 |
|||
Procitala Misolovku Walta Disneya i Andjeo u ofsajdu. Ima super prica, ali malo me ponekad udavili macisticki i polumizogini motivi. Kasnija djela tj romani su mi puno bolji. U zg cu probati naci putujuce kazaliste, a mozda i kupim.
Sad sam na Lisici od Ugresic, zasad mi je jako dobra, ne znam kako me je zaobisla dosad.
Zvuci dobro.Kanga prvotno napisa
Kad smo kod stripova, pročitala sam ovog ljeta Stare prdonje, baš me nasmijao. Na momente mi se doimao kao ljevičarska propaganda, ali jako je duhovito sve izbalansirao.
Zeruya Shalev - Ljubavni život
Ovo mi se baš baš nije svidjelo. Tema me odbila skroz. Glavna junakinja se zaljubljuje u prijatelja svog oca, tajanstvenog lika koji se tek vratio u Izrael tko zna otkuda. Nisam ni završila.
Richard Flanagan - Uskim putom duboko na sjever
Roman o australskim zarobljenicima koje su Japanci u 2.svjetskom ratu tjerali graditi prugu kroz džunglu. Glavni lik je neformalni vođa Australaca u logoru, kirurg koji se cjenka s Japancima za hranu, lijekove, za život. Kad rat završi, postaje narodni heroj, ali u privatnom životu ne nalazi mir. S druge strane, japanske zapovjednike saveznici nakon rata osuđuju na smrt zbog mučenja, a njima uopće nije jasno zašto, pa oni su samo služili Cara, s od toga nema veće časti.
Opisi logora su toliko stvarni da sam noćas sanjala uši u kosi. Al, neki dijelovi romana su mi naporni i nategnuti. Prolazna ocjena od mene.
Chesil, baš te pomno pratim jer mi se čini da imamo sličan ukus. Zeruya ni meni nikako nije sjela, taj Ljubavni život mislim da nije jedina knjiga koju sam čitala sve čekajući da ću shvatit zašto je vole pa i ja zavolit. Richard je meni baš drag, konkretno ta knjiga. Odlični opisi logora, nešto slabiji i na rubu žutila i meni manje uvjerljiv ljubavni dio priče, ali opisi logora su iskompenzirali ostatak za mene. Slušala sam ga na FSK prije pandemije, ima ženu Slovenku i ful je nekako skroman i drag - nisam mogla mislit da neki pisac na eng. jeziku ima isto probleme (u smislu naći izdavača itd.) jer dolazi iz "male književnosti" (Australija vs. ostatak anglofonog svijeta).
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.08.2022. at 15:48
Napisao je i knjigu o slovenskoj imigrantskoj obitelji u Australiji, koja je pretočena i u film. Rado bih je čitala na hrvatskom
Sad sam uzela Devet zivota gospodje Adele od Nade Gasic, to je jedino bilo od nje u knjiznici.
Ne znam dto bih dalje, zasitila sam se prica, bas bih neki roman, izbor je jako siromasan.
Neka preporuka za Jergovica? Citala sam samo Sarajevski marlboro i to u srednjoj skoli i bio mi je ok.
Joj, ja Zeruyu Shalev obozavam!
Najbolja mi je mozda bila ona Kasna obitelj ili tako nekako.
Ali bit ce da ja volim te ljubavno erotske s natruhom bizarnog.
Ja pri kraju Ugresicke i Lisice. Na pocetku mi je bila super, baca jako puno zanimljivih fusnota koje sam si zabiljezila da moram prouciti. Sad mi pada na pamet neki poznati esej ili sto vec za koji ja naravno nisam nikad cula da se svi autori dijele na jezeve i lisice, jako zanimljivo. Poglavlje o Nabokovu mi je bilo najljepse naravno jer ga obozavam :D pri kraju knjige me je vec pocela zivcirati kolicina samoljublja koja izvire iz teksta, ali to je meni uvijek problem s tim nekim tekstovima s elementima autobiografije pa ih zato u pravilu i izbjegavam.
Zivcira me to kukanje o statusu knjizevnika, o njenom statusu, kako je iznevjerena i neshvacena, mislim znam da je :D ali me to tako samoljubno poslozeno iritira.
A kap koja je prelila casu je kukanje kako si ne moze vise priustiti cak ni spremacicu, i to u nekom periodu zivota koliko sam shvatila kad nije ni bila afirmirana knjizevnica pa mora cistiti sama za sobom.
Možda joj je Drakulić nabila komplekse, sjećam se da je Rujana Jeger jednom pisala u Cosmu da ju je mama naučila kako se testira spremačica, da staviš grožđicu na neko teško dostupno mjesto pa poslije provjeriš je li tu
meni je Kasna obitelj bila odličan roman, a Ljubavni život uopće nisam interpretirala kao ljubavnu priču ili priču o ljubavi, niti sam njihov odnos doživjela kao ljubavni, postupci junakinje su mi se činili iznimno autodestruktivnima, cijelo vrijeme sam imala osjećaj da bira biti ponižena u tom odnosu, osobito u onoj sceni [ orgija ](davno sam čitala, moguće da se potpuno pogrešno sjećam). Bez obzira na tu (meni) mučnu priču o erotskom odnosu, roman mi je bio baš dojmljiv.
Muža i ženu iz nekih razloga nisam mogla pročitati, mogla bih mu se sada vratiti.
Činilo mi se da bi mogao biti takav rasplet tvog dojma. Sjećam se da je moj dojam u početku knjige bio super, istrošilo me do pred kraj.
Spremačica kao klasni simbol hrvatskih feministica bejbibumerske generacije :noraverde:
Eto, da sam nasla noru verde u knjiznici mogla bih i skuziti referencu
Haha mozda
A nek zena ima spremacicu nemam nista protiv ali necd mi bas suza iz oka kanuti sto si mlada spisateljica u nastajanju koja je odlucila raditi ono sto voli i raditi to autenticno i bez kompromisa u jednom trenutku svog zivota nije mogla priustiti spremacicu vec je morala cistiti sama za sobom, ono cry me a river
Mudre zene!
Meni su izvrsne knjige Slavenke Drakulic o Fridi, Mileni Dravic, i Dori Maar.
Misliš o Milevi Marić, Einsteinovoj supruzi?
Što se tiče Slavenke Drakulić... ona je meni fascinantna kao osoba (slušala sam je uživo na FSK prošle godine, oduševila me), jako volim čitati njezine tekstove i kolumne, ali njezini romani me uopće nisu oduševili. Kao da u njima forsira tragiku koja postoji i bez tog naglašavanja, ne znam... ne donose mi ti njezini romani ništa više od mučnog osjećaja. A novinski tekstovi su joj izvrsni. Imam dojam da je ona ipak prije svega novinarka, a tek onda književnica.
Joj, Jergović
Sarajevski marlboro mu je jedna od ranijih knjiga i ta je stvarno ok. Probaj još i Mamu Leone, i preporučujem još njegovu zbirku Inšallah Madona, inšallah. Eventualno Dvore od oraha (iako, davno sam ih čitala, ne znam kako bih ih sad doživjela da ih ponovo čitam). A kasnija djela - što dalje, to veća količina osobnih frustracija izvire iz njegovih knjiga. Tipičan primjer za to je njegov "Otac", koji čak i nije toliko loša knjiga, koliko iz svake stranice vrišti autorova samodopadnost.
Kad su ono nakon dvomjesečnog lockdowna 2020. ponovo otvorene knjižnice, ja sam, onako gladna knjiga, uzela prvo na što sam naletjela, a to je bio Jergovićev "Herkul". Pa dakle naravno da je i u taj roman uvrstio sebe i usporedio se ni manje ni više nego s - Balzacometo, bar da po nečem pamtim taj njegov inače ni po čemu zanimljiv roman.
Ukratko, ja baš i neću preporučiti Jergovića kao vrhunskog pisca, ali da je on zanimljiv fenomen u hrvatskoj književnosti - jest. I još uvijek vrlo rado pročitam njegove članke na Expressu, ima izvrsna zapažanja i zaključke (ovaj tekst mi je, recimo, primjer takvih zapažanja), ali kao romanopisca ga naprosto više ne uzimam za ozbiljno.
Od Gašićke, probaj ako nađeš romane Mirna ulica, drvored i Voda, paučina - oba su odlična i za svaku preporuku.
Haha... da, ne znam otkud mi Milena Dravic
E Tanja da, kad spominjes njegove clanke, meni se cesto znaju svidjeti, i bas minse svidjaju neka njegova zapazanja, bas kao i recenzije knjiga.
Isto tako volim procitati i Paviciceve kolumne, ali eto, nisu nam svaki za sve
Da, ali Pavičić i Jergović meni nikako nisu ista kategorija, čak ni u novinarstvu
Što se tiče Jergovića, kako rekoh, one ranije knjige su mu sasvim ok, tako da, ako ne znaš što bi posudila u knjižnici, može biti dobar izbor.
Tanja, hvala, onda cu preskociti Jergovica ipak, samodopadnost me kao sto se mogli vidjeti izuzetno nervira :D
Adele sam dosla do cca 100 str i zasad mi je dosta zabavna, brijem da cu je zavrsiti do sutra do 14 kad se otvara knjiznica pa cu opet bit na sto muka sto uzeti, vjerojatno cu onu vujcicku jer je to jedino sto sam nasla tamo od vasih preporuka
Meni je kod Adele najzamorniji bio onaj početak s rađanjem potresa, sve poslije mi je bilo ok, ali ni blizu kao prva dva romana "Mirna ulica, drvored" i "Voda, paučina"
A kad si spomenula Jergovića, samo sam čekala da Tanja navrati i spomene Balzaca
On topic, ovo ljeto sam baš zakazala s čitanjem. Prvo sam se uhvatila neke mlade švedske spisateljice koja je dobila nagrade za roman Beckonberga, no baš me knjiga smorila, nije mi bio trenutak za čitanje o psihičkim bolesnicima.
Onda sam brzinski pročitala krimić Tragač Tane French, bio mi je ok ali krimić ko krimić.
Pa još jednu kratku knjižicu Slučaj Courrier koju sam našla doma na polici, simpa ali nekako me ništa u zadnje vrijeme ne obara s nogu.
Sad sam se uhvatila Tylla od Daniela Kehlmana, za sto kopalja bolja od naprijed navedenog.
Zapravo sam skužila da mi je sve teže čitati jer sad već trebam naočale, a ne da mi ih se nositi okolo sa sobom i još se borim protiv čitanja s njima, jer kad jednom krenem, nema nazad
Meni je bila dobra Jergovićeva knjiga Rod https://fraktura.hr/rod.html, ali nisam objektivna. Ja sam iz željezničarske obitelji, pa mi je iz tog razloga bilo zanimljivo, jer me knjiga podsjetila na brojne bakine priče.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.08.2022. at 08:56
Meni su isto bile jako dobre ove Jergoviceve knjige koje Tanja navodi. Ostale jos nisam citala.
Ja bi na otoku posudila nekog lokalnig pjesnika - na Korculi npr. Danijela Dragojevica. To mi je nekako posebno, citat na otoku otocke pjesme.
Evo nekoliko naslova od mojeg ovogodišnjeg ljetnog čitanja:
Ali Smith: Ljeto - uspjela sam uloviti novu-novcatu knjigu u svojoj knjižnici, zbog čega sam bila jako sretna. Roman je u maniri prethodnih u tetralogiji (Jesen, Zima, Proljeće), i, kao i svaki put, čini mi se najbolji u nizu. Možda i najrealističniji od ta četiri. Dešava se početkom 2020., a upoznajemo sestru i brata tinejdžere kroz čija prepucavanja se prelamaju razne aktualne teme. Ali javljaju se tu i likovi iz Zime, a i iz Jeseni - a kroz sjećanja (pra)starog Daniela Glucka roman nas vraća u ljeto 1940. i prisjeća se internacije "neprijateljskih državljana". Ali Smith piše o vrlo aktualnim temama - Brexitu, odnosu prema strancima, dotiče se pandemije i klimatskih promjena (ali pritom taj motiv mudro ne stavlja u fokus romana, nego u glavu tinejdžerke, čime ta tema dobiva realističniji prizvuk, bez forsiranog aktivizma). Ukratko - ja oduševljena, sad bih rado ponovo pročitala cijelu tetralogiju da ponovim neke detalje.
Paolo Cognetti: Vučja sreća - ovaj roman je na tragu ranijih Cognettijevih "alpskih" romana, naročito podsjeća na "Divljeg dječaka". Ali dok je protagonist "Divljeg dječaka" proveo 8 mjeseci u planinama u čistoj introspekciji, Fausto iz "Vučje sreće" ide korak dalje - napušta karijeru pisca i zapošljava se kao kuhar u planinarskom domu. Roman je pisan nepretencioznim jezikom, opuštajućim stilom, i baš mi je dobro sjeo.
Annie Ernaux: Događaj - mala knjižica koju sam pročitala doslovno u sat vremena, a oborila me s nogu. Oduševila me potpuno. Annie Ernaux mi je otkriće ove godine.
Ingmar Bergman: Povjerljivi razgovori - opet Bergman secira odnose svojih roditelja u mladosti, na svoj tipičan način - mučno je pisano, ali uvlači čitatelja u priču i na kraju sam se ulovila da se ne mogu odlijepiti od knjige.
Ludwig Bauer: Dvostruki život Eve Braun - iako jako cijenim Bauera kao pisca, i neki njegovi romani su mi zbilja izvrsni, ovaj me razočarao. Dobro je počeo s prikazom odrastanja troje mladih ljudi u provinciji 80-tih, ali kad je došao do 90-tih, sve je okrenuo u neku suludu karikaturu koja se više nije dala čitati.
Tanja, pričekaj da prevedu još i ovaj dodatni, peti dio pa čitaj ponovo 4+1
Nisam znala za peti dio?
Zove se Companion Piece: https://www.theguardian.com/books/20...wayward-genius
Tek sam nedavno pročitala Osam planina, ali nisam ništa pisala jer sam mislila da su ih dosad svi osim mene svi pročitali. Sad sam i Vučju sreću koja mi je potvrdila dojam da je Cognetti najbolji u opisu planine i pripovijedanju o životu na planini, a malo slabiji u gradnji likova i fabuli.
U Osam planina mi je sve na planini bilo divno, a ideološka nadgradnja s mitom o osam planina i povezivanjem s motivom odnosa oca i sina, sasvim višak.
Meni bi bilo najljepše da on kao Pagnol jednostavno piše o djetinjstvu na planini (ili barem ljetima) i svojoj obitelji bez potrebe da u svemu tome pronalazi univerzalne vrijednosti.
E da, to si dobro primijetila.
Iz tog razloga, najslabija Cognettijeva knjiga mi je bila ona "A nikad na vrhu" gdje je tu potrebu za univerzalnim zaključcima istaknuo u prvi plan. Čim se vratio pisanju o talijanskim Alpama, bolje je.
U "Vučjoj sreći" me se pak dojmio njegov razgovor s bivšom ženom kad se jednom prilikom spusti u grad, i kad mu ona predbaci njegov "održivi odrast"
Benjamin Labatut - Kada više ne razumijemo svijet knjiga je koja će se sigurno naći među naj-naslovima koje sam pročitala u 2022. iako je zapravo uznemirujuća i zastrašila me na način kako horori ne uspijevaju, pobuđujući u meni jezive slutnje o budućnosti čovječanstva.
Tema su - znanost sama, znanstvenici i njihova otkrića, a riječ je, kako sam autor kaže, o miksu činjenica i fikcije o nekolicini od najvećih umova 20tog stoljeća, koji su krojili stvarnost u kojoj živimo danas. Zanimljivo je bilo čitati o ljudima koji su živote podredili spoznaji i uvjerenju o nužnosti progresa. Prije svega jer su često bili opsesivni osobenjaci, neki i pravi luđaci (kaže Labatut da se to odnosi gotovo isključivo na matematičare
Eh, a nekoć sam jako voljela matematiku i često prepričavam kako sam jednom sanjala rješenje nekoga zadatka. Neću nikada zaboraviti taj ekstatičan osjećaj! Utoliko sam uvijek zavidjela znanstvenicima, istraživačima. No, ova knjiga otkriva da ne treba biti zavidan. Naime, znanost je novčić s dva lica, rješenje koje uvijek rađa novi problem, što je blještavija njezina svjetlost to je mračnija sjena koja ju prati. A velike ideje (uvijek) ostavljaju traga i na njihovim tvorcima, kao da teret dostignuća svija njihovu stvarnost, prebacujući ih u usporedni kolosjek, na mistično mjesto uvida u još neostvarenu budućnost, mjesto mistike i snova. Tako bar piše Labatut o junacima znanja. I povjerovala sam mu, jer kako izdržati pritisak odgonetanja prave prirode svijeta, pronalaženja jednadžbe života, bez da to prije ili kasnije, završi na mračnoj strani.
Pročitati knjigu (i) o idejama poput singularnosti, kvantnoj mehanici i drugim složenim znanstvenim pitanjima može se činiti zahtjevno. Ali nije, više je začudno, jer spisatelj je vješt i iza šume stručnih črčkarija skriveni su proplanci punokrvnoga romana (došla sam do zaključka da je ovdje u pitanju roman, bez obzira na fakte, biografske i esejističke elemente). I čak se nisam mnogo patila s razumijevanjem pojmova, iako ne posjedujem uvid u fiziku te razine. Zato sam bjesomučno prepisivala neke odlomke, podjednako zadivljena i zgrožena, ljepotom rečenica o dualnosti znanja - njegovoj ljepoti i dijaboličnoj prirodi. Knjiga je zapravo vrlo kratka, a u nas još nisam pronašla kritiku koja bi mi nešto značila. Zato evo tekst iz New Yorkera - link . Ne mogu suditi o prijevodu, mada imam pitanja. Među ostalim izdavaču i uredniku oko odabira naslova, prepisanog iz engleskoga prijevoda. Ne sviđa mi se. A i za autora imam neke upite
Ovo me je sjetilo knjige Stric Petros i Goldbachova slutnja, koja nije publicistika, nego fikcija, ali govori o ljubavi prema matematici i također iznosi tvrdnju da su mnogi teoretičari matematičari završili psihički bolesni
http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3049212
Posljednje uređivanje od Jurana : 02.09.2022. at 11:08
Djeca su kraljevi se stvarno lako čita, zanimljivo je i aktualno, samo za moj dojam mrvicu nedovoljno duboko (da ne napišem prepovršno).
Anchie, meni je isto taj prvi dio bezveze, malo bespotreban, (zasad, nisam jos dosla do kraja pa se mozda poveze jos)
Sto se tice naocala, ja sam primijetila prije par godina da je mm skroz prestao citati pa sam ga pitala sto se dogadja jer ga godinama nisam vidjela s knjigom pa je skuzio da mu trebaju naocale! Jednostavno mu je bilo muka i naporno citati a nije ni skuzio valjda zasto. Sad je uzeo naocale i kindle gdje si moze lijepo povecati slova
Jadranka, hvala, volim poeziju
Mislim da se dobro sjecas, ali dobro, ja to imenujem ljubavnim a da zapravo je mis mas opsesije, autodestrukcije, iracionalnog itd. Pa tako je i u zivotu cesto, zar ne
Pa, nadam se da će Vuković&Runjić objaviti i njega
Dvori od oraha su ok, Sarajevski Marlboro isto, ali nakon toga odustala sam od Jergovića, privlači me kao pisac, ali isu mi na živce njegovi tragikomični sebeljubivi napisi. Možda griješim, ali toliko je dobrih knjiga i bez Jergovića.
Tipkam s mobitela pa nemam strpljenja za duži tekst, a mnoge sam dobre knjige pročitala. No, ne mogu ne spomenuti
Siri Hustvedt i knjigu Ljeto bez muškaraca. Prevedena je još prije deset godina, i stalno mi je izmicala, mada sam na više mjesta nailazila na preporuke. Nedavno sam je pročitala i odmah sam poželjela da je moja, da ju ponekad mogu otvoriti, a uz odmak i početi iznova. Nevjerojatno me razveselila, piše lijepo, uz mnoge reference, nisam ih sve ni pohvatala, ništa mi nije to smetalo, jer je suptilna, duhovita, i feministkinja k tome! Mada piše o inače sumornim temama, navest ću tek dvije: mentalnom slomu i nevjernom suprugu - uživala sam kao prasence u blatu.
Sad sam upala s Jergovićem a da nisam 13tu stranicu teme ni vidjela. Malo sam zakasnila.
Starački (ne)vid prati me već nekoliko godina. Bez očala više ni za objed ne sjedam!
Dobro je dok očale pomažu, hehehe, sorry na offt. Ja sam na minimum smanjila posuđivanje drvenih knjiga iz knjižnice jer mi ih je sve teže čitati, a ide mi na živce biranje knjiga po veličini fontaSva sreća da postoji tehnika koja pomaže, epub i srodni formati, pa se nešto još i može pročitati. Nažalost, ta ista tehnika (8 sati za računalom) je razlog zbog kojeg mi vid krajem radnog dana i dolazi u takvo stanje. Tja... tako je to. Sorry na offt. Starimo..... Sad bih najradije napisala da sam pročitala EU Zelenu knjigu o starenju, ali nisam ni počela, iako se već dulje vrijeme pokušavam natjerati. Ont. Tijekom ljeta uz prekide čitala sam knjige Eve García Sáenz de Urturi, ovo: https://fraktura.hr/autori/eva-garcia-saenz-de-urturi (još čitam zadnju). Više mi se svidio opis Baskije i njihovih društvenih odnosa nego sama radnja tih romana, ali sve u svemu nije loše.
Pavle Svirac: Moj život s Milanom
Evo jedne nevjerojatno duhovite i zabavne knjige, prilično neozbiljne i šašave, ali me nasmijala kao rijetko koja druga. Briljantna satira, za sve one (pre)zasićene dnevnom politikom
Čak i nije off topic, jer i bolje o vidu među čitateljicama.Dobro je dok očale pomažu, hehehe, sorry na offt. Ja sam na minimum smanjila posuđivanje drvenih knjiga iz knjižnice jer mi ih je sve teže čitati, a ide mi na živce biranje knjiga po veličini fonta
Hvala za mišljenje o romanima u izdanju Frakture, i mislila sam se da je tako. Dobar krimić zlata vrijedi.
Angie, Tragača sam planirala uzeti, T. French mi je među boljim autoricama krimića. Njen roman U šumi mi je bio posve ok.
tanja_b Svirčevi/Književna groupie statusi su jedna od rijetkih svijetlih točaka Fb-a! Biti duhovit i znati pisati, rijedak je dar.
Potpis za Svirca
Hvata me smijeh čim se sjetim nekih njegovih objava!
Sad sam se sjetila da me u Tragaču jedan dio jako podsjetio na našu temu o jeziku i političkoj korektnosti, ali neću spoilati dok bar još netko ne pročita
Ja danas uzela Mani Falis mi prvi dio, procitala.
Svidja mi se, nije mi previse samodopadna :D i cini mi se iskreno i autenticno. sutra cu uzeti drugi dio.
Uzela sam i Primaveru od Ivanisevica, cini mi se da ste je bile hvalile.
Meni je "Fališ mi", i prvi i drugi dio, bilo sjajno štivo... Baš po mom guštu, no možda sam malo subjektivna, jer mi je Mani i inače bila totalna faca... Moram te samo upozoriti da je, čini mi se, drugi dio puno tužniji...
I Primavera mi je bila odlična...
Ja sam upravo, dosta teškim tempom, uspjela dovršiti katalonski roman Glasovi Pamana, Jaume Cabrea.
Koliko god voljela Cabrea (čitala sam Ispovijedam i Eunuhovu sjenu, bili su mi fenomenalni), ovo sam jedva iščitala do kraja. Unatoč svom vrlo istančanom i preposebnom stilu pisanja (u kojemu, btw, baš uživam) u ovoj knjizi od ca 630 stranica ima toliko bespotrebnog ponavljanja da mi je to već malo iščo na živce... Kao i učestalo preskakivanje iz jednog vremena u drugo, iz jedne situacije u drugu (čak i unutar iste rečenice)... Moram priznati da me sve skupa umorilo... I, kad sam napokon zatvorila knjigu, imala sam dojam da je sav taj narativ, prepun frankističko-falangističkih i antifašističkih suprotstavljanja, malo isklišeiziran, bespotrebno opširan, a da se ispod toga zapravo krije sasvim obična priča.
A, opet, čovjek zanimljivo piše, to moram priznati...
Primavera je meni bio sjajan!
Taj drugi dio je jako jako težak.
Mani je divna, strastvena, autentična i bolno ogoljena i iskrena. Divna mi je Fališ mi
Ali.plakat ces, pripremi se!
Posljednje uređivanje od Angie75 : 24.08.2022. at 22:22
Joj, sta je bas tako tesko? Ma nek placem, iovako mi je kraj godisnjeg pa cu sve zajedno oplakati!!
Ja Mani "Fališ mi" nisam mogla čitati - previše mi je situacija tkava da se u nju mogu uživjeti i shvatila sam da bih imala noćne more i da to jednostavno ne mogu provariti i poklonjenu knjigu sam makla iz stana pod hitno.
E sad se vec bojim
Ma neka, kad sam mogla crnu mati, probavit cu i ovo, iako mi je bilo mucno cijelo vrijeme dok sam citala novaka
Primavera mi je zasad odlicna
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
