Što čitate 4.

[tanja_b]

Čitam posljednju knjige Barbare Kingsolver Demon Copperhead

Knjiga je parafraza Dickensonovog David Copperfielda i prima mnoge hvalospjeve.

Zasad mi ide malo sporije (a nije ni kratka) jer je pisana u prvom licu pa mi je jezik malo preautentičan za moje poznavanje tog dijela Amerike, a i ja sam pospanka pa me brzo odnese.
Također mi teško pada patnja djeteta iako u svemu ima humora i nije patetično ni sentimentalno. Ne znam, valjda se, kad sam čitala Dickensa, nisam toliko uživljavala jer sam držala kako su takve teškoće stvar prošlosti, a kad se to prepiše u sadašnje vrijeme, tugujem i boli me nepravda.

Kako imam dobra iskustva s Kingsolver, svakako ću ustrajati.

Ove godine izašao je i hrvatski prijevod "Demona Copperheada", u izdanju Vorto Palabra. Razmišljala sam da ga kupim na Interliberu, ali prelistavanjem sam zaključila da je bolje da ga posudim u knjižnici.
E, pa prevarila sam se, trebala sam ga kupiti, definitivno vrijedi toliko. Knjiga je fantastično napisana i uvukla me totalno u priču. Mislila sam na početku da će me smetati parafraza Dickensa, ali unatoč tome što su pojedini likovi i događaji jasna aluzija na Davida Copperfielda, ipak je roman sasvim originalan u prostoru i vremenu, i aluzije na Dickensovo remek-djelo su jako dobro uklopljene u sasvim novu priču o odrastanju djeteta u groznim uvjetima.
Jurana, hvala na preporuci

(sad još čekam da se pojavi hrvatski prijevod Dickensovog originala... koji, čini mi se, nikad nije ni postojao, ja sam nekad davno čitala Nolitovo izdanje s fonetski ispisanim imenima)

[Jurana]

Sandro Veronesi: Kolibrić

Za razliku od prethodne knjige - Skuhati medvjeda - kojoj nisam mogla naći mane, ali me nije oduševila, ova knjiga - kojoj mogu priznati nekoliko nedostataka - jako mi se svidjela, s toplinom mislim o njoj.
Mogao bi čovjek reći da je to stvar kulture - hladan Sjever i temperamentni Jug, ali to ne objašnjava ovu činjenicu jer ja volim suzdržanost i sklad Sjevera, a nered Juga mi ide na živce.

Čitajući više puta sam se odvojila od teksta i pomislila: ma nemoj me, ali svejedno bi me svaki put opet uvukao i zainteresirao i pročitala sam je u 2 dana.

Radnja romana skače u vremenu i koristi različite tipove teksta: od klasičnog pripovijedanja do SMS-a, a ima mnogo referenci na knjige, glazbu i filmove koje na kraju knjige sve nabraja.

Iskoristio je autor priču da uplete u nju mnoga svoja razmišljanja o trenutku u kojem je svijet, a meni se čini da je to dosta vješto uklopljeno u tekst.

Stil je različit u različitim poglavljima, od kratkih rečenica u telefonskim razgovorima do glomaznih rečenica od više od jedne stranice u dijelovima u kojoj sebi daje slobodu komentara. Ponekad sam se morala vraćati na polovicu stranice da razumijem o čemu piše na dnu, ali bez obzira na to, čitanje mi je bilo lako i ugodno.





Što se tiče Demona Copperheada, žao mi je što se nisam vratila nakon čitanja napisati da mi je ukupan dojam bio jako pozitivan, bila mi je divna knjiga, jedna od onih s faktorom X, kad u jednom trenutku ne razlikuješ stvarni život od fikcije. Netko mi možda rekao veća od života