A. Huxley Brave New World. Za mene revisited, jer sam ga citala u doba faksa. Preodbro nesto, dobro je pogodio da cemo na kraju bit ubijeni u pojam alatima trivijalnosti i udobnosti, a da ce rezimi ala 1984 bit manje relevantni.
 |
|||
|
|
|||
A. Huxley Brave New World. Za mene revisited, jer sam ga citala u doba faksa. Preodbro nesto, dobro je pogodio da cemo na kraju bit ubijeni u pojam alatima trivijalnosti i udobnosti, a da ce rezimi ala 1984 bit manje relevantni.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.11.2021. at 22:04
Da, to je klasik, hvala na podsjećanju. Prije par godina nagonila sam mlađeg sina da pročita Otok, a meni je iz srednje škole u sjajnoj uspomeni ostala knjiga Vrijeme mora jednom stati. Baš bih mogla potražiti original.ina33 prvotno napisa
Joj, da, kakva je ta knjiga? Htjela sam pročitati odn. poslušati onog Rusa koji je navodno inspirirao i Huxleyja i Orwella (roman "We"), ali su kritike za naratora bile toliko loše (da monotono čita) i sample je isto bio takav da sam odustala. Sad sam u fazi distopijskih romana, pa bi mi dobro došao neki break, neka utopija, da se ukaže svjetlo. Nakon čitanja tj. slušanja tih distopija sam pročitala sve na wikipediji o tim romanima, ovo mi je predobro i zapravo se slažem s tim:
What Orwell feared were those who would ban books. What Huxley feared was that there would be no reason to ban a book, for there would be no one who wanted to read one. Orwell feared those who would deprive us of information. Huxley feared those who would give us so much that we would be reduced to passivity and egoism. Orwell feared that the truth would be concealed from us. Huxley feared the truth would be drowned in a sea of irrelevance. Orwell feared we would become a captive culture. Huxley feared we would become a trivial culture, preoccupied with some equivalent of the feelies, the orgy porgy, and the centrifugal bumblepuppy. As Huxley remarked in Brave New World Revisited, the civil libertarians and rationalists who are ever on the alert to oppose tyranny "failed to take into account man's almost infinite appetite for distractions."
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.11.2021. at 17:38
Jevgenij Zamjatin, "Mi"? Postoji i prijevod na hrvatskimoj sin ga je čitao prošle godine za izbornu lektiru. Probala sam i ja, ali sam dosta brzo odustala, ne zato što bi knjiga bila loša, nego što stvarno ne volim distopije.
I da se iskupim jer ne pišem na temu, mogu malo i o knjigama
Prvo bih se zahvalila na nebrojenim izvrsnim preporukama koje sam ovdje pronašla. Knjige su moj melem i moja snaga, a nove naslove sam često dobivala od vas.
David Mitchell, Zeruya Shalev, Elena Ferrante ...mislim da sam ih sve otkrila preko vas. I "Evu spava" i "Bjegune" i "Vrata" i "Moju dotu" i puno, puno toga. Hvala!
Trenutno čitam dvije knjige. Jedna je "Prava krv" Francesce Melandri, o kojoj ste mislim već pisale. Čitam je po drugi put od ljeta jer se ne mogu nikako rastati od nje, cijedim zadnje stranice danima da mi dulje potraju. Reklamu na naslovnici "Ova je knjiga više od romana, To je san, put duše. " potpisujem od riječi do riječi. Preporučujem je svima kojima su ljudi i ljudska prava važni, svima koji traže i stavljaju čovjeka ispred nacionalnosti, vjere, boje kože ... Da se mene pita ova knjiga bi, iako podugačka, bila na popisu lektire u školama za onu djecu koja žele znati više.
Druga knjiga, koju sam sinoć pročitala u jednom dahu, nevelika je i nedugačka i našla se na mom noćnom ormariću zanimljivim spletom okolnosti i sinkroniciteta baš sada, dok pokušavam sudjelovati u dijalogu na Rodi. Možda ste je i spominjale, nisam sigurna. Autorica mi je bila nepoznata, ali ovih dana ću prvom prilikom do knjižnice posuditi sve njene knjige koje pronađem. Ovu knjigu sam već danas naručila online jer je želim imati uz sebe kao živi dokaz da je pisana riječ najmoćnije oruđe.
Autorica je Elif Shafak, knjiga se zove "Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela". I iako bi po naslovu možda išla i na temu o utjecaju pandemije na nas, željela sam ipak tu pisati o njoj jer je to više topli, divnim rečenicama napisani svojevrsni esej o svima nama danas nego self-help knjiga. Pritom je izuzetno pitak i lagan za čitanje, s puno storytellinga i "ficleka" o autoričinom životu i iskustvima, garniran sveprožimajućom empatijom, mudrošću, utjehom i nadom. Pritom govori i o teorijama zavjera, kolektivnom narcizmu, algoritmima koji prate naše preferencije i "hrane" nas novom količinom istog sadržaja ... Podnaslova (dijelova knjižice) ima pet: Razočaranost i zbunjenost ; Tjeskoba; Ljutnja; Apatija i Informacije, znanje, mudrost. Svaki je divan i doslovno bih mogla prepisati cijelu knjigu, ali evo nekoliko citata:
"Problem s grupnim razmišljanjem i mjehurićima društvenih mreža u tome je što agresivno hrane i šire ponavljanje. A ponavljanje nam, ma koliko poznato i utješno bilo, nikada neće predstavljati mentalni, emocionalni ili bihevioralni izazov. (...) Moramo nastojati postati intelektualni nomadi, nastaviti kretati se, nastaviti učiti, odolijevati zatvaranju u kulturni ili mentalni geto bilo koje vrste i provoditi više vremena ne u odabranim centrima, nego na marginama, jer one su mjesto s kojeg uvijek dolazi promjena."
"Sustavan osjećaj da nas nitko ne čuje, ne podržava i ne cijeni može nas učiniti bolno ogorčenima, a trajna ogorčenost vjerojatno će nas pretvoriti u nevoljke slušače. Ako i kad nevoljko slušamo, postat ćemo i slabi učenici. Sve ćemo manje biti u interakciji s teorijama i mišljenjima koja se ne slažu s našima. I doći će trenutak kad ćemo jednostavno prestati razgovarati s ljudima koji su drukčiji od nas."
"Ponekad najmanje pripadaš onamo gdje se genetički ili etnički naizgled najbolje uklapaš. Ponekad si najusamljeniji među ljudima koji su ti fizički slični i naizgled govore isti jezik."
"Iskreno govoreći, ako se s vremena na vrijeme ne uhvatite preplavljeni zabrinutošću i neodlučnošću, demoralizirani i iscrpljeni, ili čak bijesni kao ris, možda ne pratite doista što se događa - ovdje, ondje i svuda.(...) Ali priznati mračnu stranu osjećaja samo je mjesto odakle počinjemo. To ne smije biti mjesto na kojem završavamo."
" Kad je svijet očito iritantan, ne smijemo i nadalje potiskivati svoju ljutnju. Istodobno moramo izaći i povezati se s drugim ljudima i stati uz one koji pate; ne smijemo zaboraviti pogledati u sebe, kritički preispitati svoje pretpostavke i skrivene stereotipe, proširiti i smekšati svoja srca; i dok to činimo, moramo nastaviti dalje i nastaviti raditi kao drugi prije nas."
Tx, volim distopije.Jevgenij Zamjatin, "Mi"? Postoji i prijevod na hrvatski
Pitat ću ovdje jer ne znam gdje bih, a ovo mi je najdraža tema na forumu
Znam da Jurana piše na njoj i zna pretraživati po forumu, pa možda pročita... a možda i netko drugi zna odgovor (npr. Jelena, ona je spominjala taj post).
Dakle, Jelena je spominjala antologijski post o spašavanju afričkih slonova.
Voljela bih ga pročitati. Ako me netko može uputiti na njega, please.
Hvala!
Gledaj na potpomognutoj, forumasica bhany, pred cca 15 god. Nije nesto antologijski drugima izvan potpomognutePitat ću ovdje jer ne znam gdje bih, a ovo mi je najdraža tema na forumu
Znam da Jurana piše na njoj i zna pretraživati po forumu, pa možda pročita... a možda i netko drugi zna odgovor (npr. Jelena, ona je spominjala taj post).
Dakle, Jelena je spominjala antologijski post o spašavanju afričkih slonova.
Voljela bih ga pročitati. Ako me netko može uputiti na njega, please.
Hvala!
Sinoć sam pročitala Olive Kitteridge
potpuno sam očarana
A zamisli sreće, ima i Olive, iznovaSinoć sam pročitala Olive Kitteridge
potpuno sam očarana
znam, evo je na polici
danas počinjem
Pročitala Tihe godine, Alena Mornštajnova. Preporučujem, roman češke spisateljice koji govori o manjku komunikacije u obiteljima, ali i nama dosta poznatim povijesnim okolnostima u kojima se sve događa.
A sad me zainteresirala ova - Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu, navodno nema šanse da nam se ne svidi ako volimo Franzena
Jel čitao tko?
čim sam pročitala osvrt Tanje Tolić (jučer) stavila sam ju na popis za knjižnicuA sad me zainteresirala ova - Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu, navodno nema šanse da nam se ne svidi ako volimo Franzena
Jel čitao tko?
Bogme ovaj prikaz je stvarno pun pohvala, i mene je zainteresirao.Pročitala Tihe godine, Alena Mornštajnova. Preporučujem, roman češke spisateljice koji govori o manjku komunikacije u obiteljima, ali i nama dosta poznatim povijesnim okolnostima u kojima se sve događa.
A sad me zainteresirala ova - Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu, navodno nema šanse da nam se ne svidi ako volimo Franzena
Jel čitao tko?
U KGZ knjige zasad ima samo u jednoj knjižnici, i to onoj na Črnomercu. Malo ću pričekati
Meni je ova spisateljica najdraže čitalačko otkriće godine 2020, preporučujem i njezinu Hanu.
Čitala sam Tihe godine. da da i dopala mi se
Zavrsila sinoc David and Goliath i sad cu zavrsiti s Gladwellom, procitala sam tri knjige, ali bas mi je bio dobar
Ne citam inace publicistiku pa mi je bas bilo zabavno, zapravo su sve stvari o kojima prica logicne, ali ne razmisljam inace o tome
Najvise mi se urezalo iz Outliersa ona prica o avijaticarima koji zbog kulturnog naslijedja lose komuniciraju cak i suoceni sa smrcu, kao i ono zasto su azijati dobri u matematici. preporucujem.
Sad sam odlucila nastaviti s Venus in furs od Masocha i bas mi je dobra. Za razliku od de Sadea koji mi je uvijek bio malo smijesan, ovdje cak ima neke senzualnosti.
Dakle, Karakašev najnoviji roman, "Okretište", apsolutno je remek-djelos tim da su mi i raniji njegovi romani bili izvrsni, ali ovaj je... nešto nenadmašno!
U životu nisam pročitala tako uvjerljiv opis traume bez ijednog detalja o samom događaju.
Roman je kratak, pročita (proguta) se u dan-dva, a sad bih ga trebala još jednom pročitati, za slučaj da sam neku sliku, rečenicu ili detalj zaboravila.
O romanu se puno pisalo u najavama, znala sam o čemu je riječ i kako je napisan, ali svejedno sam ostala u šoku. Svakako preporuka!
Super, obozavam ga, vjerojatno cu je ici kupiti jer tko zna kad ce biti slobodna u knjiznici
Da, ja sam ga sasvim slučajno dobila u ruke, u knjižnicama je pod dugim rezervacijama. A sad, kad sam ga pročitala, mislim da bi ga bilo vrijedno imati doma.
I mene je oduševio. Trudila sam se polako upijati svaku riječ i odgađati kraj. Srećom, imam ga doma pa mu se mogu vraćati. Kad su moje cure tražile poklon ocu za rođendan, ja sam mudro :D i sebično predložila Okretište da ga imam uz sebe.Dakle, Karakašev najnoviji roman, "Okretište", apsolutno je remek-djelo
U životu nisam pročitala tako uvjerljiv opis traume bez ijednog detalja o samom događaju.
Roman je kratak, pročita (proguta) se u dan-dva, a sad bih ga trebala još jednom pročitati, za slučaj da sam neku sliku, rečenicu ili detalj zaboravila.
O romanu se puno pisalo u najavama, znala sam o čemu je riječ i kako je napisan, ali svejedno sam ostala u šoku. Svakako preporuka!
Od zadnje pročitanog bih izdvojila novi roman Javiera Cercasa, Terra Alto.
Nepravedno je nazvati ga samo kriminalistički romanom jer bi to možda nekoga moglo odvratiti od čitanja, iako osobno volim kriminalističke romane.
Ovo je puno više. Središnja tema jest potraga za ubojicom, ali ovaj roman je puno više. Njegovi likovi tragaju za istinom, pravom, pravdom, osvetom. I kako to kod Cercasa biva, ne mogu pobjeći od svoje nacionalne prošlosti.
Svaka preporuka.
Ovaj sam mjesec čitala više nego inače i nagradila sam se jako dobrim naslovima.
Nedavno sam prevoljela covid pa sam si dane bolesti i izolacije nastojala olakšati knjigama. Muž se sažalio pa mi je kupio knjige koje jako želim, a u KGZ nije bilo slobodnih primjeraka
Tako imam Godine, Zahvalnosti, Stolarevu kći, Terra Alto.
Eto, u svakom zlu...
Posljednje uređivanje od Anci : 20.11.2021. at 19:55
Anci hvala za preporuku za Cercasa, već sam ga doduše imala na jednom od brojnih čitalačkih popisa, sad si me podsjetila!Od zadnje pročitanog bih izdvojila novi roman Javiera Cercasa, Terra Alto.
Nepravedno je nazvati ga samo kriminalistički romanom jer bi to možda nekoga moglo odvratiti od čitanja, iako osobno volim kriminalističke romane.
Ovo je puno više. Središnja tema jest potraga za ubojicom, ali ovaj roman je puno više. Njegovi likovi tragaju za istinom, pravom, pravdom, osvetom. I kako to kod Cercasa biva, ne mogu pobjeći od svoje nacionalne prošlosti.
Svaka preporuka.
Ovaj sam mjesec čitala više nego inače i nagradila sam se jako dobrim naslovima.
Nedavno sam prevoljela covid pa sam si dane bolesti i izolacije nastojala olakšati knjigama. Muž se sažalio pa mi je kupio knjige koje jako želim, a u KGZ nije bilo slobodnih primjeraka
Tako imam Godine, Zahvalnosti, Stolarevu kći, Terra Alto.
Eto, u svakom zlu...
Ispravak, točan naziv romana je Terra Alta.
Čitam "Nemirni", mix autobiografske proze i fikcije Linn Ullmann (kći Ingmara Bergmana i Liv Ullmann, jedna od devetoro njegove djece).
Nisam još daleko odmakla, ali odmaram dušu u snovitim opisima ljetnih susreta oca i kćeri na otoku Fårö, na Bergmanovom imanju okruženom šumama, poljima makova i Baltičkim morem https://bergmangardarna.se/the-houses/. Maštam da sam u https://bergmangardarna.se/the-house...-writing-lodge i sve nestaje, sva vika, buka i mržnja današnjeg dana.
Inače, u Bergmanovom filmu Prizori iz bračnog života (1973) Writing Lodge je kulisa scene pomirenja između Johana i Marianne.
na temu Bergmanovih
meni je izvrsna njegova autobiografija "Moj život, Laterna magica"
sjajna knjiga
Hvala na preporuciMorat ću uzeti i tu, zanimljiv je on lik bio.
Za sve koji su spremni za čitalački izazov autora koji "vraća znanost u znanstvenu fantastiku" ova je zbirka i u nas napokon objavljena pod naslovom "Kako si došla na svijet i druge priče". Čitala sam ju na engleskom (dopustite i digresiju; inače se baš ne upuštam u engleska izdanja, ako i da, paralelno posudim i prijevod pa nadopunjujem - ali događalo se i obrnuto, u nekolicini slučaja mi je prijevod bio "čudan" pa sam uz domaće izdanje paralelno čitala izvornik), a sada ponovno i prijevod jer volim literaturu koja budi moždane vijuge, a i neka su mi značenja u izvorniku naprosto izmaknula zbog stručnog jezika. U ovom je izdanju 8 priča, svrstanih u spekulativnu fikciju. Neke su uspješnije, neke ne, ali krasi ih jedinstven Chiangov pristup kojemu je SF žanr ljuštura za propitivanje društvenih fenomena i filozofskih pitanja. Nisu mi sve podjednako dobre, ali zbirka je u cjelini svakako vrijedna pažnje.Ted Chiang, Story of your life
Naslovna priča zbirke hvaljenoga i nagrađivanoga SF kratkopričaša ujedno je predložak sjajnog filma Dolazak/Arrival kojeg potpisuje Denis Villeneuve (meni jedan od najdražih redatelja). Da nije filma vjerojatno ne bi nikada nabasala na Chianga, jer u nas je prevođen tek sporadično u Siriusu i drugim znanstveno-fantastičnim izdanjima. Prava je šteta što nije dobio priliku i za širu publiku, jer je riječ o odličnom autoru. U samoj priči još i više nego u ekranizaciji u središtu su determinizam, teza o postojanju samo jedne budućnosti i pitanje slobodne volje. O drugim pričama drugom prilikom.
Dugo nisam bila aktivna pa je je i dosta knjiga koje sam u međuvremenu pročitala, ali ću samo o onim izdanjima o kojima se pisalo manje ili nije uopće.
Annie Ernaux, Godine sam posudila jermi je na autoricu, kao moguću dobitnicu Nobela za književnost, pozornost skrenula prijateljica. Riječ je o, brojem stranica nevelikom romanu u kojega je sabijen gotovo čitav jedan život, kroz epizode iz života glavne protagonistice, žene rođene 1940. u Francuskoj, ali i ponekad samo taksativno navedene društvene mijene koje oplahuju njenu svakodnevicu. Koliko mi je ponekad ovaj roman bio dalek i nerazumljiv zbog referenci, toliko mi je u pojedinim dionicama bio mučno blizak, jer mnoga od pitanja koja otvara ne poznaju granice prostora i vremena. Stilski je knjiga vrlo iznimna i dojmljiva, te je definitivno među zanimljivijim izdanjima koje sam ove godine pročitala.
Roman Ann Patchett, Nizozemska kuća u ruke sam uzela zbog njegove popularnosti na Goodreadsu. Kao i u Godinama, radnja obuhvaća pozamašan dio života protagonista knjige, no ovdje su u fokusu odnosi jedne obitelji, poremećeni kada iz naoko sretne slike iščezne majka/supruga, a prazninu popuni nova žena. Knjiga se bavi kompleksnom dinamikom suočavanja s tim traumatičnim događajem, uvelike određenom introvertiranim očevim postupcima, te odnosima djece, brata i sestre koji se koprcaju u buri osjećaja. Kuća iz naslova je stvarna, poput lika njeni zidovi, stubišta i sobe su pokretači radnje, ali ona preuzima i mnoga simbolička značenja. Patchett piše lijepo i čita se s užitkom.
Čitala sam i japansku autoricu Sayaka Murata, Žena iz prodavaonice mješovite robe. Riječ je o kratkom, ali dojmljivom prikazu života žene (vjerojatno sa sociopatskim poremećajem) koja svoju svrhu pronađe radeći u trgovini. No to je samo podloga iz koje raste priča o društvenim i obiteljskim očekivanjima i ulogama, odnosno o ljudima koji se u taj složeni društveni mozaik ne mogu uklopiti. Zakoni su nepisani, ali su čvršći nego Mojsijevi i njihovu matricu je zapravo nemoguće razbiti. Knjiga je zabavna, ali za mene nije sve stalo na toj "dosjetka" razini, već je bila i poticajna.
Mračnu kći, Elene Ferrante sam čitala i meni je odlična. Motivi i teme su već poznati iz njezinih ranijih romana, ali ovdje su komprimirani u kraćoj formi, s manje likova, te smješteni u ljetnu dokolicu. A opet je u pitanju nova priča, novo preispitivanje uloge žene i majčinstva kao jednoga od najčvršćih društvenih tabua. Meni je svaka njena nova knjiga poput maloga unutrašnjeg potresa, štete nema, osim na zidovima od kojih su sazdani moji vlastiti stereotipi.
Hvala, anamar, za ovu knjigu jer bi mi inače sigurno prošla ispod radara, a odlična je! Brzo i lako se čita, ima zanimljivu priču, ali ispod priče je još puno toga o čemu vrijedi razmisliti - od društvenih, karijernih i obiteljskih očekivanja, do onog kako uopće opstati kao drugačiji. Svakako knjiga koja se pamti, nije od onih koje se pročitaju i zaborave.
Kad je već o Bergmanu riječ, on je napisao i roman s autobiografskim elementima, Rođeni u nedjelju, zanimljivo štivo, preporučujem za sve ljubitelje filma "Fanny i Alexander"
Hvala, tanja_b, tvoje preporuke se uvijek pomljivo čitajuKad je već o Bergmanu riječ, on je napisao i roman s autobiografskim elementima, Rođeni u nedjelju, zanimljivo štivo, preporučujem za sve ljubitelje filma "Fanny i Alexander"
Napokon da se i ja malo javim...
Uspjela sam uhvatiti Olive Kitteridge u knjižnici, a potom i Olive, iznova.
Obje su mi super, druga mi je čak možda i malo bolja..
Potom sam pročitala Lovca u žitu, moja kćerka ga je imala za lektiru pa sam je i ja pročitala..
Ne znam jesam li u pravu, no uopće se ne sjećam da smo mi to djelo čitali za lektiru u srednjoj školi...
Nakon Lovca, knjižničarka mi je preporučila Njemačku kuću, Anette Hess, zanimljiva, brzo se čita, no nije me oduševila..
Potom sam pročitala roman Delikatnost D. Foenkinosa, jako lijepa ljubavna priča, nipošto "ljubić", o ženi koja u prometnoj nesreći izgubi supruga te njenom životu nakon tog velikog gubitka. Neću u detalje da ne spoilam, meni je knjiga baš dobro legla, ima 220 stranica, brzo se čita, preporučam..
Sada čitam Namjerno zanemarivanje l. Andresson, no tek sam na početku pa nemam još formirano mišljenje...
Pusa svima i hvala na izvrsnim preporukama...
Ajme Jurana sad ću se požuriti pročitati, samo da se mogu vratiti na to tvoje zabijeljeno
Rezervirala sam "Mračnu kćer" u knjižnici, ima ih 15 rezervacija prije menetim tempom, dočekat ću knjigu možda na ljeto, pa slobodno mogu pročitati i zabijeljeni dio Juraninog posta jer ću ga do ljeta zaboraviti
Ovo s čitanjem i zaboravom do ljeta ću i ja potpisatiRezervirala sam "Mračnu kćer" u knjižnici, ima ih 15 rezervacija prije mene
Ima i u Novom Zagrebu i na Peščenici, manje se čeka
Smijem li na ovu temu staviti link na članak, a ne na knjigu? Čitam ga upravo. https://www.theguardian.com/society/...covid-pandemic
Valjda smijem... Mogao bi na filozofski kutak, ali prva tema je info, druga osjećaji, a ovaj članak mi je više za neko čitalačko-filozofsko-sociološko-you name it istraživanje i čitanje kasnije, pa evo ovdje... Par citata, koji mi se, nažalost, čine jako "u trenutku" (iako obožavam internet i sve dobro što nam je donio, vidim i drugu stranu).
“I think we have created tools that are ripping apart the social fabric,” said the venture capitalist and former Facebook executive Chamath Palihapitiya in 2017."
"In 2000, Wired magazine predicted that the internet would heal all of America’s divisions, and the world’s. “We are, as a nation, better educated, more tolerant, and more connected because of – not in spite of – the convergence of the Internet and public life. Partisanship, religion, geography, race, gender, and other traditional political divisions are giving way to a new standard – wiredness – as an organizing principle for political and social attitudes.” Few predictions have been more wrong. Turning the world wide web into a social network, with the rise of “social media” in the first decades of the 21st century, only further corroded social ties."
"Before the pandemic, there was a real world, and this fake one, real friendships and “friends”, political communities and “followers”, genuine political expression and “likes”. The risk, when interactions with other human beings are narrowed to these remote, glancing and often combative exchanges – simulations – is that, once the lockdowns are over, people will bring the culture of the virtual into the real, creating even angrier, more impatient, more superficial, more transactional, more commercial and less democratic societies."
Ti Guardianovi dugi članci su stvarno vrijedni vremena koje uzmu za čitanje, a dobra vijest za inuOvo s čitanjem i zaboravom do ljeta ću i ja potpisati
Ima i u Novom Zagrebu i na Peščenici, manje se čeka
Smijem li na ovu temu staviti link na članak, a ne na knjigu? Čitam ga upravo. https://www.theguardian.com/society/...covid-pandemic
Valjda smijem... Mogao bi na filozofski kutak, ali prva tema je info, druga osjećaji, a ovaj članak mi je više za neko čitalačko-filozofsko-sociološko-you name it istraživanje i čitanje kasnije, pa evo ovdje... Par citata, koji mi se, nažalost, čine jako "u trenutku" (iako obožavam internet i sve dobro što nam je donio, vidim i drugu stranu).
“I think we have created tools that are ripping apart the social fabric,” said the venture capitalist and former Facebook executive Chamath Palihapitiya in 2017."
"In 2000, Wired magazine predicted that the internet would heal all of America’s divisions, and the world’s. “We are, as a nation, better educated, more tolerant, and more connected because of – not in spite of – the convergence of the Internet and public life. Partisanship, religion, geography, race, gender, and other traditional political divisions are giving way to a new standard – wiredness – as an organizing principle for political and social attitudes.” Few predictions have been more wrong. Turning the world wide web into a social network, with the rise of “social media” in the first decades of the 21st century, only further corroded social ties."
