Kristijan Novak je maestralno prikazao dječju perspektivu u Črna mati zemla, meni osobno najjači dio tog genijalnog romana!jennifer_gentle prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Kristijan Novak je maestralno prikazao dječju perspektivu u Črna mati zemla, meni osobno najjači dio tog genijalnog romana!
Smijeh slobode. Kupujem pa gledam 4.izdanje150KN, a 5. izdanje 300. Zna li tko koja je razlika?
Preporucam! Ja imam cetvrto izdanje. Tu ima dodatak o P. Lucicu u odnosu na prethodna (par strana). Ne znam koja bi razlika mogla bit u 5.-om izdanju. Al ne vjerujem da je neka velika.
Hvala. Upravo imamo doma iz knjižnice drugo izdanje. Sram me priznati da mi nije došao pod ruku, ali mom sinu je, upravo ga čita.
Prije njega Bili libar.
Nadovezujem se na preporuke za knjigu Gertraud Klemm, evo izvrsnog razgovora s njom: https://mvinfo.hr/clanak/gertraud-klemm-ne-mozete-odstraniti-patrijarhat-iz-intelektualne-zajednice
Puno je toga što mi se svidjelo u tom tekstu (i što bi se možda bolje uklapalo u neke druge forumske teme), ali izdvojila bih ovaj citat koji se tiče baš knjiga i čitanja:
Perverzno je i to što se događa s Instagramom, sa svom silom „književnih blogova“ na kojima možete pronaći slike knjiga, šalica kave, vrećica čaja, mačaka i kolača, ali niti jednu književnu kritiku ili recenziju. Knjiga je postala ukrasni predmet, njome se uljepšava životni prostor. Kao da će vas posjedovanje velikog broja nepročitanih knjiga učiniti privlačnijima! To je dobro za pisce jer poboljšava prodaju knjiga, ali za književnost je loše i posve ludo. Opet, fetišizacija knjige je i prije bila prisutna, samo manje vidljiva pa nam je to možda i u habitusu.
moj "omiljeni" instagram trend je slaganje knjiga u policama naopako, prema naprijed se okreće bijela sredina listova, a ne hrbat knjige, da ne bude previše boja
Kanga, slazem se, na njega sam zaboravila
Procitala sam 3 stranice Porijekla od Stanisica i vec vidim da ce mi se svidjeti
Da se javim nakon duuuuge pauze od čitanja.
Prijavljujem nepročitan prequel Igara gladi, Balada pjevica i zmija Suzanne Collins. Mučila se pa odustala na dvije trećine romana. Inače volim Igre gladi.
Avni Doshi - Zagoreni šećer
Roman o odnosu majke i kćeri u suvremenoj Indiji. Majci koja je ostavila muža i otišla s djetetom u sektu. I sve što to dijete, danas umjetnica u pokušaju, nosi kao teret prošlosti. Pogotovo jer se majka danas bori s demencijom.
Priznajem, imam vrlo subjektivni problem s Indijom i njezinim motivima, pa mi je i ovdje to bilo odbojno. Kraj i razrješenje priče je potpuno zbrzano.
Benjamin Labatut - Kada više ne razumijemo svijet
Ponukana anamarinim oduševljenjem, jedva sam čekala ovo uzeti u ruke. Ali, avaj, mogla sam samo preskakati teorijske dijelove, stvarno mi je apstraktno razmišljanje svemir daleko. Oni dijelovi između sa stvarnim i/ili romansiranim detaljima života znanstvenika su mi bili odlični.
I ja imam subjektivni problem s Indijom i njenim motivoma, jos kad je povezano s povijescu mi je neprozirno - Arundati Roy i Ministarstvo srece mi je bilo neporbojno/dosadno, a vecina odusevljena.
Annie Ernaux definitivno mi je ovogodišnje otkriće. Brojim sad i vidim da sam pročitala pet njezinih knjiga u ovoj godini.
Nakon Godina, Događaja, Jedne žene i Mjesta, jučer sam pročitala i njezine Djevojačke uspomene. Još jedna autobiografska knjiga, duboko introspektivna, u kojoj propituje vlastito traumatično iskustvo iz mladih dana i koje je odredilo njezin daljnji razvoj, osobni i profesionalni. Na mahove mi je knjiga bila uznemirujuća, nisam je mogla prebrzo čitati iako je kratka. Ali oduševila me, kao i svaki put.
Bit će ti u nedjelju njezin film na Human Rights Film Festivalu. https://humanrightsfestival.org/blog...-annie-ernaux/
Znam veću nedjelju u Tuškancu, sljedeću subotu u Kinoteci.
Pogledala jučer ovaj film, i jako me se dojmio, iz više razloga. Neću sad elaborirati što i zašto, ipak je ovo tema o knjigama, ne o filmovima, samo ću spomenuti da mi je gledanje tog filma stvorilo doživljaj kao da sam pročitala još jednu njezinu knjigu
A evo i o upravo pročitanoj knjizi, Simon Stranger: Leksikon svjetla i tame
To nije još jedna knjiga o 2. svjetskom ratu i progonu Židova. Zapravo, knjiga je sasvim posebna. Prvo, zato što je pisana zaista kao leksikon - priču iznosi u 30 poglavlja od A do Ž, u fomi leksikografskih natuknica koje malo-pomalo prerastaju u pripovijedanje u dvije paralelne linije. Jedna je o obitelji pradjeda pripovjedačeve supruge, koji je 1942. odveden u logor i ondje ubijen za odmazdu. Druga pripovjedna nit, a to je ono što ovu knjigu ponovo čini posebnom, je o norveškom kolaboracionistu, Henryju Oliveru Rinnanu, koji je osobno bio odgovoran za hapšenja, mučenja i ubojstva tijekom rata. Autor ga ne osuđuje a priori, već postupno razvija njegov lik (na temelju pročitanih dokumenata, arhivskih spisa i ostalih podataka), od dječaka duboko frustriranog siromaštvom i niskim rastom, do sposobnog mladog čovjeka koji je postao oruđe u rukama nacista i malo-pomalo se pretvorio u čudovište.
Svakako, knjiga me se dojmila više nego što sam očekivala u početku. Svaka čast prevoditelju (Mišo Grundler) koji je besprijekorno uspio prenijeti priču i abecedni slijed misli, iako to sigurno nije bilo lako u prevođenju s norveškog.
SuperPogledala jučer ovaj film, i jako me se dojmio, iz više razloga. Neću sad elaborirati što i zašto, ipak je ovo tema o knjigama, ne o filmovima, samo ću spomenuti da mi je gledanje tog filma stvorilo doživljaj kao da sam pročitala još jednu njezinu knjigu
Posljednje uređivanje od lonni : 12.12.2022. at 00:29
Palo mi je šaka englesko izdanje ove knjige
Leonardo Padura: The Man Who Loved Dogs https://en.wikipedia.org/wiki/The_Man_Who_Loved_Dogs
Nekako mi se baš potrefilo da naiđem na tu knjigu neposredno nakon čitanja Snyderovih Krvavih prostranstava. Malo sam gledala što od istog autora ima objavljeno na hrvatskom, pa vidim da je još 2018. objavljeno i hrvatsko izdanje https://hena-com.hr/knjige/cijena/co...i-je-volio-pse, ali nisam čitala. Svakako ću potražiti i druge njegove knjige https://hena-com.hr/autori/autor/leo...SAAEgLimvD_BwE
"Rujanska kupačica" od Mirjane Dugandžije nije moja šalica čaja - meni su priče bile hermetične, jedna mi se zapravo svidjela (o intervjuu nekog povjesničara umjetnosti u nekoj uvali), u ostalima teško mogu naći nešto za sebe. Više mi paše čak i Rudanica, možda je i do moje dobi - ona fakat odbija bit Slavenkina "nevidljiva žena", pročitala sam njenu "Doživotnu robiju".
Mladenka kostonoga - slučajno sam pred koji tjedan naišla na promociju knjige u nekom trgovačkom centru. Periš mi se toliko svidio da sam odma kupila knjigu. A i knjiga mi se skroz svidila.
Jos sam procitala "Mjesto za zvijezdu" od Patricka Modiana. Njega inace jako volim, al ova knjiga mi je bila bitno drugacija od svih ostalih njegovih koje sam procitala. I stil i atmosfera su drugaciji. Vise je sve kaoticno, a manje nostalgicno. I ima puno referenci na ljude (uglavnom Francuze) za koje nemam pojma tko su, i na detalje vremena o kojem zapravo malo znam. Al mozda je jos jednon procitam polaganije i uz proucavanje tko je tko. Isto je zanimljivo prozivljavanje mnogih zamisljenih zivota od strane glavnog lika.
Na Interliberu sam kupila knjigu za koju sam znala da neće tako skoro doći u naše knjižnice (jer i inače ne-hrvatska izdanja slabo dolaze k nama), a u kojoj stvarno uživam čitajući.
Almin Kaplan: Kućni ljudi
O knjizi se dosta pisalo kod nas (zato sam je i zapazila), a ono što mogu reći sa svoje strane je da predstavlja divno, opuštajuće štivo za svaki dan. Stoji mi na stolu u dnevnom boravku i kad poželim pročitati par stranica, uzmem i pročitam. Nema radnje koja drži pažnju tako da se knjiga ne ispušta iz ruku. Nema zahtjevnih dijelova teksta koji traže odmornost i koncentraciju. To je naprosto opis svakodnevnog života jedne obitelji u hercegovačkom selu, između Stoca i Mostara, u proljeće i ljeto 2021., kad je korona još uvijek bila itekako aktualna, ali nije bila jedina značajka života. Zapravo se baš lijepo nadovezuje na "Dnevnik 2020." Lane Bastašić i ostalih autora. Pa tako autor opisuje i dane koje provodi u kući jer nema volje ni za što drugo, i trčanje okolicom (i ozljedu koljena), i uobičajene temperature i viroze dvoje male djece, i rad u vrtu koji ga osobito ispunjava, a u dubljoj razini teksta možemo iščitati i nešto o ratnim traumama, vlastitim strahovima (potres je tu osobito čest motiv), odnosu s roditeljima, i koječemu drugome, ali bez pretencioznosti i dociranja.
U svakom slučaju, prava knjiga za čitanje u ovo doba godine kad nisam baš puno vani, kad i sama postajem "kućni čovjek"
hvala, tanja, riješila si mi jedan božićni poklon
Bas me zainteresiralo ovo s knjiznicom. U nasima ima 6 primjeraka, al svi su posudjeni.
Javier Cercas: Neovisnost
Volim inače čitati Javiera Cercasa, ali s ovim romanom me prilično razočarao. Krimić mu kao žanr baš i ne leži, osim toga, ovdje je upotrijebio krimi-zaplet da progovori o politici, suvremenoj Kataloniji i društvenim odnosima, ali izveo je to prilično nezgrapno, po mom mišljenju. Najbezvezniji potez ipak mu je bio taj da u roman uplete samog sebe kao autora romana "Terra alta", i, da ne bi izgledalo slučajno, zakucao je to na nekoliko mjesta u romanuizveo je to otprilike u maniri Ivana Kušana u romanima o Koku.
Ukratko - ja bih natrag starog Javiera Cercasa, autora Brzine svjetlosti, Zakona granice i Vladara sjena, a policajca Melchora Marina neka pusti živjeti u njegovoj Terri alti i neka se okani pisanja krimića
Goran Tribuson: Obiteljske slike
Kad sam posudila knjigu u knjižnici, nisam znala točno što posuđujem jer je Tribuson imao u Mozaiku knjiga jednu knjigu istog naslova koja se nije prodavala, već su je na poklon dobivali članovi Svijeta knjige. Mene je uvijek zanimala ta knjiga jer mi se uvijek sviđala Tribusonova autobiografska proza i sve sam drugo osim nje pročitala.
Kad sam uzela ovu u ruku, shvatila sam da se radi o antologiji već postojećih tekstova (koje sam već pročitala) pa sam mislila kako ću je samo prolistati i vratiti u knjižnicu. Međutim, dogodilo se da sam je na kraju pročitala do kraja, bez preskakanja. Loša vijest za moje pamćenje je da se većine toga nisam sjećala otprije, a dobra vijest je da mi je bilo zanimljivo i milo čitati, kao da je prvi put. I dalje je duhovito i zabavno, a čak ni nema puno ponavljanja.
Kad sam čitala posljednju u nizu takvih knjiga, Vrijeme ljubavi, bila je dosta nesređena, zbrkana, kao da nije uređivana, a s ovom knjigom nisam imala takav dojam, čak bih rekla da je poprilično pročešljana i uređena.
Baš mi je drago da sam je posudila i pročitala.
Uhvatila sam u knjižnici Delphine de Vigan "Djeca su kraljevi" i uživam kako dugo nisam, em napeto, em super relevantno, psihološka razrada savršena, moram se kontrolirati da je ne progutam - hvala na preporuci, tanja_b!
Gertraud Klemm - (kršitelj koda)ocampus
Jasno mi je zašto se oko ovog feminističkog romana diglo toliko prašine, ali meni nije odgovarao, nekako me nije zainteresirao pripovijedanjem.
Ali Smith - Ljeto
Klasična Ali Smith - brexit, migranti... Prvi dio romana fantastičan, poslije me malo izgubila.
LOL, idem vidit ide li Hipocampus (prošlo je s jednim p)
Baš mi je žao, taj imam drugi, uz Delphine de Vigan koja me ODUŠEVLJAVA. Naši ukusi se dosta poklapaju, bojim se da će i meni biti tlaka.
Ali Smith - isti dojam. Zamorni su mi ti novi britanski društveno angažirani romani trenutno zapravo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.12.2022. at 12:25
Napokon ugrabila Elisabeth Strout, My name is Lucy Barton (i to za divno čudo u bibliobusu kraj kojeg sam slučajno prolazila u drugom kvartu, i sasvim slučajno ušla pitati za tu knjigu jer je nigdje nema)
Obožavam Strout, njezin stil mi tako legne, onaj osjećaj kao da sam se vratila doma.
A na interliberu sam kupila Oh, William, i to me sad čeka, nisam ga htjela čitati prije Lucy. Ajme kako se veselim praznicima!
Ja jako volim Olive, ko da mi je neka svojta. Nisam krenula dalje Strout, isto zbog straha da ću čitat krivim rasporedom.
ina u tvom kvartu sam uskočila u Bibliobus
U srijedu vraćam knjigu jer je tad bibliobus kod nas, pa ti vidi...
Posljednje uređivanje od Angie75 : 12.12.2022. at 13:22
kršiteljkodaocampus, ahahaha
ja nisam ovdje dugo, pa mi je trebalo da shvatim što se zapravo zbilo, haha
Upravo na pola novog Franzena, vidim da neću stići dovršiti u staroj godini, pa evo danas rezime moje čitateljske 2022.
35 pročitanih knjiga (od kojih 4 Knausgarda, tj.kapitalca preko 500-600 str.). i 4 knjige nepročitane do kraja.
Izdvajam kao najbolju onu koja me najviše dotakla, divnu Moju dotu Nore Verde. Baka i mala Nora same na otoku, ljubav se prelijeva sa svake stranice ovog romana.
Trevor Noah i Zločin rođenjem mi je ono što je lani bila Educated Tare Westover, potpuno nevjerojatna sudbina i autobiografski opis izdizanja pojedinca iz suludih uvjeta odrastanja.
Herve Le Tellierova Anomalija u kojem s radara nestaje putnički avion pa se odmah pojavi, a onda nakon 3 mjeseca ponovno pojavi (?!) bilo mi je daleko najzabavnije štivo.
Veselim se vašim listama i sve najbolje vam želim!
Pridružujem se željama i veselju.
Veselim se vašim listama i sve najbolje vam želim!
Evo popisa.
Elizabeth Strout, Zovem se Lucy Burton, O, Williame!, Sve je moguće
Richard Powers, Iznad svega
Jessica Au, Dovoljno hladno za snijeg
Benjamin Labatut, Kada više ne razumijemo svijet
Siri Hustvedt, Ljeto bez muškaraca
Shirley Jackson, Oduvijek živimo u dvorcu
Christian Guay-Poliquin, Težina snijega
Ursula K. Le Guin, Nebeski žrvanj
Maryanne Wolf, Čitatelju vrati se kući
Saša Stanišić, Porijeklo
Mislim da sam o svima pisala osim o Stroutici, što je zbog njene popularnosti i nepotrebno te Powersu čiji ekološki roman o drveću preporučam, jer je na mene je ostavio dubok trag. U pitanju je obimna knjiga, puna opisa raznih vrsta stabala, osebujnih likova, šarolikih obiteljskih priča, a ima čak i elemenata magijskoga realizma. No meni su najviše srcu prirasli odlomci o tajnovitoj prirodi drveća i svemu što naši tihi sustanari na Zemlji omogućavaju dok stoje upereni u nebo, ali i kada padnu na tlo. Tako da sam često tijekom čitanja bila ispunjena nekom blagošću, milinom, kao da šetam pod svodom neke stoljetne šumetine i teško sam se od knjige rastajala i kada me sam tijek radnje nije vukao dalje.
Posljednje uređivanje od anamar : 02.01.2023. at 21:47
Evo i mene.
Javim se jednom godišnje, što ne znači da ne čitam. Naprotiv, pomno vas pratim i zapisujem vaše preporuke, nešto uspijem uloviti i pročitati, premda dosta toga i ne stignem.
Otkad sam otkrila aplikaciju Goodreads, puno mi je jednostavnije pratiti vlastita čitateljska vijuganja, a ima tamo i nešto što se zove Reading Challenge, pa sam sebi postaviš izazov i trudiš se ostvariti ga. Uglavnom, uspjela sam pročitati zacrtanih 45 knjiga (ukupno 12.194 stranice.
1. Renata Salecl: Čovjek je čovjeku virus
2. Ivana Lovrić Jović: Vidi kako Lokrum pere zube
3.Jesus Carrasco: Pustopoljina
4. Jaume Cabre: Eunuhova sjena; Glasovi Pamana
5. Marina Vujčić: Stoalreva kći
6. Marija Andrijašević: Zemlja bez sutona
7. Mira Furlan: Voli me više od svega na svijetu
8. Đurđica Čilić: Fafarikul
9. Valerie Perrin: Svježa voda za cvijeće
10. Georgi Gospodinov: Vremensko utočište
11. Annie Ernaux: Djevojačke uspomene
Ima ih još, za više preporuka zapratite me na Goodreadsu
Želim vam svima divnu novu godinu, čitajte i uživajte!
Sve potpisujem.Evo i mene
Javim se jednom godišnje, što ne znači da ne čitam. Naprotiv, pomno vas pratim i zapisujem vaše preporuke, nešto uspijem uloviti i pročitati, premda dosta toga i ne stignem.
Otkad sam otkrila aplikaciju Goodreads, puno mi je jednostavnije pratiti vlastita čitateljska vijuganja, a ima tamo i nešto što se zove Reading Challenge, pa sam sebi postaviš izazov i trudiš se ostvariti ga.
Na goodreads sam se uključila iz znatiželje i zadržala se već 10 godina. Mada su ocjene knjiga često varljive, sama aplikacija je praktičan alat, osobito jer sam ranije bila traljava s dnevnikom čitanja.
Moja prva aplikacija je bila To Read, no sada sam se navukla na goodreads. Osim praćenja i izazova zgodna je i za prijatelje pratiti. No i moja knjižnica ima aplikaciju koja je odlična, jako sam ponosna na našu malu selsku knjižnicu.
A od knjiga, kako kaskam za svima vama napokon sam pročitala petu Moju borbu, za šestu nisam spremna trenutno.
Sad čitam Večernju nelagodu, odlična je.
Sretna nova godina, sve najbolje!
Evo i mog popisa:
Shirley Jacskon: Oduvijek živimo u dvorcu
Otessa Moshfegh: Moja godina odmora i opuštanja
Jamal Ouriachi: Glad
Ruman Alaam: Ostavi svijet za sobom
Ali Smith: The Companion Piece
Jennifer Egan: The Candy House
Elisabeth Strout: Lucy by the Sea
Louise Kennedy: The Trespasses
Goran Tribuson: Obiteljske slike
Ne znaš ti što je kaskanje
Nakon svake uzmem godinu dana pauze.
Sretna nova godina svima, i puno dobrih knjiga u 2023.
Prošle godine pročitala sam preko 70 knjiga (točan broj ne znam jer ne zapisujem usputna ponovljena čitanja starih znanaca). Bilo je među njima jako dobrih, ali ipak mislim da je po kvaliteti pročitanog 2021. bila jača.
A kad bih morala izdvojiti najbolje, evo ih (kronološki, ne po dojmu ili kvaliteti):
1. Pavla Horakova: Teorija čudnovatosti - knjiga koju kao da je pisala neka moja izgubljena i nepostojeća sestra koja razmišlja i zapaža isto što i ja
2. Erika Fatland: Sovjetistan - izvrstan, originalan putopis koji puno otkriva ne samo o srednjoj Aziji, nego i o sovjetskom nasljeđu, rado bih pročitala još nešto od iste autorice
3. Annie Ernaux - apsolutno sve što sam od nje pročitala (a pročitala sam nekih 5 njezinih knjiga i pogledala njezin dokumentarac), mislim da ne trebam objašnjavati zašto jer sam joj se već dovoljno puta divila na ovoj temi
4. Mira Furlan: Voli me više od svega na svijetu
5. Goran Vojnović: Đorđić se vraća - kad sam već mislila da je Vojnović o Čefurima rekao sve što je imao za reći, opet me uspio iznenaditi, jakom i brutalno realističnom knjigom (opaska: puna je prostota
6. Ali Smith: Ljeto - zato što naprosto volim Ali Smith
7. Gertraud Klemm: Hippocampus - originalna priča o feminizmu
8. Dina Rubina: Na sunčanoj strani ulice - predivan, velik obiteljski roman o Taškentu i njegovim stanovnicima, osvojio me skroz
9. Vuk Perišić: Signali i svjetionici - hvala Peterlin što se ovdje raspitivala o toj knjizi pa mi je skrenula pažnju na nju, izvrsno je napisana. Još jedna potvrda da povjesničari mogu biti jako dobri romanopisci.
10. Almin Kaplan: Kućni ljudi - ako volite čitati dnevničke zapise
LolNe znaš ti što je kaskanje
Nakon svake uzmem godinu dana pauze
Ne znam STA ću i kada ću i hoću li šestu.
Možda se na njegove druge prebacim.
Imate preporuka?
I druga nova kreće kao tetralogija, ja fulala, mislila da je standalone roman. I mene zanima neki njegov roman koji nema "sezone".
Čini mi se da Jutarnja zvijezda bez sezona. Moram provjeriti.
"Ja progutala morning star za vikend.
Kao sto ste vjerojatno vec procitale, radi se o vise naracijskih linija od kojih su nege blago tangentualno povezane, ali zbilja kao da nisu (zasad), i sve to u vrijeme pojavljivanja nove zvijezde na nebu, uz poneke neobicne i nadnaravne dogadjaje.
Njegov stil je i dalje tu, minuciozni opisi dnevnih radnji i unutarnjih stanja, likovi su mi zanimljivi, iako vecina muskih likova kao da je sam knausgaard
Zanimalo me je kako ce se raspetljati, hoce li naracijski povezati linije na kraju i dati neko konkretnije znacenje astronomskom dogadjaju, ali nije
Bila sam malo ljuta ali sam se onda sjetila da je ovo prvi dio petoknjizja
Neki naratori su se pojavili samo jednom pa mi nije bilo jasno koje je sad tu znacenje, da nije samo ubacio neke svoje skice za price koje nije nikad iskoristio…
Meni se svidjelo, ja njega jako volim i njegov stil me skroz uvuce, meni je totalno page turner
Iako moram primijetiti da ovakva knjiga mozda nije bas za petoknjizja od preko 3000 str… osim sto trazi jako puno strpljenja od citatelja jer imas nekoliko fabula i misterioznih zapleta, nije biografsko stivo - zbilja sumnjam da cu se sjecati stvari iz 1. dijela dok izadje drugi, a kamoli zadnji"
Posljednje uređivanje od ina33 : 04.01.2023. at 13:20
Ove godine sam i ja uspila procitat vise od 10 knjiga pa evo popisa najboljih (kronoloskog):
1. Forenbaher: Velebitski dnevnik
2. Grossman: Zivot i sudbina
3. Nora Verde: Moja dota
4. Elvis Bošnjak: Gdje je nestao Kir - mozda vise zbog Elvisa i Kira nego zbog same knjige
5. Anja Sovagovic: Kad se ima kome dati - na ovu sam se zbilja dobro ismijala
6. M. Furlan: Voli me više od svega - ali samo prvi uređeni dio; onaj dio u kojem se raspisala o mački me nije toliko dojmio, a i ne djeluje mi dovršeno
7. Smijeh slobode - iako ga nisam pročitala do kraja, pa će mi, nadam se, i dogodine ovo bit jedna od top knjiga
8. Doris Lessing: Kako smo preživjeli - ova mi je, uz Grossmana, favorit
9. Periš: Mladenka kostonoga - ovak pisac mi je, kao osoba, favorit
10. Balašević: Kalendar mog djetinjstva - prosto sam se rastužila što više ni jednu knjigu neće napisat... iako će nastavak ove izac - nadam se da je njegova vecina teksta. Procitala sam i supruginu mu knjigu o djetinjstvu. I ta mi se svidila. Al Balasevic je ipak Balasevic.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 04.01.2023. at 17:34
ja se uopće ne mogu sjetiti što sam čitala ove godine a stalno nešto čituckam.
čitala sam puno poezije, nešto publicistike, puno filozofije, a beletristike se baš ne mogu sjetiti.
zadnje što se sjećam da mi je bilo baš super je Ferićevo Putujuće kazalište. I My name is Lucy Barton od Strout.
trebala bih početi pisati.
Slično je i kod mene. Puno ovdje spomenutih naslova mi je prošlo kroz ruke. Volim publicistiku, pa moram spomenuti Eriku Fatland. Sovietistan i The Border sam pročitala na engleskom, jer sam tako lakše nabavila epub izdanja, a također i Snyderova Krvava prostranstva, odnosno Bloodlands. Tu još ubrajam Strast prema neznanju slovenske autorice Renate Salecl.
Iz glave, od beletristike (uvjetno) otkriće mi je kubanski autor Leonardo Padura Fuentes, knjiga Čovjek koji je volio pse. To je dio tetralogije o četiri godišnja doba, a ova knjiga govori o Trockom. Povijest ruske revolucije iz drugog ugla. Puno puuuno povijesnih činjenica, baš sjajno za ljubitelje publicistike, ali ova knjiga je ipak više od toga. Prvo sam nabavila izdanje na engleskom, a nakon toga otkrila sa postoiji i hr izdanje Hena com. Prijatelj mi je u međuvremenu nabavio i preostale tri, ali još nisu došle na red.
Iz iste vreće beletristike koja to baš i nije čitala sam Kuću sećanja i zaborava, koju je napisao Filip David.
Tijekom božićnih praznika naletjela sam na tv na film Gospodar plime, pa sam se sjetila i te knjige. To je staro, izašlo u vrijeme kad sam tek počela raditi, ali iz ove perspektive bio mi je gušt to čitati. Autor je Pat Conroy. Za one koji vole priče s američkog juga, topla preporuka. Moram potražiti i druge knjige istog autora.
Moram se prisiliti zapisati što sam čitala, jer ovako iz glave mi se teško prisjećati, osim knjiga koje su me se najviše dojmile.
tek sad vidim ovo za goodreads...to je kao aplikacija ( :boomer: )?
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 05.01.2023. at 14:27
možda ima aplikacija, ali ne treba ti, odeš na www.goodreads.com i napraviš profil
haha čitam ko je ovo pisao pa skužim tek na kraju da sam ja. sad baš i ja gledam, nigdje ne nalazim otkud mi to da je petoknjižje. evo samo ovdje na stranicama knjižare ljevak:
"Ja progutala morning star za vikend.
Kao sto ste vjerojatno vec procitale, radi se o vise naracijskih linija od kojih su nege blago tangentualno povezane, ali zbilja kao da nisu (zasad), i sve to u vrijeme pojavljivanja nove zvijezde na nebu, uz poneke neobicne i nadnaravne dogadjaje.
Njegov stil je i dalje tu, minuciozni opisi dnevnih radnji i unutarnjih stanja, likovi su mi zanimljivi, iako vecina muskih likova kao da je sam knausgaard
Zanimalo me je kako ce se raspetljati, hoce li naracijski povezati linije na kraju i dati neko konkretnije znacenje astronomskom dogadjaju, ali nije
Bila sam malo ljuta ali sam se onda sjetila da je ovo prvi dio petoknjizja
Neki naratori su se pojavili samo jednom pa mi nije bilo jasno koje je sad tu znacenje, da nije samo ubacio neke svoje skice za price koje nije nikad iskoristio…
Meni se svidjelo, ja njega jako volim i njegov stil me skroz uvuce, meni je totalno page turner
Iako moram primijetiti da ovakva knjiga mozda nije bas za petoknjizja od preko 3000 str… osim sto trazi jako puno strpljenja od citatelja jer imas nekoliko fabula i misterioznih zapleta, nije biografsko stivo - zbilja sumnjam da cu se sjecati stvari iz 1. dijela dok izadje drugi, a kamoli zadnji"
https://www.ljevak.hr/3568-karl-ove-knausgard
Moja je citalacka godina bila jedna od najcudnijih, u smislu da sam po prvi puta imala duze periode da uopce nisam stizala citati, a onda kad bih se docepala vremena onda se nisam mogla odvojiti od knjiga. Knjige koje su ostavile najdublji utisak su:
Erika Fatland, Sovjetistan, TanjaB je napisala sjajan osvrt koji me i motivirao na citanje (u ovoj godini planiram citati njene Granice)
Douglas Stuart, Shuggie Bain, autobiografska prica o djetinjstvu obiljezenom majcinim alkoholizmom i teskim siromastvom, no iako je roman dakako poprilicno taman, zapravo je u pitanju prica o nezaustavljivoj ljubavi, sina prema majci. Pomalo, prije svega tematski, na tragu Edouarda Louisa, no mene je osobno Stuart vise dirnuo.
Annie Ernaux, sve- nju sam zapravo upoznala ljeto prije kroz Jednu zenu, a ove sam slistila sve ostalo, sa zadovoljstvom.
Mira Furlan, Voli me vise od svega na svijetu- zadovoljstvo citanja mi je znacajno palo u drugoj polovici, no ipak je roman pisan iznimno zavodljivo, meni je bio i poprilicno edukativan, u kontekstu prilika u drustvu za vrijeme mog ranog djetinjstva.
Milena Markovic, Deca- udara u trbuh i dize tjeskobu, to je destilirani opis okrutnog djetinjstva
Radmila Petrovic, Moja mama zna sta se desava u gradovima- to je knjizica koja ce jos dugo biti na mojim popisima, jer ju stalno iznova citam, a sada vec i znam napamet. Neposredna, autenticna poezija kao obracun sa djetinjstvom i klasom i patrijarhatom i na koncu sa sobom- Radmila zuri u sebe sirom otvorenih ociju i bez treptanja na nacin na koji ja to ni privatno ni poslovno nikad nisam vidjela, a kamoli kod nekoga tko je tako mlad.
Thimothy Snyder- Put do neslobode, sjajna publicistika u kojoj Snyder (povjesnicar s Yale-a) jos 2018., objasnjava odnose Rusije- Ukrajine- EU i Amerike, Putinov razvoj i motivaciju. Tu sam knjigu citala i kad je izasla, no sada dakako s novim ocima. Sjajna je za dublje razumijevanje sveg uzasa koji se dogadja kao i ciljeva koji se istim zeli postici. On inace ima na you tubeu i niz predavanja koja drzi studentima- na temu Ukrajine, takodjer preporucam.
I na koncu- novi Franzen, nisam ga htjela citati na engleskom, tako da sam ga se docepala sad krajem godine. Jos imam 100injak stranica, ali vec je jasno da su Raskrizja i opet roman u kojem Franzen sjajno gradi likove i njihove dinamike, najvise na tragu Korekcija, no istodobno ovdje je s likovima znacajno lakse suosjecati i zavoljeti ih.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Posljednje uređivanje od sasa : 05.01.2023. at 17:26
Radmila je fantastična
Snydera često ja i mm gledamo na youtubeu, oduševljava me ta kombinacija stručnosti, smirenosti, pristupačnosti i nearogancije. Iako je u jednom trenutku mm slavodobitno uzviknuo a-ha! kad je siroti snyder u jednoj instanci pobrkao srbe i hrvate
Vidim da jako hvalite tu Annie Ernaux pa ću si je zabilježiti.
Sad sam se sjetila da sam pročitala od Stanišića Porijeklo i da sam baš htjela ovdje nešto komentirati kad sam je pročitala. Knjiga mi je imala super vinjeta, ali i onih malo slabijih, ono što mi je bilo zanimljivo da je to 2. naša knjiga (uz Mladenku Kostonogu) koju sam pročitala ove godine (mislim, naša - nisam sigurna je li napisana zapravo na njemačkom?) koja je imala taj tzv. otvoreni čitateljski navođeni završetak (ne znam, vjerojatno postoji neko stručnije ime). Moram priznati da nisam sigurna koliko je to bilo uspješno u obje knjige, ne kužim poantu, nije mi nekako organski izraslo iz fabule - imam dojam da ni jedan ni drugi nisu znali kako završiti knjigu pa su se uhvatili tog nekog gimmicka. Nije mi imalo nikakvu dodanu ni literarnu ni emotivnu ni spoznajnu vrijednost, zapravo me je živciralo i jedva sam čekala zgotoviti s tim. Kako se vama to činilo?
Npr u Školicama od Cortazara (obožavam tu knjigu) mi je to čak imalo smisla, iako sam i nju zapravo pročitala na konvencionalan način jer toliko volim njegovo pisanje da sam jednostavno htjela pročitati sve.
Idem se sad prijaviti na goodreads
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
