Što čitate 4.

[ina33]

Citam 6. knjigu Moje borbe koja je najdeblja od svih i dijelom se cudim sebi kako sam se navukla i mislim se 'sad si ga stvarno pretjerao', al zapravo uzivam jer je to tako pitka literatura i bliska po raznim zivotnim fazama...jedan normalan zivot, meni blizi nego npr. feric u njegovim opisima, a oba su mi super.

Odslusala sam Czeslawa Milosza The Captive Mind, mislim da je u prijevodu Uznicki um. Mislim da je taj poljski pjesnik za to dobio svojedobno Nobela za knjizevnost. Opisuje svoj bijeg iz Poljske i sudbinu onih umjetnika koji su ostali. U puno recenica sam se sjetila i svog nacina razmisljanja u odrastanju, npr. komentari na Amerikance i njihov dozivljaj Holokausta, i opcenito stav prema Amerikancima. Sjetila sam se svakakvih maksima koje sam nekriticki primala u obrazovanju, u nasoj ful light verziji tog rezima. Zanimljivo (za starije generacije).

[tanja_b]

Na Interliberu sam naletjela na interesantnu knjigu, koja nije prava književnost, ali nije ni priručnik, žanrovski je miks, po stilu pisanja blizu onome kako se pišu članci u "Hrvatskom planinaru", ali ipak zanimljivije, osobnije, informativnije.

Tatjana Šavorić, Moja planina

Žena je sama prehodala cijelu stazu Via Adriatica, i to u zimu (početkom 2020. - taman prije izbijanja epidemije i lockdowna). Knjiga je vjeran zapis njezinog puta, po dionicama i po danima. Nije pisana kao priručnik za planinare koji se spremaju na isti pothvat, više kao osobni doživljaj tog iskustva.
Pisanje planinarske literature je škakljiv zadatak - uvjerila sam se u to čitajući članke u gore spomenutom Hrvatskom planinaru - jer je teško biti stilski ujednačen. Koliko god voljela planinarenje, malo je tekstova na tu temu koji su mi bili baš stvarno dobri (ističem ovdje "Put" Nejca Zaplotnika i "Velebitski dnevnik" Sergeja Forenbachera). Međutim, ova knjiga je nešto drugo. Nema literarnih pretenzija. Nema čak ni želje da se svidi čitateljstvu niti da se autorica prikaže heroinom koja bez straha gazi 1100 km po kamenjaru. Baš suprotno, od početka odmah priznaje grešku koju je napravila prilikom noćenja, opisuje nemale fizičke i psihičke krize kroz koje je prolazila, ali istovremeno i neobuzdanu radost kad bi joj uspjelo ispuniti plan ili doživjeti nešto lijepo, veseli se pivu, a bogme zapali povremeno i cigaretu nitko nije bez poroka. Meni je opis puta bio fascinantan već i zato jer sam dijelom te planine i sama prošla (naravno, ne sve), pa je tu bila na djelu ona radost prepoznavanja.
Osobno, cjepidlaka u meni koja voli faktografiju rado bi pročitala nešto više detalja o stazama koje povezuju pojedine planinske masive (npr. Kozjak i Svilaju, Dalmatinsku zagoru s Velebitom, Velebit s Gorskim kotarom), ali to bi već narušilo koncepciju cijele knjige. Knjiga bi bila još bolja bez povremenih prodavanja životnih mudrosti u stilu poruka s bočica Jane ali toga nije bilo previše, u svakom slučaju, nije mi smetalo. Zapravo bih se, čitajući, potpuno prešaltala u drugi prostor i vrijeme i bilo mi je baš dobro pritom.
Knjiga, ako i nije vrhunski napisana (što joj nije bio ni cilj), jedna je od onih koje ću pamtiti dulje vrijeme.

[Lili75]

Sad kad tanja_b vec spominje ovu temu, mogu reci da i ja citam neato posve drugacije -Pliometriju.
Dakle, tema totalno nevezana uz beletristiku, al meni jako zanimljiva.

[Jadranka]

Na Interliberu sam naletjela na interesantnu knjigu, koja nije prava književnost, ali nije ni priručnik, žanrovski je miks, po stilu pisanja blizu onome kako se pišu članci u "Hrvatskom planinaru", ali ipak zanimljivije, osobnije, informativnije.

Tatjana Šavorić, Moja planina

Žena je sama prehodala cijelu stazu Via Adriatica, i to u zimu (početkom 2020. - taman prije izbijanja epidemije i lockdowna). Knjiga je vjeran zapis njezinog puta, po dionicama i po danima. Nije pisana kao priručnik za planinare koji se spremaju na isti pothvat, više kao osobni doživljaj tog iskustva.
Pisanje planinarske literature je škakljiv zadatak - uvjerila sam se u to čitajući članke u gore spomenutom Hrvatskom planinaru - jer je teško biti stilski ujednačen. Koliko god voljela planinarenje, malo je tekstova na tu temu koji su mi bili baš stvarno dobri (ističem ovdje "Put" Nejca Zaplotnika i "Velebitski dnevnik" Sergeja Forenbachera). Međutim, ova knjiga je nešto drugo. Nema literarnih pretenzija. Nema čak ni želje da se svidi čitateljstvu niti da se autorica prikaže heroinom koja bez straha gazi 1100 km po kamenjaru. Baš suprotno, od početka odmah priznaje grešku koju je napravila prilikom noćenja, opisuje nemale fizičke i psihičke krize kroz koje je prolazila, ali istovremeno i neobuzdanu radost kad bi joj uspjelo ispuniti plan ili doživjeti nešto lijepo, veseli se pivu, a bogme zapali povremeno i cigaretu nitko nije bez poroka. Meni je opis puta bio fascinantan već i zato jer sam dijelom te planine i sama prošla (naravno, ne sve), pa je tu bila na djelu ona radost prepoznavanja.
Osobno, cjepidlaka u meni koja voli faktografiju rado bi pročitala nešto više detalja o stazama koje povezuju pojedine planinske masive (npr. Kozjak i Svilaju, Dalmatinsku zagoru s Velebitom, Velebit s Gorskim kotarom), ali to bi već narušilo koncepciju cijele knjige. Knjiga bi bila još bolja bez povremenih prodavanja životnih mudrosti u stilu poruka s bočica Jane ali toga nije bilo previše, u svakom slučaju, nije mi smetalo. Zapravo bih se, čitajući, potpuno prešaltala u drugi prostor i vrijeme i bilo mi je baš dobro pritom.
Knjiga, ako i nije vrhunski napisana (što joj nije bio ni cilj), jedna je od onih koje ću pamtiti dulje vrijeme.

Hvala na ovom opisu. Svakako cu potrazit ovu knjigu! A i ovaj Velebitski dnevnik vec duze vrijeme planiram procitat - samo mi ga nikad ne padne na pamet potrazit u knjiznici.

Trenutni citam "Zivot i sudbina". Ne znam kad sam zadnji put (ako ikad) citala knjigu s toliko likova. Sad sam negdje na tretjini knjige i tek sam sad (donekle) pohvatala tko je tko. Iako pisac i dalje uvodi nove likove. Ajme meni! A svidja mi se knjiga - najpametnije bi bilo ponovo je procitati cim zavrsim s citanjem - onda bi mi sve bilo iasno.

[tanja_b]

"Život i sudbina" mi je jedna od najsnažnijih i najpotresnijih knjiga koje sam ikad pročitala. Izuzetan pisac i knjiga.

[tangerina]

Hvala na ovom opisu. Svakako cu potrazit ovu knjigu! A i ovaj Velebitski dnevnik vec duze vrijeme planiram procitat - samo mi ga nikad ne padne na pamet potrazit u knjiznici.

Trenutni citam "Zivot i sudbina". Ne znam kad sam zadnji put (ako ikad) citala knjigu s toliko likova. Sad sam negdje na tretjini knjige i tek sam sad (donekle) pohvatala tko je tko. Iako pisac i dalje uvodi nove likove. Ajme meni! A svidja mi se knjiga - najpametnije bi bilo ponovo je procitati cim zavrsim s citanjem - onda bi mi sve bilo iasno.

crtaš li shematski prikaz likova kao šalabahter, znam ih dosta koji su to radili sa GRR Martinom, i sa Marquezom

[Jadranka]

crtaš li shematski prikaz likova kao šalabahter, znam ih dosta koji su to radili sa GRR Martinom, i sa Marquezom

Palo mi je na pamet.

S Marquezom sam to i ja radila. Al, sad mi je uglavnom u jednoj ruci/krilu dijete, a u drugoj knjiga, tako da nista od toga. A i prelijena sam postala za to

[lunja]

Citam Franzenov Crossroads.

Shema likova nije potrebna, ali pokusavam se u zadnje vrijeme natjerati da podcrtavam nepoznate rijeci u knjigama i dopisujem prijevod (jer uglavnom citam na nizozemskom ili engleskom). I to sve naknadno, jer sam navikla znacenje tumaciti iz konteksta. Nije mi milo, dekoncentrira me, al valjda vrijedi. A zapravo bi trebala barem isprobati e reader, koji to, cujem, radi automatski na dodir prstica.

[Dota]

Prije više od 10 godina pročitala sam knjigu Nathana Englandera "Ministarstvo posebnih slučajeva". https://mvinfo.hr/knjiga/6936/minist...bnih-slucajeva
Radnja je smještena u Argentinu u vrijeme nakon državnog udara 1976. i priča o desaparecidos .
Imala sam tada malo dijete i knjiga me na više razina potresla i protresla do kosti. Čitala sam je poluzatvorenih očiju i suspregnuta daha, želeći u isto vrijeme da završi odmah i da nikada ne završi, pribojavajući se kraja. Dogodilo mi se ono što mi se ponekad, rijetko događa (i što najviše volim) - da mi likovi postanu toliko stvarni da počnem živjeti s njima, osjećati s njima, misliti s njima, patiti i radovati se s njima, navijati za njih... Da ožive.
Povremeno me u ovih 10 godina nešto podsjeti na Kadiša, Lilian i Patoa (likove u knjizi), kao ovih dana bauk relativiziranja ljudskog zla koji nam se širi ekranima s najviših mjesta u državi. Pa poželim vidjeti je li Kadiš još uvijek junak moga srca. Pa poželim vidjeti je li knjiga nekim čudom izgubila neke stranice.
Nije. I dalje je opora i mučna, briljantna i mudra. Slomi ti srce, ali u isto vrijeme napravi da kuca bolje, i blaže, i s većim suosjećanjem. Baci te na koljena, ali joj ne zamjeraš, već je pospremiš u škrinjicu dragocjenih sjećanja. Na one neke ljude koji ne postoje. Ali postoje, u svakom od nas.
Ako ne bježite od teških tema, ovo je knjiga (i likovi) koju nećete zaboraviti.

[jennifer_gentle]

Nakon cijelih 100 godina otkad mi je anamar preporucila Ahilejevu pjesmu, mogu reci da mi se jako svidja i da je jako senzualna. Negdje sam na pola i totalno je uzburkala moj anticki mojo

[tanja_b]

Claire Lombardo: Najbolja zabava u životu

Za ovu knjigu čula sam upravo čitajući gornju recenziju (iz linka), punu hvalospjeva. Ok, ako nisam prije, sad sam sigurno utvrdila: mišljenje Tanje Tolić ne poklapa se uvijek s mojim stavom o knjizi mislim da je u gornjem tekstu malo prenahvalila i autoricu i roman. Ali ipak, ne mogu reći da je roman loš, baš suprotno, vrlo je zabavan, uvuče čitatelja u zbivanja i obiteljsku atmosferu, likovi su zaista dobro razrađeni (za moj ukus, premalo prostora je ostavljeno za Lizu i Grace, rado bih da su njihovi dijelovi bili malo razrađeniji, ali tako je valjda i u životu s 3. i 4. djetetom u obitelji ).

U početku mi se sve skupa činilo previše likova, a stil pisanja malo prenakićen epitetima i usporedbama, ali naviknula sam se, kasnije me nije smetalo. Negdje do pola knjige sam brkala tko je Wendy, a tko Marilyn, ali i to je valjda ogledalo veze majke i kćeri. Imam svojih primjedbi na izgradnju fabule, postupci nekih likova su slabo motivirani, a kraj je prilično limunadast, kao u tipičnom američkom filmu. Ali u cjelini, svidjelo mi se čitati knjigu s mnoštvom likova, zapetljanim međusobnim odnosima i sve to ispričano naizmjence iz perspektive sadašnjosti i kroz prošlost, od 1975. do 2017. Tako da, ako tražite knjigu za odmor od teških egzistencijalnih tema i za mozak na pašu za vrijeme praznika - ovo bi bio dobar izbor

[betty blue]

znači ti nisi Tanja Tolić

[tanja_b]

Zaboga miloga, nisam

[Forka]

znači ti nisi Tanja Tolić

Aaaaaaa , betty, kraljice! !
(naša tanja je _b, a ova medijska je _t , premda bi naša tanja, s obzirom na to koliko puno čita i kako dobro piše, komotno mogla u književne kritičarke )

[anamar]

Štoviše, iako se ne poklapa uvijek s mojim mišljenjem, tanjine _b, preporuke (i ne samo njene s ovog pdf-a) su mi bolje/draže/uvjerljivije od mnogih drugih knjižnih prikaza. Uz raznovrsne pristupe, a volim i objektivne i subjektivne, ovdje nema agende i distrakcije od sadržaja, što je vrijedan doprinos utišavanju e-buke, makar je sadržaj na ekranu.

[tanja_b]

Ma daleko sam ja od profi kritičarke prije svega zato jer mi je struka nešto sasvim drugo, a i obično mi se ne da pisati ozbiljniji i cjelovitiji tekst. Tu napišem par rečenica jer znam da će netko to i pročitati - a ako nekog pritom uspijem zainteresirati za dobru knjigu, još bolje.
Ali na ovoj temi se uglavnom i okupljaju oni koji vole čitati, pa ih ne treba posebno nagovarati

[chesil]

Ja sam pasionirani čitač odmalena, a pasionirani lurker po forumima otkad forumi postoje. I tek sam ovdje našla istomišljenike, i to ne, kako je anamar rekla, po tome da nam se ukusi poklapaju, već po pristupu knjizi, po tome što od teksta očekujemo i kako nas formira. Hvala svima na osvrtima, otkad tipkam s vama, puuuuno više čitam.

[anamar]

Još bi ja naš PDF malo hvalila , možda sutra ako ulovim vremena.

Sad bi se malo vratila temi

Pridružujem se preporukama za knjigu Moja dota, Nore Verde. Kako već naslov upućuje, knjiga je to o uspomenama, poputbini, naslijeđu, posve privatna pripovijest. Ali nepravedno bi bilo ne reći da je riječ i o svojevrsnom podsjetniku na 80te, koji će više rezonirati s generacijski podudarnom publikom. No, i oni koji nisu u dobi kao autorica, a da su bar jednom ljeti stupili na neki jadranski otok, moći će među koricama knjige omirisati i okusiti tu opojnu atmosferu, te „prepoznati” ljude i običaje. Valjda je jasno da sam u obje skupine i da sam roman doživjela intenzivno, makar se ne mogu poistovjetiti s obiteljskom situacijom protagonistice, tanja_b je dobro napisala, knjiga je dijelom univerzalna. A i kada to nije, odlična je. Meni jedna od najdražih domaćih u ovoj godini, i to u jakoj konkurenciji.

Odnedavno je(napokon) na hrvatskom dostupan Izlet pored puta, Arkadija i Borisa Strugackog, književni predložak za kultno filmsko ostvarenje -Stalkera. Mada sam znala da se scenarij tek labavo drži fabule romana, kad je moguće radije prvo čitam, a onda gledam. Kako bilo, riječ je o znanstveno fantastičnom romanu koji govori o događajima nakon boravka izvanzemaljaca na Zemlji, vrlo dobroj, i ako nije oksimoron, uvjerljivoj knjizi. Pokretači radnje nisu znanstvenici, vojska ili vođe, već ilegalni tragači artefaktima u Zoni, vrlo opasnom području izvanzemaljske ekspedicije. Tempo je relativno brz, likovi tipični kriminalci, ali ne i dosadni nasilnici, već ironični, životni, relativno obični ljudi koji se (s)nalaze u neobičnim situacijama. Sigurno ću pročitati i Teško je biti Bog, još jednu knjigu braće Strugacki prevedenu ove godine.

[betty blue]

Aaaaaaa , betty, kraljice! !
(naša tanja je _b, a ova medijska je _t , premda bi naša tanja, s obzirom na to koliko puno čita i kako dobro piše, komotno mogla u književne kritičarke )

u mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udano
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno :clark_kent: )

Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije i uglavnom čitam knjige koje su ovdje preporučene
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?

[Jurana]

u mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udano
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno :clark_kent: )

Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije i uglavnom čitam knjige koje su ovdje preporučene
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?

Ja volim popise preporuka, osobito ako su s nekim vremenskim odmakom - kako sam svjesna da je previše dobrih knjiga, a premalo vremena - onda računam da ne trošim vrijeme na knjige koje nisu prošle test vremena.

Evo jedan takav: https://www.theguardian.com/books/20...e-21st-century
Nijedna knjiga koju sam pročitala s ovog popisa nije bila loša, svaka je bila vrijedna vremena koje sam joj posvetila. Voljela bih da se ne oslanja toliko na knjige izvorno napisane na engleskom, ali inače je raznovrstan i pokriva razne žanrove. Još jedan: https://www.bookdepository.com/bestbooksever

Ako imam neke pisce koji su mi se svidjeli, onda čekam da im izađe nova knjiga i sve redovito čitam.

Kad izađe neki domaći popis s preporukama, a to zna biti na Jutarnjem, također zapišem koji naslov - imam jednu bilješku u aplikaciji na mobitelu u koju pišem naslove.

U knjižari ili na sajmu knjiga slikam naslove koji me privuku pa i njih ubacim u popis.

Ako je knjiga koju netko povoljno prikazuje na engleskom, odmah je preuzmem za e-čitač.

Pregledavam prinove na webu naše knjižnice pa zapišem što mi se čini interesantno.

Uglavnom, popisi

[tanja_b]

u mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udano
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno :clark_kent: )

Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije i uglavnom čitam knjige koje su ovdje preporučene
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?

Ne, ja nemam nikakve veze s Tanjom Tolić

A što se tiče preporuka... pratim književne portale (Mvinfo, Kritika HDP, kulturna rubrika u Express 24 h) i stranice izdavača (Fraktura, OceanMore, Hena com, i još neke). Dok je bio aktivan pokojni Knjiški moljac, njegove preporuke i kritike sam jako rado čitala. Nekad mi knjiga zapne za oko u obilasku knjižara. A neke knjige sam otkrila upravo na ovoj temi.
Zvuči puno, ali, kako sam već ranije rekla, to mi je jedini hobi kojim se ozbiljno bavim. Ne gledam serije (nemam strpljenja za njih), ne bavim se sportom, nemaštovito i dosadno kuham, pa onda imam vremena za knjige

[tanja_b]

Eh da, Jurana me podsjetila - i ja radim popise za knjižnicu. Naslovi i signature, tako brže nađem knjigu na polici. Ali volim i švrljati po knjižnici pa slučajno naletjeti na nešto interesantno.
E-čitač ne koristim, tako da mi taj dio otpada (u vrijeme karantene 2020. probala sam čitati knjige s tableta i nije mi se nimalo svidjelo).

[ina33]

Pratim ugl sto netko tu linka, imam neke rl frendice s lojima dijelim knjige i preporuke, sve sto tanja-b, anamar, chesil, angie 75 preporuce ozbiljno razmotrim, s tim da mi se cini da se najvise sa chesil preklopim jer su mi neke tanjine prezahtijevne / nezanimljive - previse glazbe, matematike....il povijest, al ako ima pastorale i internih monologa to cu zagrist. Vec znam koji su mi motivi dragi, pa ako je netko od the kriticara s ovog pdf-a rekao da je dobro, a tema pase, onda racunam da je zicer.

ZaAudible prepustim algoritam da me vodi i nelos je.

Trenutno citam omiljenog Kmevaca, a slusam Rotha The Plot Against America.

[Peterlin]

Eh da, Jurana me podsjetila - i ja radim popise za knjižnicu. Naslovi i signature, tako brže nađem knjigu na polici. Ali volim i švrljati po knjižnici pa slučajno naletjeti na nešto interesantno.
E-čitač ne koristim, tako da mi taj dio otpada (u vrijeme karantene 2020. probala sam čitati knjige s tableta i nije mi se nimalo svidjelo).

Offt. Ja sam sebe ulovila u stvaranju navike čitanja e-formata... U knjižnicu idem sve manje, nekako mi se ne da. Već mi je prošlo valjda 6 tjedana otkad sam trebala produljiti članstvo, a nisam. Nekako sam se navukla, prvo na tablet, a kad je isti krepao, na novi mobitel s velikim ekranom. Podesim pozadinu na noćni rad i mogu čitati i ako mm spava, a to mi je pravi spas za povremene nesanice.

Ont. Knjige na engleskom najmilije mi je skinuti u epub formatu na mobitel. Malo zauzimaju i lako su dostupne. Trenutno sam našla osmu knjigu is The Expanse serije koju nisam čitala - Tiamath's Wrath https://www.z-epub.com/book/569 Mislim da je izašla i deveta, ali prvo ću završiti s ovom. Cijela serija dostupna je ovdje https://vk.com/wall596110294_9

Još sam si priskrbila Kuću sećanja i zaborava https://fraktura.hr/kuca-secanja-i-zaborava.html, a od publicistike Malcolm Gladwell: Talking to Strangers

[tanja_b]

Knjižnice su očito nabavile veće količine Ferrantičine Mračne kćeri, jer sam neočekivano dobila knjigu na rezervaciji puno prije nego što sam očekivala. Pa sam je i pročitala u tri dana, lako se čita.

Sad mi je drago da nisam došla u napast da knjigu kupim na Interliberu odmah kad je izašla (iako je reklama bila ogromna, eno, čak je i gradonačelnik kupio tu knjigu svojoj ženi ). Ne mogu reći da je knjiga loša, nikako nije, ali nije mi sjela. Osjećala sam se cijelo vrijeme nekako mučno, a ona famozna lutka mi se upravo gadila svaki put kad bi je opisivala (sugestivan opis, valjda)
Imam dojam da nisam sve ni shvatila do kraja, a reminiscencije glavne junakinje na zbivanja iz prošlosti također su mi bile mučne.
Kad podvučem crtu, od Ferrante mi se zaista svidjela samo Tetralogija. Lažljivi život odraslih bio mi je zanimljiv i zgodan, ali ne tako dobar, a Mračna kći mi je slabija od njega. Uz ogradu da Dane zaborava nisam uspjela pročitati do kraja, a Mučnu ljubav nisam ni pokušala, odbio me naslov

[anamar]

u mojoj teoriji je postojala mogućnost da je _t ili _b djevojačko, odnosno udano
i da napomenem da teorija nije utemeljena na sadržaju književne kritike nego, vrlo prosto, na činjenici da se dvije tanje bave književnom kritikom (a nikad ih nisam vidjela u istoj sobi zajedno :clark_kent: )

Šalu na stranu, ja uživam čitati vaše recenzije i uglavnom čitam knjige koje su ovdje preporučene
al me zanima gdje vi dolazite do preporuka?

Popisi iz časopisa/novina/portala.
Preporuke prijatelja, s ovog PDFa ili Interneta općenito ( npr. evo jednog bloga koji sam tek počela iščitavati, https://marijaottfranolic.blogspot.com/?m=1 ).
Praćenje nekih izdavača (gotovo isključivo se odnosi na Fibru).
A knjižnice obožavam, pa ponekad samo njuškam po policama ...

[Jurana]

Knjižnice su očito nabavile veće količine Ferrantičine Mračne kćeri, jer sam neočekivano dobila knjigu na rezervaciji puno prije nego što sam očekivala. Pa sam je i pročitala u tri dana, lako se čita.

Sad mi je drago da nisam došla u napast da knjigu kupim na Interliberu odmah kad je izašla (iako je reklama bila ogromna, eno, čak je i gradonačelnik kupio tu knjigu svojoj ženi ). Ne mogu reći da je knjiga loša, nikako nije, ali nije mi sjela. Osjećala sam se cijelo vrijeme nekako mučno, a ona famozna lutka mi se upravo gadila svaki put kad bi je opisivala (sugestivan opis, valjda)
Imam dojam da nisam sve ni shvatila do kraja, a reminiscencije glavne junakinje na zbivanja iz prošlosti također su mi bile mučne.
Kad podvučem crtu, od Ferrante mi se zaista svidjela samo Tetralogija. Lažljivi život odraslih bio mi je zanimljiv i zgodan, ali ne tako dobar, a Mračna kći mi je slabija od njega. Uz ogradu da Dane zaborava nisam uspjela pročitati do kraja, a Mučnu ljubav nisam ni pokušala, odbio me naslov

Mučna ljubav stvarno jest najmučnija.

[Jadranka]

Mučna ljubav stvarno jest najmučnija.

Meni je vec prva knjiga teatrologije bila premucna i prenasilna da bih se odlucila citati nasravak. Al nije mi toliki problem bio ni u nasilju, koliki u tome sto mi se nijedan lik nije ucinio bliskim. Nisam se bas u nikoga mogla uzivit. I kod serije sam odrzaka nakon prve epizode.

[Angie75]

Ancina preporuka, Terra alta.
U neku ruku me podsjetila na naše krajeve, jer, kako jedan lik u knjizi kaže, "ovdje se sve objašnjava ratom". Davni i sadašnji neriješeni sukobi i odnosi, svađe, osobni uspjesi ili neuspjesi, sve se na kraju svede na "gdje si bio '41."
Krimić koji to zapravo nije. Zanimljiva knjiga.

[Forka]

Drage cure,
baš sam sretna što ste oživjele ovaj topic, što mi je dalo razmišljati o tome da se i sama nisam dugo javljala, pa kad sam malo poskrolala unatrag vidjela sam da se po pitanju pročitanih knjiga nisam javljala još od ljeta ...
Nije to stoga jer nisam ništa čitala (baš naprotiv), razlog je više vezan uz onu temu o slobodnim danima (), ali pokušat ću to nadoknaditi prije nego što mine ova godina, koja je ionako već pri kraju (možda krenem i odmah, ali moram pronaći šalabahter, da se prisjetim) ...

E, još da odgovorim betty blue na pitanje o preporukama:
- pratim neke književne portale, ali uglavnom mi ide na živce
kad mi unaprijed prepričaju sadržaj,
kad, nakon što pročitam neku tamo hvaljenu knjigu, skužim da je recenzija naručena (čitaj: neargumentirano pozitivna)
kad je tekst recenzije pun floskula i larpulartističkih izraza
(zato mi je od svih kritičara najdraži Igor Mandić, u njega nema dlake na jeziku ()
- imam nekoliko prijatelja/prijateljica za koje znam da imaju sličan književni ukus kao i ja i kojima vjerujem
- i, last but not least, jako volim preporuke s ove teme, naročito tanjine, premda nam oko nekih knjiga (doduše rijetko) stav i nije bio skroz podudaran...

[Kosjenka]

99 posto pročitanih knjiga su mi preporuke s ove teme.
Još se i važna pravim pred frendicama čitateljicama koje nisu na forumu
S time da ja kasnim, sada tek sam uhvatila Moju borbu, 2. knjiga.

[KAMI]

Uf, što se zahuktalo na pdf-u..
Meni je ovaj pdf isto izvrstan izvor preporuka, već sam više puta pisala o tome i zahvaljivala curkama koje često pišu..
Ja također kaskam za aktivnijim čitačicama, no nema veze, važno je čitati..
Evo, upravo čitam Vošickog, tek sam na cca 60. str., jako mi se sviđa stil pisanja, gospon Marko Gregur doista prekrasno piše..
Ovaj tjedan radim od kuće i već jedva čekam sve završiti kako bih se bacila na knjigu..
Prije Vošickog sam pročitala Kako sam brojio ružičaste robote Ede Popovića, Raskrstimo s Eddyjem Edouarda Louisa i Samo strast od Annie Ernaux.
Sve redom kraća djela manjih formata, svaka potresna na svoj način, ne želim spoilati..
Pusa svima

[Dota]

99 posto pročitanih knjiga su mi preporuke s ove teme.
Još se i važna pravim pred frendicama čitateljicama koje nisu na forumu
S time da ja kasnim, sada tek sam uhvatila Moju borbu, 2. knjiga.

Potpis, osim knjige koju trenutno čitam
Hvala svima na preporukama .

[KAMI]

Malo sam googlala Marka Gregura pa sam naišla na njegovih 20 preporuka, neki opisi su me baš zaintrigirali..
https://gkr.hr/Magazin/Preporuke/Marko-Gregur-bira-za-vas-dvadeset-naslova-koje-trebate-procitati

[chesil]

I ja kaskam, tek sad sam pročitala Putujuće kazalište Zorana Ferića koje je pobralo panegirike ovdje na topicu početkom godine. Ja nisam toliko oduševljena, možda zato što meni Ferićev morbidan i kinky stil inače ne paše, a on izranja u drugom dijelu kad počinje pisati o sebi.
Za one koji ne znaju, ovo je biografija piščeve obitelji i meni je prvi dio u kojem piše o maminoj obitelji s Trešnjevke te tatinoj iz Dubice odličan, baš odličan. Opisi Zagreba na početku stoljeća, jezik, uvjeti života, mentalitet, baš mi je jako zanimljivo bilo čitati o pravim pravcatim Zagrepčanima (ne zamjerite mi, ja uistinu ne poznajem prave purgere, prva sam generacija u rođena u ovom gradu).
Dubica mi je već bliža, mentalitet i blizina BiH, ali klasa nikako, ne poznajem bogate veleposjednike, heh
U svjetlu najnovijih događaja na Baniji, bilo je čak i tužno čitati kako Petrinja i taj kraj nisu bili kulturno zaboravljeni u to doba. Pogotovo je zanimljiv etnički miks Ferićeve obitelji, i kako su preživljavali režime i države usprkos miješanim brakovima.

[tanja_b]

I ja kaskam, tek sad sam pročitala Putujuće kazalište Zorana Ferića koje je pobralo panegirike ovdje na topicu početkom godine. Ja nisam toliko oduševljena, možda zato što meni Ferićev morbidan i kinky stil inače ne paše, a on izranja u drugom dijelu kad počinje pisati o sebi.
Za one koji ne znaju, ovo je biografija piščeve obitelji i meni je prvi dio u kojem piše o maminoj obitelji s Trešnjevke te tatinoj iz Dubice odličan, baš odličan. Opisi Zagreba na početku stoljeća, jezik, uvjeti života, mentalitet, baš mi je jako zanimljivo bilo čitati o pravim pravcatim Zagrepčanima (ne zamjerite mi, ja uistinu ne poznajem prave purgere, prva sam generacija u rođena u ovom gradu).
Dubica mi je već bliža, mentalitet i blizina BiH, ali klasa nikako, ne poznajem bogate veleposjednike, heh
U svjetlu najnovijih događaja na Baniji, bilo je čak i tužno čitati kako Petrinja i taj kraj nisu bili kulturno zaboravljeni u to doba. Pogotovo je zanimljiv etnički miks Ferićeve obitelji, i kako su preživljavali režime i države usprkos miješanim brakovima.

Da, Ferićev stil ne paše svakome. Mene je "kupio" još kad sam kao studentica prvi put pročitala onu njegovu uvrnutu priču "Potrči doktora", koja je zasluženo našla mjesto u Antologiji hrvatske novele. Zanimljivo mi je što u Putujućem kazalištu Ferić opisuje situaciju koja ga je i inspirirala za tu novelu (pri kraju romana).

I meni je opis obitelji s Trešnjevke izvrstan, to mi je bio najbolji dio knjige. A što kažeš na ujču?

[chesil]

Pitala sam se odmah otkud ta riječ, prvi put se susrećem s njom. Jel njihov interni obiteljski nadimak za ujaka? Ili uobičajena riječ, hm

[Mima]

Uobičajeno je vujča, a sad ujča, ne znam.

[anchi pp]

Jedine preporuke koje pratim su s ovog foruma, a često znam uzeti knjigu izloženu na nekoj polici u knjižnici.
Tako sam uzela i Grand Hotel Europa, nizozemski autor Ilja Leonard Pfeijffer.
Čini mi se da ovdje nije bilo govora o toj knjizi.
Uzela sam je jer me zbog hotela u nazivu podsjetila na Plemeniti gospodin u Moskvu.
Naravno, sličnosti nema, ali knjiga mi je odlična.

Podnaslov joj je - ljubav u doba masovnog turizma, i zaista promatra Europu u tom kontekstu - kao zabavni park koji svoju povijest iskorištava kao temelj turizma.
Možda je malo predugačka i ljubavna priča bi mogla biti sažetija, ali na kraju mi nije žao vremena koje sam provela nad njom.

[tanja_b]

Ryszard Kapuscinski, Imperij

Dakle, za ovu knjigu sam čula uoči Interlibera, najavljivali su je kao posebnu poslasticu. Dvoumila sam se da li da je kupim ili ne, kupila sam je, i dobro sam učinila. Knjiga je fenomenalna!
Poljski novinar opisuje svoja putovanja po nekadašnjem SSSR-u - u prvom dijelu, to su samo usputne zabilješke s putovanja Transsibirskom željeznicom 1958. i po južnim republikama (Kavkazu i srednjoj Aziji) 1967. A onda slijedi opis putovanja sa samog kraja sovjetskog Imperija, 1989.-1991., kad su promjene već bile na vidiku, ali način života bio je još po starom.
Sam početak knjige donosi ipak osobito potresan prikaz autorovih vlastitih sjećanja na djetinjstvo u gradu Pinsku, koji je nekad bio dio Poljske, ali su ga 1939. okupirali Sovjeti i pripojili današnjoj Bjelorusiji. Opis okupacije, transporta koji odvoze ljude u nepoznato i gladovanja nisu bitno drugačiji od sličnih opisa nacističkih pothvata.

Kapuscinski nije samo novinar-reporter, ne opisuje samo ono što vidi, nego i donosi zaključke, uspoređuje, prisjeća se literature, duboko proživljava sve viđeno, nudi objašnjenja (npr. zašto je Armenija u povijesti toliko nadrapala). Teško je zapravo u kratkim crtama izložiti sve o čemu piše. U svakom slučaju, baš mi je drago što imam vlastitu knjigu pa joj se mogu i vraćati, jer to definitivno nije knjiga samo za jedno čitanje. Pomalo podsjeća na knjige Svetlane Aleksijevič, ali s malo više autorskog osobnog doživljaja. Dok Aleksijevič striktno stoji u pozadini i pušta svoje sugovornike da nose tekst, u ovoj knjizi na prvom je mjestu ipak autorov doživljaj (uz razne sugovornike, naravno).

[Dota]

Evo još popisa:
https://lithub.com/our-48-favorite-books-of-2021/
https://lithub.com/the-36-best-old-b...-read-in-2021/
https://lithub.com/the-best-books-of...y-have-missed/
https://lithub.com/44-writers-on-the...e-as-presents/
https://lithub.com/on-escaping-the-m...in-literature/
https://lithub.com/the-best-reviewed-fiction-of-2021/
https://lithub.com/what-are-the-most...-the-internet/
https://lithub.com/the-best-reviewed...ction-of-2021/
https://lithub.com/what-to-read-next...ristmas-movie/
https://lithub.com/here-are-five-con...u-should-read/
https://lithub.com/9-new-books-to-lo...ward-to-today/
https://lithub.com/let-it-snow-6-of-...in-literature/

Inače su s ove stranice, ima genijalnih stvari na njoj, prava riznica: https://lithub.com/about-literary-hub/

[Peterlin]

Ryszard Kapuscinski, Imperij

Dakle, za ovu knjigu sam čula uoči Interlibera, najavljivali su je kao posebnu poslasticu. Dvoumila sam se da li da je kupim ili ne, kupila sam je, i dobro sam učinila. Knjiga je fenomenalna!
Poljski novinar opisuje svoja putovanja po nekadašnjem SSSR-u - u prvom dijelu, to su samo usputne zabilješke s putovanja Transsibirskom željeznicom 1958. i po južnim republikama (Kavkazu i srednjoj Aziji) 1967. A onda slijedi opis putovanja sa samog kraja sovjetskog Imperija, 1989.-1991., kad su promjene već bile na vidiku, ali način života bio je još po starom.
Sam početak knjige donosi ipak osobito potresan prikaz autorovih vlastitih sjećanja na djetinjstvo u gradu Pinsku, koji je nekad bio dio Poljske, ali su ga 1939. okupirali Sovjeti i pripojili današnjoj Bjelorusiji. Opis okupacije, transporta koji odvoze ljude u nepoznato i gladovanja nisu bitno drugačiji od sličnih opisa nacističkih pothvata.

Kapuscinski nije samo novinar-reporter, ne opisuje samo ono što vidi, nego i donosi zaključke, uspoređuje, prisjeća se literature, duboko proživljava sve viđeno, nudi objašnjenja (npr. zašto je Armenija u povijesti toliko nadrapala). Teško je zapravo u kratkim crtama izložiti sve o čemu piše. U svakom slučaju, baš mi je drago što imam vlastitu knjigu pa joj se mogu i vraćati, jer to definitivno nije knjiga samo za jedno čitanje. Pomalo podsjeća na knjige Svetlane Aleksijevič, ali s malo više autorskog osobnog doživljaja. Dok Aleksijevič striktno stoji u pozadini i pušta svoje sugovornike da nose tekst, u ovoj knjizi na prvom je mjestu ipak autorov doživljaj (uz razne sugovornike, naravno).

Ovo sam nedavno nabavila dragoj osobi za rođendan. Povratna informacija je vrlo slična ovom postu.

[ina33]

Uuuu....ova bi mi se mogla svidjeti, hvala!

[chesil]

Pročitala sam '2020.', dnevnik skupine autora iz bivše Jugoslavije. Generacija rođena 80.-ih piše klasični dnevnik, 2 mjeseca po autoru. Ideja o pisanju rodila se prije epidemije pa je zanimljivo iz ove perspektive čitati kad znamo kako je godina izgledala.
Hrvatsku predstavlja Luiza Bouharaoua, Sloveniju Dijana Matković, Srbiju Danilo Lučić, Crnu Goru Nikola Nikolić, BiH Lana Bastašić, Makedoniju Rumena Bužarovska.
Pristup je od duboko intimističkog (Matković o dijagnozi anksioznosti) do aktualno političkog (Nikolić i Lučić o prosvjedima i smjeni vlasti).
Razlikuju se i u odnosu prema pandemiji, od pažnje i poštivanja mjera do antimaskerstva i kršenja lockdowna druženjem po stanovima.
Zanimljiv koncept, otkriva zapravo najviše o životu pisca, borbi protiv blokade pisanja, ugroženoj egzistenciji kulturnog radnika, dubokoj povezanosti literarne scene ovih prostora.

[betty blue]

Dota, super link, hvala!

[ina33]

Dota, super link, hvala!

Da! Hvala, cure!

Odslušala Philipa Rotha i The Plot Against America, tako - tako. Bolji mi je prvi dio knjige, drugi dio knjige se nekakok rasplinuo, pogotovo mi je kraj onako.... puf i ništa.

[chesil]

Dror Mišani - Tri

Slučajan odabir u knjižnici, pun pogodak! Triler koji se ne ispušta iz ruku, mrvu slabiji drugi dio, ali prvi i treći suspense samo takav. Odmor za mozak od zahtjevne literature, a opet nimalo banalno. Preporuke!

[tanja_b]

Dror Mišani - Tri

Slučajan odabir u knjižnici, pun pogodak! Triler koji se ne ispušta iz ruku, mrvu slabiji drugi dio, ali prvi i treći suspense samo takav. Odmor za mozak od zahtjevne literature, a opet nimalo banalno. Preporuke!

Dror je fantastičan, preporuka i od mene. Oduševilo me kako je to dobro napisano!

[summer]

bas sam trazila nesto za poceti danas, evo uzela Three pa se veselim

[chesil]

Izolacija je bila prilika da u ruke uzmem dugo odgađanu Moju borbu. Završila sam prvi dio u 24 sata, malo je reći da sam pod dojmom. Ali, još ne znam što misliti. Što sam to pročitala? To ne može biti sve istina, čemu detalji poput odjeće trgovca u dućanu kojeg je vidio jednom kao dijete? Još da je to jedan trgovac, ajde, uvijek pamtimo gluposti iz djetinjstva, ali on pamti kako su svi bili odjeveni? I onda još u jednom dijelu knjige napiše rečenicu-nikad nisam imao dobro pamćenje, ahaha
Malo me strah tolike intime. I jel točan moj dojam da ovaj prvi dio nije toliko razoran kao ostali (o čemu znam samo na temelju kritika) jer nikog nije baš jako povrijedio, dapače, o svima piše s nekom toplinom.