
Originally Posted by
chesil
U sendvič od dvije debele kriške Knausgarda ugurala sam tanki sloj Seethalera i Cognettija.
Posljednji stavak austrijskog pisca Roberta Seethalera (čiji me je Čitav jedan život oduševio), u 70-ak stranica pripovijeda o zadnjim danima austrijskog skladatelja Gustava Mahlera i njegovim reminiscencijama na život. Lijepo napisano, ali nije me zaintrigiralo da se počnem interesirati za Mahlera (o kojem ne znam ništa, kao ni o klasičnoj glazbi uopće). Totalno ravnodušna.
A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.