 |
|||
Želim vam svima zdravu i veselu 2022.!
Moj izbor od 63 pročitanih iz 2021., po kronološkom redu čitanja:
1. A. Mornštajnova: Tihe godine
2. A. Škare: 2 prsta iznad gležnja
3. M. Levi: Istanbul je bio bajka
4. G. D. Roberts: Shantaram
5. Z. Ferić: Putujuće kazalište
6. F. Melandri: Prava krv
7. A. Scuratti: Najbolje doba našeg života
8. Z. Gursky: Karlovac panorama jednog vremena
9. L. Mytting: Sestrinska zvona
10. E. Shafak: 40 pravila ljubavi
Evo, da prijavim kaj sam sve ja pročitala..
Vošicki, Marko Gregur- Izvrstan roman, pisan izrazito lijepim stilom, pitak i zanimljiv, prekrasan prikaz Koprivnice i cijele regije u prvoj polovici 20. st. Baš sam uživala čitajući i svakome bih ga preporučila.
Nakon Vošickog, pročitala sam Divlje guske Julijane Adamović, prilično potresan roman o odrastanju dvije djevojčice rastrganih između majke i "babe" koje se međusobno ne podnose. Dobar, ali stilski manje dojmljiv od Vošickog pa mi je to jedan mali minus, no sveukupan dojam je svejedno vrlo dobar.
Nakon Divljih guski, posudila sam Bijelo se pere na devedeset Bronje Žakelj. Dakle, još uvijek sam pod dojmom te knjige. Koliko boli, što fizičke što psihičke, može podnijeti jedna osoba? Čitajući ovu knjigu nema šanse da itko ostane ravnodušan, najradije bih sjela u auto i otputovala do Ljubljane samo da zagrlim Bronju. Najteže mi je bilo čitati o bolesti autorice, svim mukotrpnim kemoterapijama i zračenjima kroz koje je prošla- sama. Baš potresan roman, ali izvrstan. Preporuka.
Hvala svima na preporukama!!!
Ovogodišnje knjige:
SASKIA DE COSTER: Noćni roditelji
Dvije partnerice se odlučuju imati dijete. Jedna od njih se preispituje da li je uopće stvorena za majčinstvo i nije li im prije djeteta bilo bolje. Odlaze s djetetom na dalek put na otok hipija upoznati obitelj prijatelja donora koji želi ostati isključivo donor, nikako biti otac. Zanimljive psihičke interakcije likova.
SHEIRA HETI: Majčinstvo
Biološki sat otkucava. Postati majka ili se nastaviti posvećivati stvaralačkom poslu? Kroz propitivanje otkriva pitanja i traume koje se vuku kroz par generacija.
LAETITIA COLOMBANI: Pletenica
Žena iz Kanade, Italije i Indije povezane su u jednu priču koja ih spaja tek na kraju knjige. Svaka se nađe u teškoj životnoj situaciji. Uz hrabrost i odlučnost, odluče se boriti protiv ustaljenih pravila, tradicije i okoline.
ALINA BRONSKY: Pletenica moje bake
Tek sam na početku knjige.
Rusi izbjegli u Njemačku smješteni pod jedan krov židovskog geta. Baka Ruskinja je autoritativna žena koja pod svojom čizmom drži cijelu obitelj. No, postoji naznaka bijega od čizme...
Posljednje uređivanje od Nera : 13.01.2022. at 19:11
Mračna kći - Elena Ferrante
Stigla je i do mene ova knjiga, prva pročitana u novoj godini. Ako se po prvoj godina poznaje, bit će uzbudljivo...
Knjiga je naoko light, lako se čita, prozračna je, gotovo filmska. Dobro je napisana, unutarnji monolozi glavne junakinje su mala riznica poluizgovorenih i neizgovorenih osjećaja. Kako sama Leda kaže:" Prešućeno govori više od izgovorenog."
Sve je tu, Ledine misli razbacane posvuda udaraju u čitateljski pleksus iznebuha, obgrle te ledenom rukom i ne puštaju sve do kraja, uvijaju se u mozak i srce poput zmijica koje Leda radi svojim kćerima iz kore voća, sumirajući u njima svoje majčinstvo. Njene nesigurnosti, njene čežnje i zbrkanosti, provale bijesa, tuge, hrabrosti, očaja, njeni odlasci, njena vraćanja, njene žudnje i ushiti, njeni mrakovi i ponori, sve je tu, glasno mrmori i grgolji i žubori poput potočića u rano proljeće koji je nabujao od silnog otopljenog snijega i sad više ne može nego teći, prelijevati se, bježati van korita. Leda je tu gospodarica i sluškinja ove priče, svi ostali likovi su sateliti koji se vrte oko nje i njenog neizgovorenog, pomažu joj izraziti ga onoliko koliko je moguće izraziti neizrecivo.
Iako se čini da je Leda, naša antijunakinja, u miru s nekim svojim odlukama, ipak si ih ne oprašta i ne prelazi preko njih, nego im se otežala srca i mračne glave iznova i sveudilj vraća, proživljujući ih ponovno kroz mladu majku i njenu kćer koje ulaze u njen život jednog ljeta na Jonskom moru. Tu je i lutka (naravno), s tamnom unutrašnjošću iz koje kulja kao iz Lede, curka polako ali neumitno, sve do samog kraja. I sve se stapa u jedan život pun proturječnosti, u jednu majku koja sebe doživljava kao nemajku, a koja je u meni, kako je knjiga sve više odmicala, izazivala sve veće razumijevanje i suosjećanje. I za koju sam, nakon zadnje pročitane stranice, pomislila da je ima u svakoj od nas.
Dota, vec i postoji film, Colemanica glumi lik starije zene, Dakota Johnson mladju, rezirala Meggy Gyllenhal. Neflix i kina. Angie 75 ga je gledala, ako sam dobro skuzila, ne s odusevljenjem. Mislim da sw zove The Forgotten Daughter.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.01.2022. at 17:33
Ina, hvala. Znam da postoji film, pisala sam i ja o njemu...ina33 prvotno napisa
Napisala sam da je knjiga napisana filmski, da se scene gotovo "vide", to sam mislila...
Sori, ja čitam napreskokce (i ne mislm to mijenjati (ruke na očima)).
Ma ne mogu reći da film nije dobar, meni je samo jako smetalo to premještanje radnje u Grčku, mislim da se time puno gubi iz šire slike.
Da nisam čitala knjigu, film bi mi bio sasvim ok. Ovako mi je knjiga ipak puno bolja. Jedva čekam da još netko pogleda pa da možemo raspravljati
Da, evo i bez pogledanog filma, mislim da je to greška. Napulj, njegov "folklor" i stanovnici je vrlo bitan dio priče, kao i Ledina Firenza i sve što joj je taj odlazak značio.Ma ne mogu reći da film nije dobar, meni je samo jako smetalo to premještanje radnje u Grčku, mislim da se time puno gubi iz šire slike.
Da nisam čitala knjigu, film bi mi bio sasvim ok. Ovako mi je knjiga ipak puno bolja. Jedva čekam da još netko pogleda pa da možemo raspravljati
Razmišljam o odlasku u kino još otkad sam pročitala knjigu, ali me malo odbija ova količina omikrona oko nas. Zna li netko kad točno dolazi na Netflix, da vidim mogu li izdržati čekati?
Angie75, evo i Petra Miočić Mandić se slaže s tobom. https://express.24sata.hr/life/film-...osjecaja-25536Ma ne mogu reći da film nije dobar, meni je samo jako smetalo to premještanje radnje u Grčku, mislim da se time puno gubi iz šire slike.
Da nisam čitala knjigu, film bi mi bio sasvim ok. Ovako mi je knjiga ipak puno bolja. Jedva čekam da još netko pogleda pa da možemo raspravljati
Upozorenje: ako niste čitali knjigu, a želite, nemojte čitati ovo. Ima dosta spoilera.
Mislim da je već na Netflixu
Ja tražim i ne nalazim. Možda sam samo smotana... Ako znaš kako naći, pliz javi
Prijavljujem fail s romanom "Mljekar" Anne Burns. Nemam objašnjenja zašto.
Pročitala "Osjećaj kraja" Juliana Barnesa, podvojenog sam mišljenja. U svakom slučaju, kraj mi je bio zbrzan i šokovit.
Na hrvatskom Netflixu nije.
Ne znam. Meni je frendica dala svoju šifru, pa kad sam vrtila filmove činilo mi se da sam vidjela. Sorry ak je dezinformacija
Knjiga koja me upravo oduševila:
Pavla Horakova, Teorija čudnovatosti
Roman točno po mojem ukusu - s malo radnje (zapravo, razrada fabule je slaba točka, nije baš nešto), s puno unutarnjih monologa, nevjerojatno duhovitih komentara i bizarnih situacija. Glavni lik, Ada Sabova, doktorica je znanosti (nije jasno koje znanosti), radi na istraživanjima koja nikog ne zanimaju (u Zavodu za interdisciplinarne studije čovjeka, instituciji iz čijeg imena nije moguće zaključiti baš ništa), zapravo radi posao koji je ne zanima, upravo se oporavlja od propale veze, hoda Pragom i primjećuje bizarne pojave u gradu i šire. Opisi praških toponima su vrlo egzaktni, u jednom trenutku sam izvadila iz ormara kartu i prisjećala se gdje je koja ulica i kud vode. Opisi bizarnih kolega i članova obitelji još su bolji. Iako je radnja pomalo razvučena, pa mjestimice postaje i zamorna, svako toliko bi mi došlo da zapišem neku rečenicu ili odlomak - znak kako bi knjigu vrijedilo imati za stalno, a ne samo na posudbi iz knjižnice.
Malo me, doduše, iznervirao tekst na poleđini knjige koji je reklamira "već poznatim češkim humorom" - ne znam što ljudi zamišljaju pod češki humor, Menzelove filmove ili A je to crtiće? Mene je u ovom romanu osvojila čista, zdrava autoironija i oštroumna zapažanja, ne vidim u tome nacionalno obojeni humor. Ali dobro - i inače rado čitam češke autore, pa moguće da ima nešto zajedničko u njihovom stilu pisanja.
Za ovu priliku prenijet ću samo odlomak koji me najviše oduševio, a vjerujem da će ga mnogi prepoznati iz vlastite stvarnosti
Ispravno popunjene tablice o radnim satima i evidencija dolazaka važniji su od kvalitete emisija. Isto je i kod nas - više od rezultata istraživanja drži se do ispravno napisanih izvještaja. Mrazek je prije nekog vremena izračunao da šezdeset posto radnog vremena u zavodu posvećuje izvještavajući o tome da učinkovito iskorištava radno vrijeme. Tako da zapravo šezdeset posto novca poreznih obveznika baca ravno kroz prozor. Ali isti dojam imaju i ljudi u korporacijama, izgleda da je to vjerojatno opća pojava.
Hvala, tanja, stavljam na listu.
Ja sam, potaknuta dobrim osvrtima na Moju dotu, a u nemogućnosti da je posudim, uzela u knjižnici nešto drugo od Nore Verde, Do isteka zaliha. Priča o raspadu jedne veze bila mi je dosadna i nisam je dovršila.
Treći dio Moje borbe čitala sam napreskokce, za razliku od prvog i drugog dijela, ovo rano djetinjstvo mi je bilo dosadno. Malo kao Livada crnog labuda, čini se da stvaram otpor na boyhood priče. Najviše me zapravo od svega zanimala Norveška i tamošnji život.
Ja se borim sa sesticom Moje borbe, prosla malo vise od trecine, mislim da cu preskakat raumatranja o umjetnosti i samo citat sta su jeli i do su bili taj dan
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.01.2022. at 11:50
Meni je ta sesta isto znala malo zapilati, a i toliko je teska da ruka zaboli od drzanja.
Procitala My name is Lucy Barton od Elisabeth Strout, odlicna mi je, bas iskreni i autenticni glas.
Sto dalje preporucujete od nje?
SVE. Ja sam čitala Olive Kittridge i Olive iznova, cure su Oh, Willama i kažu da je super. Baš si to dobro rekla - iskreni i autentični glas, ne možeš je ne volit.
Pa nastavi s istom trilogijom: Anything is possible i Oh William!
Sigurno ste Knausgarda prožvakale već tisuću puta, ali moram još malo komentirati. Naime, paralelno s čitanjem romana, čitam i puno intervjua s njim, ili pak kritika i komentara. Znam da je zbog prvog dijela i u njemu opisa očeve smrti izazvao razdor u obitelji pa mi je bilo zanimljivo pročitati što je u jednom intervjuu rekao:
He says the manner of his father’s death was the subject of bitter dispute, which caused him to doubt his own memory. Some family members insisted that Knausgaard’s father, contrary to his son’s recollection, had not been surrounded by bottles of alcohol when he died, there was nothing unseemly about the scene, and he had peacefully suffered a heart attack.
“I began to doubt everything,” he says. “Did I exaggerate it? Did I exploit it for my own benefit? Because I’ve done that in my life before. I used to talk about my father to make myself more interesting. And I knew that the shocking details in the story are good literature in themselves almost – it’s a good story.”
Then he received a letter from a health worker who, reading the first volume A Death in the Family, recognised the house Knausgaard’s father died in, and got in touch to confirm the accuracy of his description.
“And that,” he says, “was such a relief.”
Inače, taj je dio knjige toliko strašan i jak, ali, u konačnici, on me je i natjerao da poželim čitati i dalje.
E, ova šesta je pola knjige razmatranje jel' pretjerao il nije pretjerao, nisam još došla do dijela gdje detaljno opisuje da je ipak došlo razrješenje u formi health worker's lettera
Uf, sori ako sam spojlala
Ja sam nakon trećeg dijela privremeno zastala da malo udahnem i odmaknem se od njega
Interesantno, meni su ti dijelovi iz djetinjstva bili dosta dobri, a na momente mi je bilo baš teško. I strano u potpunosti. Iz nekih običnih situacija, primjerice za doručkom, može se puno iščitati.
Ja trenutno čitam posljednju Sally Rooney, ali tako sam spora i tako malo čitam posljednjih tjedana da ne uspijevam u potpunosti ući u knjige koje čitam pa mi ne ulaze u sve pore
Trener je stisnuo s treninzima trčanja pa sam koma kad dođem doma i samo zaspim
Ispada da je najproduktivnije čitalačko razdoblje bilo dok sam bila pozitivna na covid, ali neću si to prižekljivati
Posljednje uređivanje od Anci : 25.01.2022. at 08:55
Nemoj, Anči, nemoj!
Trči, samo trči!
Knjige strpljivo čekaju.
U sendvič od dvije debele kriške Knausgarda ugurala sam tanki sloj Seethalera i Cognettija.
Posljednji stavak austrijskog pisca Roberta Seethalera (čiji me je Čitav jedan život oduševio), u 70-ak stranica pripovijeda o zadnjim danima austrijskog skladatelja Gustava Mahlera i njegovim reminiscencijama na život. Lijepo napisano, ali nije me zaintrigiralo da se počnem interesirati za Mahlera (o kojem ne znam ništa, kao ni o klasičnoj glazbi uopće). Totalno ravnodušna.
A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.
I moj dojam o tim knjigama bio je sličan. O Mahleru inače znam dosta iz nekih drugih izvora (knjige, dokumentarci, kazališne predstave), ali Seethalerovu knjigu nisam doživjela kao neko novo nadahnuće. Mislila sam da je to možda zato jer o skladatelju znam previše stvarnih činjenica, ali sad vidim da nije to razlog.
Dosad sam od Seethalera imala četiri knjige u rukama - dvije su me oduševile (Čitav jedan život, Trafikant), jedna mi je bila premučna pa je nisam ni dovršila (Polje), a jedna me ostavila ravnodušnom (Posljednji stavak). Zaključak - ne trebam a priori sve što on objavi smatrati remek-djelom
A Cognetti me također pomalo razočarao. Prve dvije "planinarske" knjige, Osam planina i Divlji dječak, bile su mi puno dojmljivije i draže. Možda zato što se u njima zadržao u kraju koji mu je poznatiji (Dolomiti), pa je i introspekcije i osobnog dojma više, dok putovanje po Nepalu nužno nosi neku dozu egzotike koja ne mora uvijek biti uspjelo rješenje.
i ja sam neki dan pročitala A nikad na vrhu
lijepo napisano, al očito nisam od takvih knjiga, fali mi radnja
bilo mi je dosadno, ipak sam stisnula i pročitala je, stvarno je tanka/kratka
trenutno čitam Mračnu kći, sviđa mi se
iz knjižnice sam, osim Ferrantice, doteglila super ulov, baš se veselim čitanju:
Ivana Šojat - Ezan
Vigdis Hjorth: Nasljedstvo
Drora Mišani: Tri
Trenutno se mučim s TED CHIANG: Kako si došla na svijet i druge priče
Preporuke su sjajne na poleđini, al nisam ja za SF.
Čeka me Olga Tokarczuk: Bjeguni
Frendici baš ni sjela. Kakvi su vaši dojmovi ako je netko čitao?
Sinoć sam samo otišla prošetati do knjižnice, ništa posuditi, al nisam mogla odoljeti:
Dafne Suman: Posuđeno vrijeme
A uzela bi još 2, al sam se suzdržala.
Sad ste me zainteresirale za A nikad na vrhu. Al se pitam da li čitati kad ste sve neoduševljene? 8 planina mi je bilo divno!
Radije uzmi "Divljeg dječaka" istog autora. A ako baš naletiš na "A nikad na vrhu", pročitaj, nije gubitak vremena, ali nije ni tako dobro kao prethodne knjige.
Hvala!
Tvoje preporuke uvijek pratim i s guštom ću te poslušati.
Nera, ja sam čitala "Bjegune". U početku mi nije baš sjela, mučila sam se s njom. Bila sam u nekom turbulentnom periodu kad nisam imala puno vremena za čitanje, a knjiga je dosta fragmentarna i nema neku simbiotičku radnju, pa mi se činilo da stalno počinjem iz početka. A onda me je u nekom momentu "zgrabila", nekako mi se razbistrila ta njena začudnost i do kraja sam uživala.
Definitivno nije za casual čitanje, ali ima eruditsku notu i nevjerojatno specifičan stil i motive pisanja, pa je prava šteta ne dati joj šansu.
Posljednje uređivanje od Dota : 26.01.2022. at 21:13
Meni ju je mm kupio i dosla sam negdje do trecine, nikako da me uvuce. Jos sam citala prije spavanja i odmah me umrtvi.
Na kraju sam odustala, ali imam je na polici, pa se mozda primim opet. Iako sam se sad toliko navukla na kindle da ne znam kako ce mi sjesti listanje
Pocela Olive Kitteridge, gledala sam seriju davno koja mi je bila jako dobra
Matt Haig: Ponoćna knjižnica
Ne znam kome je točno namijenjena ova knjiga, znam da ovaj pisac inače piše knjige za djecu, ali za ovu nigdje nisam naišla da je YA, a i neki dijelovi nisu za omladince.
Roman ima jako uspjele dijelove - idejom i izvedbom, ali i neka objašnjavanja koja postanu dosta zamorna, kao da se obraća djeci. Dijelovi koji su dobri su vrlo zabavni, uvjerljivi. Upotrebljava i neke stilske trikove koji su meni djelovali jeftini, odbili su me.
Na kraju knjiga postane didaktična, malo vuče na Coelha. To je zapravo šteta jer sam većinu vremena uživala u čitanju. Sad bih ja rekla da je trebao imati boljeg urednika koji bi ga upozorio na neke slabosti, ali očito je do mene jer je knjiga bila jako popularna 2020. godine.
Tko voli knjige s alternativnim stvarnostima, svidjet će mu se ova, a tko voli Kradljivicu knjigu, neka potraži i ovu.
mene Kradljivica knjiga uvijek na tebe sjeti
Meni je jutros na Fejsu iskočio podsjetnik na objavu od prije 7 godina, kad sam sva tužna zatvorila zadnju stranicu 1000 jeseni Jacoba de Zoeta (7 godina!!!!pa kako već toliko
)
kako bi ono rekli stari, nema više takvih knijga....
Dazutonema vise takvih knjiga!
Moj stariji je volio kradljivicu knjiga, ja nisam citala... kakvi su ti “neprimjereni” dijelovi? Mislim kod te ponocne knjiznice, ne znam bi li mu to dala
Christian Guay Poliquin: Težina snijega
Ova je knjiga nastavak knjige Nit kilometara koja nije prevedena na hrvatski, što ja nisam ni znala dok je nisam završila pa krenula čitati o njoj. Može se čitati i sama, ovu smatraju boljom, osvojila je nekoliko književnih nagrada u Kanadi.
Meni se jako svidjela, volim knjige u kojima ima puno snijega i izvanredne situacije koje nastaju zbog toga. Malo se toga događa u romanu, ali nije ni u jednom trenutku dosadna za čitanje. Sve se vrti oko 2 lika koji se tijekom radnje razvijaju, mijenjaju pa se mijenja i njihov odnos. Svi drugi sporedni likovi su baš sporedni, a njihova nebitnost je možda istaknuta i činjenicom da se svi zovu na J pa u nekom trenutku nisam bila ni sigurna da znam o kome se radi.
Atmosfera bi, kao, trebala biti mračna i tmurna, ali meni sve to djeluje dosta idilično, valjda sam toliki ljubitelj snijega i boravka u toploj kući. Drugi su pišući o knjizi dosta govorili o tjeskobi u njoj, ali ja to nisam tako doživjela.
Još je jedan bitan element u priči, ali bojim se da bih otkrivanjem toga, pokvarila užitak čitanja pa ću to zabijeliti: Roman je zapravo distopijski jer se sve događa nakon što je u cijelom svijetu nestalo struje. Barem misle da je u cijelom svijetu jer je prekinuta sva komunikacija između gradova, a onda je još napadao taj snijeg koji ih je potpuno izolirao. Činjenica da su odsječeni od svijeta utječe na ponašanje ljudi i sve se pretvara u priču o čovječnosti i preživljavanju.
Stil knjige se može opisati frazemom manje je više i, iako ja to volim, ipak mi je na samom kraju bilo premalo, voljela bih da nam je dao barem malo više - nade, razrješenja, informacija...
Ako nastavi pisati ovaj ciklus knjiga, sigurno ću nastaviti čitati.
Ja svima dajem šansu makar se mučila. Teško odustajem kad krenem jer uvijek čekam da me obuzme.
Ja se kao motiva još uvijek sjećam fascinacije formaldehidom
Joj, da. Isprva me užasavalo, a do kraja sam poželjela otići u neki od muzeja
Meni je jutros na Fejsu iskočio podsjetnik na objavu od prije 7 godina, kad sam sva tužna zatvorila zadnju stranicu 1000 jeseni Jacoba de Zoeta (7 godina!!!!
kako bi ono rekli stari, nema više takvih knijga....
Meni je jutros na Fejsu iskočio podsjetnik na objavu od prije 7 godina, kad sam sva tužna zatvorila zadnju stranicu 1000 jeseni Jacoba de Zoeta (7 godina!!!!
kako bi ono rekli stari, nema više takvih knijga....
Dazuto
Moj stariji je volio kradljivicu knjiga, ja nisam citala... kakvi su ti “neprimjereni” dijelovi?
Sad se baš mučim sa SF-om, al još uvijek čitam, oko 220/300 str. Još malo pa gotovo. Onda krećem na Bjegune.
Posljednje uređivanje od Nera : 28.01.2022. at 14:23
Što od SF-a? Ja sam nedavno dobila preporuku za Cixin Liu: Problem triju tijela https://znanje.hr/product/problem-triju-tijela/302737
Nabavila epub na engleskom, ali nisam još napala i nemam pojma kad ću stići...
Bjeguni - paaa, nakon knjige Tjeraj svoj plug preko mrtvačevih kostiju nekako me baš i ne privlači. Vjerojatno vrijedi, ali nije po mom ukusu. Zato i pitam za preporuke SF-a.
Trenutno se mučim s TED CHIANG: Kako si došla na svijet i druge priče
Preporuke na poleđini su sjajne, ali nije SF za mene.
Kad mm krene gledati neki SF film, zaobiđem ga u širokom krugu.
Nasmijao me ovaj tvoj komentar. S obzirom na količine formaldehida u knjizi (dobro je to chesil primjetila), nije ni čudoMeni ju je mm kupio i dosla sam negdje do trecine, nikako da me uvuce. Jos sam citala prije spavanja i odmah me umrtvi.
Na kraju sam odustala, ali imam je na polici, pa se mozda primim opet. Iako sam se sad toliko navukla na kindle da ne znam kako ce mi sjesti listanje
Pocela Olive Kitteridge, gledala sam seriju davno koja mi je bila jako dobra
Mojoj sedamnaestogodišnjakinji se sviđa knjiga,pročitala ju je na engleskom još ranije. I inače je knjiški crv i puno čita. Ja još nisam pročitala knjigu.Dazuto
Moj stariji je volio kradljivicu knjiga, ja nisam citala... kakvi su ti “neprimjereni” dijelovi? Mislim kod te ponocne knjiznice, ne znam bi li mu to dala
Evo što kažu u "The New York Timesu", možda pomogne u odluci: https://www.nytimes.com/2020/09/29/b...t-library.html
Inače, "Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta" je i meni među najdražim knjigama ikada, možda i u top 10 ikad.
Oko preporuka za SF. Ja ga jako volim. Kao mlađa sam čitala jako puno SF literature, sad sam malo posustala, tako da ne pratim baš recentnu SF produkciju.
Ono što mogu preporučiti svim svojim srcem su "Pustolovine Milesa Vorkosigana" Lois McMaster Bujold. Iako sam ih počela čitati prije valjda 20 godina, do danas me nijedna SF saga nije ni približno toliko oduševila kao ova. Miles Vorkosigan mi je jedan od najdražih književnih likova ikad (žalim što nije stvaran, ali neka vas to ne odvrati od čitanja. Mogu se čitati i samostalno, i s vremenskim odmakom ... ne moraju se čitati jedna za drugom.
Ako se odlučite na čitanje, postoje dva preporučena redoslijeda, evo ih ovdje: https://www.knjige.info/2021/01/mile...d-citanje.html
Upravo ih gledam na polici i razmišljam kako ih dugo nisam čitala, mogla bih opet
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