"Before the pandemic, there was a real world, and this fake one, real friendships and “friends”, political communities and “followers”, genuine political expression and “likes”. The risk, when interactions with other human beings are narrowed to these remote, glancing and often combative exchanges – simulations – is that, once the lockdowns are over, people will bring the culture of the virtual into the real, creating even angrier, more impatient, more superficial, more transactional, more commercial and less democratic societies."
Sad sam isla provjeriti, Baudrillardova Simulakra je izasla prije ravno 40 godina. Wow.Ovo s čitanjem i zaboravom do ljeta ću i ja potpisati
Ima i u Novom Zagrebu i na Peščenici, manje se čeka
Smijem li na ovu temu staviti link na članak, a ne na knjigu? Čitam ga upravo. https://www.theguardian.com/society/...covid-pandemic
Valjda smijem... Mogao bi na filozofski kutak, ali prva tema je info, druga osjećaji, a ovaj članak mi je više za neko čitalačko-filozofsko-sociološko-you name it istraživanje i čitanje kasnije, pa evo ovdje... Par citata, koji mi se, nažalost, čine jako "u trenutku" (iako obožavam internet i sve dobro što nam je donio, vidim i drugu stranu).
“I think we have created tools that are ripping apart the social fabric,” said the venture capitalist and former Facebook executive Chamath Palihapitiya in 2017."
"In 2000, Wired magazine predicted that the internet would heal all of America’s divisions, and the world’s. “We are, as a nation, better educated, more tolerant, and more connected because of – not in spite of – the convergence of the Internet and public life. Partisanship, religion, geography, race, gender, and other traditional political divisions are giving way to a new standard – wiredness – as an organizing principle for political and social attitudes.” Few predictions have been more wrong. Turning the world wide web into a social network, with the rise of “social media” in the first decades of the 21st century, only further corroded social ties."
"Before the pandemic, there was a real world, and this fake one, real friendships and “friends”, political communities and “followers”, genuine political expression and “likes”. The risk, when interactions with other human beings are narrowed to these remote, glancing and often combative exchanges – simulations – is that, once the lockdowns are over, people will bring the culture of the virtual into the real, creating even angrier, more impatient, more superficial, more transactional, more commercial and less democratic societies."
A ljudi su mislili da pretjeruje.
Stavljeno na popis, hvala.
Nema gužve u knjžnici
A evo i najnovije akvizicije iz knjižnice https://www.novilist.hr/novosti/bill...razitom-hydra/.
Hydra mi je otkriće, još nisam čula tu teoriju...
Tu sam knjigu kupila na nedavnom Interliberu, "djetetu" za pod bor (a usput je i ja kanim pročitati
Super idejaTu sam knjigu kupila na nedavnom Interliberu, "djetetu" za pod bor (a usput je i ja kanim pročitati; hvala puno, kopiram je
Upravo dovršavam knjigu Miep Gies, Sjećanje na Anne Frank (SJEĆANJE NA ANNE FRANK - Disput).
Znala sam u što se upuštam, ali ipak nisam mislila da će me toliko pogoditi ta knjiga. Pisana tako jednostavnim stilom, autorica je nevjerojatno samozatajna.
Ovo djelo mi je potresnije od samog Dnevnika Anne Frank. Jedna od onih knjiga nakon kojih mi treba neko vrijeme da se vratim u stvarnost.
Uglavnom - izvrsna je, ali potrebno je određeno mentalno stanje da bi se moglo proći kroz zbivanja koja opisuje.
I mene poput Forke nije dugo bilo
Pa ću opet malo o naslovima uz koje sam stavila - viđeno.
Nije bilo lako čitati Annu Burns i njenu nagrađivanu knjigu Mljekar, roman o osjetljivim godinama odrastanja, životu u zajednici na rubu sukoba, u tradicionalnoj, hermetičnoj Sjevernoj Irskoj1970-tih, u kojoj se ipak osjete silnice promjene. Kažem nije bilolako, jer struja svijesti traži dubinsku koncentraciju. No, trud je bilo itekako isplativ, i to ne samo kao trening za um, već i zadovoljenje čitalačkih apetita. Jer ne nailazim baš često na romane koji se bave utjecajem politike na pojedinca, a da su u isto vrijeme napisane tako duhovito i originalno.
I Ivica Prtenjača je nagrađen (za najbolji neobjavljeni roman) za knjigu Sine, idemo kući koju sam čitala u Mjesecu hrvatske knjige. I inače redovito posežem za domaćim piscima, no manifestacija me ipak podsjetila i potaknula da posudim taj kratki, ali vrlo dojmljiv roman o dostojanstvenoj smrti, boli, ljubavi, obitelji. Spoznaja da naši voljeni odlaze je strašna, a Prtenjača priču o odlasku donosi pretapajući sadašnjost - sumorne dane u jednoj zagrebačkoj bolnici, s prošlošću - dalekim, ali važnim danima djetinjstva. Iako tema nije laka, ova se knjiga čita lako i s užitkom.
I dok je kod njega ishodište priče smrt koja neminovno stiže, kod Maggie O'Farrell u Hamnetu je to iznenadan odlazak voljene osobe. Riječ je meni dragom žanru povijesne fikcije, Hamnet iz naslova je Shakespeareov sin, no roman se više bavi bardovom suprugom, a manje slavnim dramaturgom. A ona je ustrajna i neovisna koliko to može biti žena njenoga vremena, vidarica, pomalo poput Gile (kostonoge) – slobodna duša čvrsta karaktera. O'Farrell je vješta pripovjedačica i brzo me je privukao njen prikaz života engleske provincije elizabetinskoga doba, ali i roditeljske ljubavi te suočavanja s najtežim gubitkom.
Posljednje uređivanje od anamar : 25.11.2021. at 21:13
Moram se dopuniti i ispraviti u vezi Mračne kćeri, ostala sam joj dužna.
Nekako je ispalo da Ferrante uvijek piše iste romane, a to ne može biti dalje od istine. Nisam napisala da je pravo čudo koliko je ovaj roman drugačiji od Dana zaborava koji je nabijen emocijama, intenzivan, izaziva vrtoglavicu od gustoće dok je Mračna kći light, suzdržana, svijetla (a ispod površine vrije).
I koliko je drugačiji ovaj roman od napuljske tetralogije jer je ovaj napisan po principu manje je više, a tetralogija je iscrpna i ide duboko (da ne napišem penetrirajuća
Zahvalna sam Profilu koji je promptno reagirao i objavio prijevod jer kad sam čula da je snimljen film, pomislila sam pa kud baš po onoj knjizi koju nismo čitali. Film izlazi na Netflixu na Staru godinu, veselim se.
ajme Jurana umiremM
I koliko je drugačiji ovaj roman od napuljske tetralogije jer je ovaj napisan po principu manje je više, a tetralogija je iscrpna i ide duboko (da ne napišem penetrirajuća
idem za vikend na put i nosim roman, baš se veselim čitanju, a od drugog tjedna, kome je teško čekati da bude slobodan u knijžnici, posuđujem
Ovo zbilja zanimljivo zvuči, razlog više za čitanje!Nisam napisala da je pravo čudo koliko je ovaj roman drugačiji od Dana zaborava koji je nabijen emocijama, intenzivan, izaziva vrtoglavicu od gustoće dok je Mračna kći light, suzdržana, svijetla (a ispod površine vrije).
I koliko je drugačiji ovaj roman od napuljske tetralogije jer je ovaj napisan po principu manje je više, a tetralogija je iscrpna i ide duboko (da ne napišem penetrirajuća
Jurana bas si sve lijepo analizirala, sa svim se slazem
Kako je topic zaživio, super.
Ja pročitala Proljeće Ali Smith, Zima mi je i dalje bolja.
Shvatila sam da su njeni romani ko pokušaji zapisivanja snova, događaji su začudni, nekad i wtf začudni, ali kad shvatiš što je pisac htio reći, sve postaje normalno u svojoj nenormalnosti.
Ona pred svako poglavlje u kojem se nešto počne događati ima poglavlje do dva struje svijesti, svojevrsnog komentara na politiku, društvene mreže, suvremene izazove. To me zbunilo u prvoj knjizi, a sad si samo kažem, izdrži, priča počinje iza tog, heh
Pročitala Mračnu kći i slažem se sa svim što je Jurana napisala, osim što je sad i meni Mračna kći najbolja, draža od Dana zaborava. Te "studije na temu" su i meni baš upale u oko, i dio u kojem napušta kćeri, koji je ispao plošan i neuvjerljiv, je možda samo naznaka nekog novog romana u kojem će se baviti tom temom, tabu temom majčinstva, koje Ferrante bez pardona načima i razbija...
Spoiler
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
