 |
|||
Jao, Svalbarda sam premetala prekjucer na interliberu hocu-necu, hocu-necu, pa sam se odlucila suzdrzat. Volim sjevernjacke pastolare zimi (na Zff sam odabrala Sami u Reykjavijz), a sad po mrezama gledam neku ceciliu from svalbard in her cabin kako joj je liiipo. Strah me lupit autoironicne smajlice jer pisem s moba pa da ne ode cijeli post. Tanja, jel Svalbard iz knjiznice, jel dosla u knjiznice?
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.11.2023. at 10:47
Da, iz knjižnice je. Jako je dobra knjiga, mislim da bi je vrijedilo kupiti.ina33 prvotno napisa
Ali u ovoj knjizi njima nije liiipozapravo, liiipo im je samo kad u ljeto cijela obitelj otputuje na jug Norveške a djevojčice se oduševljeno igraju zemljom za cvijeće jer toga nemaju na otoku
Od tih sjevernjačkih knjiga još mi je bolja "Krađa" Ann-Helen Laestadius, mislim da sam već pisala o njoj. Ta me od početka oduševila. Isto je izdavač OceanMore.
Nema veze, meni je....najvolim citat o arktickim uvjetima pod dekicom. Super mi je kako si me ubrala da volim te 'pastorale' jos od one knjige o bracnom paru (svecenik i zena, on se na kraju utopi) sad imam i naziv kako da se deklariram.
Hvala, hvala i za ovu drugu. Citam il gledam vijavice bez drveca, duge kadrove filmova u kojima se progovori tek u 20. min, dokumentarac o mcmurdo postaji uz caj ili dobro drustvo i dovpljno zagrijan stan il kino i to je moj zg predbozicni hygge.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.11.2023. at 12:43
Led? Ono je bila odlična knjiga, pravo iznenađenje.
Volim i ja nordijsku književnost. Ako ćemo o Fincima, odličan mi je Tommi Kinnunen.
Yes, Led. Meni bilo lipo citat i dok im je kvazi idila pa kako zive, krave muzu itd. Zapravo...volim citat o selu, pa jos sjeverno, a ne sad neke gradusine il urbane refernce...to samo knausgaarda
Ottessa Moshfegh - Eileen
Predugo treba da se razvije radnja, od studije karaktera odjednom postane triler pa se sve čudno zbrza na kraju. No, moram odati priznanje spisateljici, zbilja zna stvoriti odbojan ženski lik. Čini se da roman uskoro dobiva i holivudsku ekranizaciju.
Pročitala najnovijeg Kristiana Novaka, Slučaj vlastite pogibelji. Ne znam što više reći osim da je opravdao sva velika očekivanja koja su nakon prethodna dva romana sve veća i veća. Roman je fenomenalan - ne samo zbog intrigantne radnje, i teme koja je vrišteći aktualna i pogođena ko prstom u pekmez (iako se temelji na događajima od prije 10ak godina). Po tom pitanju, Novak ima nevjerojatan talent za izbor tajminga za dovršetak i objavu knjige. Ali nije roman dobar samo zbog toga, već i zbog savršene kompozicije, izvrsne dinamike romana, mudre upotrebe dijalekta (koji dominira tekstom, ali ne opterećuje, lako se čita i ako niste iz Međimurja), odlične i realistične karakterizacije likova... jedna od najboljih knjiga pročitanih ne samo ove, nego i zadnjih par godina.
Potpisujem u svemu!
Mene je fasciniralo kako referenca na klasičan tekst izvire iz romana, ne strši, nije pretenciozna. Također i opreka dviju pripovjednih niti, introspekcija nasuprot golim činjenicama, jedno drugo upotpunjuje, a opet gotovo da bi moglo biti i samostalan tekst. Nisam u školstvu, ili policiji, i mada bi voljela vjerovati da je stanje bolje, situacije koje Novak opisuje itekako su mi zamislive. Moram spomenuti i to da iako se bavi mračnim temama, u romanu ima humora, satire, karikatura, više na početku što nekako anestetički djeluje prije nego kao čitatelji uđemo 'u tunel'.
Imam samo jednu nedoumicu, sad ću zabijeliti nije li Novak malo varao da bi dobio na dramatskoj napetosti kad je etičko povjerenstvo donosilo odluku pred Profom?
Baš mi je drago da je i ovaj Novakov roman dobar, jedva čekam početi čitati!
Upravo sam završila Max, Mischa i Ofenziva Tet norveškog pisca Johana Harstada. Dugo nisam čitala nešto ovako ambiciozno zamišljeno i, nažalost, mislim da se roman utopio u toj ambicioznosti. Nedostaju mi osjećaji, povezanost s likovima, ipak sam s njima provela 900+ stranica, ali, meh. Harstad je majstor proustovske rečenice, to traje i traje, nekad i cijelu stranicu, ali nije naporno. Harstad je majstor u izmišljanju umjetničkih djela, uz cijeli prikaz njihova rađanja, pripreme, izvedbe pa čak i kritika u prestižnim publikacijama. Majstor je za norvešku imigraciju u SAD-u, za grad New York, za puno toga. Nevjerojatno je puno referenci na povijest kazališta, slikarstva i jazza. Ali, meni tu nešto opako fali.
Ako vas zbunjuje naslov, kao što je mene zbunjivao prije nego što sam počela čitati, Max je pripovjedač, dečko koji se kao tinejdžer doselio u New York i tamo upoznao Mordecaija koji će mu postati najbolji prijatelj i s kojim će se zaljubiti u kazalište, i Mischu, slikaricu koja će mu postati djevojka, usprkos razlici od 7 godina Ofenziva Tet je akcija iz Vijetnamskog rata koji je okosnica romana. Jer, Maxovi roditelji su protiv njega prosvjedovali dok je njegov stric u njemu sudjelovao, a Max ga je kroz opsjednutost filmom Apokalipsa danas romantizirao.
Na kraju, velike pohvale za prekrasan i tečan prijevod Anje Majnarić.
Mogu razumjeti da ti je knjiga predugačka, da ti se čini preambiciozna, ali da nedostaje osjećaja ili povezanosti s likovima - s tim se nikako ne mogu složiti. Pa upravo su likovi ono što nosi taj roman, a opis Maxova odrastanja od prkosnog djeteta/tinejdžera do odrasle osobe jedan mi je od najdojmljivijih. Naročito odnos Maxa i njegove mame - rijetko kad se nađe tako topao odnos majke i sina koji se razvija kroz godine, a ne klizi u klišej.
Meni je prilikom prvog čitanja "šepao" sam početak romana, jer baca čitatelja in medias res, spominjući likove i događaje bez ikakvog uvoda, ali u drugom čitanju (jer sam u međuvremenu kupila knjigu i ponovo je prolazim) mi sve sjeda na mjesto, pa i taj početak bolje razumijem.
Inače, čitajući najnoviji Novakov roman i opise dramske grupe u međimurskoj srednjoj školi, i ambiciozne profesorice koja od učenika želi izvući nešto više od obične školske dramske grupe, odmah sam se sjetila Wohlmanove dramske sekcije iz Harstadovog romana. I koliko god taj prikaz bio dojmljiv (ti opisi su mi među najjačim dijelovima romana), Novak je ipak bliži našoj realnosti i onome u što se takav rad na dramskoj može pretvoriti
Joanna Bator: Gorko, gorko
Opsežan i složen roman o četiri generacije žena jedne obitelji. U početku mi je išlo sporo, kasnije me tijek radnje zainteresirao i drago mi je da sam ga pročitala, stvarno je dobar. Ali za čitanje treba imati strpljenja - prije svega, za autoričine dugačke rečenice i za velik broj sporednih likova koji na kraju i nisu baš tako sporedni, pa ih treba pamtiti.
Dočepala se i ja Novaka, Slučaj vlastite pogibelji. Sve ste već rekle. Majstorsko djelo.
Julia May Jonas - Vladimir
Profesorica književnosti na malom američkom sveučilištu prolazi krizu u braku zbog supruga s kojim je inače u otvorenoj vezi, a koji tek sad osjeća reperkusije metoo pokreta. Ni on, a ni njegova supruga zapravo ne shvaćaju u čemu je problem, zašto su konsenzualne veze profesora i studentica sad odjednim disbalans moći, kad je moć upravo ono što žene privlači takvim muškarcima. U tim trenucima, na fakultet dolazi mladi profesor Vladimir. I kreće roman o žudnji sredovječne žene. I to jako dobar roman, bavi se važnim temama, teškim temama, ali je zabavan, pametan, iskričav. Preporuke.
I meni se svidio! Osobito mi se svidjelo što je naslov lika - i romana - zapravo posveta Nabokovu. To sam pročitala u jednom intervjuu, ali sam i čitajući primijetila neku bliskost s Nabokovljevim pisanjem.
David de Jong: Nazi Billionaires https://daviddejong.net/
U međuvremenu sam otkrila da postoji i hrvatsko izdanje: https://www.vbz.hr/book/nacisticki-milijarderi/
***
Kapital je nacija za sebe. Nemaju oni puno veze sa sirotinjom iz naroda kojem slučajno pripadaju. Tu vladaju neki drugi interesi.
Kad čovjek pogleda vijesti, prečicom se lako dođe do zaključka da od početka svijeta nije bilo bitnih promjena. Tajkuni/krupni kapital se zaštiti i okoristi, a sirotinja nadrapa, bez obzira s koje strane plota se zateknu... Baš je kolega negdje pročitao ovo (asocijacija na prvi svjetski rat, ali vrijedi i danas): Kad počne rat, država daje topove, bogataši volove, a sirotinja sinove. Kad rat završi, država traži da natrag uzme topove, bogataši traže volove, a sirotinja traži grobove.
Kristian Novak - Slučaj vlastite pogibelji
Pročitala u 5 sati, ne ispušta se iz ruku. Te dvije narativne linije koje se izmjenjuju, svaki put bude cliffhanger, ljutim se na pisca što sad moram prekinuti i otići na Profu, pa me Profa uvuče i ljutim se što završava i moram natrag na Marlija, i tako ukrug.
Jedino ne razumijem previše pripovjedački postupak sa župnikom na sprovodu koji se onda nadovezuje na sam kraj, ali pretpostavljam da to ima veze s Antigonom i antičkom dramom kojih se, na, eto, svoju sramotu, uopće ne sjećam.
Zanima me, anamar, na što točno misliš u zabijeljenom spojleru?
Mislim, a i čini mi se nelogičnim da etičko tijelo donosi odluku, raspravlja, glasa u nazočnosti osobe na koju se odluka odnosi. Pa me zanimalo ima li tko isti stav, ili spoznaje o tome kako to u obrazovnim ustanovama ide. Ostalo mi je u pamćenju da se Novak studiozno priprema za pisanje svojih knjiga i da takvo što ne bi pogriješio, već da je namjerno malčice promijenio proceduru...
Meni je upravo ta scena na sprovodu vrhunac romana, jer je kroz paralelu s antičkom tragedijom ispričao cijelu situaciju kao sveznajući pripovjedač. Po prvi put u romanu doznajemo okolnosti koje su prethodile događaju, a bogme i podlogu u stvarnim događajima ("koji nemaju veze s ovom pričom, vjerujte mi kad vam lažem" - majstorska zadnja rečenica!). Sprovod na taj način ispada pomalo iz radnje romana, odskače od njega i odjednom cijelu priču vidimo u novom svjetlu.
Dok sam čitala taj dio, bila sam istinski zadivljena kako je to složio. Onako, kad čitajući pomislim "kako je ovo dobro". Nemam taj doživljaj sa svakom knjigom, zapravo, s većinom knjiga to uopće ne doživim.
Pročitala sam i ja Slučaj vlastite pogibelji, sve je već ovdje rečeno, Novak je pravi majstor, šteta da ne piše više, ali ako je potrebno čekati par godina na novi roman koji će biti fantastičan, onda ću se pomiriti s tim
tanja_b, potpisujem te 100%, jednostavno sam ostala zadivljena na scenu sa župnikom ... <3
Inače, pogledala sam predstavu prije čitanja (nisam stigla pročitati, iako sam na horuk nabavila knjigu
Meni je taj stvarni slučaj prije 10-ak godina potpuno promaknuo. Evo vrlo detaljnog opisa, rečenice su gotovo kao iz romana
https://www.vecernji.hr/vijesti/sefo...atorima-505759
Alena Mornštajnova: Šuma u kući
Na ovu knjigu sam naletjela sasvim slučajno, na Buybookovom štandu na Interliberu, i to je ujedno jedini prijevod na, kako bi Jergović rekao, naš
Dakle, knjiga je jeziva. Izvrsno napisana, fantastično ulazi u psihologiju djeteta, ali sadržaj je strašan i atmosfera je vrlo, vrlo mučna. Ne znam bih li je mogla preporučiti za dalje čitanje, ali znam da bi me, da je nisam kupila, stalno kopkalo kakva je knjiga i da bih je htjela pročitati. Drago mi je da jesam, Mornštajnova je izvrsna autorica, ali ovakva knjiga nije za svačiji želudac.
Podsjetila me u nekim motivima na Divlje guske i Črnu mati zemlu, ali samo po nekim detaljima, inače nema puno dodirnih točaka s tim knjigama.
Ja sam prošli tjedan pročitala njene Tihe godine, bila mi je baš izvrsna, progutala sam je.Alena Mornštajnova: Šuma u kući
Na ovu knjigu sam naletjela sasvim slučajno, na Buybookovom štandu na Interliberu, i to je ujedno jedini prijevod na, kako bi Jergović rekao, naš
Dakle, knjiga je jeziva. Izvrsno napisana, fantastično ulazi u psihologiju djeteta, ali sadržaj je strašan i atmosfera je vrlo, vrlo mučna. Ne znam bih li je mogla preporučiti za dalje čitanje, ali znam da bi me, da je nisam kupila, stalno kopkalo kakva je knjiga i da bih je htjela pročitati. Drago mi je da jesam, Mornštajnova je izvrsna autorica, ali ovakva knjiga nije za svačiji želudac.
Podsjetila me u nekim motivima na Divlje guske i Črnu mati zemlu, ali samo po nekim detaljima, inače nema puno dodirnih točaka s tim knjigama.
Ona nije mučna, iako lomi srce u nekim trenucima
Meni je sve što sam dosad od nje čitala bilo izvrsno ("Hana", "Tihe godine", a ovaj novoprevedeni roman na hrvatski, "Studeni", još nisam nabavila).
I "Šuma u kući" je izvrsno napisana, ali je tematski najteža od svih i stvarno je uznemirujuća. Prema njoj, "Tihe godine" su vrlo optimističan roman
U svakom slučaju, žena je sjajna u psihološkom profiliranju likova i stvaranju atmosfere.
Sad je otišlo a da nisam zabijelila, valjda neće smetati
Ako se ne varam, on isto radi u školi, za pretpostaviti je da zna procedure, iako ni to ne mora bito, ako sam nije bio u toj situaciji...
Ja ne vjerujem da bi se interno išta poduzimalo. U takvim slučajevima dolaze inspekcije i gledaju papire. S obzirom na to da se radi o izvannastavnoj aktivnosti, ne vjerujem da bi se to predramatično doživljavalo. Ovo je umjetnička sloboda, sasvim opravdana u tu svrhu
Hvala. I mislila sam da je u pitanju piščeva sloboda.
Btw. mislim da jr Novak profa na faksu.
Saša Filipenko: Bivši sin
Ovo je drugi kod nas prevedeni roman bjeloruskog pisca koji živi u egzilu (pogodi zašto), i za razliku od Crvenog križa, koji se bavi prošlošću, ovaj ima jasne aluzije na političku suvremenost Bjelorusije. Iako se ni jednom riječju ne spominju ni ime zemlje ni glavnog grada, sve je jasno kao dan, a stvarni događaji mogu se dosta točno rekonstruirati (stampedo u Minsku 1999., predsjednički izbori 2010.). Roman je nevjerojatno tužan, iako se ta tuga nigdje ne naglašava. Jako dobra knjiga, ali prilično teška.
Narine Abrgaryan: Tri jabuke s neba pale
Zato je ova knjiga nevjerojatno vedra, čak i kad pripovijeda o tragičnim događajima, ima neki ugođaj nalik na bajku. Ugodno me iznenadila priča iz Armenije koja nema veze ni s genocidom ni s Turcima (rat se spominje, ali više kao neko zlo koje je došlo izdaleka i protutnjalo selom). Ostavlja opuštajući osjećaj nakon čitanja, sve je nekako simpatično i dobroćudno. Jedino treba malo vremena dok pohvatate sva ta imena
Nakon romana, u knjizi slijede još četiri dulje pripovijesti, koje su više autobiografski obojene (osim druge, koja nema veze s ostalima). U njima rat dobiva veće značenje, i prožete su izrazitom nostalgijom.
Milan Majerović-Stilinović: Srce mog medvjeda
Nisam imala velikih očekivanja od ove knjige, ali oduševila me. Izborom teme, načinom pripovijedanja, stilom pisanja, ma svime. Autoru je uspjelo prizvati duh života u zabačenim goranskim selima krajem 19. i početkom 20. stoljeća, dati opise prirode, ući u unutarnji svijet osamljenog čovjeka, ali i životinje. Na svoj način, roman podsjeća na Seethalerov "Čitav jedan život", s tom razlikom da su ovdje prikazan čitava dva života - čovjekov i medvjeđi. U priči o goranskom samotnjaku Marku Turku i njegovom "pripitomljenom" medvjedu nema idealizirane romantike, ali njihov odnos ipak u čitatelju izaziva određene emocije. Osim osobne pripovijesti o Marku, njegovom "brlogu" i životu medvjeđeg siročeta, roman daje i uvjerljiv prikaz života u Gorskom kotaru (narodni običaji, odnos lokalnog stanovništva s mađarskim plemstvom, političke promjene nakon 1. svjetskog rata). Sve to u 200-njak stranica, ispričanih smirenim, ritmičnim stilom koji podsjeća na ritam hodanja kroz šumu. Jako dobra knjiga!
Ovo mi se sviđa. Hvala na osvrtu, potražit ću...
Kristina Gavran - Između
Kratki roman o mladom paru koji 2010.-ih zbog kredita u švicarcima emigrira u UK. Meni je meh, ali može biti da je ono što.meni nedostaje nekome drugome kvaliteta. Baš kao što piše u pogovoru, rijetko nailazimo na priče gdje nema prijepora, gdje se ljudii skreno vole, gdje su problemi prepreke na kojima se zajednički radi, gdje mladi uvažavaju roditelje, itd. Pa eto, ako vam se čita o jednoj takvoj obitelji, uživajte.
Čitala sam tu knjigu prije godinu dana (imam dojam da je prošlo i više vremena, ali sad gledam u vlastite bilješke). Tadašnji dojam bio mi je da je priča nekako površno ispričana i prepuna klišeja, sve skupa djelovalo mi je kao razrađeni plan za neku novinsku reportažu. A u oči su mi vrlo brzo upale dvije grube greške. Kao uvod u roman, citirani su stihovi "Kad bi drveće hodalo" uz potpis - Gustava Krklecaa na drugoj stranici knjige piše kako su glavni likovi sa Sljemena gledali zagrebačke ulice
Također, imala sam jak dojam da je autorica djetetu rođenom 2015. godine dala ime "Đurđica" samo zbog dvostrukog "đ".
I ja pročitala ovaj mj. Tri jabuke s neba pale. Baš mi je divna knjiga. Posebno bijeli paun koji se kroz nju priovlači.
Milan Majerović Stilinović: Što sam naučio na planini
Nakon ove knjige i tko nije planinar, poželi istog trena postati.
Janja Vidmar: Ni koraka više
Želja mi je jednom prehodati Camino de Santiago pa sam posegnula za ovom knjigom. Hodanje je protkano životima dviju sestara.
Savrešen opis knjige koji je dao Saša Pavček:
Čitanje ove knjige je poput hodanja.
Hodamo kako bismo svoj život vidjeli s distance.
David Grossman: Osmijeh kozleta
Kroz 4 glavna lika propitkuju se emocije: ljubav, krivnja, ljubomora, prijateljstvo... usred izraelsko-palestinskog sukoba.... i pokušava normalno živjeti.
Došlo je vrijeme za rekapitulaciju prošle godine i moram reći da mi nije bilo lako izabrati najbolje od pročitanog jer je bilo stvarno puno dobrih knjiga. Ova godina bila mi je rekordna po broju pročitanih naslova - 81, a loših knjiga gotovo da i nije bilo. A ako moram probrati najboljih 10, onda bi to bile ove (poredane kronološki, ne po dojmu ili kvaliteti):
Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom + Pisma čitateljici
Ann-Helen Laestadius: Krađa
Jonathan Franzen: Raskrižja
Fernando Aramburu: Čiope
Johan Harstad: Max, Mischa i ofenziva Tet - ovdje ću napraviti iznimku i reći da mi je ovo apsolutno najbolja knjiga pročitana ove godine, pa i šire
Tommi Kinnunen: Rekla je da se ne kaje
Borut Kraševec: Agni
Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji
Milan Majerović-Stilinović: Srce mog medvjeda
Narine Abgaryan: Tri jabuke s neba pale
Hvala, tanja_b, čekala sam da se netko osvrne na čitateljsku godinu. Moja je bila tako-tako, ništa me nije previše oduševilo. Izdvajam 3 najbolje:
Delphine de Vigan - Djeca su kraljevi
Ocean Vuong - Na zemlji smo nakratko predivni
Kristian Novak - Slučaj vlastite pogibelji
Navodim ovdje još jednu knjigu, ne u top 10 za proteklu godinu jer sam je tek počela čitati, ali zasad sam oduševljena i moram je spomenuti.
Lidija Deduš: ja se zovem lidija deduš
Objavljena u Frakturinoj ediciji poezije, ovo nisu pjesme, nego kratki prozni tekstovi s ritmom kao u pjesmi (autorica inače piše poeziju). Svaki tekst započinje istom rečenicom (naslovom knjige). Kroz te tekstove otkrivamo svakodnevicu žene u 40-tima, njezina razmišljanja, brige, depresije, pa opet zajedljiva zapažanja o okolini i o samoj sebi. Izuzetno pametno, duhovito, mudro oblikovano. Za svaku preporuku!
Prošle sam godine nešto podbaciila u odnosu na prethodne dvije, kad sam pročitala 63. U 2023. sam pročitala 54. Izdvajam 10 naj:
Guzel Jahina: Ešalon za Samarkand
Nguyen Phan Que Mai: Planine pjevaju
Suad Al Sanusi: Bambusova stabljika
Defne su Man: Za doručkom
Itamar Viera Junior: Iskrivljeni plug
Jacuba Katalpa: Zuzanin dah
Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
Narina Abgaryan: 3 jabuke s neba pale
Janja Vidmar: Ni koraka više
Maeve Binchy: Pod crvenom bukvom
Pozdrav, drago društvo!
Teška mi je neka bila protekla godina u svemu pa tako i u čitanju...
Jedva sam nekako uspjela pročitati tih 47 knjiga koje sam si bila zacrtala.
Ovo je moj izbor iz 2023., slijedom čitanja:
1. Semezdin Mehmedinović: Me'med crvena bandana i pahuljica
2. Annie Ernaux: Godine
3. Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom
4. Jonathan Franzen: Raskrižja
5. Michel Houellebecq: Uništiti
6. Robert Perišić: Brod za Issu
7. Ryszard Kapuściński: Car
8. Snježana Banović: Kronika sretnih trenutaka, Odlomci iz ludih osamdesetih
9. Leonardo da Vinci: Quadrifolium
10. Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji
I, premda pomno biram knjige koje ću čitati, nakon što sam se prošle godine predozirala s Annie Ernaux, jednu njenu knjigu mogla bih ipak uvrstiti u skupinu onih koje su me razočarale, a to je "Izgubiti se".
Pišite i dalje ovdje, pliz, čitam vas pomno!
Svima sretna nova 2024!!!
Želim prijaviti da sam tijekom novogodišnjih praznika bila prehlađena, malo sam usporila tempo i uspjela u par dana pročitati dvije izvrsne knjige.
Prva je bila Novakova Slučaj vlastite pogibelji, pročitala sam je u jednom danu, čovjek nevjerojatno piše, no još više me oduševilo Srce mog medvjeda kojeg je preporučila tanja_b. Dakle, već dugo nisam pročitala nešto ljepše!!! Tanja, hvala od srca na preporuci!!!
Danas krećem s Tomijem Kinnunenom, Rekla je da se ne kaje...
Drago mi jei meni je ta knjiga bila dio terapije za vrijeme bolovanja
Mladi Mungo, Douglas Stewart. Meni odlicna i bolja od Shuggieja Baina.
DIRK HUSEMANN: Kradljivci svile
Malo razbibrige uz potovanje u prošlost putem svile.
JULIJANA ADAMOVIĆ: Oče, ako jesi
Nakon sjajnih Divljih guski nije me razočarala ni ovom knjigom. Jedan otac, 3 žene i 3 sina, gotovo isto nazvana: Thomas, Tomaš, Tomo. Pratimo sudbine svih od početka do osamdesetih godina prošlog stoljeća.
MIN JIN LEE: Pačinko
Finalistica National Book Awarda.
Višegeneracijska saga o korejskoj dijaspori u Japanu. Teško ju je ispustiti iz ruku. Srce slama i suze curkom cure... Tek je početak godine, al sigurno će ući u 10 naj za ovu godinu.
Posljednje uređivanje od Nera : 08.01.2024. at 20:56
Pačinko mi noćas ni dal ni spat.
Evo i mene s pregledom 2023. Nakon pretprošlogodišnjih 74, prošle godine sam pročitala 43 knjige iako nisam promijenila čitalačke običaje. Možda sam bila umornija i ranije zaspivala pa time i manje čitala dnevno, a možda je stvar i u tome što su knjige u pravilu bile preko 400 stranica?
Ove najviše pamtim:
G. Zevin: Sutra, i sutra, i sutra
B. Kingsolver: Demon Copperhead (najbolja)
T. French: The Likeness
C. Walsh: Kala
C. Sittenfeld: Romantic Comedy
R. Wait: I'm Sorry You Feel That Way
J. Beagin: Big Swiss
K. Novak: Slučaj vlastite pogibelji
C. Guay-Poliquin: Lelujave sjene
A. Patchett: Tom Lake
Alena Mornštajnova: Studeni
Mislila sam da me nakon "Šume u kući" više ništa ne može toliko šokirati, ali prevarila sam se.
Jeziva distopija o mogućem raspletu "Baršunaste revolucije" 1989., ispričana iz perspektive dvaju ženskih likova - mlade žene Maje, uhapšene nakon demonstracija u studenom 1989., i Magdalene, djevojčice koja odrasta u domu. Vrlo brzo nam postaje jasno u kojem su odnosu njih dvije, ali nastavak priče svejedno se napeto prati, iščekujemo neki rasplet, katarzu, štogod. Ništa od toga, Mornštajnova je nemilosrdno uvjerljiva, kako u ljudskoj psihologiji, tako i u opisu društva kojim vlada vojna diktatura i u kojem ljudi žive u konstantnom strahu od denuncijacije.
Strašna knjiga, izvrsno napisana, ne znam bih li je preporučila. Vjerojatno bih, jer je knjiga zaista vrhunska, ali ne očekujte uživanje u knjizi, nego dodatnu dozu anksioznosti
Znači ipak oprezno s Mornštajnovom, skoro ko sa Aleksievič
Skoro da. S tom razlikom da Aleksievič zahvaća sudbine šireg kruga ljudi i nacionalne tragedije, Mornštajnova se drži obiteljskih tema. Ali nakon ove zadnje dvije njezine knjige, "Hana" mi je vesela optimistična knjiga, a "Tihe godine" mi dođu skoro kao self-help
Moje pročitane knjige zadnjih mjeseci su uglavnom ovdje spominjane
3 jabuke s neba pale
Sive pčele
Persepolis (3. I 4. Dio)
Slučaj vlastite pogibelji
Kapka Kasabova - Love in the land of Midas - ne znam je li i kako prevedena, imam je na engleskom, roman je iz 2000. Iako prati ljubavne priče, kontekst u kojem se dešavaju je građanski rat u Grčkoj nakon 2. Svjetskog rata između desničarske vlade i partizana, zatim vojni udar i politički progoni 1967. Nisam skoro ništa znala o tome, puno je mučnih detalja, ali mi se jako svidio roman.
Sad čitam Rusi vole breze Azerjbedzanske spisateljice Olge Grjasnove. Ona se dosta osvrće na rat u Nagorno Karabah koji se u 3 jabuke spominje, al to čini puno detaljnije. Ali kontekst u kojem se zbiva priča je Njemačka u koju je emigrirala, vrijeme 2013. A vidim da se krećemo i u smjeru Izrael Palestina. U jednom momentu joj nekoliko prijatelja kaže kako su dobili poruke da bojkotiraju Aldi jer njihov novac podupire Izraelsku vladu, to je opet aktualno, sad je cijeli popis brandova i ne preko poruka, nego instagram storyja
Roman mi je zasad jako dobar, ona odlično piše, ali sam se zapitala moram li baš stalno čitati o ratovima i političkim progonima i teškom životu imigranata. Vidila sam na maminoj polici Normal people, mislim da ću to sljedeće, malo white people problems
Posljednje uređivanje od tangerina : 14.01.2024. at 09:49
Hvala na preporuci Srce mog medvjeda!
Milana Majerović-Stilinović opisuje krajolik, Marka i medu uz veliku toplinu i nježnost da sam ih zavoljela i poželjela krenuti njihovim putevima da doživim tu ljepotu.
Pročitala sam toliko hvaljene Pse Dore Šustić, romana oko kojeg se digla polemika nakon njegova predstavljanja na riječkom Vrisku, zajedno s Ferićevim zadnjim romanom "Dok prelaziš rijeku".
Nakon čitanja, moram reći da nisam pretjerano fascinirana. Roman je dobro napisan, ali ima i svojih slabih točaka, veza mlade studentice i 18 godina starijeg fotografa nije ljubavna, nego prije patološko seksualna, s njegove strane granično nasilna, s njezine strane vrlo submisivna. Zanimljivije mi je bilo čitati dijelove romana koji se odnose na generaciju milenijalaca, mlade ljude odrasle "bez traume iz djetinjstva", odraslih s osjećajem svemoći, a koji su ipak ranjivi u suočenju s nesigurnom budućnošću. Također i opise Praga, koji se mijenjaju ovisno o emotivnom stanju glavne junakinje.
A što se tiče polemike na Vrisku od prije pola godine, rekla bih da polemičari nisu pročitali nijednu od navedenih knjiga
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom