Meni je taj stvarni slučaj prije 10-ak godina potpuno promaknuo. Evo vrlo detaljnog opisa, rečenice su gotovo kao iz romana
https://www.vecernji.hr/vijesti/sefo...atorima-505759
 |
|||
|
|
|||
Meni je taj stvarni slučaj prije 10-ak godina potpuno promaknuo. Evo vrlo detaljnog opisa, rečenice su gotovo kao iz romana
https://www.vecernji.hr/vijesti/sefo...atorima-505759
Alena Mornštajnova: Šuma u kući
Na ovu knjigu sam naletjela sasvim slučajno, na Buybookovom štandu na Interliberu, i to je ujedno jedini prijevod na, kako bi Jergović rekao, našjezik. Češki original objavljen je ove godine.
Dakle, knjiga je jeziva. Izvrsno napisana, fantastično ulazi u psihologiju djeteta, ali sadržaj je strašan i atmosfera je vrlo, vrlo mučna. Ne znam bih li je mogla preporučiti za dalje čitanje, ali znam da bi me, da je nisam kupila, stalno kopkalo kakva je knjiga i da bih je htjela pročitati. Drago mi je da jesam, Mornštajnova je izvrsna autorica, ali ovakva knjiga nije za svačiji želudac.
Podsjetila me u nekim motivima na Divlje guske i Črnu mati zemlu, ali samo po nekim detaljima, inače nema puno dodirnih točaka s tim knjigama.
Ja sam prošli tjedan pročitala njene Tihe godine, bila mi je baš izvrsna, progutala sam je.tanja_b prvotno napisa
Alena Mornštajnova: Šuma u kući
Na ovu knjigu sam naletjela sasvim slučajno, na Buybookovom štandu na Interliberu, i to je ujedno jedini prijevod na, kako bi Jergović rekao, naš
Dakle, knjiga je jeziva. Izvrsno napisana, fantastično ulazi u psihologiju djeteta, ali sadržaj je strašan i atmosfera je vrlo, vrlo mučna. Ne znam bih li je mogla preporučiti za dalje čitanje, ali znam da bi me, da je nisam kupila, stalno kopkalo kakva je knjiga i da bih je htjela pročitati. Drago mi je da jesam, Mornštajnova je izvrsna autorica, ali ovakva knjiga nije za svačiji želudac.
Podsjetila me u nekim motivima na Divlje guske i Črnu mati zemlu, ali samo po nekim detaljima, inače nema puno dodirnih točaka s tim knjigama.
Ona nije mučna, iako lomi srce u nekim trenucima
Meni je sve što sam dosad od nje čitala bilo izvrsno ("Hana", "Tihe godine", a ovaj novoprevedeni roman na hrvatski, "Studeni", još nisam nabavila).
I "Šuma u kući" je izvrsno napisana, ali je tematski najteža od svih i stvarno je uznemirujuća. Prema njoj, "Tihe godine" su vrlo optimističan roman
U svakom slučaju, žena je sjajna u psihološkom profiliranju likova i stvaranju atmosfere.
Mislim, a i čini mi se nelogičnim da etičko tijelo donosi odluku, raspravlja, glasa u nazočnosti osobe na koju se odluka odnosi. Pa me zanimalo ima li tko isti stav, ili spoznaje o tome kako to u obrazovnim ustanovama ide. Ostalo mi je u pamćenju da se Novak studiozno priprema za pisanje svojih knjiga i da takvo što ne bi pogriješio, već da je namjerno malčice promijenio proceduru...
Sad je otišlo a da nisam zabijelila, valjda neće smetati
Ako se ne varam, on isto radi u školi, za pretpostaviti je da zna procedure, iako ni to ne mora bito, ako sam nije bio u toj situaciji...
Ja ne vjerujem da bi se interno išta poduzimalo. U takvim slučajevima dolaze inspekcije i gledaju papire. S obzirom na to da se radi o izvannastavnoj aktivnosti, ne vjerujem da bi se to predramatično doživljavalo. Ovo je umjetnička sloboda, sasvim opravdana u tu svrhu
Hvala. I mislila sam da je u pitanju piščeva sloboda.
Btw. mislim da jr Novak profa na faksu.
Pročitala sam i ja Slučaj vlastite pogibelji, sve je već ovdje rečeno, Novak je pravi majstor, šteta da ne piše više, ali ako je potrebno čekati par godina na novi roman koji će biti fantastičan, onda ću se pomiriti s tim
tanja_b, potpisujem te 100%, jednostavno sam ostala zadivljena na scenu sa župnikom ... <3
Inače, pogledala sam predstavu prije čitanja (nisam stigla pročitati, iako sam na horuk nabavila knjigu
Saša Filipenko: Bivši sin
Ovo je drugi kod nas prevedeni roman bjeloruskog pisca koji živi u egzilu (pogodi zašto), i za razliku od Crvenog križa, koji se bavi prošlošću, ovaj ima jasne aluzije na političku suvremenost Bjelorusije. Iako se ni jednom riječju ne spominju ni ime zemlje ni glavnog grada, sve je jasno kao dan, a stvarni događaji mogu se dosta točno rekonstruirati (stampedo u Minsku 1999., predsjednički izbori 2010.). Roman je nevjerojatno tužan, iako se ta tuga nigdje ne naglašava. Jako dobra knjiga, ali prilično teška.
Narine Abrgaryan: Tri jabuke s neba pale
Zato je ova knjiga nevjerojatno vedra, čak i kad pripovijeda o tragičnim događajima, ima neki ugođaj nalik na bajku. Ugodno me iznenadila priča iz Armenije koja nema veze ni s genocidom ni s Turcima (rat se spominje, ali više kao neko zlo koje je došlo izdaleka i protutnjalo selom). Ostavlja opuštajući osjećaj nakon čitanja, sve je nekako simpatično i dobroćudno. Jedino treba malo vremena dok pohvatate sva ta imena
Nakon romana, u knjizi slijede još četiri dulje pripovijesti, koje su više autobiografski obojene (osim druge, koja nema veze s ostalima). U njima rat dobiva veće značenje, i prožete su izrazitom nostalgijom.
Milan Majerović-Stilinović: Srce mog medvjeda
Nisam imala velikih očekivanja od ove knjige, ali oduševila me. Izborom teme, načinom pripovijedanja, stilom pisanja, ma svime. Autoru je uspjelo prizvati duh života u zabačenim goranskim selima krajem 19. i početkom 20. stoljeća, dati opise prirode, ući u unutarnji svijet osamljenog čovjeka, ali i životinje. Na svoj način, roman podsjeća na Seethalerov "Čitav jedan život", s tom razlikom da su ovdje prikazan čitava dva života - čovjekov i medvjeđi. U priči o goranskom samotnjaku Marku Turku i njegovom "pripitomljenom" medvjedu nema idealizirane romantike, ali njihov odnos ipak u čitatelju izaziva određene emocije. Osim osobne pripovijesti o Marku, njegovom "brlogu" i životu medvjeđeg siročeta, roman daje i uvjerljiv prikaz života u Gorskom kotaru (narodni običaji, odnos lokalnog stanovništva s mađarskim plemstvom, političke promjene nakon 1. svjetskog rata). Sve to u 200-njak stranica, ispričanih smirenim, ritmičnim stilom koji podsjeća na ritam hodanja kroz šumu. Jako dobra knjiga!
Kristina Gavran - Između
Kratki roman o mladom paru koji 2010.-ih zbog kredita u švicarcima emigrira u UK. Meni je meh, ali može biti da je ono što.meni nedostaje nekome drugome kvaliteta. Baš kao što piše u pogovoru, rijetko nailazimo na priče gdje nema prijepora, gdje se ljudii skreno vole, gdje su problemi prepreke na kojima se zajednički radi, gdje mladi uvažavaju roditelje, itd. Pa eto, ako vam se čita o jednoj takvoj obitelji, uživajte.
Čitala sam tu knjigu prije godinu dana (imam dojam da je prošlo i više vremena, ali sad gledam u vlastite bilješke). Tadašnji dojam bio mi je da je priča nekako površno ispričana i prepuna klišeja, sve skupa djelovalo mi je kao razrađeni plan za neku novinsku reportažu. A u oči su mi vrlo brzo upale dvije grube greške. Kao uvod u roman, citirani su stihovi "Kad bi drveće hodalo" uz potpis - Gustava Krklecaa na drugoj stranici knjige piše kako su glavni likovi sa Sljemena gledali zagrebačke ulice
Također, imala sam jak dojam da je autorica djetetu rođenom 2015. godine dala ime "Đurđica" samo zbog dvostrukog "đ".
Ovo mi se sviđa. Hvala na osvrtu, potražit ću...
I ja pročitala ovaj mj. Tri jabuke s neba pale. Baš mi je divna knjiga. Posebno bijeli paun koji se kroz nju priovlači.
Milan Majerović Stilinović: Što sam naučio na planini
Nakon ove knjige i tko nije planinar, poželi istog trena postati.
Janja Vidmar: Ni koraka više
Želja mi je jednom prehodati Camino de Santiago pa sam posegnula za ovom knjigom. Hodanje je protkano životima dviju sestara.
Savrešen opis knjige koji je dao Saša Pavček:
Čitanje ove knjige je poput hodanja.
Hodamo kako bismo svoj život vidjeli s distance.
David Grossman: Osmijeh kozleta
Kroz 4 glavna lika propitkuju se emocije: ljubav, krivnja, ljubomora, prijateljstvo... usred izraelsko-palestinskog sukoba.... i pokušava normalno živjeti.
Došlo je vrijeme za rekapitulaciju prošle godine i moram reći da mi nije bilo lako izabrati najbolje od pročitanog jer je bilo stvarno puno dobrih knjiga. Ova godina bila mi je rekordna po broju pročitanih naslova - 81, a loših knjiga gotovo da i nije bilo. A ako moram probrati najboljih 10, onda bi to bile ove (poredane kronološki, ne po dojmu ili kvaliteti):
Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom + Pisma čitateljici
Ann-Helen Laestadius: Krađa
Jonathan Franzen: Raskrižja
Fernando Aramburu: Čiope
Johan Harstad: Max, Mischa i ofenziva Tet - ovdje ću napraviti iznimku i reći da mi je ovo apsolutno najbolja knjiga pročitana ove godine, pa i šire
Tommi Kinnunen: Rekla je da se ne kaje
Borut Kraševec: Agni
Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji
Milan Majerović-Stilinović: Srce mog medvjeda
Narine Abgaryan: Tri jabuke s neba pale
Hvala, tanja_b, čekala sam da se netko osvrne na čitateljsku godinu. Moja je bila tako-tako, ništa me nije previše oduševilo. Izdvajam 3 najbolje:
Delphine de Vigan - Djeca su kraljevi
Ocean Vuong - Na zemlji smo nakratko predivni
Kristian Novak - Slučaj vlastite pogibelji
Navodim ovdje još jednu knjigu, ne u top 10 za proteklu godinu jer sam je tek počela čitati, ali zasad sam oduševljena i moram je spomenuti.
Lidija Deduš: ja se zovem lidija deduš
Objavljena u Frakturinoj ediciji poezije, ovo nisu pjesme, nego kratki prozni tekstovi s ritmom kao u pjesmi (autorica inače piše poeziju). Svaki tekst započinje istom rečenicom (naslovom knjige). Kroz te tekstove otkrivamo svakodnevicu žene u 40-tima, njezina razmišljanja, brige, depresije, pa opet zajedljiva zapažanja o okolini i o samoj sebi. Izuzetno pametno, duhovito, mudro oblikovano. Za svaku preporuku!
Prošle sam godine nešto podbaciila u odnosu na prethodne dvije, kad sam pročitala 63. U 2023. sam pročitala 54. Izdvajam 10 naj:
Guzel Jahina: Ešalon za Samarkand
Nguyen Phan Que Mai: Planine pjevaju
Suad Al Sanusi: Bambusova stabljika
Defne su Man: Za doručkom
Itamar Viera Junior: Iskrivljeni plug
Jacuba Katalpa: Zuzanin dah
Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
Narina Abgaryan: 3 jabuke s neba pale
Janja Vidmar: Ni koraka više
Maeve Binchy: Pod crvenom bukvom
Pozdrav, drago društvo!
Teška mi je neka bila protekla godina u svemu pa tako i u čitanju...
Jedva sam nekako uspjela pročitati tih 47 knjiga koje sam si bila zacrtala.
Ovo je moj izbor iz 2023., slijedom čitanja:
1. Semezdin Mehmedinović: Me'med crvena bandana i pahuljica
2. Annie Ernaux: Godine
3. Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom
4. Jonathan Franzen: Raskrižja
5. Michel Houellebecq: Uništiti
6. Robert Perišić: Brod za Issu
7. Ryszard Kapuściński: Car
8. Snježana Banović: Kronika sretnih trenutaka, Odlomci iz ludih osamdesetih
9. Leonardo da Vinci: Quadrifolium
10. Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji
I, premda pomno biram knjige koje ću čitati, nakon što sam se prošle godine predozirala s Annie Ernaux, jednu njenu knjigu mogla bih ipak uvrstiti u skupinu onih koje su me razočarale, a to je "Izgubiti se".
Pišite i dalje ovdje, pliz, čitam vas pomno!
Svima sretna nova 2024!!!
Želim prijaviti da sam tijekom novogodišnjih praznika bila prehlađena, malo sam usporila tempo i uspjela u par dana pročitati dvije izvrsne knjige.
Prva je bila Novakova Slučaj vlastite pogibelji, pročitala sam je u jednom danu, čovjek nevjerojatno piše, no još više me oduševilo Srce mog medvjeda kojeg je preporučila tanja_b. Dakle, već dugo nisam pročitala nešto ljepše!!! Tanja, hvala od srca na preporuci!!!
Danas krećem s Tomijem Kinnunenom, Rekla je da se ne kaje...
Drago mi jei meni je ta knjiga bila dio terapije za vrijeme bolovanja
Mladi Mungo, Douglas Stewart. Meni odlicna i bolja od Shuggieja Baina.
DIRK HUSEMANN: Kradljivci svile
Malo razbibrige uz potovanje u prošlost putem svile.
JULIJANA ADAMOVIĆ: Oče, ako jesi
Nakon sjajnih Divljih guski nije me razočarala ni ovom knjigom. Jedan otac, 3 žene i 3 sina, gotovo isto nazvana: Thomas, Tomaš, Tomo. Pratimo sudbine svih od početka do osamdesetih godina prošlog stoljeća.
MIN JIN LEE: Pačinko
Finalistica National Book Awarda.
Višegeneracijska saga o korejskoj dijaspori u Japanu. Teško ju je ispustiti iz ruku. Srce slama i suze curkom cure... Tek je početak godine, al sigurno će ući u 10 naj za ovu godinu.
Posljednje uređivanje od Nera : 08.01.2024. at 20:56
Pačinko mi noćas ni dal ni spat.
Evo i mene s pregledom 2023. Nakon pretprošlogodišnjih 74, prošle godine sam pročitala 43 knjige iako nisam promijenila čitalačke običaje. Možda sam bila umornija i ranije zaspivala pa time i manje čitala dnevno, a možda je stvar i u tome što su knjige u pravilu bile preko 400 stranica?
Ove najviše pamtim:
G. Zevin: Sutra, i sutra, i sutra
B. Kingsolver: Demon Copperhead (najbolja)
T. French: The Likeness
C. Walsh: Kala
C. Sittenfeld: Romantic Comedy
R. Wait: I'm Sorry You Feel That Way
J. Beagin: Big Swiss
K. Novak: Slučaj vlastite pogibelji
C. Guay-Poliquin: Lelujave sjene
A. Patchett: Tom Lake
Alena Mornštajnova: Studeni
Mislila sam da me nakon "Šume u kući" više ništa ne može toliko šokirati, ali prevarila sam se.
Jeziva distopija o mogućem raspletu "Baršunaste revolucije" 1989., ispričana iz perspektive dvaju ženskih likova - mlade žene Maje, uhapšene nakon demonstracija u studenom 1989., i Magdalene, djevojčice koja odrasta u domu. Vrlo brzo nam postaje jasno u kojem su odnosu njih dvije, ali nastavak priče svejedno se napeto prati, iščekujemo neki rasplet, katarzu, štogod. Ništa od toga, Mornštajnova je nemilosrdno uvjerljiva, kako u ljudskoj psihologiji, tako i u opisu društva kojim vlada vojna diktatura i u kojem ljudi žive u konstantnom strahu od denuncijacije.
Strašna knjiga, izvrsno napisana, ne znam bih li je preporučila. Vjerojatno bih, jer je knjiga zaista vrhunska, ali ne očekujte uživanje u knjizi, nego dodatnu dozu anksioznosti
Znači ipak oprezno s Mornštajnovom, skoro ko sa Aleksievič
Moje pročitane knjige zadnjih mjeseci su uglavnom ovdje spominjane
3 jabuke s neba pale
Sive pčele
Persepolis (3. I 4. Dio)
Slučaj vlastite pogibelji
Kapka Kasabova - Love in the land of Midas - ne znam je li i kako prevedena, imam je na engleskom, roman je iz 2000. Iako prati ljubavne priče, kontekst u kojem se dešavaju je građanski rat u Grčkoj nakon 2. Svjetskog rata između desničarske vlade i partizana, zatim vojni udar i politički progoni 1967. Nisam skoro ništa znala o tome, puno je mučnih detalja, ali mi se jako svidio roman.
Sad čitam Rusi vole breze Azerjbedzanske spisateljice Olge Grjasnove. Ona se dosta osvrće na rat u Nagorno Karabah koji se u 3 jabuke spominje, al to čini puno detaljnije. Ali kontekst u kojem se zbiva priča je Njemačka u koju je emigrirala, vrijeme 2013. A vidim da se krećemo i u smjeru Izrael Palestina. U jednom momentu joj nekoliko prijatelja kaže kako su dobili poruke da bojkotiraju Aldi jer njihov novac podupire Izraelsku vladu, to je opet aktualno, sad je cijeli popis brandova i ne preko poruka, nego instagram storyja
Roman mi je zasad jako dobar, ona odlično piše, ali sam se zapitala moram li baš stalno čitati o ratovima i političkim progonima i teškom životu imigranata. Vidila sam na maminoj polici Normal people, mislim da ću to sljedeće, malo white people problems
Posljednje uređivanje od tangerina : 14.01.2024. at 09:49
Skoro da. S tom razlikom da Aleksievič zahvaća sudbine šireg kruga ljudi i nacionalne tragedije, Mornštajnova se drži obiteljskih tema. Ali nakon ove zadnje dvije njezine knjige, "Hana" mi je vesela optimistična knjiga, a "Tihe godine" mi dođu skoro kao self-help
Hvala na preporuci Srce mog medvjeda!
Milana Majerović-Stilinović opisuje krajolik, Marka i medu uz veliku toplinu i nježnost da sam ih zavoljela i poželjela krenuti njihovim putevima da doživim tu ljepotu.
Pročitala sam toliko hvaljene Pse Dore Šustić, romana oko kojeg se digla polemika nakon njegova predstavljanja na riječkom Vrisku, zajedno s Ferićevim zadnjim romanom "Dok prelaziš rijeku".
Nakon čitanja, moram reći da nisam pretjerano fascinirana. Roman je dobro napisan, ali ima i svojih slabih točaka, veza mlade studentice i 18 godina starijeg fotografa nije ljubavna, nego prije patološko seksualna, s njegove strane granično nasilna, s njezine strane vrlo submisivna. Zanimljivije mi je bilo čitati dijelove romana koji se odnose na generaciju milenijalaca, mlade ljude odrasle "bez traume iz djetinjstva", odraslih s osjećajem svemoći, a koji su ipak ranjivi u suočenju s nesigurnom budućnošću. Također i opise Praga, koji se mijenjaju ovisno o emotivnom stanju glavne junakinje.
A što se tiče polemike na Vrisku od prije pola godine, rekla bih da polemičari nisu pročitali nijednu od navedenih knjiga
počela sam čitati "Premještanje snova" Mihaele Gašpar
Žena stvarno odlično piše, nisam do sad ništa njezino čitala, nemam pojma zašto
što preporučujete vi koje ste ju već upoznale
Saskia de Coster - Noćni roditelji
Belgijski lezbijski par postaje roditeljima uz pomoć kanadskog gej prijatelja umjetnika, uz dogovor da on nema nikakve obveze prema djetetu. Kad sin napuni jednu godinu, svi zajedno odluče posjetiti kanadski otok na kojem je on odrastao u hipijevskoj komuni. Iako je roman prvenstveno o roditeljstvu, o tome što nas čini roditeljima, geni, trudnoća ili nešto treće, mene je najviše dojmio opis otoka i obitelji koja je na njemu odrasla u nekonvencionalnim okolnostima, ali koju umjetnik nije posjetio puno godina, a jedan od braće ga ne želi ni vidjeti. Lik majke hraniteljice je izvrstan.
Pročitala sam i Škola Topeka Bena Lernera, bio mi je ok samo zbog psihoanalize i opisa odgoja u obitelji psihoanalitičara Dio s debatama i govorništvom me je smorio, najvjerojatnije jer sama nemam koncentraciju ni pročitati te argumente, a kamoli ih shvatiti, ah
Jokha Al-Harthi: Stablo gorke naranče
Mlada Omanka odlazi studirati u London, al ju proganja što se nije oprostila od svoje zamjenske bake koja ju je odgojila, zaokuplja ju kajanje i golema tuga.
Nakon Nebeskih tijela, ovo mi je njeno drugo djelo. Zasluženo je dobitnica međunarodnog bookera.
Andrzej Stasiuk: Lađar
Na jednoj strani rijeke su Nijemci, na drugoj Rusi. Židovi Dora i Maks čekaju pravi trenutak da ih lađar preveze na istok, gdje vjeruju da ih čeka spas. Skriveni su u štaglju, gdje promatraju poljske partizane dječake koji su naivno pohrlili u rat.
Borut Kraševac: Agni
Tanja, hvala na sjajnoj preporuci!
Ann-Helen Laestadius: Krađa
U najsjevernijem dijelu Švedske, u polarnom krugu, žive pripadnici naroda Saami. Devetogodišnjakinja Elsa odlazi sama na skijama do krda sobova i otkriva da je njen ljubimac okrutno ubijen. Goniče sobova svakodnevno osuđuje većinsko stanovništvo, a prilikom prijave okrutno ubijenih sobova nailaze na nerazumijevanje policije. Elsa se bori na svoj način.
Ovo je prvi roman iz trilogije. 2021. je odabran za knjigu godine u Švedskoj. Netflix je za 2024. najavio adaptaciju. U siječnju 2023. je izašla i druga, Kazna.
Jonathan Franzen: Raskrižja
Tanja već sve prije rekla.
Tek je završio siječanj, pročitala sam 8 sjajnih knjiga i jedva izdvojila 3 naj knjige za ovu god.
Douglas Stuart: Mladi Mungo
Knjiga me bas unistila, kao i Shuggie Bain. Meni one spadaju u skupinu knjiga (kao npr. i Bijelo se pere na 90) koje su savrseno napisane, ali prestresne tako da ih ne preporucam, ali se ipak nadam da cete procitati.
Poslije ovalvih knjiga trrba mi nesto lagano, zabavno, a nemam bas toga na popisu
Prijavljujem da sam pročitala Što sam naučio na planini Milana Majerovića Stilinovića. OK je, ali je Srce mog medvjeda za deset kopalja bolje..
Pročitala sam i Rekla je da se ne kaje Tommija Kinnunena, vrlo zanimljivo, nisam puno znala o zbivanjima za vrijeme Drugog svjetskog rata u Finskoj pa mi je ovo bilo vrlo informativno štivo, preporučam.
Trenutno čitam Led Ulle Lene Lundberg, tek je trećina iza mene, javim ukupan dojam kad završim...
Pozdrav svima!!
Stefan Hertmans - Uspon
Jako volim Hertmansove romane, Slikar i rat i Obraćenica su mi bili vrh pročitanoga u godinama kad sam ih čitala. Hertmans ima zanimljiv pristup-uzima stvarni povijesni ili obiteljski događaj i romansira sve oko njega, često pišući i o samome sebi dok istražuje određenu temu. U Slikaru i ratu piše o svom djedu u 1.svjetskom ratu, u Obraćenici o djevojci koja u osvit križarskih ratova bježi sa svojom ljubavi, Židovom, što je za tadašnje antisemitsko europsko plemstvo prvorazredni skandal. Bježi bojeći se za život, i to pješice od Francuske do Bliskog Istoka.
U Usponu povod za roman je saznanje da je u kući u kojoj je Hertmans živio prije njega živio časnik SS-a. Hertmans počinje kopati po njegovoj biografiji, a sudski spisi pokazuju da je zlodjela bilo mnogo više nego što je obitelj mogla zamisliti.
Uspon mi je slabiji od prve dvije knjige, no i dalje zanimljiv. Daje odličan uvid u kompleksnu povijest Belgije (Hertmans je belgijski pisac flamanskog govornog područja), borbu flamanista protiv francuske prevlasti (pojam Frankiljoni mi je potpuno nov), i priliku koju su iskoristili u 2.svjetskom ratu surađujući s nacistima.
Pročitala i ja Perišićev Brod za Issu. Zaobilazila sam ga dosad jer nemam baš neka čitalačka iskustva s Perišićem (što god sam od njega pročitala, zaboravila bih u roku od par dana, toliko su mi njegove knjige bile blijede). Ali Brod za Issu je toliko hvaljen i preporučivan da sam mu morala dati šansu i sad mi je drago zbog toga. Predivna knjiga, posebna, ispričana smirenim, polaganim tempom, a kroz priču o grčkim kolonizatorima Visa Perišić zahvaća i šire teme, koje sežu dalje od priče iz antičkog doba - odnos ljudi i životinja, utjecaj Aristotela na razvoj civilizacije, antropocentričan pogled na svijet. Sve to ispričano diskretno, bez nametanja tema koje su sasvim aktualne današnjim čitateljima. Svakako preporučujem, tko još nije pročitao!
Jako malo imam slobodnog vremena moje citanje sve svodi na citanje djeci kratke price prije spavanja https://djecijeprice.com/ a i mene uspavaju
Kakve su vama priče koje uglavnom budu po knjigama za djecu u Mulleru i Intersparu itd lancima?
Nekak mi se čini da to sve bude tako neprilagođeno djeci, nije neka kvaliteta. Valjda je bitna korica
Već dugo nisam u filmu slikovnica, ali i dok sam ih kupovala, birala sam izdavače čije ću slikovnice kupiti (tada su najbolji bili Golden marketing, Mozaik knjiga, Profil, Ibis grafika, Školska knjiga, zaobilazila sam Našu djecu).
Ne znam koji su izdavači sad aktualni, ali nekako sumnjam da dućani sa špecerajem nude najbolji izbor
Ne znam jel ima nekog pravila, ja sam i u Pino slikovnicama znala pronaći pravopisne pogreške
I meni su te iz Spara i slično uglavnom bile bezveze, iako se nađu ponekad i dobre.
Nekako sam s iskustvom naučila i po ilustracijama prepoznavat kvalitetne slikovnice, ali obično bih i prelistala.
Isto nisam više u tom svijetu slikovnica, ponekad mi nedostaje, jer su dječje slikovnice često vrlo duhovite i za odrasle. Nedavno sam u nekoj knjižari prelistala (ustvari pročitala) slikovnicu Moja prabaka ima dečka (ovu: https://eskadrila.hr/product/moja-prabaka-ima-decka/, ne brkati sa Vjekoslavom Huljić koja je napisala knjigu sličnog naslova) i oduševila se, nisam se mogla sjetit kome bih je mogla pokloniti, ali bila je baš duhovita i nestereotipna.
Što se tiče knjiga za odrasle, preporučila bih
Ruth Ozeki - The book of form and emptiness
Kako vidim, nije još prevedena na hrvatski. Prati priču majke i tinejdžerskog sina koji se, svatko na svoj težak način, nose sa gubitkom supruga/oca. Mama razvija depresiju i hoarding, a sin čuje glasove predmeta oko sebe (dijagnoza se mijenja kroz knjigu). Bolna i dirljiva, jako lijepa knjiga, kome se svidjela Priča za vremensko biće, sigurno bi i ova legla. Naravno, ima malo zen budizma, nešto Japana, hramova i svećenika, ali ne puno.
Autorica je dosta dobro proučila unutarnji svijet osoba koje čuju glasove, kao i unutarnji svijet "hrčaka". Zanimljiv detalj je i jedan sporedni lik, Slovenac koji se zove Slavoj (ljubitelj filozofije), koji naravno svugdje ima neke svoje ljude (ovdje domar, ovdje čuvar..) koji mu sređuju stvari
Eliza Clark: Komad malog
Ovo je prva knjiga ove autorice koja je izašla u nezgodno vrijeme pandemije i isprva bila neprimijećena, a zatim postala popularna putem društvenih mreža.
Knjiga se lako čita, ispočetka, a prema kraju postane i malo uznemirujuća i odbojna. Najzanimljivije je poigravanje rodnim ulogama - zamjena, a priča nam dosta i o svijetu umjetničkog obrazovanja i umjetnosti kao profesije. Ipak, malo mi nezrelo djeluje njena želja da šokira.
Da sam nju orvu pročitala, vjerojatno ne bih čitala sljedeću, ali ispalo je tako da sam pročitala najprije njenu knjigu Penance, koja nije još prevedena na hrvatski, koja mi se jako svidjela pa sam odmah htjela i drugo što je napisala.
Roman Penance govori o adolescentskom zlostavljanju koje rezultira tragedijom, a knjiga je napisana u maniri knjiga koje obrađuju stvarne zločine. Perspektiva se u knjizi mijenja, vidimo događanja iz kutova različitih likova i vidimo da stvari nisu tako crno-bijele kako se čine na prvi pogled i da je tanka crta između zlostavljanih i zlostavljača.
Roman također tematizira utjecaj društvenih mreža, a kao manje bitne teme dotiče se i ekonomske situacije u krajevima Velike Britanije, Brexita i osobito ljudske sklonosti da uživa u tuđoj nesreći.
Jako je dobro i zanimljivo napisano i za razliku od Komada malog u kojem se i malo loše osjećate od tolike ljudske slabosti, ovdje imate mogućnost vidjeti da ljudi imaju svoje razloge i priče koje nisu vidljive na površini. Ono što osobito cijenim je omjer čitljivosti i dubine - kad se knjiga lako čita, a nije plitka. Veliki napredak između prve i druge knjige književnice - mada je i prva stilski izvrsna, ova je knjiga i mnogo zrelija.
Jurana, Penance mi odlično zvuči! Gdje se može nabaviti?
Prijavljujem pokušaj čitanja romana Zaposjedanje A.S.Byatt. Ajajaj, previsoka je to umjetnost za mene. Engleska književnost o engleskoj književnosti s mnoštvom referenci i stilskih igara. Nisam mogla pratiti.
Mieko Kawakami - Heaven
Vrlo potresan roman o bullyingu u japanskoj osnovnoj školi 90.-ih. Dvoje maltretiranih učenika nalaze utjehu jedno u drugome, ali bullying ne prestaje. Opisi nekih postupaka su vrlo mučni, roman nije za opuštanje, no Kawakami dobro piše.
Kazuo Ishiguro - Klara i sunce
Klara je UP i traži svoju obitelj. Neću otkrivati što je UP, jer Ishiguro piše na način kojim postepeno otkriva pravi zaplet. Jako me podsjetilo atmosferom na Nikad me ne ostavljaj, vjerojatno jer se radi o odrastanju i druženju mladih. Pohvalila bih lijepi prijevod.
Preporučam Bajkarice, Bajkare i Bajkarenje Srebrenke Peregrin i Erike Katačić Kožić. Super su od male do malo veće djece. S njihovim bajkama putujemo svijetom u Bajkaricama i Bajkarima, a Bajkarenje je posvećeno našim bajkama.Jako malo imam slobodnog vremena moje citanje sve svodi na citanje djeci kratke price prije spavanja https://djecijeprice.com/ a i mene uspavaju
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom