Tnx.
 |
|||
|
|
|||
Tnx.
Ocean Vuong - Na zemlji smo nakratko predivni
Kako sam ga čitala odmah nakon Preobrazbe: metode, moram reći da me životna priča podsjeća na Edouarda Louisa, ali uz dodatni kontekst imigracije u SAD-u. U svakom slučaju, jednako je razorno. No, stil je potpuno drugačiji jer Vuong je inače pjesnik, što najbolje pokazuje prekrasan naslov.
već danima aktualna rasprava o mizoginiji na našoj književnoj sceni.
https://voxfeminae.net/kultura/vrisa...kih-feminista/
urednik tportala i moderator sporne rasprave odgovorio, i dodatno se zakopao:
https://artkvart.hr/author/vid-baric/
pa dobio odgovor s feminističkog portala:
https://krilo.info/stisak-hrvatskih-kanselistica/
Zanimljiva rasprava. Ali imam osjećaj da su se obje strane zainatile pa svrdlaju po jezičnim finesama i detaljima koji inače možda ne bi ni upali u oči.
Roman Dore Šustić nisam čitala, Ferićev jesam i meni je to sadržajno na granici dobrog ukusa, ali to je Ferić, on si svašta može priuštiti
U svakom slučaju, drago mi je da se oko predstavljanja knjiga vode rasprave, pa makar bile u svađalačkom tonu
Prijavljujem jedan pomalo čudan roman. Angela Lehner: 2001.
Smješten u fiktivno tirolsko selo Dolinu, roman opisuje grupicu tinejdžera s kraja osnovne škole, a među njima je 15-godišnja Julia, nezainteresirana za išta osim hip-hopa i svoje ekipe. Jedini predmet iz kojeg ima dobru ocjenu je engleski (jer repa na engleskom), inače markira, pije pivo i smuca se s društvom tražeći mjesto gdje smiju boraviti, a da to nije rezervirano za turiste (koje uspoređuje s najezdom skakavaca). Živi s bratom Michaelom, maturantom, a roditelja kao da nema. Razrednik, nastavnik povijesti Brandstatter, želi nezainteresirane učenike na kraju osnovne škole natjerati da prate svjetska zbivanja, pa osmisli neobičan projekt (on ga zove "eksperimentom"), ali iz toga neće izaći nešto posebno bitno, osim što će se u njihovim glavama osim rapa pojaviti i imena kao što su George Bush, Thomas Kleistil, Jorg Haider, Gerhard Schroeder...
Najjači dojam koji mi je ostao od ovog romana jest - kako je to tvrdoglavo odbijati odrasti, čak i onda kad se cijelo tvoje društvo mijenja, sazrijeva i gleda prema budućnosti? Do kraja romana Julia mi više nije toliko išla na živce kao na početku, zapravo mi je došlo žao kakva je, blentava, nezainteresirana, a zapravo bez prave podrške u životu. Do pred sam kraj, kad se čini da ipak nije osuđena na vječni život u Dolini, ali bez ekipe.
Ovako je i sa mnom.Peterlin prvotno napisa
Ont. Marie Aubert: Odrasli ljudi https://www.ljevak.hr/marie-aubert/2...sli-ljudi.html
Mislim da je pred koju godinu već bila spomenuta na ovom topicu. Knjiga se brzo čita, ali čovjek poslije još dugo razmišlja o njoj.
nisam pomno pratila raspravu, jer me zapravo jako uzrujava, ali okrznulo me nekoliko fejsbuk statusa. uz ostalo i komentar u kojem sam doznala da je autor za roman rekao da je feministički, zbog toga što govori o "pravu žene da bude podređena". takvo nešto može reći samo netko tko ništa ne zna o feminizmu, ali si utvara da zna, tko za toksični maskulinitet drži da je idiotarija uvezena iz Amerike. a čuti takvu izjavu od pisca i profesora je u najmanju ruku bizarno i zabrinjavajuće.
inače o romanu ni ranije nisam imala neko osobito mišljenje. stilu nema što prigovoriti, spisateljski je riječ o vrhunskom djelu, a i tema je vječna i uvijek intrigirajuća. no, za mene su opisi "podređenosti" ne samo na rubu dobrog ukusa, kako je nježno opisala tanja, nego odbojni: seksualna sanjarenja sredovječnog oženjenog muškarca, i to o vezi sa studenticom koja voli da ju se ponižava. sve usporedbe s Ljubavnikom velikanke Duras su samo PR. inače volim Ferićeve knjige.
na temu, opet imam nekakvu krizu čitanja, sve lake knjige su mi zamorne i dosadne, a za teže nemam dovoljno koncentracije. ipak, uspjela sam pročitati Srce crno kao tinta, R. Galbraitha. kažu svi, pa mogu i ja, moglo je i kraće. ali Rowlingova zavodljivo i lako piše, zna izabrati temu, žena je hitmejkerica, pa uspijeva držati pozornost i mene, raspršene čitateljice u krizi.
sada sam na nekoj SF limunadi Mary Robinette Kowal, Put do zvijezda, o astronautkinji iz 50tih godina 20. stoljeća. u zadnje je vrijeme neka moda smještati radnju u sredinu 20. stoljeća i pisati o ženama-znanstvenicama koje ruše predrasude, i utiru put ravnopravnosti žena. slična ovoj je i knjiga Bonnie Garmus, Lekcije iz kemije. obje sam knjige uzela, kao nešto ću lagano, da ne mislim puno, samo da je zabavno, a zapravo su mi na neki način bile iritantne, i dale mi misliti zbog fenomena da se u 21. stoljeću piše iz ovakve perspektive. a obje knjige napisane su kao po ključu, nekonvencionalna genijalka suočena sa nesavladivim preprekama, uspijeva imati karijeru, uz opće obožavanje publike, i bar jednog ljubomornog muškog kolegu, mada uvijek ima i muškaraca koji ju podržavaju. a ista ta žena nije samo superpametna već je i moralno superiorna. nema tu mnogo nijansi, sve je bajkovito crno-bijelo, a ono što mi je najgore, humora nema ni u tragovima. kod čitatelja su takve knjige ludo dobro prihvaćene. kao zabavnih sjećam se čiklitova Helen Fielding ili Candance Bushnell, ladlitova Nicka Hornbija. Ima li uopće više takvog štiva?
Današnji Ferićev prilog raspravi
Ako išta, potrudio se nastupiti pomirljivo i priznaje - "zafrkavao sam se, nisam imao namjeru nikoga povrijediti".
nekako mi je nemušta ova obrana i iako je naoko dobrohotan zapravo tipično profesorski docira. neuspjela šala, neki u publici su se nasmijali, žao mi je što je kolegici bilo neugodno, ne biramo što će nas uzbuđivati, pa prebacivanje na mlade koji su nezainteresirani da izađu na izbore (?!).
da, prokletstvo je pisaca da čitatelji njihovo djelo mogu tumačiti na svoj način, ali ako je potrebno ovoliko opravdavati se i objašnjavati, mnogo govori o tome što si napisao.
Inace volim fericeve knjige, al kad ne pretjera u autobiografsjim odnosima s prostitutkama i galebarenjima u svim mogucim kombo mama-kcer s jednim itd, to mi ko tema naporno. Hopohondrija mi je, gle cuda, zanimljivija. Mislim da on ozbiljno misli da je feminjst i na strani sam spisateljica.
Slazem se s anamar. Ne biramo i I can't help myself itd. Djetinjasto.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2023. at 16:28
Pročitala i ja Pačinka. Knjiga je, čini se, vrlo popularna, jer sam je dosta dugo čekala u knjižnici. Početak je djelovao obećavajuće, ali negdje od polovice romana, radnja se razvodnila u nepotrebne rukavce, pojedine epizode postale su predvidive i suvišne, ukratko - moj dojam o knjizi spuštao se kako sam odmicala prema kraju. Šteta, jer je, zbog tematike, to mogao biti bolje napisan roman.
A koji je točno ferićev krimen u cijeloj priči?
Imam sad dvije knjige koje bih trebala na brzinu proć dok traju praznici,
Tihi zov Australije, tek počela
i
Kako govoriti da djeca čuju i kako ih slušati da bi nam govorila, isto tek počela.
Čine se obećavajuće.
Tihi zov Australije
Teško mi je reći iz ove perspektive je li to zato što je knjiga dobra ili zato što sam je čitala dok sam čuvala trudnoću, pa sam sentimentalna. Draga mi je u svakom slučaju.
I meni jedna od posebnijih
Jean Hanff Korelitz - Zaplet
Ajme, preloše, do 120. strane sam čekala da počne radnja, a zaplet oko kojeg se sve vrti je predvidiv do bola. I živciraju me knjige koje se bave pisanjem, piscima, tržištem, nedostatkom inspiracije, užasno su mi samodopadne. Preskočiti.
Lize Spit - Rastapanje
O ovoj se knjizi dosta pisalo, uistinu je dojmljiva, i slažem se s tanjom, mora se dozirati, jer je uistinu mučna. Spominjao se i europski sjever kao neka mračna točka, ali baš sam neki dan razmišljala kako se nešto slično traumi u knjizi dogodilo prije par godina u Hrvatskoj. Ako zaista postoji film, ne bih ga mogla gledati.
Kreće Interliber. Puno dobrih naslova.
https://www.tportal.hr/kultura/clana...gnuti-20231029
Evo i mene si motivirala da je (konačno) uzmem
Ja sam pročitala Sive pčele, tanja je pisala o toj knjizi, divna je
Djevojačke uspomene od Aniee Ernaux, kratka knjižica, brzo se čita. Nije me zdrmala kao neke njene druge knjige ali ja baš volim Aniee
Tirza - Arnon Grunberg , ne mogu reći da knjiga nije dobra ali nije mi baš legla. Ono što je sigurno je da ostavlja snažan dojam
I Nera, hvala za link za Interliber, baš se ima šta čitati
Gleda li tko emisiju Klub čitatelja na HTV3? Ja sam je otkrila tek ovu srijedu, razgovaralo se o Eleni Ferrante i knjizi "Lažljivi život odraslih". Baš mi je bila zanimljiva!
Gledam ja
Baš me zanima koja polovica ti ne paše
Ja sam uhvatila epizodu s Brodom za Issu i bilo je baš zanimljivo, pozvali su čak veterinarku kao gošću.
Inače, pročitala sam Pristanak Francuskinje Vanesse Springore. To je mučna autobiografska ispovijest o tome kako je s 14 godina postala ljubavnica 30-ak godina starijeg francuskog pisca koji je bio poznat po zavođenju maloljetnika i pisanju o tome. U duhu francuske '68.i novootkrivenih seksualnih sloboda, to nikome nije bilo problematično, mnogi poznati pisci i filozofi su stajali u njegovu obranu. Springora je u tu vezu ušla dobrovoljno i, što je još šokantnije, uz znanje i prešutno odobravanje svoje majke. Ta je veza (koja je potrajala 2-3 godine dok nije naišla neka druga 14-ogodišnjakinja) ostavila dugogodišnje posljedice na psihu spisateljice. Knjiga je prije par godina izazvala velike kontroverze u Francuskoj, neki tadašnji branitelji pisca su se ispričali, a zbog svega je mijenjana kažnjiva zakonska dob za stupanje u seksualne odnose s maloljetnicima.
MuškaBaš me zanima koja polovica ti ne paše
Ja sam uhvatila epizodu s Brodom za Issu i bilo je baš zanimljivo, pozvali su čak veterinarku kao gošću.
Meni se svidjela emisija o Hornbyju (kojeg nisam čitala), i način kako su gosti komentirali taj roman i stavili ga u kontekst ostalih njegovih djela, baš mi je bilo interesantno.
Gledala sam i ovu emisiju o Ferrante, i u dosta toga se slažem s onim što su zaključili.
pa evo priznat ću da sam samo čitala polemičke tekstove, samu promociju nisam gledala. zanimljivija mi je bila činjenica da se oko jednog feminističkog pitanja uopće vodi javna rasprava. u ovom tekstu ima neke naznake o tome zašto se mu se pripisuje neka krivica -
https://forum.tm/vijesti/masa-grdesi...avne-argumente
a evo i linka je jedno feminističko čitanje njegove knjige
https://voxfeminae.net/kultura/zilavo-slinavo-i-slatko/
na temu: nedavno sam pročitala knjigu Igora Beleša Listanje kupusa koju redom hvale mediji, ali i domaća kritika. svidjela mi se, mada se ne slažem s panegiricima, osobito u dijelu usporedbe s Kristianom Novakom. ova knjiga nije toliko literarna, ali se autorovoj vještini pripovijedanja ne može prigovoriti. u našoj je javnosti pad Vukovara sakralizirana tema, ali kod Beleša je drugačije. o najbolnijim danima hrvatske povijesti govori iz dječjeg diskursa, opisujući potragu petorke jedanaestogodišnjaka za djecom/prijateljima koja nestaju iz Borova naselja. prva su poglavlja gotovo infantilna, a kako se sloj, po sloj, istina otkriva, priča je sve ozbiljnija, sumornija. naši junaci nisu samo istraživači na biciklima poput klinaca iz Stranger thingsa, oni su djeca iz razlomljenih, čudnih, nesretnih obiteljskih priča. već se piše i o ekranizaciji.
pročitala sam i Stripologikon biografsku fikciju o ranim danima Bertranda Russella. iako se akademski nisam obrazovala u tom smjeru - matematika, logika i filozofija izuzetno su mi prirasle srcu, pa mi je i čitanje ovog stripa bilo poticajno. i među njegovim koricama navodi se kako je u pitanju medij savršen za prikaz složenih tema i problema, poput Russellovog paradoksa. no, mnogo doznajemo i o ljudskoj prirodi te strasti prema traganju za (znanstvenom) istinom. preporučam na čitanje odraslima, ali i mlađim generacijama.
preporuka i za horor Shirley Jackson Prokletsko kuće Hill. iako nije remek-djelo kao Oduvijek živimo u dvorcu, meni je bila vrlo zabavna, a kontekstu žanra u pitanju je pravi dragulj. fascinirala me lakoća teksta, koji ipak nije banalan. naime, u pitanju nije samo priča o opsjednutoj kući, već i psihološka studija o mladoj ženi koja bježi u život kakav nije mogla voditi zbog obiteljskih prilika. nadam se da će Vorto Palabra nastaviti s objavljivanjem djela Jacksonove.
Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
Posvećena Knjižničarkama na konjima, rođenima iz Roosveltova programa New Deal, trajao od 1935-1943. Potakao je zapošljavanje žena da donose knjige u Apalačko gorje, do najasiromašnijih, najnepristupačnijih, najzabačenijih područja gdje je bilo malo škola i niti jedna knjižnica. Program je zapošljavao 1.000 žena, a one su obilazile 600.000 stanovnika i obogatile im život i ostavile snažan trag.
Meni je bila odlična, zanima me ta tema... sličan film na tu temu je The Tale, s Laurom Dern. Tematizira njezin "ljubavni odnos" s nekim parom dok ne shvati da je to zapravo bila pedofilija, a ona premlada. Odličan odgovor na ono - a što se nije tad bunila nego na xy godina.
Mislila sam da će se u ovoj knjizi raditi o poznatom slučaju koji je potaknuo rasnu desegregaciju u školama (crni roditelji iz Topeke htjeli su svoju kćer upisati u školu koja im je bila blizu kuće, ali je bila bjelačka, što naravno nije išlo glatko nego su morali na sud), ali knjiga je ispala totalno iznenađenje! Moderni Bildungsroman o odrastanju Adama iz obitelji psihoanalitičara, o odgoju djece u današnjoj, podijeljenoj Americi. Jako mi je bila zanimljiva i iz tog aspekta, kako odgojiti normalnog muškarca i izbjeći zamke toksične muževnosti, ali i da ne postane slabić... I svega tu još ima, od bračnih izdaja do bullyinga, psihoanalize, debatnih natjecanja koje je Tanja spomenula pa sve do prosvjeda protiv Trumpovih političkih poteza. Izvrsna knjiga, ali traži potpunu koncentraciju.Ben Lerner: Škola Topeka - još jedan roman o američkom odrastanju, zapravo, prije bi se reklo, o životu intelektualaca na Srednjem Zapadu. Roman imitira struju svijesti, i zato na mahove djeluje pomalo zbrčkano, ali ipak je zanimljiv (naročito dijelovi ispričani iz perspektive majke, Jane). Još nisam u književnosti nailazila na opise debatnih natjecanja, pa mi je taj aspekt bio potpuno nov, kao i opis odgoja djece od strane dvoje roditelja psihoanalitičara
Tisja Kljaković "Pita moja mama imate li jedno jaje?"
Jeste li ju imale u rukama? Baci li vas onako u naše djetinjsto?
Betty Smith: Jedno drvo raste u Brooklynu
Knjiga koju sam prvi put čitala davno, još u osnovnoj školi, u nekom prastarom raskupusanom izdanju i lošem prijevodu. Tada me se nije osobito dojmila, vjerojatno sam je čitala prerano.
Sad sam je pročitala u novom prijevodu i nakon puno godina (i nekih životnih iskustava), moram reći da mi je dojam puno bolji. Ovo je baš knjiga koja vuče na čitanje. Priča o odrastanju u sirotinjskom kvartu Brooklyna na početku 20. stoljeća, puna nepravdi i životnih razočaranja, ali ipak puna nekog žilavog optimizma. Lijepo čitalačko iskustvo.
Heidi Sævareid: Život na Svalbardu
E ova knjiga mi je bila prava čitalačka avantura. Nije od onih koje osvajaju na prvu, malo sam se teže probijala kroz prva poglavlja, ali kako sam odmicala s čitanjem, bila mi je sve bolja i bolja. Opis jednog braka 50-tih godina, na najsjevernijem naseljenom otoku (Svalbardu), kroz roman prevladavaju mrak, hladnoća, snijeg i osjećaj izoliranosti. Iako radnja obuhvaća period od godinu dana, na toj geografskoj širini mrak dugo traje, a ljeto je prekratko. Radnju uglavnom pratimo iz perspektive Eivor, liječnikove mlade supruge, koju se nije ni pitalo želi li živjeti na Svalbardu i koja je zbog toga duboko nesretna, a nema to kome reći. Opis na ovitku knjige navodi na krivi trag - nema tu puno o liječenju rudara, ali ima puno o usamljenosti, osjećaju skučenosti i o tome koliko jedna životinja (pas) može puno značiti u takvim trenucima.
Mate Matišić: Moji tužni monstrumi
Ovo je Matišićeva reakcija na reakcije na "Ljude od voska"
Jao, Svalbarda sam premetala prekjucer na interliberu hocu-necu, hocu-necu, pa sam se odlucila suzdrzat. Volim sjevernjacke pastolare zimi (na Zff sam odabrala Sami u Reykjavijz), a sad po mrezama gledam neku ceciliu from svalbard in her cabin kako joj je liiipo. Strah me lupit autoironicne smajlice jer pisem s moba pa da ne ode cijeli post. Tanja, jel Svalbard iz knjiznice, jel dosla u knjiznice?
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.11.2023. at 11:47
Da, iz knjižnice je. Jako je dobra knjiga, mislim da bi je vrijedilo kupiti.
Ali u ovoj knjizi njima nije liiipo
Od tih sjevernjačkih knjiga još mi je bolja "Krađa" Ann-Helen Laestadius, mislim da sam već pisala o njoj. Ta me od početka oduševila. Isto je izdavač OceanMore.
Nema veze, meni je....najvolim citat o arktickim uvjetima pod dekicom. Super mi je kako si me ubrala da volim te 'pastorale' jos od one knjige o bracnom paru (svecenik i zena, on se na kraju utopi) sad imam i naziv kako da se deklariram.
Hvala, hvala i za ovu drugu. Citam il gledam vijavice bez drveca, duge kadrove filmova u kojima se progovori tek u 20. min, dokumentarac o mcmurdo postaji uz caj ili dobro drustvo i dovpljno zagrijan stan il kino i to je moj zg predbozicni hygge.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.11.2023. at 13:43
Led? Ono je bila odlična knjiga, pravo iznenađenje.
Volim i ja nordijsku književnost. Ako ćemo o Fincima, odličan mi je Tommi Kinnunen.
Yes, Led. Meni bilo lipo citat i dok im je kvazi idila pa kako zive, krave muzu itd. Zapravo...volim citat o selu, pa jos sjeverno, a ne sad neke gradusine il urbane refernce...to samo knausgaarda
Ottessa Moshfegh - Eileen
Predugo treba da se razvije radnja, od studije karaktera odjednom postane triler pa se sve čudno zbrza na kraju. No, moram odati priznanje spisateljici, zbilja zna stvoriti odbojan ženski lik. Čini se da roman uskoro dobiva i holivudsku ekranizaciju.
Pročitala najnovijeg Kristiana Novaka, Slučaj vlastite pogibelji. Ne znam što više reći osim da je opravdao sva velika očekivanja koja su nakon prethodna dva romana sve veća i veća. Roman je fenomenalan - ne samo zbog intrigantne radnje, i teme koja je vrišteći aktualna i pogođena ko prstom u pekmez (iako se temelji na događajima od prije 10ak godina). Po tom pitanju, Novak ima nevjerojatan talent za izbor tajminga za dovršetak i objavu knjige. Ali nije roman dobar samo zbog toga, već i zbog savršene kompozicije, izvrsne dinamike romana, mudre upotrebe dijalekta (koji dominira tekstom, ali ne opterećuje, lako se čita i ako niste iz Međimurja), odlične i realistične karakterizacije likova... jedna od najboljih knjiga pročitanih ne samo ove, nego i zadnjih par godina.
