Što čitate 4.

[Jurana]

Hernan Diaz: Dogovor

Dogovor je dobra knjiga. Ima 4 dijela: prvi je roman, fikcija u kojoj se prepozna njujorški financijaš bogataš i zbog kojeg poželi objaviti autobiografiju kojom će ispraviti netočnosti iz romana. Drugi dio romana je ta nedovršena autobiografija. Treći dio romana su sjećanja književnice koja je kao mlada djevojka zaposlena da pomogne pisati spominjanu autobiografiju, a četvrti dio su ulomci dnevnika financijaševe preminule supruge.

Dijelovi su zaista različiti, različiti su glasovi u njima. Meni je najdraži treći dio, koji bi mi bio dobar i kao samostalna knjiga.

U prvom dijelu - romanu objašnjeno je kako je došlo do kraha burze i Velike ekonomske depresije, ali iako mi je ponešto jasnije, ipak nisam do kraja razumjela (toliko o onoj zafrkanciji Objasni to tako da i ekonomisti razumiju )

Čita se lako, osobito treći dio.
U prikazima romana naglašava se njegov rašomonski karakter i iznenađenje na kraju, ali mene nije iznenadio završetak i nemojte očekivati da funkcionira kao triler.

Mislim da bi se mogla svidjeti različitim čitateljima, zbog toga preporuka.

[milasova8]

Autobiografija, Feđa Štukan- Blank
Što je čovjek proživio i preživo!
Bio je na dnu, digao se, divim mu se zaista.
Toliko slab, a tako jak.
Njegovo razmišljanje, potpisujem svaku riječ.
Ogromna preporuka.

[ina33]

Ja sam pročitala Ženu iz prodavaonice mještovite robe, od Sarake Muyate. Dojmovi su mi dobri i preporučam je, iako mi se čini da je nekako izgubila zamah u drugom dijelu i u završetku se "ugušila" u nekom antiklimaksu. Zanimljiva ideja koja nekako nije "zabila gol".

[chesil]

Zbog ininog oduševljenja, tražila sam Delphine de Vigan i djelo Djeca su kraljevi, no nisam našla.
Uzela sam zato njezin kratki roman Zahvalnosti, pun pogodak.
Prekrasna minijatura o starenju, važnosti izgovorenih riječi i neodgađanju izražavanja emocija.

[chesil]

Douglas Stuart - Shuggie Bain

Jako, jako teška knjiga. Roman s autobiografskim elementima, stoga još teži za čitanje, kad znaš da je mali Douglas to uistinu proživio.
Ukratko, odrastanje dječaka Shuggieja u Škotskoj 80.-ih s majkom alkoholičarkom. Detalji tog opijanja i zanemarivanja djece su prestrašni, a Shuggiejeva privrženost, ljubav i briga prema majci su srcedrapajući.
U nekim momentima me motivima jako podsjetilo na Edouarda Louisa i Raskrstimo s Eddyjem, ali stil je potpuno drugačiji.

[Svimbalo]

Ako još netko nije pročitao Devet života gospođe Adele, da se nađe i moja preporuka, vrlo zabavno.

Pavičića Mater dolorosu vratila sam, nažalost, nepročitanog, mene taj njegov meditaranski noir baš ucrni, moram za to biti u nekoj super životnoj fazi (što svakako trenutno nisam).

[ina33]

Hvala svima na preporukama, Suggie ide na listu čitanja, a vjerojatno i Pavičić i Adele - Pavičić je meni koji put too patetico stila nestaju stari običaji, sve se rasprodalo, tuga s juga na maks, ali mislim da dugo nisam ništa čitala, a Crvena voda mi je bila super.

Pročitala sam Delphine de Vigan - Odanosti i Vanessu Springoru - Pristanak. Obje moderne franc. spisateljice, kratke knjige, page-turneri. Postajem stvarno obožavateljica Delphine, izrazito dobro psihološki nijansira likove, a to je ono što me najviše i zanima (i E. Strout je to forte). Vanessa Springora je napisala izvrsnu autobiografsku priču na sada aktualnu temu gdje su granice iskorištavanja i kada teen dijete treba zaštiti od njega samog.

Odanosti:
https://znanje.hr/product/odanosti/4...IaAl0OEALw_wcB

Bez pristanka:
https://www.novilist.hr/ostalo/kultu...ivot-autorice/

Poslušala sam na aplikaciji Audible knjigu "Solito", isto autobiografsku knjigu jednog mladog američkog pisca porijekla iz Salvadora o njegovom iskustvu pokušavanja prelaska granice Meksiko-SAD u 90-tima i putu kroz pustinju koji je za mnoge završavao smrću. Išao je sam, u dobi od 9 godina, djed ga je dopratio samo do neke od latinoameričkih zemalja, a roditelji su već bili ilegalci u SAD-u. Do njega me doveo BBC-jev podcast Extraordinary Lives u kojem je isto pričao svoju priču, pa sam se dalje udubila u youtube i došla do te knjige. Na pitanje je li sad sretan u SAD i je li to bila dobra ideja, ne zna dati jednoznačan odgovor. Mana toga je bilo njegova spora naracija (on je i pjesnik, to ide brže). Ne znam je li knjiga dostupna na hrvatskom, ali je vrijedna čitanja/slušanja i na engleskom:

https://www.amazon.com/Solito-Memoir.../dp/0593498062

[chesil]

Našla sam Djeca su kraljevi, Ina, hvala na otkriću, odlična spisateljica, odlična!

Ukratko, djevojka opsjednuta prvim reality showovima s početka milenija, kad dobije vlastitu djecu od njih napravi yt zvijezde, izlažući ih svakodnevno javnosti, i pritom zarađujući goleme svote. Cijela obitelj bavi se samo time i zarađuje goleme svote. No, kad joj kći nestane, sve se zakomplicira...

Vrlo precizan opis današnjice, od zakonske nereguliranosti dječjeg rada do opasnosti bivanja yt zvijezdom. Pohvalila bih i maštovit pristup autorice nekim budućim dijagnozama i fenomenima. Središnji dio romana je i punokrvni krimić, iako roman u cjelini to uopće nije. Preporuke!

[ina33]

Meni ju je tanja, otkrila, tako to ide . Odlicna je Delphine, ja sam skuzila da na FB pratim neke koji ocito tako zaradjuju, neku obitelj gluhih, pa sam osvijestila da rade unboxing opisan u knjizi, da dobivaju sponzorske poklone tipa juhu idemo u disneyland i prestala.

[chesil]

Gabrielle Zevin - Sutra, i sutra, i sutra

Jako zanimljiv roman. Smješten u Ameriku od 80.-ih do današnjice govori o prijateljstva dvoje gejmera od malih nogu. Gejming ih je slučajno zbližio u bolnici kad su bili mali, gejming ih je opet spojio u studenskoj dobi. Postaju kreatori videoigara, u suradnji s još jednim prijateljem.
Mene pripovijedanje pomalo podsjeća na Franzena i Tartt, pogotovo razvoj i odnosi likova kroz vrijeme. Zanimljivost je da su dva lika azijskog porijekla, kao i sama autorica, pa se kroz roman dobiva uvid u život azijskih Amerikanaca. I samo napomena, potpuno sam neupućena u videoigrice, no to nimalo nije utjecalo na razumijevanje radnje.

[Jurana]

I mene je podsjećala baš na Franzena i Tartt! I lijepo me uvukla u svoj svijet

[tanja_b]

Abdulrazak Gurnah: Naknadni životi

Uzela sam ovu knjigu jer je autor dobitnik Nobela za 2021. godinu. Svakako je bilo zanimljivo čitati roman koji opisuje velike događaje 20. stoljeća iz perspektive stanovnika istočne Afrike. Scene iz vojske dojmljive su, kao i odnos njemačkih kolonizatora prema lokalnom stanovništvu, od zlih oficira do dobrohotnih farmera i pastora.
Ali roman je vrlo neujednačeno napisan. Likovi se pojavljuju i nestaju, neki događaji uopće nisu motivirani, ili se doimaju na silu utrpani u radnju radi pojačanja dojma dramatičnosti. Radnja isprva teče polagano, s detaljnim opisima, da bi se onda zgusnula i ubrzala da preskoči 20 godina. Zadnjih desetak stranica kao da nemaju veze s ostatkom romana. Stekla sam dojam da bi roman bolje funkcionirao kao rahlo povezana cjelina od nekoliko duljih pripovjetki. Iznenadilo me kad sam shvatila da mu to nije mladenačko, početničko djelo, nego je izvornik objavljen prije tri godine.


Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom

E, ova knjiga me zbilja oduševila. Razočarala me samo u jednom - što je tako kratka. Prvi (dulji) dio više nalikuje na zbirku priča - obiteljskih anegdota o ženama iz raznih generacija jedne obitelji, a sve ih povezuje isto ime ili inačica tog imena - Marija. Marijeta, Meri, Maša, Marijola, Mara. Marijola je - očito - autoričin alter ego (ne samo po godinama rođenja), a Mara je pripadnica najmlađe generacije, rođene nakon 2000., one koja "od dvanaeste godine nije izvadila slušalice iz ušiju" (ima li boljeg opisa za tu generaciju?). Sve te priče lako se povezuju u cjelinu iz koje je moguće na kraju i nacrtati pravo obiteljsko stablo, slično onome koje crta Mara na kraju prvog dijela.
Drugi dio donosi epizodu iz života Marijole i sad već ostarjele majke joj Maše, u kasnu jesen 2021., uz berbu maslina ali i uvjerljivu sliku života u današnjim Kaštelima, gdje susjedi sijeku staru bugenviliju iz osvete, a policija obilazi stanare zbog podivljale mačke. Čini se da je sve već rečeno - a nije. Ostaje nam vidjeti što će doživjeti Marina generacija i s kakvim će se sve izazovima morati nositi.

[Jurana]

Čitam posljednju knjige Barbare Kingsolver Demon Copperhead

Knjiga je parafraza Dickensonovog David Copperfielda i prima mnoge hvalospjeve.

Zasad mi ide malo sporije (a nije ni kratka) jer je pisana u prvom licu pa mi je jezik malo preautentičan za moje poznavanje tog dijela Amerike, a i ja sam pospanka pa me brzo odnese.
Također mi teško pada patnja djeteta iako u svemu ima humora i nije patetično ni sentimentalno. Ne znam, valjda se, kad sam čitala Dickensa, nisam toliko uživljavala jer sam držala kako su takve teškoće stvar prošlosti, a kad se to prepiše u sadašnje vrijeme, tugujem i boli me nepravda.

Kako imam dobra iskustva s Kingsolver, svakako ću ustrajati.

[Peterlin]

Jordan B. Peterson: 12 pravila za život - protuotrov kaosu https://verbum.hr/12-pravila-za-zivo...SAAEgIfofD_BwE

Mislila sam da je ovo još jedna knjiga o samopomoći i napravila frrrrrt prije nego je odbacim, ali sam se na kraju ipak zakvačila i pročitala. Autor je moja generacija i nekako me privukla hrpa literature koja mi je dooobro poznata, a koju čovjek spominje (Biblija - jer ON potječe iz takvog okruženja, ali tretira tu knjigu kao dokument onog vremena u kojem je nastala, a ne kao religiozni vodič - to mi je bilo novost iako i malo previše; pa onda Goethe, Nietzsche, Tolstoj, Dostojevski, Solženjicin, Orwell...ne mogu se svih ni sjetiti)

Kako god bilo, autor preispituje razna stajališta zapadnog (i ne samo zapadnog) svijeta i način kako je tijekom povijesti došlo do njih, a čitatelja tjera da uključi mozak čak i kad se ne slaže s navedenim zaključcima ili upravo zbog toga.

Postoji i nastavak, ali nisam čitala pa ne mogu komentirati.

U knjizi ima zanimljivo poglavlje o odgoju djece, gdje također preispituje uvriježena načela. Isto radi i s politički korektnim govorom o ravnopravnosti spolova i manjina. Ne mogu reći da se slažem sa svime što je napisao, ali ono što vrijedi u knjizi je upravo to poticanje na razmišljanje i djelovanje u skladu s individualiziranim kodeksom viših vrijednosti. U današnje vrijeme to je rijetko i dragocjeno.

[chesil]

Azar Nafisi - Stvari o kojima sam šutjela

Azar Nafisi iranska je spisateljica i profesorica na američkim sveučilištima, stručnjakinja za iransku književnost. Danas ima više od 70 godina, i ovo je njezina autobiografija.
Odrasla je u Teheranu u bogatoj obitelji, i mama i tata su joj bili politički aktivni, otac joj je zbog toga bio u zatvoru.
Iranska povijest, društvo, kultura, to je uistinu fascinantno, svijet za sebe. Spisateljičina baka, kao i cijela ta generacija žena, udavala se s 9 godina, rađala prvu djecu kad su i same bile djeca. Tako da je uistinu čudo, što i Azar naglašava, da su tako brzo i spremno zakoračili u sekularnost u 20 st. I da nije čudno da su iz nje jednako brzo izašli.
Azarina majka je rijetko osebujan lik, meni osobno bilo je nepodnošljivo čitati o tim kapricima.
Iako mi je knjiga dala uvid u svijet o kojem ne znam puno, nisam uživala, imala sam posve subjektivnu odbojnost prema privilegiji i bogatstvu Azarine obitelji, u kontekstu iranskog društva. Puno puta sam pomislila - koji razmaženi bogataši.

[Munkica]

Imate li preporuku za roman lagane tematike s mjestom radnje u Africi? Idemo na kampiranje negdje oko Jarceve obratnice pa bih citala nesto opustajuce. Moja Afrika mi se cini malo prekolonijalisticka, Adicihie mozda teska…

[tanja_b]

Imate li preporuku za roman lagane tematike s mjestom radnje u Africi? Idemo na kampiranje negdje oko Jarceve obratnice pa bih citala nesto opustajuce. Moja Afrika mi se cini malo prekolonijalisticka, Adicihie mozda teska…

Hm, ako je opuštajuće, onda je vrlo vjerojatno i kolonijalistički

Pada mi na pamet Ondjakijev roman "Dobar dan, drugovi", nije težak, pisan je iz neopterećujuće dječje perspektive. Iako, nisam sigurna da je to ono što tražiš.

[Jadranka]

Srce tame - meni je to opustajuce :D

[Munkica]

Hvala, tanja! Mislim da ne trazim to, ali stavit cu je na buducu listu.
Na kraju cu citati Moju Afriku

[Dota]

Imate li preporuku za roman lagane tematike s mjestom radnje u Africi? Idemo na kampiranje negdje oko Jarceve obratnice pa bih citala nesto opustajuce. Moja Afrika mi se cini malo prekolonijalisticka, Adicihie mozda teska…

Simon Reeve: Tropic of Capricorn
BBC-jev novinar, dokumentarist, pisac, redatelj i TV voditelj. Ima i knjiga i serija, mogu se naći isječci na netu.

Preporučam i njegovu novu knjigu:Korak po korak https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/korak-po-korak/. Ima je i na Amazonu (Step by step). Autobiografija u kojoj opisuje svoja izvanredna putovanja, između ostalih i na Jarčevoj obratnici.
Ima tu svega, i izbjegličkih logora, i raznih "stanova" (Kazahstan, Uzbekistan itd.), i cijela serija koju je snimio u nepriznatim državama svijeta, itd.... čovjek je otišao u razne dijelove svijeta o kojima se rijetko piše i pronašao divne priče pune empatije. Neki od likova (stvarnih ljudi) iz njegovih knjiga i serija su nezaboravni. Simon ima rijedak talent približiti nam i ljude i krajeve i krajolike.

[ina33]

Srce tame - meni je to opustajuce :D

Fantasticna knjiga! Ne znam jel opustajuca, al sjecam se da sam gustala u njoj.

[darva]

Našla sam Djeca su kraljevi, Ina, hvala na otkriću, odlična spisateljica, odlična!

I ja sam prvo čitala Djeca su kraljevi, odlična knjiga ! A onda sam uzela njenu knjigu Ništa se ne opire noći (Delphine de Vigan), a kako me je ona tek oduševila ! Genijalna knjiga, genijalna! Teška tema, knjiga je autobiografska, posvećena autoričinoj majci. Majci koja je cijeli život provela boreći se sa psihičkom nestabilnosti. A tu je i mnogobrojna majčina obitelj sa svim vidljivim i nevidljivim dramama u njihovim životima. Uf, baš me knjiga potresla.
"Ništa se ne opire noći je knjiga koja vas, dok je čitate, sve više očarava. Likove koji se pojavljuju u knjizi autorica je uspjela prikazati u njihovoj proturječnosti: i kao dobre i kao loše, pune nade i uništene. Divna knjiga koja nikoga ne štedi i koja istodobno slavi i dekonstruira mit obitelji.“

[darva]

Srce tame - meni je to opustajuce :D

Zanimljivo mi je ovo da je Srce tame opuštajuće. Ja sam čitala Sven Lindqvist - Istrijebiti svu gamad, mjesto radnje je Afrika ali daleko od opuštajuće, skroz je uznemirujuća. Švedski autor se tokom knjige poziva na Srce tame. Svakako kritizira kolonijalizam u Africi (i općenito u svijetu), govori o ogromnim brojevima mrtvih (od ruke Evropljana), stravičnim metodama smaknuća domorodaca. Autor se na kraju obraća čitaocu, kao, sve mi znamo ali se pravimo ludi. Ja ne mislim da sve znamo, a ako i znamo šta uopće možemo ?

[Jadranka]

Zanimljivo mi je ovo da je Srce tame opuštajuće. Ja sam čitala Sven Lindqvist - Istrijebiti svu gamad, mjesto radnje je Afrika ali daleko od opuštajuće, skroz je uznemirujuća. Švedski autor se tokom knjige poziva na Srce tame. Svakako kritizira kolonijalizam u Africi (i općenito u svijetu), govori o ogromnim brojevima mrtvih (od ruke Evropljana), stravičnim metodama smaknuća domorodaca. Autor se na kraju obraća čitaocu, kao, sve mi znamo ali se pravimo ludi. Ja ne mislim da sve znamo, a ako i znamo šta uopće možemo ?

Opustajuca je jer je, po meni, toliko dobro napisano da mi ju je bio uzitak citat.

[chesil]

Samo da upišem za podsjetnik samoj sebi. Pročitala Elisabeth Strout - Zovem se Lucy Barton, Claire Keegan - Te sitnice i Tatjana Šavorić - Moja planina

[Jurana]

Čitam posljednju knjige Barbare Kingsolver Demon Copperhead

Knjiga je parafraza Dickensonovog David Copperfielda i prima mnoge hvalospjeve.

Zasad mi ide malo sporije (a nije ni kratka) jer je pisana u prvom licu pa mi je jezik malo preautentičan za moje poznavanje tog dijela Amerike, a i ja sam pospanka pa me brzo odnese.
Također mi teško pada patnja djeteta iako u svemu ima humora i nije patetično ni sentimentalno. Ne znam, valjda se, kad sam čitala Dickensa, nisam toliko uživljavala jer sam držala kako su takve teškoće stvar prošlosti, a kad se to prepiše u sadašnje vrijeme, tugujem i boli me nepravda.

Kako imam dobra iskustva s Kingsolver, svakako ću ustrajati.

I jesam i pokazala se odlična, majstorski napisana knjiga, realistični portret ljudi iz najzabitijeg kraja SAD-a (barem kad je u pitanju popularna kultura) kojem ne nedostaje ljubavi i topline.

[Peterlin]

Jeanine Cummins: Američka prašina

[Peterlin]

Jeanine Cummins: Američka prašina

Evo malo više detalja: http://literatura.hr/recenzija-ameri...anine-cummins/

Knjiga me pogodila gdje sam se najmanje nadala... Ne bih razmatrala stil i druge literarne elemente, jer u ovom slučaju to nije bitno. Ja i inače više volim publicistiku i drugu non-fiction literaturu. Ovo je knjiga o stvarnim ljudima, pisana iz cipela žrtava, običnih ljudi koji su spletom okolnosti nakon obiteljske tragedije postali migranti. To je situacija koja se doslovce može dogoditi bilo kome od nas (bez obzira na uzroke - rat, potres, situacija opisana u knjizi...) a nerado o tome razmišljamo.

[Peterlin]

Još samo da prijavim - sin mi je uspio nabaviti treću knjigu Erike Fatland: High
https://www.theguardian.com/books/20...ut-the-cliches

Nisam je još napala, ali obzirom na to da su me prve dvije (Sovietistan, The Border) oduševile, vjerujem da je i ova na istoj razini.

[Katy.112]

Pročitala sam nedavno Tracy Anne Warren- „Sve zbog jednog vojvode”. Sad trenutno čitam Eloisa James- „Vojvotkinja moga srca”

[darva]

Ja trenutno čitam Sovjetistan i baš me oduševila . Evo jedan intervju sa autoricom
https://www.vecernji.hr/kultura/opca...drugih-1558560

[tanja_b]

Novi roman Marka Gregura, Šalaporte. Nije loš, Gregur je sjajan pisac, ali nije me baš oduševio. Rekla bih da mu je pogrešan potez bio smjestiti radnju na otok kojeg poznaje samo iz ljetovanja u djetinjstvu, i zadati likovima da govore u dijalektu koji mu nije blizak. Nije to jezično ništa pogrešno, sve štima, ali ipak mi se doimalo nekako neprirodno.
Otoci su jako popularan motiv u književnosti (a i na filmu) zadnjih godina, ali postaju već pomalo isfurani motiv. Na kraju, najuvjerljiviji dijelovi teksta su oni u kojima se autor fokusira na opće životne teme, nevezane uz otočku sredinu, ali intimno čvrsto povezane s glavnim likom – rani gubitak majke, razvoj odnosa s ocem, ljubav prema djeci koja nisu njegova biološka, pokušaj oživljavanja propale veze. U tom smislu, roman je zaista dobar. Ali bolje bi bilo da mu je mjesto radnje negdje drugdje, a da likovi govore standardnim jezikom

Ann-Helen Laestadius: Krađa
E, ovaj me zbilja oduševio. Roman o životu naroda Saami (izraz Laponci smatra se pogrdnim), ispričan kroz prizmu djevojčice Else, koja je na početku romana ustrašeno dijete, a u drugom dijelu se razvija u samosvjesnu mladu djevojku spremnu suočiti se s društvenim i ostalim nepravdama, makar išla glavom kroza zid. Izvrsno ispričana priča, koja je istovremeno i društveno osviještena, a da se knjiga pritom ne doima isforsirano ili tendenciozno. Jedna od onih knjiga koje mi je bilo žao završiti.

[Angie75]

Hernan Diaz: Dogovor

Dogovor je dobra knjiga. Ima 4 dijela: prvi je roman, fikcija u kojoj se prepozna njujorški financijaš bogataš i zbog kojeg poželi objaviti autobiografiju kojom će ispraviti netočnosti iz romana. Drugi dio romana je ta nedovršena autobiografija. Treći dio romana su sjećanja književnice koja je kao mlada djevojka zaposlena da pomogne pisati spominjanu autobiografiju, a četvrti dio su ulomci dnevnika financijaševe preminule supruge.

Dijelovi su zaista različiti, različiti su glasovi u njima. Meni je najdraži treći dio, koji bi mi bio dobar i kao samostalna knjiga.

U prvom dijelu - romanu objašnjeno je kako je došlo do kraha burze i Velike ekonomske depresije, ali iako mi je ponešto jasnije, ipak nisam do kraja razumjela (toliko o onoj zafrkanciji Objasni to tako da i ekonomisti razumiju )

Čita se lako, osobito treći dio.
U prikazima romana naglašava se njegov rašomonski karakter i iznenađenje na kraju, ali mene nije iznenadio završetak i nemojte očekivati da funkcionira kao triler.

Mislim da bi se mogla svidjeti različitim čitateljima, zbog toga preporuka.

I ja sam ga sasvim slučajno posudila i svidio mi se jako. Totalni page-turner.
4. dio odnosno kraj mi nije sasvim uvjerljiv ali da idem sad objašnjavati zašto, previše bih spoilala. Unatoč svemu, odlična knjiga.

[Jurana]

Napiši pa zabijeli, zanima me!

[Angie75]

Napiši pa zabijeli, zanima me!

ok Ma Mildred je kao bila nadarena za jezike, obično takvi nisu dobri u matematici, pa mi je malo sumnjivo da je baš ona bila matematički genij na čijim se krilima Andrew tako obogatio.... No dobro, moguće da je stvarno bila tako dobra jer kažu i da je glazba jako povezana s matematikom pa dopuštam da nemam pravo Sve u svemu, knjiga me držala podalje od Netflixa, što je u zadnje vrijeme rijetkost i već zbog toga je hvalim i preporučujem

[anchi pp]

Upravo čitam treći dio Dogovora, tako da hvala što je spojler ostao nevidljiv

[Angie75]

Annie Ernaux - "Godine"
I jedno razmišljanje, zapravo upit za vas: Imamo li u našoj književnosti knjiga koja opisuju zadnjih 50-70 godina na donekle sličan način? Rado bih ih čitala. Hvala .

Padaju mi na pamet dvije knjige od Ratka Cvetnića, koje bi skupa možda odgovarale tvojoj potrazi, iako nemaju veze jedna s drugom - Blato u dvorištu (svojevrsni presjek hrvatske povijesti 20. st. kroz kronologiju jedne zagrebačke građanske obitelji) i Polusan (80-te, raspad Jugoslavije, i relatnivno simpatični glavni junak koji se potuca i traži prilike za sebe).

[ina33]

Odg za dotu - drama tene stivicic tri zime mozda?

[ina33]

Zenska persp hrv povijesti od nakon 2. svjetskog do danas.

[Angie75]

Odg za dotu - drama tene stivicic tri zime mozda?

Joj, da, odlična i knjiga i predstava!

Btw i ja sam se uhvatila Annie Ernaux, pročitala Jednu ženu i sad čitam Mjesto. Poseban stil, baš mi se sviđa.

[Peterlin]

Ljuba Arnautović: Lipanjski snijeg https://mvinfo.hr/knjiga/15235/lipanjski-snijeg

[klija]

Jako, jako dobro, majstorski, jedva čekam nastavke:
https://www.oceanmore.hr/hr/knjige/p...arnja-zvijezda

[chesil]

Slabo čitam, a i ovdje tišina. Prijavljujem Margaret Atwood Penelopeja. Ništ posebno, nisam preveliki fan klasike, a ovo je (vrlo sažeta) interpretacija Odiseje, iz Penelopinog kuta.

[Jurana]

Ja ništa ne pišem jer samo redam krimiće iz serijala Tane French Dublin Murder Squad. U stresnom sam razdoblju, a i sa zdravljem nešto kuburim pa čitam što mogu.

Ove knjige su lijepe, na hrvatski su prevedene prva i treća, a ja čitam na engleskom i sad sam na četvrtoj. Nisu sve radnjom u istom vremenu, već s nekoliko godina razmaka pa dosta pripovijeda o irskom društvu, kako je ekonomski uspjeh u jednom trenutku utjecao na promjenu životnih okolnosti ljudi pa nakon toga recesija, osvrće se na siromašku prošlost, alkoholizam i nasilje u obitelji. Onako, imam osjećaj da ponešto i učim iz njih.

Svaka je knjiga iz perspektive drugog lika i jako sam zadovoljna vještinom književnice da svakom da drugačiji glas.

[Peterlin]

Je, baš je nekakvo šugavo razdoblje...

Ja sam uzela knjigu Spojka-pogled-znak danske spisateljice Dorthe Nors, ali nekako mi teško ide, pa nisam sigurna da ću je i završiti. Tema je samački život i nije me se dojmilo. Nakon Erike Fatland (High) sve što uzmem čitati izgleda mi blijedo i nikakvo.

Za info - pala mi je šaka Katherine Center: Što spašavamo iz požara https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/st...amo-iz-pozara/ (možda isto u krivom trenutku, jer nakon Erike Fatland uvijek mi treba dugo da se oporavim). To je svojevrsna slikovnica za američku teen generaciju. Ne znam isplati li se uopće trošiti riječi. Nije to čisti ljubić iako ima elemente, nikako nije feministička literatura iako je glavna junakinja žena u "muškom" zanimanju i okruženju, nije obiteljski roman iako se dotiče i pitanja bolesti člana obitelji - više je skup uputa na razini checkliste, pročitaš u roku keks.

Knjiga se izgleda dobro prodaje jer je oblikovana tako da bude prikladna širokoj populaciji mlađe generacije koje ne obiluju treniranim čitateljima. Vidi se zadani kostur i teme za koje mi se čini da ih je autorica dobila u zadatak ili sama odabrala. Tja, sad sam u dvojbi što napisati - možda je bolje da ljudi čitaju to nego da ništa ne čitaju. Vjerojatno može nekima poslužiti kao mali korak u razvoju čitateljskih vještina i prijelazu na zahtjevniju literaturu. Čita se kao nekadašnji Život romani i sasvim sigurno ima svoju publiku (i tržište). Sorry ako sam promašila topic.

[tanja_b]

Čitam i dalje jednakim tempom, ali slabo pišem jer ne pišu ni drugi
Od interesantnijih pročitanih u zadnjih mjesec dana izdvajam:

Andrej Kurkov: Sive pčele
Ovaj pisac poznat je hrvatskom čitateljstvu, na hrvatski je prevedeno već nekoliko njegovih romana. Radnja "Sivih pčela" odvija se 2016. godine u tzv. "sivoj zoni" Donbasa, gdje u gotovo napuštenom selu živi Sergej, pčelar kojeg je žena s djetetom davno ostavila i otišla u svoj rodni kraj na zapadu Ukrajine, a on ne želi ostaviti svoj način života i svoje pčele, čak i ako živi između dviju vatri, ruske i ukrajinske, u selu nemaju struje, a namirnice im (njemu i još jednom susjedu, jedinim preostalim stanovnicima sela) dostavljaju humanitarne vjerske organizacije. Sergej se u jednom trenutku odlučuje na put - zbog pčela, kako bi ih mogao pustiti na ljetnu ispašu. I tu sad kreće priča, nalik pikarskom romanu. Iako su zbivanja i atmosfera u romanu tragični (naročito u svjetlu sadašnjih zbivanja, roman ih na neki način anticipira jer je napisan 2019.), atmosfera nije sumorna, možda baš zbog opuštenog i dobroćudnog Sergejevog karaktera.
Nisam isprva htjela čitati ratnu knjigu, ali na kraju mi se baš svidjela i povukla me u čitanje.

Nina Wähä: Oporuka
Švedski roman o finskoj obitelji s dalekog sjevera. Knjiga je dobila velike pohvale (na portalu "Najbolje knjige" same superlative), ali mene je razočarala. Cijelo vrijeme kao da se priprema neki intrigantan zaplet i njegovo razrješenje, ali na kraju od toga ništa. Likova je vrlo mnogo (otac, majka i dvanaestero djece, s tim da se spominje i još dvoje umrle djece), a nisu do kraja karakterizirani, ni likovi ni odnosi među njima. Stječe se dojam da je većina likova prikazana tipizirano i zbog toga su neuvjerljivi (dva brata homoseksualca, svaki različitog fenotipa; sestra koja doživljava prosvjetljenje kroz feminizam; mentalno hendikepirani brat; brat sadist, itd.). Na kraju ta knjiga nije čak ni prava obiteljska saga, tek nabrajanje poglavlja za poglavljem.

Damir Karakaš: Potop
O "Potopu" neću duljiti, tko je volio "Sjećanje šume", voljet će i "Potop". Knjiga je kratka i vrlo brzo se čita.

Krisztina Toth: Panterin sjaj
Zbirka od 50 priča o zločestim, ksenofobnim Mađarima većina priča bavi se problematikom drukčijih (fizičkim izgledom, siromašnih, hendikepiranih fizički ili mentalno, itd). Priče su kratke, brzo se čitaju, i većinom su jako, jako dobre (ima ih svega par - i to onih koje i tematski odudaraju od ovog što sam sad napisala - koje mi se nekako nisu uklopile u cjelinu). Pa ako netko želi čitati priče umjesto romana, i to još priče iz svakodnevnog života (koje je vrlo lako zamisliti i u hrvatskom okruženju), preporuka.

[tanja_b]

Od ne-fikcije čitam još:

Stuart Russell: Kao čovjek - pokušavam bolje razumjeti problematiku umjetne inteligencije

A u petak sam bila u Samoboru na festivalu Brdo knjiga - o knjigama u planinarstvu. Da ostavim pola plaće na Libriconovu štandu spriječila me samo činjenica da većinu njihovih izdanja već imam doma ili sam ih čitala iz knjižnice.
Ipak, nabavila sam jednu knjigu koja me jako veseli. Knjiga Gospićanke Ane Lemić, "Sela i stanovi na Velebitu", raritetno je izdanje (u maloj nakladi i praktički je se ne može kupiti u knjižarama, prvo izdanje iz 2013. je odavno rasprodano), koja profesorski pedantno opisuje život na Velebitu i faktografski točno nabraja sva sela i stanovništvo. Stanovnika uglavnom više ni nema, a sela su opustjela i propadaju. Neka od tih sela sam i sama obišle u dosadašnjim obilascima, a na neka ću obratiti pažnju pri sljedećim posjetima Velebitu. Knjiga je na neki način spomenik podgorskom čovjeku, o kojem dosad nitko nije ni pisao (dok je Velebit kao planina prilično detaljno opisana u smislu biljnog i životinjskog svijeta). Jako me veseli proučavati je

[summer]

Ja ništa ne pišem jer samo redam krimiće iz serijala Tane French Dublin Murder Squad. U stresnom sam razdoblju, a i sa zdravljem nešto kuburim pa čitam što mogu.

Ove knjige su lijepe, na hrvatski su prevedene prva i treća, a ja čitam na engleskom i sad sam na četvrtoj. Nisu sve radnjom u istom vremenu, već s nekoliko godina razmaka pa dosta pripovijeda o irskom društvu, kako je ekonomski uspjeh u jednom trenutku utjecao na promjenu životnih okolnosti ljudi pa nakon toga recesija, osvrće se na siromašku prošlost, alkoholizam i nasilje u obitelji. Onako, imam osjećaj da ponešto i učim iz njih.

Svaka je knjiga iz perspektive drugog lika i jako sam zadovoljna vještinom književnice da svakom da drugačiji glas.

i meni su bile dobre
sretno sa zdravljem i stresom

ja citam puno, vecinom krimice, to mi je gust, ali nista sad za posebnu preporuku

[ina33]

Ja sam procitala Suggia Baina od Douglasa Stewarta i pridruzujem se pohvalama i hvala na preporuci.

[tanja_b]

Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom

E, ova knjiga me zbilja oduševila. Razočarala me samo u jednom - što je tako kratka. Prvi (dulji) dio više nalikuje na zbirku priča - obiteljskih anegdota o ženama iz raznih generacija jedne obitelji, a sve ih povezuje isto ime ili inačica tog imena - Marija. Marijeta, Meri, Maša, Marijola, Mara. Marijola je - očito - autoričin alter ego (ne samo po godinama rođenja), a Mara je pripadnica najmlađe generacije, rođene nakon 2000., one koja "od dvanaeste godine nije izvadila slušalice iz ušiju" (ima li boljeg opisa za tu generaciju?). Sve te priče lako se povezuju u cjelinu iz koje je moguće na kraju i nacrtati pravo obiteljsko stablo, slično onome koje crta Mara na kraju prvog dijela.
Drugi dio donosi epizodu iz života Marijole i sad već ostarjele majke joj Maše, u kasnu jesen 2021., uz berbu maslina ali i uvjerljivu sliku života u današnjim Kaštelima, gdje susjedi sijeku staru bugenviliju iz osvete, a policija obilazi stanare zbog podivljale mačke. Čini se da je sve već rečeno - a nije. Ostaje nam vidjeti što će doživjeti Marina generacija i s kakvim će se sve izazovima morati nositi.

Nadovezujem se na ovu preporuku još jednom knjigom iste autorice - Pisma čitateljici, dnevnički zapisi nastali 2020. i 2021. godine, a koji se dijelom odnose i na pisanje romana "Ljeta s Marijom". Izvrsna knjiga, naročito za one koji vole čitati tuđe dnevnike (a kad su već namijenjeni objavljivanju, zašto ih ne čitati ).
I inače volim knjige "bez radnje", u kojima nema fabularne napetosti, oduvijek me više zabavljalo čitati tuđa razmišljanja nego samu priču (jedna od najdražih mi knjiga koje sam u životu pročitala su Desničina "Proljeća Ivana Galeba"). Ovo je knjiga baš po mojoj mjeri. Zapisi o životu u počecima pandemije (gdje o koroni nema ni k, ali atmosfera se itekako dobro osjeća), zapisi o gradovima (Zagreb, Split), o književnosti i autoricama, a ponešto i o nastajanju romana. Pa, tko ne traži knjigu s akcijom, ovo je prava uživancija.