Ma ništa opširno, samo sam spomenula. U međuvremenu sam pročitala i druge njegove knjige (Savršena prošlost i Zbogom Hemingway u izdanju HENA Com https://hena-com.hr/autori/autor/leonardo-padura, a Jesenji pejzaž sam našla u izdanju Lagune https://www.laguna.rs/n2475_knjiga_j..._laguna.html)-
Sve su dobre, ali ni jedna mi nije ostavila tako intenzivan dojam kao Čovjek koji je volio pse i to prva varijanta koju sam pročitala (na engleskom). Knjiga me natjerala da istražujem povijesne činjenice. Pisala sam već i ranije, trenutak čitanja poklopio mi se neposredno nakon Snyderove knjige Bloodlands (na hrvatskom dostupan odličan prijevod Vuka Perišića pod naslovom Krvava prostranstva). U glavi sam sastavljala povijesnu slagalicu. Ja volim krimiće, pa sam subjektivna, ali ovo nije običan povijesni krimić. Autor si je dao jako puno truda istražujući povijesne činjenice (koje često znaju biti nevjerojatne kao bilo čija mašta), pa ih je majstorski obradio u napeto i zanimljivo štivo.
Pozdrav,
znam da nije baš u temi, ali imam malu zamolbu. Studentica sam dizajna na Grafičkom fakultetu, te mi treba Vaša pomoć da završim diplomski rad.
U sklopu diplomskog rada provodim kratku anonimnu anketu na temu Uloga ilustracije u slikovnicama. Anketa se sastoji od nekoliko pitanja za roditelje, te kao dio ankete bi roditelj/skrbnik trebao pokazati svojem djetetu nekoliko usporednih ilustracija iz slikovnica da izabere koja mu je privlačnija. Svrha ankete je istražiti kakve ilustracije djeca više vole u slikovnicama ovisno o dobi, kako bi na temelju toga mogla napraviti vlastitu slikovnicu prilagođenu određenoj dobnoj skupini.
Dobne skupine djece koje su mi potrebne su od dvije godine pa na dalje. Ako bi mogli odvojiti par minuta za ispuniti, puno bi mi značilo. Unaprijed hvala.
Anketa je na linku:
https://docs.google.com/forms/d/e/1F...Y0SOg/viewform
Hendrik Groen: Malo iznenađenje ili kako su se Hendrik i Evert uvalili u nevolje
Urnebesno smiješna knjiga nizozemskog autora (pravim imenom Peter de Smet) o zabavnim i neočekivanim zgodama dvaju staraca. Za pustiti mozak na pašu. Ne može se ispustiti iz ruku dok se ne pročita.
Richard Powers - Iznad svega
Nakon Broda za Issu, dopao me roman sličnog sentimenta, samo u središtu nisu životinje i njihova prava već drveća i njihova prava.
Powers je ispleo pravi američki roman, priča se proteže kroz desetljeća, prati 9 likova čije bi se priče na kraju trebale susresti i međudjelovati. Kažem trebale, jer priča jednog lika mi nije nikako jasna u kontekstu sudbine drugih, a priča jednog od parova mi nije do kraja razjašnjena.
Usprkos tomu, roman je predivna posveta drveću, zapravo šumama, njihovom ekosustavu, značaju za život stotina bića koje žive pokraj njih, ali i značsju za cijelo čovječanstvo. Stabla komuniciraju, obaviještavaju jedna druge kad dolazi opasnost, usklađuju urode, odgajaju i uče svoje mladice...
Okosnica romana inspiraciju crpi u tzv. Timber wars iz 90.-ih godina kada su se aktivisti masovno organizirali kako bi spriječili rušenje kalifornijskih prašuma. Kad Powers opisuje život dvoje aktivista koji žive godinu dana na vrhu jednog stabla giganta meni je jedan od najboljih momenata romana. Svidjela mi se i priča znanstvenice koja se prva usuđuje izaći s tezom i dokazima da stabla komuniciraju, a da bi zbog ismijavanja muških kolega bila isključena u potpunosti iz znanstvene zajednice. Ali 20 godina nakon doživljava rehabilitaciju i zaslužena priznanja.
Moram pohvaliti vrhunski prijevod. Dugo nisam čitala ovako kompleksnu knjigu, punu nepoznatih riječi, izraza, nazivlja stabala, a opet tako tečnu i razumljivu, s prekrasnim ritmom hrvatskog prijevoda.
Uz debelo zakašnjenje prijavljujem ovdje knjigu Djevojka na navijanje (autor Paolo Bacigalupi)
https://mvinfo.hr/knjiga/9801/djevojka-na-navijanje
To je još Algoritmovo izdanje. Ne znam kako sam je uspjela propustiti. Svakako preporučujem, ne samo ljubiteljima znanstvene fantastike. Sad idem u potragu za drugim knjigama istog autora, ako mi uspije štogod naći...
Knjiga je i dalje aktualna, jer obrađuje teme globalizacije, genetskog inženjeringa, monopola na hranu i energiju, industrijske špijunaže, izbjeglica....čak i ugljičnih kvota.
Lize Spit: Rastapanje
Možda mi je promaklo, ne sjećam se je li netko pisao već o ovoj knjizi. Uzela sam je u knjižnici slučajno, zapravo nisam baš imala puno knjiga na biranje. Dakle, kakva je to knjiga
Jezovite atmosfere, kako radnja odmiče, prilično mučna, a opet me toliko zaokupila zadnjih nekoliko dana da sam jedva čekala da dođem doma i nastavim s čitanjem. Ujedno i odgovor na pitanje od prije par dana, zašto bi netko čitao knjige koje će ga rastužiti. Pa, ova me nije rastužila, ali da izaziva mučninu - izaziva je. I teška je, i opterećuje, ali je zaista izvrsno napisana i bio mi je pravi užitak čitati tako dobro komponiranu priču, gdje nijedan detalj nije suvišan, i nijedan detalj ne fali. Sve je motivirano. Onako sjevernjački pedantno, autorica gradi radnju korak po korak, ne otkrivajući ništa prerano, ostavljajući čitatelju da sam pomalo otkriva što se dogodilo tog ljeta 2002. i da pomalo shvaća koji je plan sad već odrasle Eve koja putuje u rodni Bovenmeer i pritom se prisjeća dana djetinjstva.
Fantastičan roman, izvrsno napisan, svakako preporučujem, samo treba imati želuca za nj. I bolje ne čitati u prevelikim dozama, da ga se stigne pomalo probaviti.
Kad usporedim s bezbrižnom i lepršavom "Zemljom kratkih rečenica" koju sam čitala prije samo dva tjedna - ovu sigurno neću skoro zaboraviti.
Olja Savičević ivančević, Pjevač u noći – kratka knjižica, lako se čita, ima lijepih dijelova ali meni malo neupečatljivo – draža mi je kao pjesnikinja (zasad)
Ocean Vuong, Na zemlji smo nakratko predivni – pratim ga već neko vrijeme kao pjesnika, mladi amerikanac vijetnamskog porijekla, predivne, predivne pjesme – ovo je autobiografska knjiga o odrastanju u americi sa samohranom majkom u siromaštvu i bijedi, posveta majci koje više nema – majci i baki sa još strašnijim i težim životnim pričama, odrastanju bez jezika, odrastanju sa zlostavljanjem, pronalaženju ljubavi i ljepote u svemu tome, predivno napisana, tople preporuke
Edith Wharton, Doba nevinosti – Dragulj starog kova, guštala sam ko prase. Plakala dok sam čitala, onda opet išla gledati film pa opet plakala. Iako, zanimalo bi me suvremenije feminističko čitanje ove priče. Zašto plačem i zašto je Archer žrtva? Zašto je May negativka? Sam je odabrao što je odabrao. Svejedno, plačem.
Robert Perišić, Brod za Issu – Dobra knjiga, iako mi je taj filozofski modus galeba jonathana livingstona ili malog princa malo išao na živce (te kratke “mudre” rečenice koje djetinjim očima pojašnjavaju zbilju). Mislim da je to samo neka moj osobna iritacija s dječjim ili pseudodječjim rakursom, knjiga je inače zbilja dobra.
Orhan Pamuk, Zovem se crvena – pri kraju sam ove knjige. Kako sam živjela ovolike godine na ovom svijetu da nisam ovo uzela čitati? Zašto mi nitko nije rekao da ovo moram pročitati? (haha osim kad je dobio nobela) Maestralno, genijalno, bez mane. Nevjerojatno uživam u opisima iluminacija i promišljanjima o prirodi iluminacije i reprezentacije.
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 01.09.2023. at 10:02
Evo ja sam:
Još je se često sjetim i promijenila mi je mišljenje o sjevernozapadnoj Europi, Sjećam se da je i Aleks pisala da se dugo oporavljala od nje. Ali da je majstorsko djelo, jest.Odmah napominjem da ovo nije preporuka za knjigu jer ne želim da me se kasnije proziva zbog potresnog i šokantnog sadržaja. Međutim, ne mogu poreći da knjigu nisam mogla ispustiti iz ruku, a ni stati čitati ni kad mi je postalo sasvim jasno da će biti poremećeno. Dobro je napisano, dobro pogođena atmosfera belgijskog ljeta na selu (kako sam mogla zamisliti, nisam stvarno doživjela), ali jako, jako tužno. Zapravo, najviše se pitam zašto je autorica izabrala ovu temu jer mi se više čini kao mentalna igrarija, nego nešto doživljeno. Ne bih voljela ikad saznati da je zaista doživljeno.
Vidim, dojmovi su nam bili slični.
Vidjela sam da je snimljen i film. Za razliku od knjige, koja je stvarno fenomenalno napisana i drago mi je da sam je pročitala, nisam sigurna da bih taj film htjela gledatia opet, jako bi me zanimalo vidjeti ga.
Nisam sigurna koliko je prošlo otkad sam čitala Rastapanje, više od godinu dana sigurno,
još uvijek imam čvor u želucu kad se sjetim nekih detalja, urezali su mi se u pamćenje.
Da se razumijemo, knjiga je fantastična, ali nisam sigurna da bi je nekom preporučila![]()
jennifer_gentle, baš si opisala ono što mislim o Brodu za Issu, a nisam mogla naći riječi. Da, to je to, lik Vjetropira je galeb Jonathan Livingstone i Mali princ, odlično, haha
Nisam pisala o njoj (općenito, baš rijetko pišem, shame on me), ali, evo, bila mi je u 'top 10' 2021:
https://forum.roda.hr/threads/94511-...=1#post3230524
Ja bih iz Frakture birala Ljudmilu Ulicku, Jaumea Cabrea, nešto od Cercasa (zapravo sve osim ovih zadnjih krimića), Aramburua (i Patria i Čiope), Cognettija (Osam planina na prvom mjestu).
Od novijih izdanja, tu je i Natalia Ginzburg, i njezin Obiteljski rječnik. A razmišljam da si kupim Scuratijevo "Najbolje doba našeg života", gdje govori o njezinom suprugu (Leoneu Ginzburgu), ta knjiga me se svojedobno baš jako dojmila i rado bih je ponovo čitala, a vidim da im je sad na velikom popustu.
Od Cercasa - Vladara sjena ili Zakone granice.
Čiope su izvrstan roman, ali nikako ne očekuj drugu Patriu, jer ćeš se razočarati. Za razliku od Patrie, to je vrlo komorni roman, s malim brojem likova, i vrlo introspektivan. Ali izvrstan je, uživala sam čitajući i uvjerila se kako je riječ o zbilja izuzetnom piscu, koji je kadar napisati dva tako različita, a oba tako dobra romana.
ma ne, knjiga je dobra, malo je problem kad uzmeš knjgu a već je hype. nisam pala na dupe, ali pročitala sam je u jednom danu. ako se dobro sjećam oko 450 str ali dosta krupan print. + godišnji :D
ima dijelova u kojima sam zbilja uživala, ali ta "noble savage" mudrost mene osobno malkice iritira. to je neka moja osobna preferencija, evo odmah mi je malo lakše čim je i chesil nešto slično izrazila :D taj vjetropir narator mi je u cjelini možda suvišan, malo daje neku cheesy notu. ali sve u svemu drago mi je da je knjiga napisana i drago mi ješto sam je pročitala.
čujem da je izašao novi karakaš, jel već vani? jel netko čitao?
Jel bio tko na FSK?
Ja sam bila jučer na razgovoru s Hilom Blum (Kako voljeti svoju kćer i danas na Harstadu.
Razgovor s Harstadom bio mi je puno, puno bolji - sadržajniji i zanimljiviji. I opet se potvrđuje nešto što sam počela uočavati prije nekoliko godina - nije dobro kad razgovore s autorima vode ljudi koji su i sami književnici. Obično u takvim razgovorima skreću temu (i pozornost) na sebe i svoja shvaćanja. Tako je bilo i jučer u razgovoru s Hilom - Monika Herceg je govorila barem toliko koliko i pozvana autorica, i nije joj uopće postavljala pitanja nego je iznosila neka svoja zapažanja i zaključke, a bitnih stvari iz samog romana se nije ni dotakla (ili ih je, po mom shvaćanju, pogrešno interpretirala).
Danas - sasvim druga priča. Razgovor je vodila Ena Katarina Haler, koja je i sama objavila roman, ali tek prvi roman, i vrlo je mlada, pa još nije razvila onaj umjetnički ego. Osim toga, bavi se i književnom kritikom, pa je njezin razgovor bio fokusiran, postavljala je pitanja vezana uz samu knjigu, i pitanja koja bi i mnogi čitatelji mogli postaviti. I dala mu je puno prostora za odgovaranje, pa smo ipak uglavnom slušali njega, a ne njezina razmišljanja.
Sad sam još više oduševljena ovim autorom, stvarno je iznimno zanimljiva osoba.
Završila sam Tirzu nekidan. Ne vidim da ste ju spominjale ikada (barem ja nisam izguglala). Potresan i dugopamtljiv roman.
https://www.jergovic.com/subotnja-ma...i-dobri-ljudi/
Užasno mi je krivo, ali mi se baš njegovo gostovanje poklopilo s jednim pregledom koji dugo čekam i nisam mogla otići
Čekaj, Ena Katarina Haler je mlada cura koja je napisala Nadohvat? To je ista osoba? Ona je inače arhitektica, ako se ne varam? Uf, ako je tako, dvostruko mi je žao
A Facebook podsjetnik koji mi je danas iskočio je s gostovanje Svetlane Aleksievič od prije koju godinu... i baš mi je lijepo kad me podsjeti na takve zgode.
Da, ona je arhitektica, a roman Nadohvat pisala je valjda od 14. do 24. godine.
Nije taj roman remek-djelo, ali je svejedno impresivan za tako mladu djevojku, i bolji od nekih romana naših etabliranih autora.
Kao voditeljica razgovora, bila je izvrsna, diskretna, a opet s nekom blago duhovitom nijansom, i usmjeravala je razgovor u pravom smjeru. Baš me oduševila sinoć.
Tanja, u potpunosti se slazem s tobom, intervju pisac na pisca mi je postao nepodnosljiv, ono susramlje zbog vanity faira. Konkretno, na 2 sam bila ovoh god koja su mi se bas zamjerila, nepristojni prema gostu u vihoru vlastite logoreje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.09.2023. at 13:29
S tim da mi je jedan prihvatljiviji jer mitraljira ala ja, ina nize, a drugi laganim monotonom gradi filigransku recenicu, nikako docekat glagol, a kamoli da intervjuirani autor nesto kaze.
Odabrani znaju LOL. Ma, cim vidim s xy razgovara yx, nema sanse.
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.09.2023. at 14:07
Bila na FSK, razgovor s Keller o romanu Kakvima se cinomo, tema Eichmann ii Arendt, moderirala Herceg Pustila ju je da govorj.
Možda su je upozorili nakon Hile Blum. Ili tu nije imala toliko svojih opažanja.
Kakvom ti se čini ta knjiga, na temelju razgovora? Tema mi zvuči zanimljivo.
Profesorica je zanimljiva, Goodreads 3.7, ne znam, kupila sam je na njem. na Audibleu (aplikacija za slusanje). Ja sam ono germanist pa volim malo ipak ostat u kontaktu s jezikom, iako beletristika koju tako slusam, dok perem wc i kuham za sutradan, nije to bas ko koncentrirano citanje, javim. Sad slusam isto beletristiku, Metro 2033, al vidim da mw zamara koji put i sam narator i da bi bilp bolje konzumirat u papiru....al trazim sadrzaj za ispunit te ogavne sate kucanskog vrceenja hrckokola.
Edouard Louis - Preobrazba: metoda
Ovo mi je najlakše nazvati nastavkom Raskrstimo s Eddyjem jer počinje tamo gdje je Eddy završio - upisom u gimnaziju. Louis ovdje natanane opisuje kako se mijenjao s predumišljajem i namjerom, kako je glumio i pretvarao se, a sve s ciljem prelaska u višu, pa onda još višu klasu. Meni je Louis i dalje vrlo dirljiv, jako su mi potresna obraćanja ocu kroz opise prijateljstva s djevojkom Elenom koja mu je u gimnaziji bila najbolja prijateljica i čija ga je obitelj kulturno preodgojila. U knjizi se vidi i razina proračunatosti, iako je Louis pokušava negirati, ističući da su prijateljstva sa starijim, bogatijim i kulturnijim gejevima koji su mu plaćali smještaj, zube, obrazovanje, što sve ne, prava i istinska.
Jonathan Franzen, Raskrižja
Ne mogu biti objektivna jer obožavam Franzena. Koliko god sam bila skeptična i bojala se da se neću moći uživjeti u život, razmišljanja i probleme jednog pastora, toliko me brzo taj jednostavno predivan način pisanja razuvjerio. Franzen ti uvijek da nešto što počneš sagledavati s druge strane nego što si dotad radio... Hoćeš o odnosima bijelaca i indijanaca, hoćeš sudjelovanje u nekom ratu, hoćeš vjeru, motivaciju za činjenje dobrih djela, gubitak kontrole nad sobom... Odlična mi je knjiga. Ako sam dobro čula, to je početak trilogije, već se veselim nastavcima![]()
Malcolm Gladwell: Treptaj https://mvinfo.hr/knjiga/817/treptaj...-bez-misljenja
To je staro, ali prije je nisam čitala i kao i obično, Gladwell me nije razočarao.
Novi Cormoran Strike
debela knjižurina
da nisam toliko zaljubljena u njega i Robin i sve što rade vjerojatno bih poslala dovraga cijeli roman zbog nevještog prenošenja virtualne prepiske (igrice, chatovi, forumi, privatni kanali i poruke)
ajme flopi, je, bas je bilo tesko citljivo
ali dijelim osjecaje prema cormoranu i robin pa sam oprostila![]()
Da, da.. Procitala sam Cormorana cim je izasao, ali taj dio s twitterom me izludio. Isto sam im sve oprostila
Wow, vec novi. Idem baciti oko![]()
Ja sam pročitala Teoriju čudnovatosti Pavle Horakove, koja se i ovdje spominjala. Odlična mi je bila, jako duhovita. Njihova istraživanja su me podsjetila na moje studentske dane, i razne legende koje su se prepričavale po odsjeku. Recimo, kad se spominje kako je propao eksperiment s papigama, to je tako tipična priča, uvjerena sam da je stvarni događaj![]()