hrvate
Vidim da jako hvalite tu Annie Ernaux pa ću si je zabilježiti.
Sad sam se sjetila da sam pročitala od Stanišića Porijeklo i da sam baš htjela ovdje nešto komentirati kad sam je pročitala. Knjiga mi je imala super vinjeta, ali i onih malo slabijih, ono što mi je bilo zanimljivo da je to 2. naša knjiga (uz Mladenku Kostonogu) koju sam pročitala ove godine (mislim, naša - nisam sigurna je li napisana zapravo na njemačkom?) koja je imala taj tzv. otvoreni čitateljski navođeni završetak (ne znam, vjerojatno postoji neko stručnije ime). Moram priznati da nisam sigurna koliko je to bilo uspješno u obje knjige, ne kužim poantu, nije mi nekako organski izraslo iz fabule - imam dojam da ni jedan ni drugi nisu znali kako završiti knjigu pa su se uhvatili tog nekog gimmicka. Nije mi imalo nikakvu dodanu ni literarnu ni emotivnu ni spoznajnu vrijednost, zapravo me je živciralo i jedva sam čekala zgotoviti s tim. Kako se vama to činilo?
Npr u Školicama od Cortazara (obožavam tu knjigu) mi je to čak imalo smisla, iako sam i nju zapravo pročitala na konvencionalan način jer toliko volim njegovo pisanje da sam jednostavno htjela pročitati sve.
Idem se sad prijaviti na goodreads
Uopce nisam dozivila da je kraj Mladenke kostonoge citalacki navodjen. Kako to mislis? Ima ono jedno poglavlje di citatelj moze birat sto ce iduce napravit - al nije zadnje. A i za nastavit pricu, i to poglavlje moze zavrsit samo na jedan nacin.
Meni to nije smetalo. Kod Periša mi se pogotovo uklopilo u roman, jer se on cijelo vrijeme poigrava formom i stilom pripovijedanja, pa mi takav postupak (gdje čitatelj sam bira nastavak priče) nije bio nimalo neočekivan. Kod Stanišića me se taj postupak nije toliko dojmio, malo mi je stršao iz ostatka knjige, ali nije mi smetalo, zapravo, doživjela sam i to isto kao neku književnog eksperimenta.
Ako i drugi autori sad krenu koristiti isti štos, mislim da će mi početi ići na živce
Nije li taj postupak klasična postmodernistička dosjetka? Hoću reći, ništa čudno, ovo je vrijeme postmoderne.
A sad, koliko se to nekome sviđa druga je tema. Mene nije impresioniralo, ali ni umanjilo mi dojam.
Hvala svima koji pišu svoje osvrte i popise knjiga. Ja sam čitala dosta i slušala dosta, ali ja sam površni čitač/slušač, nemam popisa za ovu godinu (npr. Knausgaardovu Moju borbu sam cijelu, ali ne znam što ove, što prošle, Ernaux jesam dio, nije me toliko oduševila posebno u Godinama, druge su mi bile bolje, čekam Događaj po knjižnicama, Kostonogu sam čitala, ali me drugi dio zamorio i više me bilo briga za kraj, bila sam na rubu da, nakon 2/3 odustanem). Nešto najbolje čega se sjećam iz prošle godine je Delphine de Vigan "Djeca su kraljevi". Daphne de Vigan mi lagano postoje omiljena književnica.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.01.2023. at 10:54
Hipocampus procitala, na momente briljantno smijesno, na momente zamorno. Svekupno bih ipak rekla da vrijedi procitati.
Helene Hanff: Ulica Charing Cross 84
Kratka knjižica, pročitala sam je u dva popodneva i oduševila me. To su pisma između američke spisateljice Helene Hanff i londonskog knjižara Franka Doela, a službena prepiska ubrzo je - zahvaljujući neposrednom i duhovitom Heleninom stilu - prerasla u pravo prijateljstvo sa zaposlenicima knjižare, ali i članovima njihovih obitelji. Neću pisati više detalja, pročitajte sami, vrlo se lako čita i vrlo je ugodno i toplo štivo za hladne zimske dane
Joj, hvala ti, potražit ću knjigu.Helene Hanff: Ulica Charing Cross 84
Kratka knjižica, pročitala sam je u dva popodneva i oduševila me. To su pisma između američke spisateljice Helene Hanff i londonskog knjižara Franka Doela, a službena prepiska ubrzo je - zahvaljujući neposrednom i duhovitom Heleninom stilu - prerasla u pravo prijateljstvo sa zaposlenicima knjižare, ali i članovima njihovih obitelji. Neću pisati više detalja, pročitajte sami, vrlo se lako čita i vrlo je ugodno i toplo štivo za hladne zimske dane
Davno sam gledala film (odlična glumačka postava), oduševio me.
Ovaj roman je u zamisli SF, a u ostvarenju francuski realizam s puno likova koji svi imaju svoje priče. Po tome me je podsjetio na Vernona Suboteksa, ali, naravno, nije na razini te briljantne trilogije
Rijetko sam ovdje, al guštam čitati. Pratim preporuke.
Moja 2022. je po pročitanim knjigama identična 2021. Ukupno 63 knige. Nešto manje stranica, 16.770.
Mojih 10 naj kronološkim redom:
1. Elif Shafak: Otok nestalih stabala
2. Kyung-Sook Shin: Molim te, pazi na mamu
3. Paolo Cognetti: 8 planina, A nikad na vrhu
4. Peter Matthiessen: Snježni leopard
5. Tatiana Tibuleac: Vrt od stakla
6. Djaili Amadou Amal: Nestrpljive
7. Nora Verde: Moja dota
8. Antonia Arslan: Farma ševa
9. Haruki Murakami: Norveška šuma
10. Gabriel Garcia Marquez: Ljubav u doba kolere
Želim vam uspješnu čitalačku 2023. i puno dobrih knjiga!
Posljednje uređivanje od Nera : 24.01.2023. at 19:19
Godinu sam završila nasmijanim popodnevom uz sjajne karikature:
Mihaela Erceg Mihe: Knjiga godine
Ovu sam započela s:
Eva Meijer: Kuća za ptice
Violinistica napušta orkestar i mijenja život posvetivši se proučavanju ptica, svojoj ljubavi iz djetinjstva na koju ju je potaknuo otac.
Nastavila sam 3. Jahininom knjigom. Dopale mi se Zulejha otvara oči i Volgina djeca.
Guzel Jahina: Ešalon za Samarkand
Građanski rat je tek završio, listopad je 1923. Ostale su bolesti, siromaštvo i glad. Dejev i Bijela, dvoje potpuno različitih karaktera dobivaju zadatak spasiti 500 djece od gladi i odvesti ih sa hladnog sjevera na topli jug. Započinje borba za svaki gutljaj vode, svaki zalogaj, svaki život.
Savršen je opis Jahininih knjiga:„Možete imati različite stavove o Jahininim knjigama, raspravljati koliko god hoćete o njihovim književnim vrijednostima, no njezin je terapeutski zadatak, da tešku prošlost učini podnošljivom, zasigurno najvažniji za današnje rusko društvo.
Puno više čitam vaše preporuke (hvala
No, evo bar moje liste za 2022.
Nije ni kronološki, ni po sviđanju, već po sjećanju (neke knjige sam sigurno i zaboravila, a zaslužile bi biti na listi...nema veze.)
O većini knjiga sam već pisala, pa ću prekopirati pokoju rečenicu. O nekima nisam... pa ću sad napisati po par riječi.
1. Anne Applebaum: Sumrak demokracije - zavodljivi zov autokracije - ova knjiga na manje od 150 stranica donosi uvid u to gdje smo, kako smo tamo došli, i što nam se sve može dogoditi. Autorica ne piše o svemu iz neke bjelokosne kule već iz prvog reda: studentica s Yalea, udana za bivšeg poljskog ministra vanjskih poslova i obrane, radila s Borisom Johnsonom (a njen muž studirao s njim), stručnjakinja za Rusiju itd. Zanimljivo je da priča priču iz vizure insajdera koji se ideološki nalazi desno i konzervativno, ali koji tijekom godina shvaća gdje je to desno i konzervativno otišlo u nekim slučajevima i državama i onda secira kako se i zašto to dogodilo. A "zašto" je posebno zanimljivo.
2. Nathan Englander: Ministarstvo posebnih slučajeva - ovoj knjizi se vraćam svako malo. I ove godine je u mojih top 10. I dalje je opora i mučna, briljantna i mudra. Slomi ti srce, ali u isto vrijeme napravi da kuca bolje, i blaže, i s većim suosjećanjem. Baci te na koljena, ali joj ne zamjeraš, već je pospremiš u škrinjicu dragocjenih sjećanja. Na one neke ljude koji ne postoje. Ali postoje, u svakom od nas. Ako ne bježite od teških tema, ovo je knjiga (i likovi) koju nećete zaboraviti.
3. Ivana Bodrožić: Sinovi, kćeri - Kako. Ta. Žena. Piše. Toliko je empatije, razumijevanja i suosjećanja za druge na Bodrožićkinim stranicama da skoro da cure niz prste ruku.
4. Bernardine Evaristo: Manifest - knjiga je zaista manifest Evaristo koja nije "nikad odustala", ali i divna priča o svim našim životima i izvrstan podsjetnik kako njegovati iskru strasti da budemo ono što jesmo, usprkos i unatoč svim poteškoćama koje će naići putem.
5. Linn Ulman: Nemirni - ako volite priče u kojima vjetar šumi niz plaže švedskog otoka na kojemu fascinantni starac, kralj imanja i svih ljudi na njemu, sluša Wagnera i čita knjige u kojima crnim flomasterom podvlači ono što mu se čini važno i piše po marginama (a kasnije i po zidu i namještaju), onda je ovo knjiga za vas.
6. Annie Ernaux: Godine - srce mi se otopilo poput karamele zasoljene neumitnošću vremena koje teče i teče, a ljudi poput Annie ga nekom magijom zarobe u riječi i poklone nam ga desetljećima kasnije. A kad se ogrnem cijelom knjigom, mogu samo reći -maestoso, Annie. Zavoljeh te preko knjige toliko da te zovem imenom, poput prijateljice.
7. Mira Furlan: Voli me više od svega na svijetu - Čitati. Čitati. Čitati. Mira zaslužuje da je bar sad, posthumno, "volimo više od svega na svijetu".
8. Madeline Miller: Ahilejeva pjesma - zbog Patrokla.
9. Isabel Allende: Žene drage srcu mom - njenim riječima:" Godinama sam trenirala da naposljetku postanem strastvena starica, kao što su drugi trenirali uspon na planine ili natjecanje u šahu. Ne želim da opez karakterističan za poznije godine uništi moju strast za životom."
10. Hannah Arendt: Eichmann u Jeruzalemu - o banalnosti zla i autoritarnoj osobnosti usamljenog pojedinca koji dobiva svoj osjećaj "mjesta u svijetu" samo u pripadnosti pokretu
Prve knjige pročitane u 2023. su Franzenova Raskrižja i Sovjetistan Erike Fatland, koju sam uzela zbog pozitivnih osvrta ovdje na forumu.
Franzen prolazno, tema mi je bila nezanimljiva, vjernička obitelj u osvit hipi pokreta, iako pripovjedački je to ok.
Sovjetistan otkriva nove svjetove, najdomljivija poglavlja su mi Aralsko jezero, otmice mladenki i muzej ruske avangarde.
Dvije zbirke priča, potpuno različite po karakteru, a svaka je dobra:
Želimir Periš: Gracija od čempresa - ovo preporučujem svima kojima se svidjela "Mladenka kostonoga", a možda i onima kojima se nije svidjela, jer ovo nije roman, nego zbirka priča, tematski sličnih "Mladenki", ali ipak kraćih i konzistentnijih. Iako je nemoguće dostići ili nadmašiti spomenuti roman, ove priče su vrlo zabavne, a Perišev stil je zarazno zabavan, lucidan i zafrkantski i kad govori o groznim stvarima.
Marijana Radmilović: Naša soba - ovo su pak priče koje prorađuju neku traumu, dosta su sumorne i nisu baš za razbibrigu, ali su ipak jako dobro napisane, neke čak i potresne (osobito zadnje dvije). Imam dojam da ova zbirka neće dobiti osobit odjek u javnosti, zato je ovdje i spominjem - ako nekome ipak dođe pod ruku, vrijedna je čitanja.
Procitala sam autobiografiju Mire Furlan, uzivala sam, progutala sam je. Zanimljiva je, iskrena, dobro napisana, otvara sto tema, a meni su sve zanimljive. Tesko mi je procijeniti koliko bi bila zanimljiva poratnim generacijama, al za starije - moj preporuk.
Da, sve se slažem.
Ja čitam od Annie Ernaux sve što uspijem naći u biblioteci, guštam, žena je genijalna. Godine su mi bile prva njena knjiga (odlična!), ove ostale se čitaju puno lakše i brže. Tako da oni koji su pisali da su im Godine razvučene i dosadne možda trebaju pokušati sa ranijim knjigama.
Na sunčanoj strani ulice - Dina Rubina, baš me očarala, opisi grada su slikoviti, sa bojama i mirisima, poželjela sam otići u Taškent
Ljeta s Marijom - Olja Savičević Ivančević, predivna
https://znanje.hr/product/ljeta-s-ma...hoCqN8QAvD_BwE
Oduševila me Planine pjevaju!
Sad sam na tetralogiji Ali Smith. Kako sam našla, tako sam posudila. Krenula sa Zimom na Proljeće, sad sam na Ljetu. Jesen još nis ulovila. Zanimljivo da joj predviđaju da bi mogla postati Nobelovka.
O svemu je već davno sve rečeno na forumu.
Meni su se jako svidjele dvi knjige, Judita od Mire Gavrana - naročito mi se svidio početak u kojem je opisan njen odnos s prvim mužem i alternativni pogled na njene osjećaje nakon njegove smrti.
Druga koja me i razveselila i rasplakala je Bili dvor od Borisa Dežulovića. Preporučam svima kojima je Hajduk/Split u srcu. Bi li se svidila i ostalima, ne mogu procijenit.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
