Moram se dopuniti i ispraviti u vezi Mračne kćeri, ostala sam joj dužna.

Nekako je ispalo da Ferrante uvijek piše iste romane, a to ne može biti dalje od istine. Nisam napisala da je pravo čudo koliko je ovaj roman drugačiji od Dana zaborava koji je nabijen emocijama, intenzivan, izaziva vrtoglavicu od gustoće dok je Mračna kći light, suzdržana, svijetla (a ispod površine vrije).

I koliko je drugačiji ovaj roman od napuljske tetralogije jer je ovaj napisan po principu manje je više, a tetralogija je iscrpna i ide duboko (da ne napišem penetrirajuća ).

Zahvalna sam Profilu koji je promptno reagirao i objavio prijevod jer kad sam čula da je snimljen film, pomislila sam pa kud baš po onoj knjizi koju nismo čitali. Film izlazi na Netflixu na Staru godinu, veselim se.