Baš mi je drago da je i ovaj Novakov roman dobar, jedva čekam početi čitati!
Upravo sam završila Max, Mischa i Ofenziva Tet norveškog pisca Johana Harstada. Dugo nisam čitala nešto ovako ambiciozno zamišljeno i, nažalost, mislim da se roman utopio u toj ambicioznosti. Nedostaju mi osjećaji, povezanost s likovima, ipak sam s njima provela 900+ stranica, ali, meh. Harstad je majstor proustovske rečenice, to traje i traje, nekad i cijelu stranicu, ali nije naporno. Harstad je majstor u izmišljanju umjetničkih djela, uz cijeli prikaz njihova rađanja, pripreme, izvedbe pa čak i kritika u prestižnim publikacijama. Majstor je za norvešku imigraciju u SAD-u, za grad New York, za puno toga. Nevjerojatno je puno referenci na povijest kazališta, slikarstva i jazza. Ali, meni tu nešto opako fali.
Ako vas zbunjuje naslov, kao što je mene zbunjivao prije nego što sam počela čitati, Max je pripovjedač, dečko koji se kao tinejdžer doselio u New York i tamo upoznao Mordecaija koji će mu postati najbolji prijatelj i s kojim će se zaljubiti u kazalište, i Mischu, slikaricu koja će mu postati djevojka, usprkos razlici od 7 godina Ofenziva Tet je akcija iz Vijetnamskog rata koji je okosnica romana. Jer, Maxovi roditelji su protiv njega prosvjedovali dok je njegov stric u njemu sudjelovao, a Max ga je kroz opsjednutost filmom Apokalipsa danas romantizirao.
Na kraju, velike pohvale za prekrasan i tečan prijevod Anje Majnarić.
Mogu razumjeti da ti je knjiga predugačka, da ti se čini preambiciozna, ali da nedostaje osjećaja ili povezanosti s likovima - s tim se nikako ne mogu složiti. Pa upravo su likovi ono što nosi taj roman, a opis Maxova odrastanja od prkosnog djeteta/tinejdžera do odrasle osobe jedan mi je od najdojmljivijih. Naročito odnos Maxa i njegove mame - rijetko kad se nađe tako topao odnos majke i sina koji se razvija kroz godine, a ne klizi u klišej.
Meni je prilikom prvog čitanja "šepao" sam početak romana, jer baca čitatelja in medias res, spominjući likove i događaje bez ikakvog uvoda, ali u drugom čitanju (jer sam u međuvremenu kupila knjigu i ponovo je prolazim) mi sve sjeda na mjesto, pa i taj početak bolje razumijem.
Inače, čitajući najnoviji Novakov roman i opise dramske grupe u međimurskoj srednjoj školi, i ambiciozne profesorice koja od učenika želi izvući nešto više od obične školske dramske grupe, odmah sam se sjetila Wohlmanove dramske sekcije iz Harstadovog romana. I koliko god taj prikaz bio dojmljiv (ti opisi su mi među najjačim dijelovima romana), Novak je ipak bliži našoj realnosti i onome u što se takav rad na dramskoj može pretvoriti
Potpisujem u svemu!
Mene je fasciniralo kako referenca na klasičan tekst izvire iz romana, ne strši, nije pretenciozna. Također i opreka dviju pripovjednih niti, introspekcija nasuprot golim činjenicama, jedno drugo upotpunjuje, a opet gotovo da bi moglo biti i samostalan tekst. Nisam u školstvu, ili policiji, i mada bi voljela vjerovati da je stanje bolje, situacije koje Novak opisuje itekako su mi zamislive. Moram spomenuti i to da iako se bavi mračnim temama, u romanu ima humora, satire, karikatura, više na početku što nekako anestetički djeluje prije nego kao čitatelji uđemo 'u tunel'.
Imam samo jednu nedoumicu, sad ću zabijeliti nije li Novak malo varao da bi dobio na dramatskoj napetosti kad je etičko povjerenstvo donosilo odluku pred Profom?
ajme isto tako, 800 od 1000 stranica mi je trebalo da povežem razno razne nickove na twitteru i po igricama s likovima, ali nisam odustajalaNovi Cormoran Strike
debela knjižurina
da nisam toliko zaljubljena u njega i Robin i sve što rade vjerojatno bih poslala dovraga cijeli roman zbog nevještog prenošenja virtualne prepiske (igrice, chatovi, forumi, privatni kanali i poruke)
Joanna Bator: Gorko, gorko
Opsežan i složen roman o četiri generacije žena jedne obitelji. U početku mi je išlo sporo, kasnije me tijek radnje zainteresirao i drago mi je da sam ga pročitala, stvarno je dobar. Ali za čitanje treba imati strpljenja - prije svega, za autoričine dugačke rečenice i za velik broj sporednih likova koji na kraju i nisu baš tako sporedni, pa ih treba pamtiti.
Dočepala se i ja Novaka, Slučaj vlastite pogibelji. Sve ste već rekle. Majstorsko djelo.
Julia May Jonas - Vladimir
Profesorica književnosti na malom američkom sveučilištu prolazi krizu u braku zbog supruga s kojim je inače u otvorenoj vezi, a koji tek sad osjeća reperkusije metoo pokreta. Ni on, a ni njegova supruga zapravo ne shvaćaju u čemu je problem, zašto su konsenzualne veze profesora i studentica sad odjednim disbalans moći, kad je moć upravo ono što žene privlači takvim muškarcima. U tim trenucima, na fakultet dolazi mladi profesor Vladimir. I kreće roman o žudnji sredovječne žene. I to jako dobar roman, bavi se važnim temama, teškim temama, ali je zabavan, pametan, iskričav. Preporuke.
I meni se svidio! Osobito mi se svidjelo što je naslov lika - i romana - zapravo posveta Nabokovu. To sam pročitala u jednom intervjuu, ali sam i čitajući primijetila neku bliskost s Nabokovljevim pisanjem.
David de Jong: Nazi Billionaires https://daviddejong.net/
U međuvremenu sam otkrila da postoji i hrvatsko izdanje: https://www.vbz.hr/book/nacisticki-milijarderi/
***
Kapital je nacija za sebe. Nemaju oni puno veze sa sirotinjom iz naroda kojem slučajno pripadaju. Tu vladaju neki drugi interesi.
Kad čovjek pogleda vijesti, prečicom se lako dođe do zaključka da od početka svijeta nije bilo bitnih promjena. Tajkuni/krupni kapital se zaštiti i okoristi, a sirotinja nadrapa, bez obzira s koje strane plota se zateknu... Baš je kolega negdje pročitao ovo (asocijacija na prvi svjetski rat, ali vrijedi i danas): Kad počne rat, država daje topove, bogataši volove, a sirotinja sinove. Kad rat završi, država traži da natrag uzme topove, bogataši traže volove, a sirotinja traži grobove.
Kristian Novak - Slučaj vlastite pogibelji
Pročitala u 5 sati, ne ispušta se iz ruku. Te dvije narativne linije koje se izmjenjuju, svaki put bude cliffhanger, ljutim se na pisca što sad moram prekinuti i otići na Profu, pa me Profa uvuče i ljutim se što završava i moram natrag na Marlija, i tako ukrug.
Jedino ne razumijem previše pripovjedački postupak sa župnikom na sprovodu koji se onda nadovezuje na sam kraj, ali pretpostavljam da to ima veze s Antigonom i antičkom dramom kojih se, na, eto, svoju sramotu, uopće ne sjećam.
Zanima me, anamar, na što točno misliš u zabijeljenom spojleru?
Meni je upravo ta scena na sprovodu vrhunac romana, jer je kroz paralelu s antičkom tragedijom ispričao cijelu situaciju kao sveznajući pripovjedač. Po prvi put u romanu doznajemo okolnosti koje su prethodile događaju, a bogme i podlogu u stvarnim događajima ("koji nemaju veze s ovom pričom, vjerujte mi kad vam lažem" - majstorska zadnja rečenica!). Sprovod na taj način ispada pomalo iz radnje romana, odskače od njega i odjednom cijelu priču vidimo u novom svjetlu.
Dok sam čitala taj dio, bila sam istinski zadivljena kako je to složio. Onako, kad čitajući pomislim "kako je ovo dobro". Nemam taj doživljaj sa svakom knjigom, zapravo, s većinom knjiga to uopće ne doživim.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom