Najavljen je Chimamandin novi roman za ožujak
 |
|||
|
|
|||
Najavljen je Chimamandin novi roman za ožujak
Uuuu, jejJurana prvotno napisa
.
Trenutno - Put suza.
Problešena je dobitnica Nobelove nagrade za književnost
Nisam čitala Vegetarijanku, ali čini mi se da se tu spominjala
Čitam novog Gladwella Osveta točke preokreta (na engleskom, nije još prevedeno) i mogu vam reći da je jednako zarazan kao i u izvornoj knjizi. Krenula sam ga čitati istovremeno s jednom drugom knjigom, koja je također dobra, s idejom da Gladwella čitam po danu, a tu drugu knjigu u krevetu, ali, kad dođe vrijeme da prijeđem s Gladwella na drugu, uvijek je teško, stvarno se ne ispušta iz ruku. Možda se nekim čitateljima neće svidjeti što je ovdje malo kritičniji i mogla bih reći ogorčen, ali meni ne smeta. Kao da je u prvoj knjizi sve promatrao sa strane, neutralno, a ovdje progovara o temama koje su mu bliže srcu.
Angie, očale
ajmeeee a sad više ne mogu ni editiratiAngie, očale
Hvala na preporuci za GladwellaČitam novog Gladwella Osveta točke preokreta (na engleskom, nije još prevedeno) i mogu vam reći da je jednako zarazan kao i u izvornoj knjizi. Krenula sam ga čitati istovremeno s jednom drugom knjigom, koja je također dobra, s idejom da Gladwella čitam po danu, a tu drugu knjigu u krevetu, ali, kad dođe vrijeme da prijeđem s Gladwella na drugu, uvijek je teško, stvarno se ne ispušta iz ruku. Možda se nekim čitateljima neće svidjeti što je ovdje malo kritičniji i mogla bih reći ogorčen, ali meni ne smeta. Kao da je u prvoj knjizi sve promatrao sa strane, neutralno, a ovdje progovara o temama koje su mu bliže srcu.
Angie, očale
Hvala, Angie, ova će mi bit idealna za audiokonzumaciju, iako je samo 8 h
Odslusala Gladwella, odlicna mi je i povlacim sve da mi je iritantan ko narator. Nisam znala da je on vlasnik produkcijske kuce Pushkin Industries u cijem otkrilju je vecina podcasta koje slusam (Wiser than Me, A Slight Change of Plans, Failing Better). Sad krecem na njegov Podcast Revisionist History koji sadrzava dijelove knjige i malo ih siri (kritika americkog skolstva). Hvala, Angie!
Yomi Adegoke - Lista
Ola je mlada engleska novinarka, feministička influencerica, u vezi je s Michaelom, voditeljem podcasta i influencerom. Zajedno su it black par britanske scene. No, mjesec dana prije njihova vjenčanja, Michaelovo ime nađe se na na anonimnoj listi zlostavljača u medijima koja kruži bespućima weba. On tvrdi da je nevin. Ola je na sto muka, komu vjerovati? Žrtvama kojima i sama u svom poslu daje glas ili čovjeku kojeg voli? Iako su neki postupci i motivacija likova prilično nategnuti, roman je uhvatio trenutak u vremenu. Bio mi je zanimljiv opis života djece crnih britanskih useljenika iz Afrike, potpuno uronjenih u moderni svijet kojeg njihovi roditelji ne razumiju. Ok za provest koje poslijepodne, ipak ništa posebno. Predviđam netflix adaptaciju.
Despentes - Dragi seronjo
Poznanici iz djetinjstva, slavna glumica i polupoznati romanopisac, danas pedesetogodišnjaci, dopisuju se. Usred te izmjene mailova (?), autorica tu i tamo ubaci blog objavu mlade aktivistice koju je pisac opsjedao na radnom mjestu prije nekoliko godina, zbog čega je ona bila ta koja je izgubila posao. Teme su me too, ovisnosti, psihoterapija, starenje... Despentes mi je neuvjerljiva i pretenciozna. Ona je i pisac i glumica i aktivistica, ni u jednom trenu ja nisam čula uvjerljive likove nego samo nju. Teme koje su mi inače zanimljive ovdje su naporne.
Posljednje uređivanje od chesil : 17.10.2024. at 22:58
Fredrik Backman - Čovjek zvan Ove
Uzela u ruke samo zato što sam htjela pogledati filmsku adaptaciju na Netflixu, a volim prvo pročitati predložak. Nisam uspjela dalje od prve trećine, nije mi bilo ni smiješno, ni zanimljivo. Film tek trebam pogledati.
Fernanda Melchor - Sezona uragana
Užasna, užasna tema, fantastično napisana, odlično prevedena. Zločin u malom meksičkom selu iz perspektive nekoliko likova. Seksualni zločini, siromaštvo bez izlaza, homofobija, a pogotovo autohomofobija. Mučno do bola. Autoričina rečenica se ponekad proteže na 2 cijele stranice, ali toliko je stil protočan, jezik čist, nimalo ne smeta. Postoji i meksička serija u stilu trilera na Netflixu, ali nisam sigurna želim li ovu priču vizualizirati.
Ja sam nedavno čitala Backmanovu My grandmother sends her regards and apologies, bila mi je onako, ok relax knjiga za preletit, ali ustvari preslatkasta. Vidim da je ekipa na booktoku oduševljena Backmanom, ali ja nisam poželjela čitat više išta njegovo.
Isto sam pročitala sad i Percival Everret Drveće, i ne znam šta bih mislila. To je kao triler, koji se događa na jugu SADa, u kojem se počnu događat čudna ubojstva povezana sa slučajevima linčevanja afroamerikanaca u 20. stoljeću. Stil je jako jednostavan, likovi klišei (bijeli rasisti su obavezno izrazito glupi, zatucani, debeli i odvratni), prožvakane fore iz detektivskih serija 90ih, a goodreads komentari kažu da je to satira, koju, očito, nisam skužila.
Najviše mi se svidjela ovaj mjesec Delphine de Vigan Prema istinitoj priči - isto ustvari malo hororičan triler, ali stilski puno zanimljivija i meni bliža
Sad sam pogledala, i stvarno ima - samo nije serija, nego film iz 2023. Moram se suzdržati iako me je sad zaintrigiralo.
Još je bolji originalni švedski film "Čovjek zvan Ove". Gledala sam ga na HBO cini mi se.
Volim čitati Backmana.
Nekako ga drugacije doživljavam nego sto pisete na temi.
Hernan Diaz - U daljini
Koji tajming, čitati ovaj roman uoči američkih izbora, prikladnije ne može. Mladi Šveđanin u potrazi za boljim životom emigrira u Ameriku dok SAD još nisu ni postojale. Sve ode u krivo odmah u startu i mi pratimo čovjeka koji luta po kontinentu, uglavnom pustinjama i prerijama, preživljava u nemogućim klimatskim uvjetima, svo vrijeme izbjegavajući ljude, a za to ima jako dobar razlog. 2-3 osobe ipak su mu obilježile život, naučivši ga vještinama koje mnogima spašavaju život.
Potraga za zlatom (američkim snom), gramzivost, vjerski fanatizam, manipuliranje masom, nasilje, a u pozadini neki pojedinci koji pokušavaju znanstveno odgonetnuti svijet, iskreno poštivati prirodu i druge ljude, a ne zato što im to Biblija kaže. Priča potpuno obuzima, prijevod odličan.
Posljednje uređivanje od chesil : 06.11.2024. at 12:07
Posebno mi se svidio opis junaka koji izbjegava ljude
Upravo sam počeo čitati, ili bolje rečeno ponovno čitati, Sliku Doriana Graya.
Ajde, da danas mogu na nešto vezano za američke izbore reći iskreno - mljac
Stine Pilgaard: Zemlja kratkih rečenica
Preporuke za ovu knjigu!
Mlada obitelj s bebom doseli u ruralni dio Danske i trebaju se prilagoditi životu u malom gradu i s malim djetetom. Žena prihvati kolumnu u novinama u kojoj odgovara na pisma čitatelja.
Nema tradicionalne fabule, nego čitamo naizgled nasumične događaje i pisma i odgovore iz kolumne, a i poneku pjesmu koju pjevaju djetetu da ga uspavaju. Jako je duhovito, vrlo se lako čita. Iako sve izgleda kao zafrkancija, nije plitko i uhvatila sam se da poželim zapisati poneki citat koji je pravo zrnce mudrosti.
Mislim da bi se u knjizi najviše prepoznali roditelji sasvim male djece, ali i meni je sve to bilo blisko, iako su moja djeca u dobi o kojoj protagonistica i njezin muž sanjare.
Veselim se novim prijevodima knjiga autorice.
Upravo sam završila Život na Svalbardu i, iako mi je bio zanimljiv za čitanje, ostao mi je neki osjećaj nedovršenosti, nedorečenosti.
Knjiga odlično dočarava osjećaj tuposti, praznoće i usamljenosti glavne junakinje i precizno pripovijeda nedostatak komunikacije između nje i muža, ali opet sam se više puta pitala čemu joj služi neka epizoda ili zašto je ovo sad bitno za priču.
Također mi nije sve jasno u zapravo glavnoj pripovijednoj liniji romana - mentalnoj bolesti Heiberga. I mislim da je autorica zamislila da naše simpatije budu na strani glavne junakinje, a ne muža, ali mene je više puta iživcirala mutavost Eivor i njena pasivnost, čak bih rekla pasivna agresija.
Cijelo vrijeme sam čekala da se nešto dogodi ili razriješi i nisam dočekala.
A ja imam neku ljubav prema snijegu i ledu, meni je uvijek idilično kad je sve zavijeno i nikad mi nisu jasni ti likovi šta kukaju
A propos ljubavi prema snijegu i ledu, gleda li itko od vas na nekoj od drustv mreza Ceciliu from Svalbard?
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.11.2024. at 00:14
Čula sam za nju, ali ne pratim
Snjezna idila, ofc da ima i pas...
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.11.2024. at 10:43
ja sam se oduševila kada sam naišla prošle godine na taj profil, privukle su me stalne pojave aurore borealis; sada više ne pratim jer se ponavlja
život na dalekom sjeveru (uz povremene odlaske u vilu u sunčanom Portugalu)
ali iz objava sam zaključila da je život na tom otoku za osobenjake, i bogate
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 19.11.2024. at 11:02
na ovom gore spomenutom instagram profilu, ako se netko želi baš baviti nekom razradom psihe vlasnice profila i prikazanog života na otoku (iako ne znam zašto bi, profil je prvenstveno privlačan zbog lijepih prizora prirode), može se pronaći poveznica s knjigom - skučenost (iako se priroda čini beskrajnom), pasivnost (iako se kroz profil može činiti da je lik aktivan), usamljenost (koja se "liječi" povremenim odlascima na kopno), nedostatak komunikacije (eh, tu ne mogu procijeniti_ komunikacija s drugim stanovnicama nije prikazana, a suprug se malo pojavljuje na profilu) ...Upravo sam završila Život na Svalbardu i, iako mi je bio zanimljiv za čitanje, ostao mi je neki osjećaj nedovršenosti, nedorečenosti.
Knjiga odlično dočarava osjećaj tuposti, praznoće i usamljenosti glavne junakinje i precizno pripovijeda nedostatak komunikacije između nje i muža, ali opet sam se više puta pitala čemu joj služi neka epizoda ili zašto je ovo sad bitno za priču.
Također mi nije sve jasno u zapravo glavnoj pripovijednoj liniji romana - mentalnoj bolesti Heiberga. I mislim da je autorica zamislila da naše simpatije budu na strani glavne junakinje, a ne muža, ali mene je više puta iživcirala mutavost Eivor i njena pasivnost, čak bih rekla pasivna agresija.
Cijelo vrijeme sam čekala da se nešto dogodi ili razriješi i nisam dočekala.
A ja imam neku ljubav prema snijegu i ledu, meni je uvijek idilično kad je sve zavijeno i nikad mi nisu jasni ti likovi šta kukaju
meni je knjiga skandinavski mračna, sumorna ... taj osjećaj me prati uz mnoge skandinavske autore jer sam davno čitala jednu knjigu norveškog pisca koja je u meni izavala taj osjećaj i sada sve romane vezane uz sjeverna područja ili skandinavske autore unaprijed osudim na propast ...
E, vidiš kako smo je drugačije doživjele. Meni je dojam totalno drugačiji - ogromna divljina i prostranstvo (ono, kauboji, "don't fence me in"), žena uživa u polarnoj noći i idu-vamo tamo - kupili nedavno novu kolibu, pari introvert (toliko naglašava da voli polarnu noć, snuggling s psom), ali komunicira naokolo sa cijelim svijetom (pa i ja je gledam) - a možda misli da drugi nisu dali privole (npr., moj fb profil nema milijun drugih ljudi, uglavnom sam ja i priroda, nemam pasa jedino). Doduše, ja volim gledat i dokumentarac na temu života u McMurdo (ili kako se piše) postaji na Antartici, doma... zagrijana. Ta Cecilija je nedavno izdala knjigu, svojevoljno je tamo na Svalbardu godinama... Pa mi je zanimljiva ta isprepletenost doživljaja "zatvorenosti" i "otvorenosti". Npr., ja bih vjerojatno u Napulju i deračini i zbijenim ljudima podivljala jedni drugima na glavama podivljala. Zato i nemam želju lokalitete iz knjige od Ferrante, knjiga mi je bila super, ali me i nerivrala zbog te skučenosti, zbijenosti i komunikacijske "tlake".
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.11.2024. at 19:14
David Mitchell - Avenija utopije
O moj Mitchellu, što je ovo bilo?
Prije par godina (ajme, to je bilo 2108., a ne prije par godina) sam bila u Booksi kad je u Zagrebu gostovao Mitchell. Super je bilo, zanimljiv je sugovornik, i tad je, ako me sjećanje ne vara, pričao o nekom romanu inspiriranom glazbom.
I evo ga, to je valjda to, Avenija utopije. Ime romana, i ime benda iz Londona s kraja 60.-ih. Priča iz 4 različite perspektive, tj. priča o 4 člana benda. Roman prepun stvarnih glazbenika i općenito umjetnika iz tog doba. Od Davida Bowieja do Leonarda Cohena.
Pretpostavljam da je istraživanje za roman bilo opsežno, ali rezultat je razočaravajući. Jer ovo prije izgleda kao logoreični scenarij za netflix seriju. Za koju nisam sigurna da bi dobila drugu sezonu.
Naravno, u Mitchellovom stilu, ima tisuću referenci na njegove prijašnje romane. A najluđe od svega, pred kraj romana dolaze i horolozi, totalni sf nakalemljen na nešto što je dotad bilo sve osim sf.
Prijevod mi nikako nije pasao. Staromodni, ali ne znam, možda se tako govorilo, što ja znam, u Zagrebu 60.-ih? Još i više me živcirala odluka da se imena pjesama prevode. I tu ne mislim na fiktivne pjesme Avenije utopije, nego stvarne pjesme s top-lista tog razdoblja. Ah. Uglavnom, kad bih pisala jezikom gen Z, rekla bih da je roman pomalo lame, a prijevod cringe
Knjiga je vrlo dobra, ali toliko različita od Pop muzike iz Vittule da nisam ni prepoznala da je djelo istog pisca. Lako se čita, pametno je i potresno, a ne znam reći zašto me nije i oduševilo. Nije mi bilo nimalo teško čitati, ali nije me ni nešto vuklo.
Kazuo Ishiguro, Blijed pogled na bregove
Stilski izvrsno napisana, jako lijepe rečenice, a sama radnja, ha, ne mogu reći da sam razočarana, ali nisam ni oduševljena, mislim da ću napraviti malu pauzu s Ishigurovim drugim djelima..
Lea Brezar, Superjunakinje
Četiri žene sa vrlo teškim životnim pričama završavaju na psihijatriji i sudjeluju na zajedničkoj grupnoj terapiji, međusobno se podupiru, ali i podbadaju. Neke od njih se uspiju oporaviti od onoga što je život stavio pred njih, a neke i ne…
Malo me u početku iritirao rječnik korišten u romanu, skoro sam odustala od čitanja, no ipak me nešto vuklo dalje i ne mogu reći da mi je žao što sam pročitala do kraja. Nije senzacija, ali nije ni loša…
Alena Mornštajnova, Studeni
Izvrsna, zanimljiva, vuče te da čitaš dalje iako znaš da ćeš sutra ujutro trebati čačkalice da ti drže kapke otvorenima…
chesil, nasmijala si me svojim zadnjim komentarom..
Sličan dojam o piscu, ali obrnut o knjigama. I meni je trebalo vremena da povežem da je Medvjeda i Pop glazbu iz Vittule napisao isti autor, ali Pop glazba iz Vittule me se nije nešto dojmila (iako ne mogu reći da je loša knjiga, naprotiv, ali nije me vuklo), dok sam s romanom Skuhati medvjeda bila oduševljena
Ove godine izašao je i hrvatski prijevod "Demona Copperheada", u izdanju Vorto Palabra. Razmišljala sam da ga kupim na Interliberu, ali prelistavanjem sam zaključila da je bolje da ga posudim u knjižnici.
E, pa prevarila sam se, trebala sam ga kupiti, definitivno vrijedi toliko. Knjiga je fantastično napisana i uvukla me totalno u priču. Mislila sam na početku da će me smetati parafraza Dickensa, ali unatoč tome što su pojedini likovi i događaji jasna aluzija na Davida Copperfielda, ipak je roman sasvim originalan u prostoru i vremenu, i aluzije na Dickensovo remek-djelo su jako dobro uklopljene u sasvim novu priču o odrastanju djeteta u groznim uvjetima.
Jurana, hvala na preporuci
(sad još čekam da se pojavi hrvatski prijevod Dickensovog originala... koji, čini mi se, nikad nije ni postojao, ja sam nekad davno čitala Nolitovo izdanje s fonetski ispisanim imenima)
Sandro Veronesi: Kolibrić
Za razliku od prethodne knjige - Skuhati medvjeda - kojoj nisam mogla naći mane, ali me nije oduševila, ova knjiga - kojoj mogu priznati nekoliko nedostataka - jako mi se svidjela, s toplinom mislim o njoj.
Mogao bi čovjek reći da je to stvar kulture - hladan Sjever i temperamentni Jug, ali to ne objašnjava ovu činjenicu jer ja volim suzdržanost i sklad Sjevera, a nered Juga mi ide na živce.
Čitajući više puta sam se odvojila od teksta i pomislila: ma nemoj me, ali svejedno bi me svaki put opet uvukao i zainteresirao i pročitala sam je u 2 dana.
Radnja romana skače u vremenu i koristi različite tipove teksta: od klasičnog pripovijedanja do SMS-a, a ima mnogo referenci na knjige, glazbu i filmove koje na kraju knjige sve nabraja.
Iskoristio je autor priču da uplete u nju mnoga svoja razmišljanja o trenutku u kojem je svijet, a meni se čini da je to dosta vješto uklopljeno u tekst.
Stil je različit u različitim poglavljima, od kratkih rečenica u telefonskim razgovorima do glomaznih rečenica od više od jedne stranice u dijelovima u kojoj sebi daje slobodu komentara. Ponekad sam se morala vraćati na polovicu stranice da razumijem o čemu piše na dnu, ali bez obzira na to, čitanje mi je bilo lako i ugodno.
Što se tiče Demona Copperheada, žao mi je što se nisam vratila nakon čitanja napisati da mi je ukupan dojam bio jako pozitivan, bila mi je divna knjiga, jedna od onih s faktorom X, kad u jednom trenutku ne razlikuješ stvarni život od fikcije. Netko mi možda rekao veća od života
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom