Ma nije tako strašan
 |
|||
|
|
|||
Ma nije tako strašan
Jurana, ja nisam pročitala knjigu, ali jesam pogledala trailer za film i već tu se kuži ovaj spoiler
A na temu "Hamneta". Nedavno sam ga kupila svojoj kćeri, a ja još čekam na red za pročitati. I neki dan vidim ovaj članak:https://lider.media/lider-plus/lider...lagdana-139850
Pa rekoh kćeri: Evo, i Bill Gates me poslušao
Pročitala Moju dotu Nore Verde. Izvrsna knjiga, baš sam uživala, iako mi dijalekt kojim je (većim dijelom) pisana nije blizak, pa sam se morala malo pomučiti. Ali na kraju sam uspjela razumjeti skoro sve riječi
Djetinjstvo, točnije ljeta na otoku, opisana su s puno topline i ljubavi prema baki, ali isto tako je uvjerljivo prikazala i kako se taj odnos mijenja odrastanjem. Početak knjige je prilično grub, isprva sam se pitala hoće li cijela knjiga biti takva, šokantna i mučna, ali nije bila. Zapravo, agresivni barba se kasnije kroz knjigu pojavljuje u epizodnoj ulozi, a glavna je baba. Uvijek kad čitam takve knjige (malo, sasvim malo me podsjetila na Tisju Kljaković i njezinu fenomenalnu knjigu "U malu je uša đava"), bude mi lijepo pročitati tu posvetu unuka svojim bakama i djedovima. Ja nisam bila takve sreće (moji su pomrli relativno rano i nisam stigla izgraditi odnos s njima), ali drago mi je da mi sin ima baku s kojom se ponekad razumije bolje nego sa mnom
Predivna knjiga, predivna! To mi je prvi susret s Norom Verde, sigurno neće biti i posljednji. Žena ima neku mrku, oporu toplinu u sebi i, iako izranjavana (i doslovno i figurativno) uspijeva s toliko puno ljubavi opisati svoj odnos s bakom da sam cijelo vrijeme imala osjećaj da sam s njima tamo. Vratila me je nebrojeno puta u moja dalmatinska ljeta i u moj odnos s bakom u toj zapravo nevelikoj knjižici. Svaka stranica mi je bila dragocjena.tanja_b prvotno napisa
Pročitala Moju dotu Nore Verde. Izvrsna knjiga, baš sam uživala, iako mi dijalekt kojim je (većim dijelom) pisana nije blizak, pa sam se morala malo pomučiti. Ali na kraju sam uspjela razumjeti skoro sve riječi
Djetinjstvo, točnije ljeta na otoku, opisana su s puno topline i ljubavi prema baki, ali isto tako je uvjerljivo prikazala i kako se taj odnos mijenja odrastanjem. Početak knjige je prilično grub, isprva sam se pitala hoće li cijela knjiga biti takva, šokantna i mučna, ali nije bila. Zapravo, agresivni barba se kasnije kroz knjigu pojavljuje u epizodnoj ulozi, a glavna je baba. Uvijek kad čitam takve knjige (malo, sasvim malo me podsjetila na Tisju Kljaković i njezinu fenomenalnu knjigu "U malu je uša đava"), bude mi lijepo pročitati tu posvetu unuka svojim bakama i djedovima. Ja nisam bila takve sreće (moji su pomrli relativno rano i nisam stigla izgraditi odnos s njima), ali drago mi je da mi sin ima baku s kojom se ponekad razumije bolje nego sa mnom
Prvi put u životu sam imala poriv naći mail autora i spisateljici reći "Hvala!". Zapravo sam i našla mail, ali mi je bilo bad poslati
Pa evo tu pišem "Hvala".
Tračerski ontopic-Nora Verde i Damir Karakaš su se javno porječkali zbog pokušaja mlađe (Norine) generacije da ga kensliraju (cancel culture stigao i u nas). Sve se vrti oko jako mlade pjesnikinje Marije Skočibušić i njene tvrdnje da joj je Karakaš rekao da prestane pisati.
Rado bih linkala, ali nemam što. Bio je to fejs rat, hah.
Ne kužim, tko je koga kenslirao? Verde Karakaša?
Što se tiče ovakvih i sličnih ratova pisaca, dobro se ponekad prisjetiti da odvojimo lik pisca od njegovog djela
Našla sam samo ovo:
http://aktivirajkarlovac.net/2021/10...stanem-pisati/
Da, Verde je javno stala u obranu Skočibušić. Bilo je to vrlo slično argumentima a la 'white man with power'. A onda se on naljutio jer su si valjda bili dobri, a i tvrdi da nije to baš tako rekao pjesnikinji.
Ja Verde više pamtim po sukobu s određenim članovima LGBTIQ zajednice (Mima Simić i još neke), koji su joj zamjerili što se skriva iza pseudonima i dugo je skrivala svoj pravi identitet, gostovala u emisiji sa zamućenim licem i prikrivenim glasom, što je nekima dosta teško palo, jer je to složeni kontekst izlaska iz ormara u javnom prostoru, mislim da su one smatrale da se ona malo šverca, a ona im je zamjerila što nisu imale više empatije i razumijevanja jer su one ipak zrelije, iskusnije, veterani, a ona je mlada i iz tradicionalne sredine i razumljivo je da nije bila spremna na taj korak.
Sori tanja
Sve okJa Verde više pamtim po sukobu s određenim članovima LGBTIQ zajednice (Mima Simić i još neke), koji su joj zamjerili što se skriva iza pseudonima i dugo je skrivala svoj pravi identitet, gostovala u emisiji sa zamućenim licem i prikrivenim glasom, što je nekima dosta teško palo, jer je to složeni kontekst izlaska iz ormara u javnom prostoru, mislim da su one smatrale da se ona malo šverca, a ona im je zamjerila što nisu imale više empatije i razumijevanja jer su one ipak zrelije, iskusnije, veterani, a ona je mlada i iz tradicionalne sredine i razumljivo je da nije bila spremna na taj korak.
Sori tanja
Knjiga je, sama po sebi, jako lijepo napisana. Baš zbog prethodnog znanja o autoričinoj orijentaciji očekivala sam više naglašavanja te njezine "drukčijosti", ali to je toliko diskretno i nenametljivo prikazano da se savršeno uklapa i u otočnu sredinu i u osjećaj djevojčice da se ne uklapa u nju, ali ipak voli ondje boraviti jer voli baku i njezino društvo. Cijeli taj prikaz djetinjstva mi je ostao vrlo iskren i psihološki jako uvjerljiv, jer tko se nije s 11-12 godina osjećao da "tu ne pripada", a s 14 godina da mu odrasli idu na živce i da radije želi biti sam?
Sukob s agresivnim barbom mene je pak podsjetio na još ranije djetinjstvo i obiteljskih ljetovanja kod starog mrgudnog rođaka na jednom sjevernojadranskom otoku. Ok, ja nisam dobivala batine, ali jesam jezikovu juhu, na koju nisam ostajala dužna
Kako ono bješe... pojedina knjiga svakom čitatelju govori nešto drugo, a radost prepoznavanja je poseban doživljaj čitanja
Joj, super ste se raspisale o Nori Verde i svim ostalim tračevima
Jurana, izvrstan osvrt!
I meni se jako svidjela Mračna kći. Ferrante genijalno piše i ne libi se tabu tema o majčinstvu. Na momente me jako podsjećala na Prijateljicu, ne samo po lokalitetu.
Sad čitam Oza, odnosno njegove razgovore sa Širi Hadad, Što čini jabuku. Neću još napisati dojmove jer sam na polovici, samo ću reći da je to nešto prekrasno. Svaki ljubitelj ovog pisca bi to trebao pročitati. Otkriva neke nepoznate stvari iz svojih romana, kako mu se (ne) sviđaju
Baš mi je žao da ga više nema
Macolm Gladwell - Izvan prosjeka
Hm. Ovo mi je druga Gladwellova knjiga i skužila sam gdje je moj problem s njim. Sve je nategnuto. Sjajno napisano, skoro ko triler, ali nategnuto.
On složi neku svoju teoriju u glavi, a onda uzima već odrađene sociološke i psihološke eksperimente kak' mu puhne, i voila. Mislim da ga znanstvenici s tih polja ne mogu smisliti, haha.
Uglavnom, super mi je zanimljivo čitati upravo o eksperimentima. A onda rolajzam na njegovo spajanje patchwork dekice.
U Izvan prosjeka istražuje što je potrebno za izvanredan uspjeh u nekom polju. To po njegovom nije samo talent.
Ono što je meni bilo najzanimljivije je etnička teorija avionskih nesreća, super zanimljiv i uzbudljiv pogled na odnos kapetana i prvog časnika kad dolaze iz kulture u kojem je šef nedodirljiv. I onda mu se bojiš i okolišaš izravno reći-hej, kapetane, to je brdo, a ne pista.
Druga zanimljivost mi je teorija o tome zašto su Azijci, a pogotovo azijska djeca, bolji od zapadnjaka u matematici. Zato što su njihove riječi za brojeve kraće. I treba im onda kraće da mozak poveže glas i misao. A i zato što uzgajaju rižu, a ne pšenicu. Ako ste sad wtf, eto, to vam je Gladwell, heh
Nije to samo Gladwellova teorija. Matematičar Keith Devlin u knjizi "Matematički gen" iznosi sličnu ideju. Kao i da su npr. francuske riječi za brojeve izuzetno komplicirane (a jesu
Općenito, istočni Azijci imaju još neke prirođene prednosti - npr. neurolog Oliver Sacks koji se dosta bavio procesiranjem glazbe u mozgu iznio je teoriju po kojoj su kod Kineza i Koreanaca češća djeca s apsolutnim sluhom jer je njihov jezik tonalni, tj. intonacija je jako bitna za razlikovanje značenja riječi. Pa onda oni imaju prednost i u savladavanju gudačkih instrumenata
Ah, zlatna doba Algoritmove biblioteke Facta koja je izdavala fenomenalne knjige tog tipa... ne mogu prežaliti što je više nema.
Ja volim Gladwella i sad ću ga braniti. Izvan prosjeka je (mislim) njegova prva knjiga koju sam pročitala. I slažem se s njegovom tezom da za uspjeh definitivno nije dovoljan samo talent. To sam zaključila prije sto godina, jer sam iz provincije, pa mi je doprlo iz repa u glavu da ti ne vrijedi puno ako se rodiš kao supertalent za violinu ili balet ili plivanje, ako se rodiš u Mrduši donjoj, gdje nema nikoga tko bi te tvoje talente razvio, tko bi te poučio, gdje bi imao uvjete za vježbanje i razvoj.
Što se tiče azijske djece i brojeva, nije točno da je rekao kako su njihove riječi kraće, nego su im nizovi brojeva složeni LOGIČNO i prema dekadskom sustavu. Baš sam se pitala dok sam to čitala (a ima par godina, možda se ne sjećam svih detalja) je li engleski jezik i njihov sustav naslijedio nazivlje za brojeve od nekog sustava koji je za bazu imao 12, a ne deset (npr. brojevi eleven, twelwe....pa onda dozen iliti tucet = 12, takve su im kutije za jaja). Znam da je mojim sinovima bilo teško usvojiti njemačko nazivlje za brojeve (npr. 234 se kaže zwei*hundert*vier*und*dreißig, tj. govorni slijed nije isti kao slijed brojevnog zapisa, vizualno). To nije ni bolje ni gore, jednostavno je drugačije. Gladwell kaže da mali Azijati imaju logičan slijed tj. 11 se kaže deset-jedan, 12= deset-dva, tako da odmah u glavi mogu slagati sliku...
Nije on jedini koji je to primijetio. Ellen Winner u knjizi Darovita djeca primjećuje istu stvar kad je u pitanju slikanje i pismenost. Ja znam (jer me silom prilika zanimalo) da je udio djece s disleksijom neusporedivo manji u tim zemljama koje koriste slikovna pisma nego u u Europi i Americi. Da ne odem previše offt. vratit ću se na okolnosti koje su potrebne da bi se postigao uspjeh: Gladwell u toj knjizi (i u ostalima, npr. zadnje sam pročitala The Bomber Mafia) govori koliko su OKOLNOSTI važne da bi neki čovjek ili tim ili projekt doživio uspjeh. To je točno i nitko me ne može uvjeriti da je nategnuto. Pogledaj samo slijed velikih izuma - tijekom tehnološkog razvoja često se dogodilo da su otprilike u isto vrijeme različiti ljudi došli do sličnih zaključaka i izuma: radio, termometar, žarulja samo su neki od njih. Ne da mi se sad proučavati, ali ima takvih primjera i iz drugih grana znanosti (Gregor Mendel u Europi i Luther Burbank u Americi). Dakle - kad su se okolnosti posložile na sličan način, različiti ljudi došli su na istu ideju neovisno jedan o drugom...
Što se tiče avionskih nesreća - tu je Gladwell isto u pravu. U svom poslu imala sam prilike komunicirati s ljudima s dalekog istoka i stvarno je tako. Kultura je drugačija. Ne možeš to preskočiti, a ako pokušaš, tvoji projekti osuđeni su na neuspjeh. To je STVARNO tako. Natrag na Gladwella- genijalno mi je rješenje kako su preskočili tu kulturološku razliku, koristeći engleski jezik u komunikaciji. Jednostavno i učinkovito, pravi inženjerski pristup. Sviđa mi se to, jer imam i vlastita iskustva da to zaista pomaže.
Inače, razumijem zašto se ne razumijemo. Gladwell
Možda nisam bila jasna, ali te teorije su mi se i svidjele jer nisu Gladwellove nego znanstvene. I onda on tako uzme brdo super zanimljivih teorija i napiše pitak i čitak mumbo jambo.
Peterlin, super osvrt, hvala. Puno si bolje od mene objasnila ovo o matematici i Azijatima (iako mene zanima kako, npr., Indijci broje, u mojim stereotipovima, oni su ipak naj u matematici
To su stvari koje i mene uistinu intrigiraju, samo nije to Gladwell izmislio ni istražio. On uzme tu teoriju i onda spoji Beatlese koji sviraju godinama u njemačkom striptiz-klubu (i zato dođu do tih famoznih 10 tisuća sati prakse, a ja se pitam gdje su i jesu li Stonesi isto prikupili tih 10 tisuća sati) pa tradiciju osvete u Apalačima pa malo strahopoštovanja u korejskim i kolumbijskim avionskim kabinama, itd., itd.
Sad si me potakla da malo guglam zašto me smeta to kako on slaže svoja djela, pa evo, možda ovo bolje objašnjava:
"The U.S. psychology professor Chris Chabris makes a controlled and eloquent argument for why many of Gladwell's most famous conclusions are doubtful, if not entirely spurious. He accuses The New Yorker writer of "telling just-so stories and cherry-picking science to back them up," and "presenting as proven laws what are just intriguing possibilities and musings about human behaviour."
Indijci broje kao i mi, odnosno mi brojimo kao i oni: https://hr.wikipedia.org/wiki/SanskrtPeterlin, super osvrt, hvala. Puno si bolje od mene objasnila ovo o matematici i Azijatima (iako mene zanima kako, npr., Indijci broje, u mojim stereotipovima, oni su ipak naj u matematici
To su stvari koje i mene uistinu intrigiraju, samo nije to Gladwell izmislio ni istražio. On uzme tu teoriju i onda spoji Beatlese koji sviraju godinama u njemačkom striptiz-klubu (i zato dođu do tih famoznih 10 tisuća sati prakse, a ja se pitam gdje su i jesu li Stonesi isto prikupili tih 10 tisuća sati) pa tradiciju osvete u Apalačima pa malo strahopoštovanja u korejskim i kolumbijskim avionskim kabinama, itd., itd.
Sad si me potakla da malo guglam zašto me smeta to kako on slaže svoja djela, pa evo, možda ovo bolje objašnjava:
"The U.S. psychology professor Chris Chabris makes a controlled and eloquent argument for why many of Gladwell's most famous conclusions are doubtful, if not entirely spurious. He accuses The New Yorker writer of "telling just-so stories and cherry-picking science to back them up," and "presenting as proven laws what are just intriguing possibilities and musings about human behaviour."
Koliko se sjećam, bez puno pretraživanja interneta, Arapi su ti koji su dodali nulu u ovaj sustav.
Što se tiče Gladwella, taj matematički dio on vjerojatno zna od oca, koji je bio profesor matematike. Nisam istraživala što je Malcolm Gladwell po struci, ali mislim da je novinar ili tako nešto društveno; nije mi poznato ima li kakvu tehničku naobrazbu. Ono što se meni sviđa u njegovim djelima upravo je ta matematička i tehnička komponenta. Za ostalo (psihologija, sociologija) ne znam, to je MENI u mrtvom kutu pa vjerujem da si u pravu kad kažeš da su neke stvari nategnute. On je u prvom redu pisac i bez brige, sigurno vodi računa o tome kojoj publici se obraća
Posljednje uređivanje od Peterlin : 02.12.2021. at 12:00
Genijalna prijateljica ima premijeru u hnk, jadranka đokic je lila, rezija marina pejnovic
Meni je gladwell bio bas dobar.
Ok nije on to sve izmislio ali nije to ni poanta, on sintetizira sve na popularan nacin, zato ga i citamo
U pravilu me nigdje ne zulja i ne nalazim mu previse logickih gresaka, za tu vrstu literature meni je i vise nego dobar
Mene zanima sve to o cemu pise i na dubljoj razini, ali budimo realni, uzet cu si strucan znanstveni tekst prije spavanja i zaspat cu za 10 min max
Ovo je fast food presjek, ali neka, treba i toga
Da spomenem i knjigu koju uopće ne preporučujem i koju slobodno zaobiđite.
Lidija Dimkovska, Kad smo napustili Karla Liebknechta
Čitala sam nedavno lošu kritiku te knjige, ali misllila sam da je to subjektivan dojam kritičara. Ali ovo se ne da čitati.
28 kratkih priča (neke su i vrlo kratke, neke su nešto duže) o ljudima koji su nekad živjeli na adresi Karla Liebknechta (mahom iz istočne Europe), a sad su se okupili u Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu - i to je sve što knjiga ima veze s Karlom Liebknechtom. Po toj logici, može netko napisati i knjigu "Kad smo napustili Savu" i okupiti u njoj likove iz Hrvatske i Slovenije koji su nekad živjeli u Savskoj ulici
Poveznice među likovima nema, priče su čudne, neke potpuno besmislene i pune pretjerivanja, sve skupa, nimalo me nije impresioniralo, i zaključila sam da imam dovoljno drugih knjiga koje mogu sad čitati
Citam 6. knjigu Moje borbe koja je najdeblja od svih i dijelom se cudim sebi kako sam se navukla i mislim se 'sad si ga stvarno pretjerao', al zapravo uzivam jer je to tako pitka literatura i bliska po raznim zivotnim fazama...jedan normalan zivot, meni blizi nego npr. feric u njegovim opisima, a oba su mi super.
Odslusala sam Czeslawa Milosza The Captive Mind, mislim da je u prijevodu Uznicki um. Mislim da je taj poljski pjesnik za to dobio svojedobno Nobela za knjizevnost. Opisuje svoj bijeg iz Poljske i sudbinu onih umjetnika koji su ostali. U puno recenica sam se sjetila i svog nacina razmisljanja u odrastanju, npr. komentari na Amerikance i njihov dozivljaj Holokausta, i opcenito stav prema Amerikancima. Sjetila sam se svakakvih maksima koje sam nekriticki primala u obrazovanju, u nasoj ful light verziji tog rezima. Zanimljivo (za starije generacije).
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.12.2021. at 13:01
Na Interliberu sam naletjela na interesantnu knjigu, koja nije prava književnost, ali nije ni priručnik, žanrovski je miks, po stilu pisanja blizu onome kako se pišu članci u "Hrvatskom planinaru", ali ipak zanimljivije, osobnije, informativnije.
Tatjana Šavorić, Moja planina
Žena je sama prehodala cijelu stazu Via Adriatica, i to u zimu (početkom 2020. - taman prije izbijanja epidemije i lockdowna). Knjiga je vjeran zapis njezinog puta, po dionicama i po danima. Nije pisana kao priručnik za planinare koji se spremaju na isti pothvat, više kao osobni doživljaj tog iskustva.
Pisanje planinarske literature je škakljiv zadatak - uvjerila sam se u to čitajući članke u gore spomenutom Hrvatskom planinaru - jer je teško biti stilski ujednačen. Koliko god voljela planinarenje, malo je tekstova na tu temu koji su mi bili baš stvarno dobri (ističem ovdje "Put" Nejca Zaplotnika i "Velebitski dnevnik" Sergeja Forenbachera). Međutim, ova knjiga je nešto drugo. Nema literarnih pretenzija. Nema čak ni želje da se svidi čitateljstvu niti da se autorica prikaže heroinom koja bez straha gazi 1100 km po kamenjaru. Baš suprotno, od početka odmah priznaje grešku koju je napravila prilikom noćenja, opisuje nemale fizičke i psihičke krize kroz koje je prolazila, ali istovremeno i neobuzdanu radost kad bi joj uspjelo ispuniti plan ili doživjeti nešto lijepo, veseli se pivu, a bogme zapali povremeno i cigaretu
Osobno, cjepidlaka u meni koja voli faktografiju rado bi pročitala nešto više detalja o stazama koje povezuju pojedine planinske masive (npr. Kozjak i Svilaju, Dalmatinsku zagoru s Velebitom, Velebit s Gorskim kotarom), ali to bi već narušilo koncepciju cijele knjige. Knjiga bi bila još bolja bez povremenih prodavanja životnih mudrosti u stilu poruka s bočica Jane
Knjiga, ako i nije vrhunski napisana (što joj nije bio ni cilj), jedna je od onih koje ću pamtiti dulje vrijeme.
Sad kad tanja_b vec spominje ovu temu, mogu reci da i ja citam neato posve drugacije -Pliometriju.
Dakle, tema totalno nevezana uz beletristiku, al meni jako zanimljiva.
Hvala na ovom opisu. Svakako cu potrazit ovu knjigu! A i ovaj Velebitski dnevnik vec duze vrijeme planiram procitat - samo mi ga nikad ne padne na pamet potrazit u knjiznici.Na Interliberu sam naletjela na interesantnu knjigu, koja nije prava književnost, ali nije ni priručnik, žanrovski je miks, po stilu pisanja blizu onome kako se pišu članci u "Hrvatskom planinaru", ali ipak zanimljivije, osobnije, informativnije.
Tatjana Šavorić, Moja planina
Žena je sama prehodala cijelu stazu Via Adriatica, i to u zimu (početkom 2020. - taman prije izbijanja epidemije i lockdowna). Knjiga je vjeran zapis njezinog puta, po dionicama i po danima. Nije pisana kao priručnik za planinare koji se spremaju na isti pothvat, više kao osobni doživljaj tog iskustva.
Pisanje planinarske literature je škakljiv zadatak - uvjerila sam se u to čitajući članke u gore spomenutom Hrvatskom planinaru - jer je teško biti stilski ujednačen. Koliko god voljela planinarenje, malo je tekstova na tu temu koji su mi bili baš stvarno dobri (ističem ovdje "Put" Nejca Zaplotnika i "Velebitski dnevnik" Sergeja Forenbachera). Međutim, ova knjiga je nešto drugo. Nema literarnih pretenzija. Nema čak ni želje da se svidi čitateljstvu niti da se autorica prikaže heroinom koja bez straha gazi 1100 km po kamenjaru. Baš suprotno, od početka odmah priznaje grešku koju je napravila prilikom noćenja, opisuje nemale fizičke i psihičke krize kroz koje je prolazila, ali istovremeno i neobuzdanu radost kad bi joj uspjelo ispuniti plan ili doživjeti nešto lijepo, veseli se pivu, a bogme zapali povremeno i cigaretu
Osobno, cjepidlaka u meni koja voli faktografiju rado bi pročitala nešto više detalja o stazama koje povezuju pojedine planinske masive (npr. Kozjak i Svilaju, Dalmatinsku zagoru s Velebitom, Velebit s Gorskim kotarom), ali to bi već narušilo koncepciju cijele knjige. Knjiga bi bila još bolja bez povremenih prodavanja životnih mudrosti u stilu poruka s bočica Jane
Knjiga, ako i nije vrhunski napisana (što joj nije bio ni cilj), jedna je od onih koje ću pamtiti dulje vrijeme.
Trenutni citam "Zivot i sudbina". Ne znam kad sam zadnji put (ako ikad) citala knjigu s toliko likova. Sad sam negdje na tretjini knjige i tek sam sad (donekle) pohvatala tko je tko. Iako pisac i dalje uvodi nove likove. Ajme meni! A svidja mi se knjiga - najpametnije bi bilo ponovo je procitati cim zavrsim s citanjem - onda bi mi sve bilo iasno.
crtaš li shematski prikaz likova kao šalabahter, znam ih dosta koji su to radili sa GRR Martinom, i sa Marquezom
"Život i sudbina" mi je jedna od najsnažnijih i najpotresnijih knjiga koje sam ikad pročitala. Izuzetan pisac i knjiga.
Palo mi je na pamet.crtaš li shematski prikaz likova kao šalabahter, znam ih dosta koji su to radili sa GRR Martinom, i sa Marquezom
S Marquezom sam to i ja radila. Al, sad mi je uglavnom u jednoj ruci/krilu dijete, a u drugoj knjiga, tako da nista od toga. A i prelijena sam postala za to
Citam Franzenov Crossroads
Shema likova nije potrebna, ali pokusavam se u zadnje vrijeme natjerati da podcrtavam nepoznate rijeci u knjigama i dopisujem prijevod (jer uglavnom citam na nizozemskom ili engleskom). I to sve naknadno, jer sam navikla znacenje tumaciti iz konteksta. Nije mi milo, dekoncentrira me, al valjda vrijedi. A zapravo bi trebala barem isprobati e reader, koji to, cujem, radi automatski na dodir prstica.
Posljednje uređivanje od lunja : 10.12.2021. at 10:32
Prije više od 10 godina pročitala sam knjigu Nathana Englandera "Ministarstvo posebnih slučajeva". https://mvinfo.hr/knjiga/6936/minist...bnih-slucajeva
Radnja je smještena u Argentinu u vrijeme nakon državnog udara 1976. i priča o desaparecidos .
Imala sam tada malo dijete i knjiga me na više razina potresla i protresla do kosti. Čitala sam je poluzatvorenih očiju i suspregnuta daha, želeći u isto vrijeme da završi odmah i da nikada ne završi, pribojavajući se kraja. Dogodilo mi se ono što mi se ponekad, rijetko događa (i što najviše volim) - da mi likovi postanu toliko stvarni da počnem živjeti s njima, osjećati s njima, misliti s njima, patiti i radovati se s njima, navijati za njih... Da ožive.
Povremeno me u ovih 10 godina nešto podsjeti na Kadiša, Lilian i Patoa (likove u knjizi), kao ovih dana bauk relativiziranja ljudskog zla koji nam se širi ekranima s najviših mjesta u državi. Pa poželim vidjeti je li Kadiš još uvijek junak moga srca. Pa poželim vidjeti je li knjiga nekim čudom izgubila neke stranice.
Nije. I dalje je opora i mučna, briljantna i mudra. Slomi ti srce, ali u isto vrijeme napravi da kuca bolje, i blaže, i s većim suosjećanjem. Baci te na koljena, ali joj ne zamjeraš, već je pospremiš u škrinjicu dragocjenih sjećanja. Na one neke ljude koji ne postoje. Ali postoje, u svakom od nas.
Ako ne bježite od teških tema, ovo je knjiga (i likovi) koju nećete zaboraviti.
Nakon cijelih 100 godina otkad mi je anamar preporucila Ahilejevu pjesmu, mogu reci da mi se jako svidja i da je jako senzualna. Negdje sam na pola i totalno je uzburkala moj anticki mojo
Claire Lombardo: Najbolja zabava u životu
Za ovu knjigu čula sam upravo čitajući gornju recenziju (iz linka), punu hvalospjeva. Ok, ako nisam prije, sad sam sigurno utvrdila: mišljenje Tanje Tolić ne poklapa se uvijek s mojim stavom o knjizi
U početku mi se sve skupa činilo previše likova, a stil pisanja malo prenakićen epitetima i usporedbama, ali naviknula sam se, kasnije me nije smetalo. Negdje do pola knjige sam brkala tko je Wendy, a tko Marilyn, ali i to je valjda ogledalo veze majke i kćeri. Imam svojih primjedbi na izgradnju fabule, postupci nekih likova su slabo motivirani, a kraj je prilično limunadast, kao u tipičnom američkom filmu. Ali u cjelini, svidjelo mi se čitati knjigu s mnoštvom likova, zapetljanim međusobnim odnosima i sve to ispričano naizmjence iz perspektive sadašnjosti i kroz prošlost, od 1975. do 2017. Tako da, ako tražite knjigu za odmor od teških egzistencijalnih tema i za mozak na pašu za vrijeme praznika - ovo bi bio dobar izbor
znači ti nisi Tanja Tolić
Aaaaaaaznači ti nisi Tanja Tolić!
(naša tanja je _b, a ova medijska je _t, premda bi naša tanja, s obzirom na to koliko puno čita i kako dobro piše, komotno mogla u književne kritičarke
Štoviše, iako se ne poklapa uvijek s mojim mišljenjem, tanjine _b, preporuke (i ne samo njene s ovog pdf-a) su mi bolje/draže/uvjerljivije od mnogih drugih knjižnih prikaza. Uz raznovrsne pristupe, a volim i objektivne i subjektivne, ovdje nema agende i distrakcije od sadržaja, što je vrijedan doprinos utišavanju e-buke, makar je sadržaj na ekranu.
u mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udanoAaaaaaa
(naša tanja je _b, a ova medijska je _t , premda bi naša tanja, s obzirom na to koliko puno čita i kako dobro piše, komotno mogla u književne kritičarke
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno
Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?
Ja volim popise preporuka, osobito ako su s nekim vremenskim odmakom - kako sam svjesna da je previše dobrih knjiga, a premalo vremena - onda računam da ne trošim vrijeme na knjige koje nisu prošle test vremena.u mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udano
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno
Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?
Evo jedan takav: https://www.theguardian.com/books/20...e-21st-century
Nijedna knjiga koju sam pročitala s ovog popisa nije bila loša, svaka je bila vrijedna vremena koje sam joj posvetila. Voljela bih da se ne oslanja toliko na knjige izvorno napisane na engleskom, ali inače je raznovrstan i pokriva razne žanrove. Još jedan: https://www.bookdepository.com/bestbooksever
Ako imam neke pisce koji su mi se svidjeli, onda čekam da im izađe nova knjiga i sve redovito čitam.
Kad izađe neki domaći popis s preporukama, a to zna biti na Jutarnjem, također zapišem koji naslov - imam jednu bilješku u aplikaciji na mobitelu u koju pišem naslove.
U knjižari ili na sajmu knjiga slikam naslove koji me privuku pa i njih ubacim u popis.
Ako je knjiga koju netko povoljno prikazuje na engleskom, odmah je preuzmem za e-čitač.
Pregledavam prinove na webu naše knjižnice pa zapišem što mi se čini interesantno.
Uglavnom, popisi
Ne, ja nemam nikakve veze s Tanjom Toliću mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udano
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno
Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?
A što se tiče preporuka... pratim književne portale (Mvinfo, Kritika HDP, kulturna rubrika u Express 24 h) i stranice izdavača (Fraktura, OceanMore, Hena com, i još neke). Dok je bio aktivan pokojni Knjiški moljac, njegove preporuke i kritike sam jako rado čitala. Nekad mi knjiga zapne za oko u obilasku knjižara. A neke knjige sam otkrila upravo na ovoj temi.
Zvuči puno, ali, kako sam već ranije rekla, to mi je jedini hobi kojim se ozbiljno bavim. Ne gledam serije (nemam strpljenja za njih), ne bavim se sportom, nemaštovito i dosadno kuham, pa onda imam vremena za knjige
Zaboga miloga, nisam
Ma daleko sam ja od profi kritičarkeprije svega zato jer mi je struka nešto sasvim drugo, a i obično mi se ne da pisati ozbiljniji i cjelovitiji tekst. Tu napišem par rečenica jer znam da će netko to i pročitati - a ako nekog pritom uspijem zainteresirati za dobru knjigu, još bolje.
Ali na ovoj temi se uglavnom i okupljaju oni koji vole čitati, pa ih ne treba posebno nagovarati
Ja sam pasionirani čitač odmalena, a pasionirani lurker po forumima otkad forumi postoje. I tek sam ovdje našla istomišljenike, i to ne, kako je anamar rekla, po tome da nam se ukusi poklapaju, već po pristupu knjizi, po tome što od teksta očekujemo i kako nas formira. Hvala svima na osvrtima, otkad tipkam s vama, puuuuno više čitam.
Još bi ja naš PDF malo hvalila, možda sutra ako ulovim vremena.
Sad bi se malo vratila temi
Pridružujem se preporukama za knjigu Moja dota, Nore Verde. Kako već naslov upućuje, knjiga je to o uspomenama, poputbini, naslijeđu, posve privatna pripovijest. Ali nepravedno bi bilo ne reći da je riječ i o svojevrsnom podsjetniku na 80te, koji će više rezonirati s generacijski podudarnom publikom. No, i oni koji nisu u dobi kao autorica, a da su bar jednom ljeti stupili na neki jadranski otok, moći će među koricama knjige omirisati i okusiti tu opojnu atmosferu, te „prepoznati” ljude i običaje. Valjda je jasno da sam u obje skupine i da sam roman doživjela intenzivno, makar se ne mogu poistovjetiti s obiteljskom situacijom protagonistice, tanja_b je dobro napisala, knjiga je dijelom univerzalna. A i kada to nije, odlična je. Meni jedna od najdražih domaćih u ovoj godini, i to u jakoj konkurenciji.
Odnedavno je(napokon) na hrvatskom dostupan Izlet pored puta, Arkadija i Borisa Strugackog, književni predložak za kultno filmsko ostvarenje -Stalkera. Mada sam znala da se scenarij tek labavo drži fabule romana, kad je moguće radije prvo čitam, a onda gledam. Kako bilo, riječ je o znanstveno fantastičnom romanu koji govori o događajima nakon boravka izvanzemaljaca na Zemlji, vrlo dobroj, i ako nije oksimoron, uvjerljivoj knjizi. Pokretači radnje nisu znanstvenici, vojska ili vođe, već ilegalni tragači artefaktima u Zoni, vrlo opasnom području izvanzemaljske ekspedicije. Tempo je relativno brz, likovi tipični kriminalci, ali ne i dosadni nasilnici, već ironični, životni, relativno obični ljudi koji se (s)nalaze u neobičnim situacijama. Sigurno ću pročitati i Teško je biti Bog, još jednu knjigu braće Strugacki prevedenu ove godine.
Posljednje uređivanje od anamar : 13.12.2021. at 22:52
Eh da, Jurana me podsjetila - i ja radim popise za knjižnicu. Naslovi i signature, tako brže nađem knjigu na polici. Ali volim i švrljati po knjižnici pa slučajno naletjeti na nešto interesantno.
E-čitač ne koristim, tako da mi taj dio otpada (u vrijeme karantene 2020. probala sam čitati knjige s tableta i nije mi se nimalo svidjelo).
Offt. Ja sam sebe ulovila u stvaranju navike čitanja e-formata... U knjižnicu idem sve manje, nekako mi se ne da. Već mi je prošlo valjda 6 tjedana otkad sam trebala produljiti članstvo, a nisam. Nekako sam se navukla, prvo na tablet, a kad je isti krepao, na novi mobitel s velikim ekranom. Podesim pozadinu na noćni rad i mogu čitati i ako mm spava, a to mi je pravi spas za povremene nesanice.
Ont. Knjige na engleskom najmilije mi je skinuti u epub formatu na mobitel. Malo zauzimaju i lako su dostupne. Trenutno sam našla osmu knjigu is The Expanse serije koju nisam čitala - Tiamath's Wrath https://www.z-epub.com/book/569 Mislim da je izašla i deveta, ali prvo ću završiti s ovom. Cijela serija dostupna je ovdje https://vk.com/wall596110294_9
Još sam si priskrbila Kuću sećanja i zaborava https://fraktura.hr/kuca-secanja-i-zaborava.html, a od publicistike Malcolm Gladwell: Talking to Strangers
Pratim ugl sto netko tu linka, imam neke rl frendice s lojima dijelim knjige i preporuke, sve sto tanja-b, anamar, chesil, angie 75 preporuce ozbiljno razmotrim, s tim da mi se cini da se najvise sa chesil preklopim jer su mi neke tanjine prezahtijevne / nezanimljive - previse glazbe, matematike....il povijest, al ako ima pastorale i internih monologa to cu zagrist. Vec znam koji su mi motivi dragi, pa ako je netko od the kriticara s ovog pdf-a rekao da je dobro, a tema pase, onda racunam da je zicer.
ZaAudible prepustim algoritam da me vodi i nelos je.
Trenutno citam omiljenog Kmevaca, a slusam Rotha The Plot Against America.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.12.2021. at 16:08
Knjižnice su očito nabavile veće količine Ferrantičine Mračne kćeri, jer sam neočekivano dobila knjigu na rezervaciji puno prije nego što sam očekivala. Pa sam je i pročitala u tri dana, lako se čita.
Sad mi je drago da nisam došla u napast da knjigu kupim na Interliberu odmah kad je izašla (iako je reklama bila ogromna, eno, čak je i gradonačelnik kupio tu knjigu svojoj ženi(sugestivan opis, valjda)
Imam dojam da nisam sve ni shvatila do kraja, a reminiscencije glavne junakinje na zbivanja iz prošlosti također su mi bile mučne.
Kad podvučem crtu, od Ferrante mi se zaista svidjela samo Tetralogija. Lažljivi život odraslih bio mi je zanimljiv i zgodan, ali ne tako dobar, a Mračna kći mi je slabija od njega. Uz ogradu da Dane zaborava nisam uspjela pročitati do kraja, a Mučnu ljubav nisam ni pokušala, odbio me naslov
Mučna ljubav stvarno jest najmučnija.Knjižnice su očito nabavile veće količine Ferrantičine Mračne kćeri, jer sam neočekivano dobila knjigu na rezervaciji puno prije nego što sam očekivala. Pa sam je i pročitala u tri dana, lako se čita.
Sad mi je drago da nisam došla u napast da knjigu kupim na Interliberu odmah kad je izašla (iako je reklama bila ogromna, eno, čak je i gradonačelnik kupio tu knjigu svojoj ženi
Imam dojam da nisam sve ni shvatila do kraja, a reminiscencije glavne junakinje na zbivanja iz prošlosti također su mi bile mučne.
Kad podvučem crtu, od Ferrante mi se zaista svidjela samo Tetralogija. Lažljivi život odraslih bio mi je zanimljiv i zgodan, ali ne tako dobar, a Mračna kći mi je slabija od njega. Uz ogradu da Dane zaborava nisam uspjela pročitati do kraja, a Mučnu ljubav nisam ni pokušala, odbio me naslov
Popisi iz časopisa/novina/portala.u mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udano
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno
Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?
Preporuke prijatelja, s ovog PDFa ili Interneta općenito ( npr. evo jednog bloga koji sam tek počela iščitavati, https://marijaottfranolic.blogspot.com/?m=1 ).
Praćenje nekih izdavača (gotovo isključivo se odnosi na Fibru).
A knjižnice obožavam, pa ponekad samo njuškam po policama ...
Meni je vec prva knjiga teatrologije bila premucna i prenasilna da bih se odlucila citati nasravak. Al nije mi toliki problem bio ni u nasilju, koliki u tome sto mi se nijedan lik nije ucinio bliskim. Nisam se bas u nikoga mogla uzivit. I kod serije sam odrzaka nakon prve epizode.
Ancina preporuka, Terra alta.
U neku ruku me podsjetila na naše krajeve, jer, kako jedan lik u knjizi kaže, "ovdje se sve objašnjava ratom". Davni i sadašnji neriješeni sukobi i odnosi, svađe, osobni uspjesi ili neuspjesi, sve se na kraju svede na "gdje si bio '41."
Krimić koji to zapravo nije. Zanimljiva knjiga.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 15.12.2021. at 09:30
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom