Što čitate 4.

[Forka]

Drage cure,
baš sam sretna što ste oživjele ovaj topic, što mi je dalo razmišljati o tome da se i sama nisam dugo javljala, pa kad sam malo poskrolala unatrag vidjela sam da se po pitanju pročitanih knjiga nisam javljala još od ljeta ...
Nije to stoga jer nisam ništa čitala (baš naprotiv), razlog je više vezan uz onu temu o slobodnim danima (), ali pokušat ću to nadoknaditi prije nego što mine ova godina, koja je ionako već pri kraju (možda krenem i odmah, ali moram pronaći šalabahter, da se prisjetim) ...

E, još da odgovorim betty blue na pitanje o preporukama:
- pratim neke književne portale, ali uglavnom mi ide na živce
kad mi unaprijed prepričaju sadržaj,
kad, nakon što pročitam neku tamo hvaljenu knjigu, skužim da je recenzija naručena (čitaj: neargumentirano pozitivna)
kad je tekst recenzije pun floskula i larpulartističkih izraza
(zato mi je od svih kritičara najdraži Igor Mandić, u njega nema dlake na jeziku ()
- imam nekoliko prijatelja/prijateljica za koje znam da imaju sličan književni ukus kao i ja i kojima vjerujem
- i, last but not least, jako volim preporuke s ove teme, naročito tanjine, premda nam oko nekih knjiga (doduše rijetko) stav i nije bio skroz podudaran...

[Kosjenka]

99 posto pročitanih knjiga su mi preporuke s ove teme.
Još se i važna pravim pred frendicama čitateljicama koje nisu na forumu
S time da ja kasnim, sada tek sam uhvatila Moju borbu, 2. knjiga.

[KAMI]

Uf, što se zahuktalo na pdf-u..
Meni je ovaj pdf isto izvrstan izvor preporuka, već sam više puta pisala o tome i zahvaljivala curkama koje često pišu..
Ja također kaskam za aktivnijim čitačicama, no nema veze, važno je čitati..
Evo, upravo čitam Vošickog, tek sam na cca 60. str., jako mi se sviđa stil pisanja, gospon Marko Gregur doista prekrasno piše..
Ovaj tjedan radim od kuće i već jedva čekam sve završiti kako bih se bacila na knjigu..
Prije Vošickog sam pročitala Kako sam brojio ružičaste robote Ede Popovića, Raskrstimo s Eddyjem Edouarda Louisa i Samo strast od Annie Ernaux.
Sve redom kraća djela manjih formata, svaka potresna na svoj način, ne želim spoilati..
Pusa svima

[Dota]

99 posto pročitanih knjiga su mi preporuke s ove teme.
Još se i važna pravim pred frendicama čitateljicama koje nisu na forumu
S time da ja kasnim, sada tek sam uhvatila Moju borbu, 2. knjiga.

Potpis, osim knjige koju trenutno čitam
Hvala svima na preporukama .

[KAMI]

Malo sam googlala Marka Gregura pa sam naišla na njegovih 20 preporuka, neki opisi su me baš zaintrigirali..
https://gkr.hr/Magazin/Preporuke/Marko-Gregur-bira-za-vas-dvadeset-naslova-koje-trebate-procitati

[chesil]

I ja kaskam, tek sad sam pročitala Putujuće kazalište Zorana Ferića koje je pobralo panegirike ovdje na topicu početkom godine. Ja nisam toliko oduševljena, možda zato što meni Ferićev morbidan i kinky stil inače ne paše, a on izranja u drugom dijelu kad počinje pisati o sebi.
Za one koji ne znaju, ovo je biografija piščeve obitelji i meni je prvi dio u kojem piše o maminoj obitelji s Trešnjevke te tatinoj iz Dubice odličan, baš odličan. Opisi Zagreba na početku stoljeća, jezik, uvjeti života, mentalitet, baš mi je jako zanimljivo bilo čitati o pravim pravcatim Zagrepčanima (ne zamjerite mi, ja uistinu ne poznajem prave purgere, prva sam generacija u rođena u ovom gradu).
Dubica mi je već bliža, mentalitet i blizina BiH, ali klasa nikako, ne poznajem bogate veleposjednike, heh
U svjetlu najnovijih događaja na Baniji, bilo je čak i tužno čitati kako Petrinja i taj kraj nisu bili kulturno zaboravljeni u to doba. Pogotovo je zanimljiv etnički miks Ferićeve obitelji, i kako su preživljavali režime i države usprkos miješanim brakovima.

[tanja_b]

I ja kaskam, tek sad sam pročitala Putujuće kazalište Zorana Ferića koje je pobralo panegirike ovdje na topicu početkom godine. Ja nisam toliko oduševljena, možda zato što meni Ferićev morbidan i kinky stil inače ne paše, a on izranja u drugom dijelu kad počinje pisati o sebi.
Za one koji ne znaju, ovo je biografija piščeve obitelji i meni je prvi dio u kojem piše o maminoj obitelji s Trešnjevke te tatinoj iz Dubice odličan, baš odličan. Opisi Zagreba na početku stoljeća, jezik, uvjeti života, mentalitet, baš mi je jako zanimljivo bilo čitati o pravim pravcatim Zagrepčanima (ne zamjerite mi, ja uistinu ne poznajem prave purgere, prva sam generacija u rođena u ovom gradu).
Dubica mi je već bliža, mentalitet i blizina BiH, ali klasa nikako, ne poznajem bogate veleposjednike, heh
U svjetlu najnovijih događaja na Baniji, bilo je čak i tužno čitati kako Petrinja i taj kraj nisu bili kulturno zaboravljeni u to doba. Pogotovo je zanimljiv etnički miks Ferićeve obitelji, i kako su preživljavali režime i države usprkos miješanim brakovima.

Da, Ferićev stil ne paše svakome. Mene je "kupio" još kad sam kao studentica prvi put pročitala onu njegovu uvrnutu priču "Potrči doktora", koja je zasluženo našla mjesto u Antologiji hrvatske novele. Zanimljivo mi je što u Putujućem kazalištu Ferić opisuje situaciju koja ga je i inspirirala za tu novelu (pri kraju romana).

I meni je opis obitelji s Trešnjevke izvrstan, to mi je bio najbolji dio knjige. A što kažeš na ujču?

[chesil]

Pitala sam se odmah otkud ta riječ, prvi put se susrećem s njom. Jel njihov interni obiteljski nadimak za ujaka? Ili uobičajena riječ, hm

[Mima]

Uobičajeno je vujča, a sad ujča, ne znam.

[anchi pp]

Jedine preporuke koje pratim su s ovog foruma, a često znam uzeti knjigu izloženu na nekoj polici u knjižnici.
Tako sam uzela i Grand Hotel Europa, nizozemski autor Ilja Leonard Pfeijffer.
Čini mi se da ovdje nije bilo govora o toj knjizi.
Uzela sam je jer me zbog hotela u nazivu podsjetila na Plemeniti gospodin u Moskvu.
Naravno, sličnosti nema, ali knjiga mi je odlična.

Podnaslov joj je - ljubav u doba masovnog turizma, i zaista promatra Europu u tom kontekstu - kao zabavni park koji svoju povijest iskorištava kao temelj turizma.
Možda je malo predugačka i ljubavna priča bi mogla biti sažetija, ali na kraju mi nije žao vremena koje sam provela nad njom.

[tanja_b]

Ryszard Kapuscinski, Imperij

Dakle, za ovu knjigu sam čula uoči Interlibera, najavljivali su je kao posebnu poslasticu. Dvoumila sam se da li da je kupim ili ne, kupila sam je, i dobro sam učinila. Knjiga je fenomenalna!
Poljski novinar opisuje svoja putovanja po nekadašnjem SSSR-u - u prvom dijelu, to su samo usputne zabilješke s putovanja Transsibirskom željeznicom 1958. i po južnim republikama (Kavkazu i srednjoj Aziji) 1967. A onda slijedi opis putovanja sa samog kraja sovjetskog Imperija, 1989.-1991., kad su promjene već bile na vidiku, ali način života bio je još po starom.
Sam početak knjige donosi ipak osobito potresan prikaz autorovih vlastitih sjećanja na djetinjstvo u gradu Pinsku, koji je nekad bio dio Poljske, ali su ga 1939. okupirali Sovjeti i pripojili današnjoj Bjelorusiji. Opis okupacije, transporta koji odvoze ljude u nepoznato i gladovanja nisu bitno drugačiji od sličnih opisa nacističkih pothvata.

Kapuscinski nije samo novinar-reporter, ne opisuje samo ono što vidi, nego i donosi zaključke, uspoređuje, prisjeća se literature, duboko proživljava sve viđeno, nudi objašnjenja (npr. zašto je Armenija u povijesti toliko nadrapala). Teško je zapravo u kratkim crtama izložiti sve o čemu piše. U svakom slučaju, baš mi je drago što imam vlastitu knjigu pa joj se mogu i vraćati, jer to definitivno nije knjiga samo za jedno čitanje. Pomalo podsjeća na knjige Svetlane Aleksijevič, ali s malo više autorskog osobnog doživljaja. Dok Aleksijevič striktno stoji u pozadini i pušta svoje sugovornike da nose tekst, u ovoj knjizi na prvom je mjestu ipak autorov doživljaj (uz razne sugovornike, naravno).

[Dota]

Evo još popisa:
https://lithub.com/our-48-favorite-books-of-2021/
https://lithub.com/the-36-best-old-b...-read-in-2021/
https://lithub.com/the-best-books-of...y-have-missed/
https://lithub.com/44-writers-on-the...e-as-presents/
https://lithub.com/on-escaping-the-m...in-literature/
https://lithub.com/the-best-reviewed-fiction-of-2021/
https://lithub.com/what-are-the-most...-the-internet/
https://lithub.com/the-best-reviewed...ction-of-2021/
https://lithub.com/what-to-read-next...ristmas-movie/
https://lithub.com/here-are-five-con...u-should-read/
https://lithub.com/9-new-books-to-lo...ward-to-today/
https://lithub.com/let-it-snow-6-of-...in-literature/

Inače su s ove stranice, ima genijalnih stvari na njoj, prava riznica: https://lithub.com/about-literary-hub/

[Peterlin]

Ryszard Kapuscinski, Imperij

Dakle, za ovu knjigu sam čula uoči Interlibera, najavljivali su je kao posebnu poslasticu. Dvoumila sam se da li da je kupim ili ne, kupila sam je, i dobro sam učinila. Knjiga je fenomenalna!
Poljski novinar opisuje svoja putovanja po nekadašnjem SSSR-u - u prvom dijelu, to su samo usputne zabilješke s putovanja Transsibirskom željeznicom 1958. i po južnim republikama (Kavkazu i srednjoj Aziji) 1967. A onda slijedi opis putovanja sa samog kraja sovjetskog Imperija, 1989.-1991., kad su promjene već bile na vidiku, ali način života bio je još po starom.
Sam početak knjige donosi ipak osobito potresan prikaz autorovih vlastitih sjećanja na djetinjstvo u gradu Pinsku, koji je nekad bio dio Poljske, ali su ga 1939. okupirali Sovjeti i pripojili današnjoj Bjelorusiji. Opis okupacije, transporta koji odvoze ljude u nepoznato i gladovanja nisu bitno drugačiji od sličnih opisa nacističkih pothvata.

Kapuscinski nije samo novinar-reporter, ne opisuje samo ono što vidi, nego i donosi zaključke, uspoređuje, prisjeća se literature, duboko proživljava sve viđeno, nudi objašnjenja (npr. zašto je Armenija u povijesti toliko nadrapala). Teško je zapravo u kratkim crtama izložiti sve o čemu piše. U svakom slučaju, baš mi je drago što imam vlastitu knjigu pa joj se mogu i vraćati, jer to definitivno nije knjiga samo za jedno čitanje. Pomalo podsjeća na knjige Svetlane Aleksijevič, ali s malo više autorskog osobnog doživljaja. Dok Aleksijevič striktno stoji u pozadini i pušta svoje sugovornike da nose tekst, u ovoj knjizi na prvom je mjestu ipak autorov doživljaj (uz razne sugovornike, naravno).

Ovo sam nedavno nabavila dragoj osobi za rođendan. Povratna informacija je vrlo slična ovom postu.

[ina33]

Uuuu....ova bi mi se mogla svidjeti, hvala!

[chesil]

Pročitala sam '2020.', dnevnik skupine autora iz bivše Jugoslavije. Generacija rođena 80.-ih piše klasični dnevnik, 2 mjeseca po autoru. Ideja o pisanju rodila se prije epidemije pa je zanimljivo iz ove perspektive čitati kad znamo kako je godina izgledala.
Hrvatsku predstavlja Luiza Bouharaoua, Sloveniju Dijana Matković, Srbiju Danilo Lučić, Crnu Goru Nikola Nikolić, BiH Lana Bastašić, Makedoniju Rumena Bužarovska.
Pristup je od duboko intimističkog (Matković o dijagnozi anksioznosti) do aktualno političkog (Nikolić i Lučić o prosvjedima i smjeni vlasti).
Razlikuju se i u odnosu prema pandemiji, od pažnje i poštivanja mjera do antimaskerstva i kršenja lockdowna druženjem po stanovima.
Zanimljiv koncept, otkriva zapravo najviše o životu pisca, borbi protiv blokade pisanja, ugroženoj egzistenciji kulturnog radnika, dubokoj povezanosti literarne scene ovih prostora.

[betty blue]

Dota, super link, hvala!

[ina33]

Dota, super link, hvala!

Da! Hvala, cure!

Odslušala Philipa Rotha i The Plot Against America, tako - tako. Bolji mi je prvi dio knjige, drugi dio knjige se nekakok rasplinuo, pogotovo mi je kraj onako.... puf i ništa.

[chesil]

Dror Mišani - Tri

Slučajan odabir u knjižnici, pun pogodak! Triler koji se ne ispušta iz ruku, mrvu slabiji drugi dio, ali prvi i treći suspense samo takav. Odmor za mozak od zahtjevne literature, a opet nimalo banalno. Preporuke!

[tanja_b]

Dror Mišani - Tri

Slučajan odabir u knjižnici, pun pogodak! Triler koji se ne ispušta iz ruku, mrvu slabiji drugi dio, ali prvi i treći suspense samo takav. Odmor za mozak od zahtjevne literature, a opet nimalo banalno. Preporuke!

Dror je fantastičan, preporuka i od mene. Oduševilo me kako je to dobro napisano!

[Jurana]

Da ne bi bilo kako čitam samo dosadne dugačke knjige u kojima se ništa ne događa evo preporuke za vrhunski triler koji drži pažnju od prve do posljednje stranice.

Dror Mišani: Tri

Ne znam što reći o toj knjizi, a da ne pokvarim gušt onome tko je prvi put uzima u ruke. Zato neću reći ništa više, osim da je izvrsno napisana, da autor gradi priču polako, postupno, sa svim detaljima, da su naoko nepovezane stvari ipak povezane (kao i uvijek u knjigama) i kako mi je bilo zanimljivo pratiti diskretno naznačenu topografiju Tel Aviva

Dror Mišani - Tri

Slučajan odabir u knjižnici, pun pogodak! Triler koji se ne ispušta iz ruku, mrvu slabiji drugi dio, ali prvi i treći suspense samo takav. Odmor za mozak od zahtjevne literature, a opet nimalo banalno. Preporuke!

Potpisujem preporuke. Kao svaki dobar triler, i ovaj roman osim napete priče progovara i o društvu. Ovdje su likovi ranjive žene. Osobito su vješto napisani dijelovi koji vrlo suptilno, iznijansirano prikazuju odnose među likovima pa i neka ponašanja koja djeluju neracionalno, nelogično, postaju shvatljiva. Ne želim ni ja sad predetaljno, najbolje otkriti sam, u knjizi.

[summer]

bas sam trazila nesto za poceti danas, evo uzela Three pa se veselim

[chesil]

Izolacija je bila prilika da u ruke uzmem dugo odgađanu Moju borbu. Završila sam prvi dio u 24 sata, malo je reći da sam pod dojmom. Ali, još ne znam što misliti. Što sam to pročitala? To ne može biti sve istina, čemu detalji poput odjeće trgovca u dućanu kojeg je vidio jednom kao dijete? Još da je to jedan trgovac, ajde, uvijek pamtimo gluposti iz djetinjstva, ali on pamti kako su svi bili odjeveni? I onda još u jednom dijelu knjige napiše rečenicu-nikad nisam imao dobro pamćenje, ahaha
Malo me strah tolike intime. I jel točan moj dojam da ovaj prvi dio nije toliko razoran kao ostali (o čemu znam samo na temelju kritika) jer nikog nije baš jako povrijedio, dapače, o svima piše s nekom toplinom.

[Angie75]

chesil, najbolje da pretražiš ovu temu (Što čitate 3, mislim da smo tamo najviše o tome, tko se više sjeća?) s ključnim pojmovima Moja borba, Knausgard i Kmečavac
dosta smo davno pisali o njoj ali i dosta detaljno.

[ina33]

Chesil, ja sam sad na zadnjem tomu.... tamo opisuje tko se naljutio i zašto. Isto mi se nije činilo strašno nakon 1. knjige ništa. Negdje kasnije opisuje i da ima writer's block tj. da jedino o tome može pisati autobiografsku prozu. Nisam čitala od njega još ništa što nije autobiografski, pa ne znam procijeniti. Ako ti je bed detaljnoi opisivanje, onda stani, i dalje se to nastavlja, to je njegov stil. Zapravo je nevažno skroz može li se netko detaljno nečega sjećati, sjećanja su varljiva, ali ona nekako postaju naše istine - dvoje ljudi koji se nečega živo sjećaju mogu oboje biti uvjereni u svoju stranu priče o tom konkretnom sjećanju i za njih je to istina, objektivna istina u tom smislu vjerojatno ne postoji. Ako uživaš u tom njegovom životu sa svim detaljima - onda kreni dalje. Nema neke "poante" u svemu tome, barem se meni tako čini.

[ina33]

Sve dosad meni ima istu razinu "razornosti". Ja stalno čekam kako će opisivat psihičke rasape druge žene - još se nije dogodilo, možda me to čeka u toj 6. knjizi. Ni sebe ne štedi, tj. sebe najmanje štedi pa mi je nekako pošteno (zasad). Na početku sam te zadnje knjige.

[chesil]

Hvala, cure. Počela sam s drugom, i taj dječji rođendan koji opisuje na prvih 100 stranica, ajme dosade, aaaaa.
Ali, čitam i dalje, jer on definitivno zna pisati. S tim da definitivno preskačem opise svih tih ljudi iz dućana kojih se sjeća do detalja.

[Angie75]

Pričekaj dok na 20-ak stranica bude opisivao kako je skrivao kašetu piva u grm I što je najbolje, čak mi nije bilo ni nezanimljivo

[tanja_b]

Pričekaj dok na 20-ak stranica bude opisivao kako je skrivao kašetu piva u grm I što je najbolje, čak mi nije bilo ni nezanimljivo

Mene je taj kilometarski opis skrivanja piva definitivno uvjerio da ne čitam i ostale nastavke

[chesil]

To je bilo u prvoj knjizi, to mi je bilo skroz dobro, ahahaha

[lunja]

U gimnaziji moje kceri roditeljima je ponudjeno da jednom godisnje prate slijed od 8 lekcija za odrasle - medju ostalim latinski, osvjezavajuci tecaj matematike, crtanje portreta, filozofija - ja sam izabrala ovo posljednje. Za temu smo imali knjigu This Life Martina Hagglunda. Hagglund je Svedjanin, zivi u Americi, filozof i lijevo orijenitirani politicki aktivist.
This life nam zeli (ponekad uz puno previse ponavljanja za moj ukus, osim toga, mrvicu preakademskim rijecnikom za moju razinu engleskog) reci: ovaj zivot je sve sto imate, use it.

Ugrubo i ukratko:
Prvi dio knjige je pamflet protiv religije, koja nam nudi laznu nadu zagrobnog zivota ili vjecne blazenosti nirvane.
Drugi dio zalaze se za demokratski socijalizam, u kome ce se "od svakoga ocekivati u skladu s njegovim sposobnostima, svakome dati prema potrebama", upiruci prstom u nelogicnosti kapitalizma.

Nadam se da vas ovakvim pojednostavljivanjem necu odbiti od citanja, knjiga je toga svakako vrijedna.

Mislim da bi svakom, iz generacije koja je svjesno dozivjela socijalizam, sve ovo gore kao i meni konstantno zvucalo poznato, stovise dozivljeno. A s druge strane, kad god bi zaustila da nesto o tome podijelim s ostalim polaznicima , u glavi mi je zvonila ona naucena "i vidi di nas je to dovelo" i "jeste li se zato tako fino poklali na Balkanu".

Nazalost, zbog korone su nam zastavili tecaj na polovici, tako da m je puno toga ostalo na unutrasnjem dijalogu.

E, a ovo vam sve pricam jer Hagglund skoro pa citavo poglavlje posvecuje Knausgaardu. Kojeg ja pak jos nisam citala, pa mogu samo prenijeti da Hagglund u kmecavcovim ispovjedima vidi poziv da sami obratimo paznju na svaki trenutak Ovog zivota, na svaki aspekt samog sebe. Poglavlje ima naziv Love, a mozete ga i procitati ovdje: https://www.boundary2.org/2017/08/ma...confession-1a/

[Angie75]

E, a ovo vam sve pricam jer Hagglund skoro pa citavo poglavlje posvecuje Knausgaardu. Kojeg ja pak jos nisam citala, pa mogu samo prenijeti da Hagglund u kmecavcovim ispovjedima vidi poziv da sami obratimo paznju na svaki trenutak Ovog zivota, na svaki aspekt samog sebe. Poglavlje ima naziv Love, a mozete ga i procitati ovdje: https://www.boundary2.org/2017/08/ma...confession-1a/

wow lunja hvala ti za ovaj link! sad sam ga samo nabrzinu preletjela jer sam u gužvi, ali jedva čekam da ga temeljito proučim!

[jennifer_gentle]

Chesil, samo cekaj, u 3. dijelu opisuje uzitak velike nuzde na cijeloj stranici.
Ja sam svih 6 procitala u dahu, osim zadnje gdje au me dijelovi s hitlerom malo smarali.
Najdraza mi je mozda 3. gdje opisuje djetinjstvo, slijede 4. i 5. gdje opisuje stvaranje sebe kao pisca.

Citala sam i Ima vrijeme za sve, sto mi je bilo bas nekako kul jer u jednom dijelu moje borbe opisuje kako pise tu knjigu.
Knjiga mi je odlicna, ima stvarno fantasticnih dijelova (dijelovi o kainu i abelu koje opisuje s nekakvim bozanskim erosom i noi, zadnji dio me je isto malo smarao).

Ahilejeva pjesma me je bacila u neku anticku spiralu pa sam opet na Robertu Gravesu - skinula sam za kindle bijelu boginju koju sam dugo trazila na hrvatskom pa sam odustala, bas se veselim.

Koliko sam shvatila, radi se o radjanju poezije kroz mitologiju o trostrukoj predantickoj i predpatrijarhalnoj boginji, nesto slicno se protezalo i kroz zlatno runo i kroz njegovu interpretaciju grckih mitova a ovo bi mu trebao biti magnum opus - vidjet cu hoce li mi biti pretesko za citati, sad na pocetku je na nekim keltskim mitovima pa se probijam kroz to.

[Jurana]

Chesil, samo cekaj, u 3. dijelu opisuje uzitak velike nuzde na cijeloj stranici.
Ja sam svih 6 procitala u dahu, osim zadnje gdje au me dijelovi s hitlerom malo smarali.
Najdraza mi je mozda 3. gdje opisuje djetinjstvo, slijede 4. i 5. gdje opisuje stvaranje sebe kao pisca.

Citala sam i Ima vrijeme za sve, sto mi je bilo bas nekako kul jer u jednom dijelu moje borbe opisuje kako pise tu knjigu.
Knjiga mi je odlicna, ima stvarno fantasticnih dijelova (dijelovi o kainu i abelu koje opisuje s nekakvim bozanskim erosom i noi, zadnji dio me je isto malo smarao).

Ahilejeva pjesma me je bacila u neku anticku spiralu pa sam opet na Robertu Gravesu - skinula sam za kindle bijelu boginju koju sam dugo trazila na hrvatskom pa sam odustala, bas se veselim.

Koliko sam shvatila, radi se o radjanju poezije kroz mitologiju o trostrukoj predantickoj i predpatrijarhalnoj boginji, nesto slicno se protezalo i kroz zlatno runo i kroz njegovu interpretaciju grckih mitova a ovo bi mu trebao biti magnum opus - vidjet cu hoce li mi biti pretesko za citati, sad na pocetku je na nekim keltskim mitovima pa se probijam kroz to.

Preporuka za tzv. feminističku Ilijadu - Pat Barker: The Silence of the Girls. Nije prevedena, zato naslov na engleskom. Nedavno je izašao i nastavak, njega još nisam stigla čitati.

[Peterlin]

Chesil, samo cekaj, u 3. dijelu opisuje uzitak velike nuzde na cijeloj stranici.
Ja sam svih 6 procitala u dahu, osim zadnje gdje au me dijelovi s hitlerom malo smarali.
Najdraza mi je mozda 3. gdje opisuje djetinjstvo, slijede 4. i 5. gdje opisuje stvaranje sebe kao pisca.

Citala sam i Ima vrijeme za sve, sto mi je bilo bas nekako kul jer u jednom dijelu moje borbe opisuje kako pise tu knjigu.
Knjiga mi je odlicna, ima stvarno fantasticnih dijelova (dijelovi o kainu i abelu koje opisuje s nekakvim bozanskim erosom i noi, zadnji dio me je isto malo smarao).

Ahilejeva pjesma me je bacila u neku anticku spiralu pa sam opet na Robertu Gravesu - skinula sam za kindle bijelu boginju koju sam dugo trazila na hrvatskom pa sam odustala, bas se veselim.

Koliko sam shvatila, radi se o radjanju poezije kroz mitologiju o trostrukoj predantickoj i predpatrijarhalnoj boginji, nesto slicno se protezalo i kroz zlatno runo i kroz njegovu interpretaciju grckih mitova a ovo bi mu trebao biti magnum opus - vidjet cu hoce li mi biti pretesko za citati, sad na pocetku je na nekim keltskim mitovima pa se probijam kroz to.

Jako originalno, nema se tu ništa za dodati. Asocijacija na meni omiljenu knjigu Knjige mog života (Henry Miller) u kojoj je to isto opisano, a još je i umreženo s čitanjem na zahodu.

Sad moram pročitati i ovu, da mogu usporediti, hehehe....

[Forka]

Jako originalno, nema se tu ništa za dodati. Asocijacija na meni omiljenu knjigu Knjige mog života (Henry Miller) u kojoj je to isto opisano, a još je i umreženo s čitanjem na zahodu.

Sad moram pročitati i ovu, da mogu usporediti, hehehe....

Aaaaa, Knjige mog Života su mi bile srednjoškolski top! I još uvijek mi je jedna od najboljih! ❤️ Hvala na podsjećanju, Peterlin…
Što se tiče Moje borbe, stala sam na prvom dijelu, drugi čak imam doma, možda dođe ove godine na red .

[chesil]

Vrijeme je za rekapitulaciju 2021.
Gotovo 40 pročitanih knjiga, od kojih bih izdvojila:
Paolo Cognetti - Osam planina
Tara Westover - Obrazovana
Evie Wyld - Sve ptice pjevaju
Eimar McBride - Manji smo boemi

[tanja_b]

I ja sam jučer radila rekapitulaciju prošle čitalačke godine. 70 pročitanih i zabilježenih knjiga, među njima neke zbilja jako, jako dobre, tako da mi je postao problem izdvojiti baš onih 10 naj. Redoslijed kojim ih navodim je kronološki (po vremenu čitanja), a ne top-lista O većini knjiga sam pisala i na ovoj temi, pa ih neću pobliže opisivati.

1. Zoran Ferić: Putujuće kazalište
2. Bronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
3. Daniel Kehlmann: Tyll
4. Želimir Periš: Mladenka kostonoga - ova mi je apsolutni favorit ove godine, knjiga koju sam pročitala dvaput u četiri mjeseca
5. Nicholas Mathieu: I djeca njihova za njima
6. Lana Bastašić i dr.: 2020. - dnevnik
7. Jaume Cabre: Eunuhova sjena
8. Damir Karakaš: Okretište
9. Nora Verde: Moja dota
10. Ryszard Kapuscinski: Imperij

[Jurana]

Sretna vam nova godina!

Evo mojih 10, redom čitanja:

1. D. Kehlmann: Tyll
2. Z. Ferić: Putujuće kazalište
3. K. Ishiguro: Klara i Sunce
4. S. Stanišić: Porijeklo
5. J. Harper: Preživjeli
6. A. Kay: Ovo će boljeti
7. R. Rothmann: Umrijeti u proljeće
8. N. Hornby: Just Like You
9. E. Strout: Oh William!
10. Ž. Periš: Mladenka kostonoga

[jennifer_gentle]

Super, hvala ti Jurana, biljezim.

[chesil]

Elena Ferrante - Mračna kći
2 sata dobro zamišljene priče, dobro ispričane. Nije me smarala, kao što je to bilo s prijašnjim romanom (kojem sam već i ime zaboravila), niti me užasavala kao Dani zaborava.
Sad jedva čekam pogledati film, imam filing da je Maggie Gyllenhaal napravila dobar posao.

[Forka]

Bila sam obećala napisati pokoje slovo o preostalim knjigama koje sam pročitala u prošloj godini, ali... nekako nisam stigla...
Pa, s obzirom da smo žustro krenuli u 2022, preostaje mi jedino sastaviti svoj lanjski "top ten", što mi je, kao i mnogima od vas, pretpostavljam, bila preteška zadaća. Od 55 pročitanih knjiga, bilo ih je jedno tridesetak, ono baš, odličnih , a ni ostale nisu puno zaostajale.
Stoga, ovaj kratki popis nemojte uzeti kao konačan, bilo je tu još dobre literature.
A, primijetite, uvrstila sam i jednu zbirku pjesama .
Dakle, slijedom čitanja:


1. Francesca Melandri: Prava krv
2. Zoran Ferić: Putujuće kazalište
3. Ali Smith: Zima
4. Darko Cvijetić: Schindlerov lift
5. Pascal Quignard: Sva jutra ovog svijeta
6. Wislawa Szymborska: Svijet koji nije od ovoga svijeta
7. Lize Spit: Rastapanje
8. Vanessa Springora: Pristanak
9. Damir Karakaš: Okretište
10. Olga Tokarczuk: Bizarne pripovijesti

A budem li ove godine nešto manje rastrešena i nešto više disciplinirana, javljat ću se češće ...

[Forka]

Drago Glamuzina: Drugi zakon termodinamike

Ekipa se okupila na tulumu kod Ferića i, čekajući Franzena (koji se ne pojavi), pripovijedaju jedni drugima vlastite "škakljive" životne epizode.
Nije nezanimljivo, ali ni spektakularno.
No, nedostaje mi autentičnost, odnosno, da budem jasnija, premda nisu prepričane, nego su napisane tako da ih svaki sudionik iznosi osobno, ipak su sve su priče napisane istim stilom, fali mi upravo ta osobnost u izražaju.
Inače zgodno, naročito mi se svidjela neizravna posveta Bekimu ...

[chesil]

Sally Rooney - Divni svijete, gdje si

Rooney je ovim romanom zašla dublje u filozofsko-esejističke vode, pola knjige su e-mailovi dvije glavne junakinje o estetici, kršćanstvu, književnosti...
Iza svega je ponovno priča o ljubavi 30-ogodišnjaka, samosabotiranju, prekarnom radu, divljem tržištu nekretnina, neoliberalizmu...
Rooney gradi uvjerljive likove, u obje junakinje je ugradila svoja iskustva u književnom svijestu, lamentira o konceptu celebrity književnika koji staje na put samom pisanju. Seks je također važan dio njezinih djela, puno piše o nerazumijevanju, umišljaju, malim gestama.
Ima autora u kojima puno više uživam, ali mi je skroz jasan ovaj Rooney fenomen, moj konačni dojam o romanu je pozitivan.

[Dota]

Zadnja knjiga koju sam pročitala u 2021., na samu Staru Godinu, je "Okretište" Damira Karakaša. O, kako mi je drago da sam završila godinu s takvom knjigom! Sve nedaće, agresije, ljutnje, mržnje, sva nerazumijevanja, strahovi, boli i samoće, sve grube riječi koje zagušuju naš prostor, sve sebičnosti i nebrige koje nam se događaju, sve je tu, u toj nevelikoj knjižici. A opet, iznad svega lebdi jedna plemenitost duše, jedan čovjek koji se trudi izdići iz svojih ograničenja i biti još bolji, čak i kad je strašno teško biti dobar ... Treba nam Karakaš u lektiri, rečenice poput: "Uokolo su glasno trčala djeca, kao uskličnici na kraju rečenica. " trebale bi se učiti u školama.

A evo i 10 knjiga koje su me se najviše dojmile u prošloj godini; nije kronološki niti prema dragosti , sve su mi drage:

1. Wolfgang Bauer- Preko mora
2. Connie Palmen - Ti kažeš
3. Davor Rostuhar- Ljubav oko svijeta
4. Franceska Melandri- Prava krv
5. Elif Shafak- Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela
6. Damir Karakaš- Okretište
7. Nora Verde- Moja dota
8. Edith Eger- Izbor
9. Raynor Winn- Salth path
10. Marjane Satrapi- Persepolis

I hvala na vašim popisima, veselim se novom dobrom štivu .

[anamar]

Nora Verde - Moja dota
Annie Ernaux - Godine
Ann Patchett - Nizozemska kuća
Sally Rooney - Divni svijete, gdje si
Zadie Smith - Vrijeme swinga
Semezedin Mehmedinović - Ovo vrijeme sada
Kazuo Ishiguro - Klara i Sunce
Elizabeth Strout - My name is Lucy Barton
Želimir Periš - Mladenka kostonoga
Ottessa Moshfegh - Moja godina odmora i opuštanja

[tanja_b]

Nakon Imperija R. Kapuscinskog (o kojem sam nedavno pisala), sad čitam sličnu knjigu, a ipak prilično različitu.

Erika Fatland: Sovjetistan - putovanje Turkmenistanom, Kazahstanom, Tadžikistanom, Kirgistanom i Uzbekistanom

Norveška novinarka i antropologinja, putovala je 2012. i 2013. srednjoazijskim zemljama nastalima nakon raspada SSSR-a, tzv. "stanovima". To su uglavnom zemlje prosječnom Europljaninu slabo poznate, osim kad se probiju u glavne vijesti, kao Kazahstan ovih dana. Ova knjiga mi se odlično uklapa u ono što sam i ranije čitala o tim krajevima, i stvarno je dobro pisana, kratkim, ilustrativnim poglavljima, bez suviše dociranja.
Zgodno mi se nadovezuje na Kapuscinskog jer je riječ o autorima iz posve različitih generacija. Kapuscinski je sovjetskim Imperijem putovao 60-tih godina i zadnji put 1989., dok je SSSR još bio u snazi. Fatland je rođena 1983., dakle, gotovo bi mu mogla biti unuka, i putuje srednjom Azijom 20 godina nakon osamostaljenja tih država. Interesantno, i ona spominje pojam "imperij" da dočara što je SSSR zapravo bio.
Na svojim putovanjima zaista je obilazila sve što je bilo moguće, tako da opisuje i čuvena "vrata pakla" u Turkmenistanu (u stvari zapaljeni metan), i turkmenske arheološke lokalitete, i Ašgabat u mramoru, čak i čuveni pad s konja turkmenskog predsjednika (kojeg možete naći i na YouTubeu, iako su sve snimke odmah bile izbrisane, a YouTube je u Turkmenistanu ionako zabranjen). U Kazahstanu se sastajala s aktivistima za ljudska prava, ali i za ostarjelim Rusima koji žale za raspadom Imperija. Poslušno pije ponuđeno fermentirano devino mlijeko i "svetu vodu", makar joj bili odvratni uglavnom, vrlo zanimljiva i informativna knjiga. Koga zanimaju za nas egzotični krajevi, preporučujem!

[sasa]

Nakon Imperija R. Kapuscinskog (o kojem sam nedavno pisala), sad čitam sličnu knjigu, a ipak prilično različitu.

Erika Fatland: Sovjetistan - putovanje Turkmenistanom, Kazahstanom, Tadžikistanom, Kirgistanom i Uzbekistanom

Norveška novinarka i antropologinja, putovala je 2012. i 2013. srednjoazijskim zemljama nastalima nakon raspada SSSR-a, tzv. "stanovima". To su uglavnom zemlje prosječnom Europljaninu slabo poznate, osim kad se probiju u glavne vijesti, kao Kazahstan ovih dana. Ova knjiga mi se odlično uklapa u ono što sam i ranije čitala o tim krajevima, i stvarno je dobro pisana, kratkim, ilustrativnim poglavljima, bez suviše dociranja.
Zgodno mi se nadovezuje na Kapuscinskog jer je riječ o autorima iz posve različitih generacija. Kapuscinski je sovjetskim Imperijem putovao 60-tih godina i zadnji put 1989., dok je SSSR još bio u snazi. Fatland je rođena 1983., dakle, gotovo bi mu mogla biti unuka, i putuje srednjom Azijom 20 godina nakon osamostaljenja tih država. Interesantno, i ona spominje pojam "imperij" da dočara što je SSSR zapravo bio.
Na svojim putovanjima zaista je obilazila sve što je bilo moguće, tako da opisuje i čuvena "vrata pakla" u Turkmenistanu (u stvari zapaljeni metan), i turkmenske arheološke lokalitete, i Ašgabat u mramoru, čak i čuveni pad s konja turkmenskog predsjednika (kojeg možete naći i na YouTubeu, iako su sve snimke odmah bile izbrisane, a YouTube je u Turkmenistanu ionako zabranjen). U Kazahstanu se sastajala s aktivistima za ljudska prava, ali i za ostarjelim Rusima koji žale za raspadom Imperija. Poslušno pije ponuđeno fermentirano devino mlijeko i "svetu vodu", makar joj bili odvratni uglavnom, vrlo zanimljiva i informativna knjiga. Koga zanimaju za nas egzotični krajevi, preporučujem!

ovo je stvarno sjajna knjiga, ja sam ju ovih dana procitala i osim ovoga sto navodi Tanja, knjiga daje perspektivu i danasnjim uzasima u Ukrajinii jer osim SSSRa, autorica se dotice i sirenja Ruskog carstva, odnosno govori o ruskoj ekspanziji u proslosti, a i jasno pokazuje kako je nevjerojatno okrutna i bescutna ruska drzava cesto bila prema svojim gradjanima. Citala sam i neke intervjue s Fatland otkad je rat poceo i vidim da su joj knjige u Norveskoj rasprodane. Ja razmisljam da njenu drugu knjigu Granica u kojoj opisuje putovanje po ruskim granicnim podrucjima kupim na engleskom obzirom da nazalost kod nas nije prevedena.

[Peterlin]

Ovo me podsjeća na Westermanovu knjigu Inženjeri duše. Moram pročitati i ovu, jer daje vremenski odmak od desetak godina, u kojem je bilo velikih promjena. Hvala na preporuci.

[tanja_b]

Ovo me podsjeća na Westermanovu knjigu Inženjeri duše. Moram pročitati i ovu, jer daje vremenski odmak od desetak godina, u kojem je bilo velikih promjena. Hvala na preporuci.

Baš sam se Westermanove knjige više puta prisjetila čitajući Sovjetistan, jer sam se u "Inženjerima duše" prvi put upoznala s Turkmenistanom i čudnim režimom te zemlje. Westerman se više koncentrirao na zaljev Kara-Bogaz i razvoj sovjetske kemijske industrije, o čemu u Sovjetistanu baš i nema riječi. Vjerojatno zato jer je zaljev Kara-Bogaz u međuvremenu već bio svršena priča, a moguće da autorici nije bilo ni dozvoljeno putovati onamo - naime, svi strani posjetitelji Turkmenistana obavezno dobiju vodiča u pratnji i smiju obilaziti samo unaprijed dogovorena mjesta, ne smiju samostalno putovati zemljom (svaka sličnost sa Sjevernom Korejom je sasvim slučajna ).
Westerman u svojoj knjizi dosta spominje ekscentričnog predsjednika Nijazova ("Turkmenbaši"), a spominje ga i Erika Fatland, ali još više je riječi o njegovom aktualnom nasljedniku, Berdimuhamedovu, koji nije puno manje lud.

[Dota]

Zanimljiv osvrt Nataše Govedić na predstavu "Genijalna prijateljica", s dosta detaljnim uvidom u književni predložak, donesenim na svjež i britak način.

https://www.novilist.hr/ostalo/kultu...-na-pozornici/