Ursula K. Le Guin - Zemljomorje
Dugo sam čitala o Le Guin kao feminističkom i drugačijem glasu u fantasy romanu, pa sam htjela provjeriti o čemu se radi iako uistinu ne volim fantasy. Zaključak nakon 2,5 dijela Zemljomorja je da i dalje ne volim fantasy. Ovo je zapravo odlično štivo za klince koji ne znaju gdje i što dalje nakon Harryja Pottera ili Gospodara prstenova.
John Banville - Snijeg
Krimić radnjom smješten u Irsku 1957. Ništa posebno, predvidljivi motivi, ali zapravo skroz ok za čitanje i popunu 2 popodneva pod dekicom.
Prezirem uz navodnike (emotikon koji se boji reakcije, ne mogu ga nać).
Nino Haratischwili: Osmi život (za Brilku)
Knjižurina od 1000 stranica, za one koji vole tip romana-rijeke ili obiteljskih romana koji prate više generacija u povijesnom kontekstu. Roman njemačke autorice gruzijskog porijekla, opisuje pet generacija žena jedne gruzijske obitelji, od početka 20. stoljeća do rata 90-tih, a prebacuje se i u 2006, njihove sudbine u vrtlogu povijesnih zbivanja, od Oktobarske revolucije, preko Staljinovih čistki, Drugog svjetskog rata i razdoblja Hruščova i Brežnjeva. Likovi su dojmljivi, njihove sudbine ponekad predvidive, ponekad šokantne, radnja se prebacuje i u druge zemlje, da bi se vratila u Gruziju. Meni je za čitanje trebalo cca 2 i pol tjedna, može se čitati i brže, ali ne preporučujem, jer je puno likova, zbivanja i detalja koje treba povezati, šteta je sve to progutati. Pravi užitak za čitanje, jedino je knjiga malo preteška za držanje u rukama
Tko je volio čitati Ljudmilu Ulicku ili Vasilija Grossmana, preporučujem i "Brilku", uz napomenu da mi je Ulicka ipak nijansu bolja i draža (možda jer sam već navikla na njezine stilske finese).
Ankica Tomić: Bez obraza
Iako ima svojih mana, ovo mi je možda najbolji od svih dosad objavljenih romana Ankice Tomić. Za razliku od nekih ranijih njezinih djela, koja su se doimala nespretno u formi i opsegu romana, ovdje se radnja vrlo spretno prebacuje u različita vremena, mjesta radnje i atmosfere, polako se gradi priča o Anuški kojoj je život od rođenja obilježen velikim madežom posred lica i koji je utjecao ne samo na njezinu sudbinu, već i na generacije potomaka nakon nje, koji se okupljaju u obiteljskoj kući nakon njezine smrti i (ne) pokušavaju raščistiti godine i godine sakrivenog, neizgovorenog, prešućenog. Podnaslov "roman u bojama" nije bez razloga, svako poglavlje ima svoju boju, i možda će se nekom to činiti pretjeranim, ali meni je bila odlična nadopuna atmosfere.
Ivica Ivanišević: Prošlo savršeno vrijeme
Tja... očekivala sam više, ali zapravo bez razloga, jer s Ivicom Ivaniševićem imam više negativnih nego pozitivnih čitalačkih iskustavasvejedno, ovo nije skroz loša knjiga, iako se osjeća da kod Ivaniševića nema ni duhovitosti jednog Ante Tomića ni britkosti Borisa Dežulovića (kad već spominjem splitske kolumniste slične generacije). Ima poglavlja koja su mi bila skroz promašena, ali ima i onih koja gađaju "u sridu". Tako da je neću proglasiti za promašaj - ako vam dođe pod ruku, vrijedi makar prolistati (bolji tekstovi su pred kraj knjige, početna poglavlja su lošija).
I mene je povukla preporuka za Sezonu uragana, isto sam je pročitala u dahu al sam bome nakon što sam je pročitala duboko udahnula i sad mi treba vremena prije nečeg novog.
Ja sam zadnje pročitala jednu dosta staru: Chimamanda Ngozi Adichie Polovica žutog sunca. Dugo mi stoji na polici, ali sam nekako oklijevala, iako autoricu obožavam i čitala sam sva druga njena djela, ali za ovu sam znala da je malo teža tema pa sam stalno odgađala.
Ali nakon Uragana sam snažnija
Stvarno divan roman, od prve stranice sam bila zakačena, svi likovi su mi se odmah zavukli pod kožu. Ustvari šteta što Chimamanda ne piše više
Čitala sam i ovdje preporučene Kukum i Vladimira i jako su mi dobre, pogotovo Vladimir, koja me baš nekako iznenadila, na trenutke sam se naglas smijala i komentirala
Najavljen je Chimamandin novi roman za ožujak
Problešena je dobitnica Nobelove nagrade za književnost
Nisam čitala Vegetarijanku, ali čini mi se da se tu spominjala
Čitam novog Gladwella Osveta točke preokreta (na engleskom, nije još prevedeno) i mogu vam reći da je jednako zarazan kao i u izvornoj knjizi. Krenula sam ga čitati istovremeno s jednom drugom knjigom, koja je također dobra, s idejom da Gladwella čitam po danu, a tu drugu knjigu u krevetu, ali, kad dođe vrijeme da prijeđem s Gladwella na drugu, uvijek je teško, stvarno se ne ispušta iz ruku. Možda se nekim čitateljima neće svidjeti što je ovdje malo kritičniji i mogla bih reći ogorčen, ali meni ne smeta. Kao da je u prvoj knjizi sve promatrao sa strane, neutralno, a ovdje progovara o temama koje su mu bliže srcu.
Angie, očale![]()
Hvala, Angie, ova će mi bit idealna za audiokonzumaciju, iako je samo 8 h, ode u 2 dana. Gladwell uglavnom sam čita svoje knjige i meni ima iritantan i spor glas, ali vidjet ću. Ima fantastičnih naratora - Stephen Fry kad čita svoje to je umjetnost.
Odslusala Gladwella, odlicna mi je i povlacim sve da mi je iritantan ko narator. Nisam znala da je on vlasnik produkcijske kuce Pushkin Industries u cijem otkrilju je vecina podcasta koje slusam (Wiser than Me, A Slight Change of Plans, Failing Better). Sad krecem na njegov Podcast Revisionist History koji sadrzava dijelove knjige i malo ih siri (kritika americkog skolstva). Hvala, Angie!
Yomi Adegoke - Lista
Ola je mlada engleska novinarka, feministička influencerica, u vezi je s Michaelom, voditeljem podcasta i influencerom. Zajedno su it black par britanske scene. No, mjesec dana prije njihova vjenčanja, Michaelovo ime nađe se na na anonimnoj listi zlostavljača u medijima koja kruži bespućima weba. On tvrdi da je nevin. Ola je na sto muka, komu vjerovati? Žrtvama kojima i sama u svom poslu daje glas ili čovjeku kojeg voli? Iako su neki postupci i motivacija likova prilično nategnuti, roman je uhvatio trenutak u vremenu. Bio mi je zanimljiv opis života djece crnih britanskih useljenika iz Afrike, potpuno uronjenih u moderni svijet kojeg njihovi roditelji ne razumiju. Ok za provest koje poslijepodne, ipak ništa posebno. Predviđam netflix adaptaciju.
Despentes - Dragi seronjo
Poznanici iz djetinjstva, slavna glumica i polupoznati romanopisac, danas pedesetogodišnjaci, dopisuju se. Usred te izmjene mailova (?), autorica tu i tamo ubaci blog objavu mlade aktivistice koju je pisac opsjedao na radnom mjestu prije nekoliko godina, zbog čega je ona bila ta koja je izgubila posao. Teme su me too, ovisnosti, psihoterapija, starenje... Despentes mi je neuvjerljiva i pretenciozna. Ona je i pisac i glumica i aktivistica, ni u jednom trenu ja nisam čula uvjerljive likove nego samo nju. Teme koje su mi inače zanimljive ovdje su naporne.
Posljednje uređivanje od chesil : 17.10.2024. at 22:58
Fredrik Backman - Čovjek zvan Ove
Uzela u ruke samo zato što sam htjela pogledati filmsku adaptaciju na Netflixu, a volim prvo pročitati predložak. Nisam uspjela dalje od prve trećine, nije mi bilo ni smiješno, ni zanimljivo. Film tek trebam pogledati.
Fernanda Melchor - Sezona uragana
Užasna, užasna tema, fantastično napisana, odlično prevedena. Zločin u malom meksičkom selu iz perspektive nekoliko likova. Seksualni zločini, siromaštvo bez izlaza, homofobija, a pogotovo autohomofobija. Mučno do bola. Autoričina rečenica se ponekad proteže na 2 cijele stranice, ali toliko je stil protočan, jezik čist, nimalo ne smeta. Postoji i meksička serija u stilu trilera na Netflixu, ali nisam sigurna želim li ovu priču vizualizirati.
Ja sam nedavno čitala Backmanovu My grandmother sends her regards and apologies, bila mi je onako, ok relax knjiga za preletit, ali ustvari preslatkasta. Vidim da je ekipa na booktoku oduševljena Backmanom, ali ja nisam poželjela čitat više išta njegovo.
Isto sam pročitala sad i Percival Everret Drveće, i ne znam šta bih mislila. To je kao triler, koji se događa na jugu SADa, u kojem se počnu događat čudna ubojstva povezana sa slučajevima linčevanja afroamerikanaca u 20. stoljeću. Stil je jako jednostavan, likovi klišei (bijeli rasisti su obavezno izrazito glupi, zatucani, debeli i odvratni), prožvakane fore iz detektivskih serija 90ih, a goodreads komentari kažu da je to satira, koju, očito, nisam skužila.
Najviše mi se svidjela ovaj mjesec Delphine de Vigan Prema istinitoj priči - isto ustvari malo hororičan triler, ali stilski puno zanimljivija i meni bliža
Još je bolji originalni švedski film "Čovjek zvan Ove". Gledala sam ga na HBO cini mi se.
Volim čitati Backmana.
Nekako ga drugacije doživljavam nego sto pisete na temi.
Hernan Diaz - U daljini
Koji tajming, čitati ovaj roman uoči američkih izbora, prikladnije ne može. Mladi Šveđanin u potrazi za boljim životom emigrira u Ameriku dok SAD još nisu ni postojale. Sve ode u krivo odmah u startu i mi pratimo čovjeka koji luta po kontinentu, uglavnom pustinjama i prerijama, preživljava u nemogućim klimatskim uvjetima, svo vrijeme izbjegavajući ljude, a za to ima jako dobar razlog. 2-3 osobe ipak su mu obilježile život, naučivši ga vještinama koje mnogima spašavaju život.
Potraga za zlatom (američkim snom), gramzivost, vjerski fanatizam, manipuliranje masom, nasilje, a u pozadini neki pojedinci koji pokušavaju znanstveno odgonetnuti svijet, iskreno poštivati prirodu i druge ljude, a ne zato što im to Biblija kaže. Priča potpuno obuzima, prijevod odličan.
Posljednje uređivanje od chesil : 06.11.2024. at 12:07
Posebno mi se svidio opis junaka koji izbjegava ljude
Upravo sam počeo čitati, ili bolje rečeno ponovno čitati, Sliku Doriana Graya.
A propos ljubavi prema snijegu i ledu, gleda li itko od vas na nekoj od drustv mreza Ceciliu from Svalbard?
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.11.2024. at 00:14
Snjezna idila, ofc da ima i pas...
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.11.2024. at 10:43
ja sam se oduševila kada sam naišla prošle godine na taj profil, privukle su me stalne pojave aurore borealis; sada više ne pratim jer se ponavlja
život na dalekom sjeveru (uz povremene odlaske u vilu u sunčanom Portugalu)
ali iz objava sam zaključila da je život na tom otoku za osobenjake, i bogate
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 19.11.2024. at 11:02
David Mitchell - Avenija utopije
O moj Mitchellu, što je ovo bilo?
Prije par godina (ajme, to je bilo 2108., a ne prije par godina) sam bila u Booksi kad je u Zagrebu gostovao Mitchell. Super je bilo, zanimljiv je sugovornik, i tad je, ako me sjećanje ne vara, pričao o nekom romanu inspiriranom glazbom.
I evo ga, to je valjda to, Avenija utopije. Ime romana, i ime benda iz Londona s kraja 60.-ih. Priča iz 4 različite perspektive, tj. priča o 4 člana benda. Roman prepun stvarnih glazbenika i općenito umjetnika iz tog doba. Od Davida Bowieja do Leonarda Cohena.
Pretpostavljam da je istraživanje za roman bilo opsežno, ali rezultat je razočaravajući. Jer ovo prije izgleda kao logoreični scenarij za netflix seriju. Za koju nisam sigurna da bi dobila drugu sezonu.
Naravno, u Mitchellovom stilu, ima tisuću referenci na njegove prijašnje romane. A najluđe od svega, pred kraj romana dolaze i horolozi, totalni sf nakalemljen na nešto što je dotad bilo sve osim sf.
Prijevod mi nikako nije pasao. Staromodni, ali ne znam, možda se tako govorilo, što ja znam, u Zagrebu 60.-ih? Još i više me živcirala odluka da se imena pjesama prevode. I tu ne mislim na fiktivne pjesme Avenije utopije, nego stvarne pjesme s top-lista tog razdoblja. Ah. Uglavnom, kad bih pisala jezikom gen Z, rekla bih da je roman pomalo lame, a prijevod cringe
Hernan Diaz - Dogovor
Diazov drugi roman sam potražila u knjižnici nakon što sam pročitala "U daljini", djelo koje će vrlo vjerojatno sjesti na sam vrh moje liste za ovu godinu.
Prvo, zanimljiv je prijevod, jer u originalu se zove "Trust". Nisam dovoljno stručna u engleskom, a bome ni u centralnoj temi romana, da bih shvatila tu prevoditeljsku odluku. Tema su financije, točnije burzovno mešeteranje, tj.novac koji se, kako bi se moglo iščitati u romanu, sam oplođuje.
Vrijeme radnje počinje još krajem 19. stoljeća, mjesto je New York. Benjamin Rask bogatstvo svojih predaka, koji su zaradili na duhanu, pretvara u gigantsko carstvo nevidljive imovine. Sam Rask je asket i ne zanima ga pokazivanje bogatstva, ali se povinuje očekivanjima, pa i onima da se oženi. Izabire mladu i vrlo pametnu ženu iz "old money" intelektualne obitelji. Helen Rask je veliki ljubitelj umjetnosti i suprugov novac koristi za obilato mecenstvo i financiranje kulture. No, kad oboli od neodređene mentalne bolesti, odlaze u švicarski sanatorij i tamo je ona izložena eksperimentalnom liječenju, preteči elektrošokova.
Ovako roman "Dogovor" počinje". No, u drugom poglavlju Diaz nam sprema iznenađenje - odjednom čitamo autobiografiju Andrewa Bevela, financijaša iz New Yorka, i zapravo shvaćamo da je prvi dio romana fikcija o njegovom životu koju je javnost u obliku romana mogla čitati nakon smrti njegove žene. I sad on želi tu percepciju ispraviti.
U trećem dijelu pak sve gledamo iz perspektive mlade daktilografkinje talijanskog porijekla koja Bevelu pomaže pisati autobiografiju. Četvrti dio je poprilično iznenađenje i baca potpuno drugo svjetlo na sve što ste pročitali na prethodnim stranicama.
"Dogovor" nije premašio "U daljini", ali Diaz mi je baš otkriće, pa preporučujem oba djela.
Cure, što je s popisima najboljih knjiga za proteklu godinu? Čitam uglavnom samo po vašim preporukama
Sretna vam još jedna čitateljska godina
Iz protekle godine, brojim 86 pročitanih knjiga, a top 10 (poredane kronološki, redom čitanja) bile bi:
1. Lidija Deduš: ja se zovem lidija deduš
2. Alena Mornštajnova: Studeni
3. Robert Perišić: Brod za Issu
4. Ljudmila Ulicka: Kuga
5. Jurica Pavičić: Žigice
6. Karel Čapek: Pripovijetke iz jednog i drugog džepa
7. Jenny Erpenbeck: Kairos
8. Nino Haratischwili: Osmi život (za Brilku)
9. Kapka Kassabova: Prema jezeru - Balkansko putovanje u sjeni rata i mira
10. Olga Tokarczuk: Empuzij
Sretna nova svima!
Uvijek se veselim ovim našim rekapitulacijama, premda mi se čini da sve brže dolaze.
U odnosu na Juranu i Tanju, moja je čitateljska 2024. bila skromna, tek 48 pročitanih, no nije sve u brojkama.
Doista sam pročitala puno divnih knjiga i, kao i obično, teško mi je odabrati tek nekolicinu.
Ipak, evo mog izbora (također redoslijedom čitanja):
1. Igor Beleš: Listanje kupusa
2. Damir Karakaš: Potop
3. Lidija Deduš: ja se zovem lidija deduš
4. Auguste de Villiers de l'Isle-Adam: Uzvanik posljednjih svečanosti
5. Tea Tulić: Strvinari starog svijeta
6. Benjamín Labatut: Kada više ne razumijemo svijet / Manijak
7. Alena Mornštajnová: Studeni
8. Delphine de Vigan: Prema istinitoj priči
9. Jurica Pavičić: Žigice
10. Tove Ditlevsen: Kopenhaška trilogija (Djetinjstvo, Mladost, Ovisnost)
Moram još jednom napomenuti (čini mi se da sam to već pisala) da mi je Labatut apsolutno otkriće godine!
I dodajem još tri odlične knjige koje bi bilo šteta ne spomenuti:
Ankica Tomić: Bez obraza
Marina Vujčić: Sigurna kuća
Milica Vučković: Smrtni ishod atletskih povreda
I, pliiiz, pišite ovdje, pomno vas pratim!
Evo i mog osvrta na čitalačku 2024., koju sam završila s 55 pročitanih knjiga, što je za mene povećanje od skoro 100%. A znam i zašto: prestala sam toliko gledati serije
Svakako, bilo je puno baš odličnih, puno preporuka odavde, nešto do ljudi "iz stvarnog života" i nešto booktok. Isto pišem redom kojim sam ih čitala, teško bi ih bilo poredati, svaka je donijela nešto svoje
Ruth Ozeki - Book of form and emptiness
Johan Harstad - Max, Mischa i ofenziva Tet
Naomi Klein - Doppelganger
Edouard Louis - Peobrazba: metoda
Douglas Stuart - Mladi Mungo
Chimamanda Ngozi Adichie - Polovica žutog sunca
Delphine de Vigan - Prema istinitoj priči
David Nicholls - You are here
Benjamin Labatut - Manijak
Jonathan Franzen - Raskrižja
Miranda July - All fours
I honorary mention, knjiga koju sam tehnički završila u 2025. (jučer)
Barbara Kingsolver - Demon Copperhead
Obožavam vaše popise.
Smjernica ste mi cijelu godinu , ali popisi su vrh vrhova.
Hvala Vam!
Jedva sam pročitala, odnosno završila 10 knjiga.
Uf, ja sam ove godine baš malo čitala, pa ću istaknuti samo dvije knjige, ali su mi stvarno bile top.
Već sam se pitala jel moguće da je nitko neće spomenuti, ali onda ju je Tang stavila na popis - dakle "Max, Mischa i ofenziva Tet", Johan Harstad, apsolutni vrhunac. Druga je Vladimir, Julia May Jonas.
valjda će ove godine biti više vremena za čitanje![]()
Definitivno se slažem, mislim da je 40 donja granica za čitanje tih knjiga
Ja sam upravo prije sat vremena završila The safekeep od Yael van der Vouden, i sad ne znam šta ću sa sobom. Prekrasan roman, a kako sam ja ušla u njega ne znajući ništa o tome što me čeka (osim puno pozitivnih kritika i da je bio na shortlistu za Booker nagradu) tako neću ni vama ništa pisat. Jako lijepo napisan, od prve rečenice me uvuklo
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...l_home_kultura
Ovaj članak je zaključan, ali sigurno je netko čitao ‘O dječacima i muškarcima‘ da nam ispriča o čemu se radi
Što im je s mozgom i zašto odgoditi?
Posljednje uređivanje od Jurana : 04.02.2025. at 09:13
Evo me
Ne znam o čemu je sve riječ u članku jer ga ni ja nisam uspjela otvoriti, ali knjigu sam čitala nedavno. Dobra je, ali nije baš tako revolucionarna kao što se čini. Konkretno, tu ideju o kasnijem polasku u školu za dječake našla sam još davno u knjizi "Odgoj dječaka" Stevea Biddulpha, a vjerojatno ni on nije jedini.
Reeves nije liječnik ni biolog, on cijeloj tematici pristupa iz ekonomsko-statističke perspektive. Cijeli prvi dio knjige je iznošenje statističkih podataka kako se muškarci danas teže snalaze na tržištu rada i češće prekidaju studij. Iz žensko-balkanske perspektive, te žalopojke se doimaju prilično trivijalnoNa sreću, Reeves piše vrlo pomirljivim tonom, piše ovu knjigu i kao angažirani roditelj trojice sinova, i - ono što je bitno naglasiti - nikako ne zagovara povratak tradicionalizmu.
O biološkoj podlozi različitosti muškog i ženskog mozga ne govori mnogo - osim onog što je već odavno opisano (razlike u utjecaju spolnih hormona u prenatalnom razvoju mozga). U hrvatskom izdanju tu se na ključnom mjestu podvukla i prilično gruba pogreška zamjene kromosoma X i Y - ne znam je li tako i u originalu, ili je samo riječ o tipfeleru.
Osim kasnijeg polaska u školu za dječake, Reeves zagovara i jače poticanje dječaka na tzv. HEAL zanimanja (suprotno od STEM - ovo bi bila zanimanja u području zdravstva, obrazovanja, administracije i pismenosti - onog što se dosad tipično smatralo "ženskim" zanimanjima), za koja smatra da će u budućnosti biti sve traženija, a gdje bi se muškarci itekako mogli iskazati. I opet - teoretski je vjerojatno u pravu (npr. o povoljnom utjecaju muških učitelja itd.), ali iz hrvatske perspektive, gdje u nastavnike ne želi nitko, ni djevojke, a kamoli dečki, ta ideja zvuči kao smiješna utopija.
Mogu pročitati, kopiram vam u nekoliko komada jer je jako dugačko.
Poznati sociolog za čijom knjigom svi lude: ‘Obavezno odgodite polazak dječaka u školu, pogledajte samo njihov mozak‘
Budućnost za muškarce ne izgleda optimistično, tvrdi Richard V. Reeves koji je napisao hit knjigu ‘O dječacima i muškarcima‘
Dječaci u školi uče lošije negoli djevojčice, rjeđe odlaze na fakultet, muškarce pogađaju i promjene na tržištu rada, jer se smanjuje potreba za tradicionalno muškim zanimanjima, a i u mnoga do jučer "tradicionalno muška zanimanja" sad su ušle i žene. Drugačija je i percepcija muškaraca u obitelji, uloga očeva, "izgubili su mjesto zato što se njihova tradicionalna uloga hranitelja obitelji promijenila", sve to u knjizi "O dječacima i muškarcima" analizira Richard V. Reeves. Knjiga, u nas nedavno objavljena u izdanju OceanMora, 2023. je proglašena knjigom godine u The Economistu i Observeru.
Neki su ga, kaže Reeves, pokušali odgovoriti od nauma da je napiše, jer je "u trenutačnoj političkoj klimi isticati probleme dječaka i muškaraca nepopularno".
Stvari će se, ističe, teško i sporo mijenjati jer i među liberalima i među konzervativcima tvrda su mišljenja, duboki "ideološki rovovi". Kako pojednostavljeno kaže, ljevica govori muškarcima "Budi više nalik na svoju sestru", a desnica "Budi više nalik na svojeg oca."
Muški problemi, ističe, nisu posljedica psihičkog sloma muškaraca, nego dubokih strukturnih problema u društvu, makar se na to rijetko tako gleda.
Liberali, navodi, odbijaju prihvatiti da se bitne i velike rodne neravnopravnosti mogu naći i s jedne i s druge strane, muške probleme proglašavaju simptomom toksične muškosti.
Ponovila sam sve Novakove i uživala iznova u njima, usudila bi se reći da su mi prve dvije puno bolje.
Alena Mornštajnová: Studeni
Jonathan Franzen - Raskrižja
Delphine de Vigan - Prema istinitoj priči
Jurana, svaka cast toliko knjiga, serija i filmova ideees tiruriruuuu
Fakat puno stignes!
Najmlađe dijete ima 14 i pol godina, a živim 7 minuta od posla![]()
Hvala svima na rekapitulaciji čitalačke godine, i ja se baš veselim vašim popisima!
80 knjiga i više za mene je nedostižan cilj, iznimno sam zadovoljno sa svojih 40-ak pročitanih.
Moj favorit ove godine je "U daljini" Hernana Diaza.
Istaknula bih još:
Eliza Clark "Komad malog"
Delphine de Vigan "Ništa se ne opire noći"
Fernanda Melchor "Sezona uragana"
Za novu Vigan koju skoro sve imate na listama nisam ni čula, pa se veselim naći je u knjižnici.
Posljednje uređivanje od chesil : 03.01.2025. at 21:13
Forka, ti, tangerina i Kosjenka!
Posljednje uređivanje od chesil : 03.01.2025. at 22:18