Trojka je stigla do 100. stranice, pa krećemo s brojem 4.
Trojka je stigla do 100. stranice, pa krećemo s brojem 4.
Uh, bila sam se prepala kad sam vidjela da je trojka zaključana , ništa mi nije bilo jasno, išla sam panično čitati zadnje postove ne bih li pronašla nešto kompromitirajuće ...
Evo, "probit ću led" na četvorci sa svojim zaostacima od zadnjeg javljanja...
Elizabeth Strout: Olive, iznova
Premda sam poslije prve Olive ostala zatečena svojom ravnodušnošću prema dotičnoj gospođi, koja me, pače, nerijetko i nervirala, nije mi vrag dao mira pa sam uzela drugu i mogu vam reći da sam iznenadila samu sebe: ne samo da mi je bila na određeni način simpatična nego sam se čak u nekim slučajevima i poistovjetila s njom! Palac gore za Olive!
Thomas Bernhard: Wittgensteinov nećak: jedno prijateljstvo
Dva prijatelja, Thomas Bernhard i Paul Wittgenstein (nećak filozofa Ludwiga Wittgensteina), nalaze se u istoj bolnici, jedan na plućnom, a drugi na odjelu za duševne bolesnike. Kratak roman bogat stratumima, oduševio me...
Anais Nin: Djeca albatrosa
Možda bih je trebala pročitati još jednom... Koliko god se trudila da mi se svidi (jer - Pariz, jer - unutarnji svjetovi, jer - nadrealističke fore, jer _ Henry Milller...) nije mi uspjelo...
Gerbrand Bakker: Obilazak
Odličan roman o bijegu od same sebe i svoje okoline. Jako mi se svidio.
20+1 najbolja priča za ljeto 2015 (ur. Ludwig Bauer, Lidija Duić)
Naišla na ovu knjižicu među ozbiljnijim knjigama na vlastitoj polici (ne znam odakle mi...). Međutim, priče su toliko bljedunjave da mi nijedna nije ostala u sjećanju.
Igor Mandić: Oklop od papira, Autobiografski saldakonti 1966-2013
Volim "njegovu malenkost", njegovu britkost i njegov cinizam, ne mogu si pomoći. Knjiga je zbirka njegovih kolumni i intervjua koje je davao za različite časopise.
Tomica Šćavina: Soba na dnu mora
Đana bježi od stvarnog života i počinje raditi kao pomoćnica konobara na kruzeru koji krstari Karibima. Od toga groznog posla spašava se pišući pisma prijateljici Tei, koje više nema... Neloše.
Donna Tartt: Češljugar
Nakon 5-6 godina hvatanja prašine na polici, uzela sam je sa sobom na mali godišnji. Greška. Knjigu ne možete nositi na plažu jer ima 650 stranica, ima tvrde korice i teška je za držanje u bilo kojoj pozi. No, jako zanimljiv početak i uvod u razvoj događaja bio mi je dovoljan da je, usprkos navedenim "nedostacima" ipak nosim sa sobom na "plažu"... I, premda je u nekim dijelovima malo naporna (da ne kažem dosadna), ipak mi se u cjelini jako svidjela.
Jozefina Dautbegović: Čovjek koji je kupovao kuću
Zbirka pripovjedaka ove, u svojoj biti, pjesnikinje, bilo mi je zgodno štivo, tim više što sam je poznavala osobno.
Na godišnjem sam ostala nasukana, bez knjiga, pa kupujem po kioscima. Tako sam nabasala na knjižicu Romy Hausmann, "Drago dijete". Horor ili bar triler, podsjeća na "Sobu" Emme Donoghue, knjiga o otmičaru koji ženu i djecu drži skrivene od svijeta. Žena uspije pobjeći ali pravi horor tek slijedi. Pisana je iz gledišta više likova, i uopće nije loša. Autoričin je prvijenac, i imam osjećaj da ćemo je gledati i na velikom platnu.
Evie Wyld - Sve ptice pjevaju
Napokon nešto što sam uzela jer mi se svidio omot, o čemu nisam znala ništa, a ispalo fantastično štivo.
Priča o mladoj Australki Jake koja je došla na otočić u V. Britaniji uzgajati ovce.
U dvije paralelne radnje, jasno odijeljene poglavljima, autorica priča o Jakeinoj sadašnjosti, izoliranosti u selu, potrazi za živinom koja joj ubija ovce, te o Jakeinoj prošlosti, traumama iz mladosti, i potpuno (meni) šokantnom kraju, uopće nisam to očekivala, ali koji sve objašnjava.
Stil je odličan, Wyld piše tečno, zna graditi suspense, a meni zanimljiv dodatak bilo je spominjanje australske flore i faune (s odličnim fusnotama prevoditeljice!).
Sve preporuke za ovaj roman!
Čitam: Bijelo se pere na devedeset. Odlična mi je. I još i generacijska
Karl-Markus Gauss: Avanturističko putovanje kroz moje sobe
Dosad sam pročitala sve što je Gauss napisao, a što je prevedeno na hrvatski (Europljani u izumiranju, U šumi prijestolnica, Oči Zagreba, Europa - neotkriveni kontinent). Sve njegove knjige su me oduševile i fascinirale. E, s ovom knjigom me prilično razočarao nadam se da neće nastaviti u istom stilu.
U dosadašnjim knjigama Gauss se pokazao kao izvrstan dokumentarist, koji otkriva čitatelju malo poznate detalje o europskim krajevima i ljudima iz sasvim novog kuta, uz minimalnu osobnu prisutnost. U ovoj knjizi, sve pršti od njegovog osobnog života - od detaljnog opisa vlastitog stana, do opisa raznih predmeta i koju su ulogu imali u njegovu životu. Ima i u ovoj knjizi natruha Gaussa-dokumentarista, npr. kad piše o nožu za papir načinjenom od eternita i izumitelju tog "čudesnog" materijala, ili kad piše o talijanskom ludom fašistu Ettoreu Tolomeiju, ili o šalici iz Gagauzije, a bio je i česti posjetitelj Hrvatske. Ali to su samo tragovi, a većinom piše o osobnim predmetima, obiteljskim prilikama, prijateljima i poznanicima, često pokojnima. Na mahove mi se knjiga činila kao starački rezime vlastitog života (iako - nije on tako star, nema još ni 70). S druge strane, nema tu onog književničkog zanosa s kojim majstori pripovijedanja od vlastitog života stvaraju umjetničko djelo (usp. Ferićev zadnji roman koji sam doslovno progutala). Uglavnom - relativno nezanimljivo, često i dosadno štivo.
Ni sama ideja mi nije bila osobito originalna, jer mi je odmah pao na pamet Xavier de Maistre i njegovo "Putovanje po mojoj sobi".
Najradije bih ovu knjigu zanemarila, i vratila se nekim njegovim ranijim knjigama.
Posljednje uređivanje od tanja_b : 22.07.2021. at 17:47
Ovo je nešto što bi se meni moglo svidjeti jer je tematika koju volim - priroda, izolirana priroda, neke vučice/vukovi samotnjaci u njoj, a nije povijest, glazba, kulturno-znanstvene reference, koje mi nisu forte i zapravo ne volim. Ja zapravo volim te pastorale . Stavljam na popis.
Posljednje uređivanje od ina33 : 23.07.2021. at 12:21
Saša Filipenko: Crveni križ
Nije baš opuštajuća ljetna literatura (prije bih rekla light verzija Svetlane Aleksijevič ), ali knjiga me se jako dojmila. Za onog tko ima živaca opet čitati o sovjetskom režimu, logorima i prokazivanjima - iznenađujuće dobro napisana, a izvlači na površinu neke stvari koji dosad nisam ni znala. Npr. da je SSSR tijekom rata odbijao prihvatiti vlastite ratne zarobljenike pod idejom da je sovjetski vojnik, koji je dopustio da ga zarobe izdajnik, i da ga treba strijeljati.
Priča koju pripovijeda je zaista potresna (a ništa manje potresna nije ni životna priča pripovjedača, Saše, za koju doznajemo tijekom romana), ali ispričana je bez patetike, a glavni lik, 91-godišnja Tatjana Aleksejevna, oličenje je žilavosti i upornosti čak i u beznadnim situacijama.
U cjelini - odličan roman, ali nije literatura "za plažu"
Marco Missiroli - Vjernost
Roman o mladom paru, agentici nekretnina Margheriti koja dolazi iz radničke obitelji, i Carlu iz dobrostojeće obitelji koji svoju profesiju još traži, a pomalo zarađuje predavanjem pisanja i pisanjem turističkih brošura.
Oboje u istom trenutku budu pred izazovom nevjere, ona s fizioterapeutom Andreom, on sa studenticom Sofijom. Pratimo i priču Margheritine majke Anne i otkrivanja njezinih bračnih tajni.
Vjernost, prevara, lojalnost lajtmotiv su romana. Meni osobno najzanimljiviji lik je Andrea koji u tajnosti sudjeluje u borbama pasa, a kasnije i u ilegalnom boksu.
E, da, ako netko voli i poznaje Milano, imat će dodanu vrijednost u ovom romanu jer sve vrvi opisima tog grada.
Knjiga me nije previše oduševila, ali za dva-tri dana na godišnjem skroz ok.
Ja isto na GO i nakon otkrica kindlea nisam se uopce uclanjivala u lokalnu knjiznicu ove godine.
Pocela sam citati pikettyev capital prije GO i sad to sirota nastavljam na plazi.
Mozda bih ipak citala nesto drugacije ali trenutno uopce nemam ideje sto bih si skinula.
Prosle godine na GO sam uzivala u zeruyi shalev, procitala sam valjda 3 njene knjige.
Ili mozda neku vrucu latinskoamericku knjizevnost, u lijepom sjecanju su mi bolanovi divlji detektivi citani na plazama
Ima netko preporuku? Nesto vruce i divlje :D
Josh Bazell - Beat the Reaper (u nas prevedeno kao Brži od smrti)
Urnebesno, divlje, smiješno. Kažu - medicinski triler, heh.
I di nađe Pikettyja za plažu, haha. Dobro da je kindle, papirnato izdanje veliko je ko sam ceker LOL
Jen, a kakvi su dojmovi o zadnjem Mitchellu?
Ima li tko možda za posuditi Galbraitha, Nemirnu krv? Pročitala sam prve 4 (hvala na preporukama, baš je zabavno i napeto štivo), i sad kao ovisnik želim 5., a u svim gradskim knjižnicama posuđeno do kraja ljeta
Nemam knjigu, ali preporučujem ti da knjigu rezerviraš online, imaš šanse dobiti je i prije kraja ljeta. Često ljudi posude knjige preko ljeta na dugi rok, a onda je ipak ranije vrate. Meni se tako ljetos već nekoliko puta dogodilo da sam rezerviranu knjigu dobila puno ranije nego što sam očekivala
Peterlin, samo papirnato... ja sam i dalje konzerva po tom.pitanju
trenutno čitam Angelin prah, koji su valjda već svi na svijetu pročitali
Hvala na preporukama za Fericevo Putujuce kazaliste, odlicna, procitala sam je u trenu.
Procitala beat the reaper, bila mi je zabavna ali malo previse macho diskurs za moj ukus.
Zatim sam citala pride and prejudice od jane austin, ajme, uzivala sam ko prase, odlicna je.
Pokusavala sam skinut nesto novo od zeruye shalev jer mi je ona bila super ali nisam nasla nista za kindle .
Pa cu probati s a gentleman in moscow od amora towlesa jer sam procitala neke panegirike na fejsu pa bumo vidli
i ja sam bila posudila Plemenitog gospodina u Moskvi zavedena panegricima bookblogerica, tipa da moraš birati jednu knjigu pročitati u životu, to bi trebao biti Plemeniti
pročitala sam ga, daleko je to od senzacionalnog, ali razumijem zašto su se svi tako oduševili, ima neku toplinu ...
ja sam danas ipak išla čitati gospodara muha jer to nisam nikad prije čitala a dala sam sinu (11) da čita
ajme majko
ima strašnih scena
Ja sam ga danas ispitivala o knjizi i isto mi nije djelovao potresen ili sokiran, a ja sam svjesno/nesvjesno citala njegovim ocima pa mi je djelovala brutalno.
Zanimljiva je, progutala sam je u jednom danu. Lijep mi je jezik i opisi, pogotovo mi se urezala scena Simona i gospodara muha, ne znam samo kako je on to razumio.
Damir Karakaš - Proslava
Tipični Karakaš, izbrušene rečenice, naizgled škrte, a toliko govore. Lika i njezini ljudi kao vječna inspiracija.
Mate Škugor - Glazba za žedno uho
Neka vrsta autobiografije kultnog promotora koji je koncerte organizirao početkom milenija u KSETU, SC-u, a koje sam osobno vjerno pohodila (uglavnom one indie predznaka). Proustovske rečenice, ponekad zbunjujuće, ali jasno koncipirana knjiga koja kroz kratka poglavlja o pojedinom glazbeniku ili grupi priča o jednom vremenu, jednom ozračju, a ponajviše o entuzijazmu jednog čovjeka koji je bio sposoban potpuno promijeniti kulturnu kartu ovih prostora.
Negdje sam čitala analizu prema kojoj je ta scena nabijena religioznom konotacijom, ali priznajem odmah da je ja nisam tako shvatila.
Gospodar muha se inače često spominje i analizira u raznim tekstovima o ljudskoj prirodi i civilizaciji, mislim da je tu knjigu dobro "imati pročitanu".
Karakas je meni fenomenalan pisac, obozavam ga. Iako je potpuno suprotan tekstu na koji inace “padam”, a to je bogat, flambojantan jezik, erudicija, kicenost, on mi djeluje uistino iskreno i autenticno.
Njegovo sjecanje sume sam citala otprilike u isto vrijeme kao i 3. dio Knausgaardove Moje borbe (meni najdrazi dio), i kako opisuju otprilike isto doba djecastva, te dvije knjige su mi se stopile jedna u drugu i vise ne znam sto je iz koje.
Tu po sentimentu mi je i Livada crnog labuda od Mitchella, koja mi je pri vrhu njegovog opusa.
Ja sam pročitala Sinove, kćeri Ivane Bodrožić i jako me se dojmilo
Tema romana je život drugačijih, odbačenih, onih koji se ne uklapaju u društvene standarde i norme.
Roman ima tri dijela, a svaki je pisan iz perspektive jednog lika: mlade žene prikovane za bolnički krevet, mladića koji je život proveo zarobljen u tijelu žene i majke ove mlade žene iz prvog dijela.
Na dijelovima me podsjetila na divnog Eugenidesa, iako je Bodrožićka svojim stilom oštrija i više pogađa.
Jel netko čitao Svetlanu Aleksijevic? Što biste preporučili?
Sve njezine knjige su fenomenalne, ali užasno teške i, kako Angie reče, najprije si nabavi antidepresive ja sam svojedobno odustajala od nje samo zato jer sam bila u lošijoj psihičkoj fazi i nisam imala snage za njezine tekstove. Pa bih im se vratila kasnije.
McCourt ima autobiografsku trilogiju, osim Angelinog praha tu su još Irac u New Yorku i Učitelj. Sve tri su prevedene na hrvatski, izdanja pokojnog Algoritma. Dobre su knjige.
I meni isto.
Hvala za preporuke za Aleksijevic, pokušati ću se pripremiti. Poslusat cu je na FSK, a htjela bih dotad procitati nesto njezino.
Citam the remains of love od zeruye shalev. Uistinu volim kako ona pise, ali malo mi je prespor zasad. Jako impresionisticki i poetican ali ja bi malo akcije Kad ga citam prije spavanja pogubim se, pa ujutro moram opet, cije su to misli refeksije itd sve mi se pomijesa.
Ne mogu naći program Festivala svjetske književnosti po terminima, jedino što sam našla je opisno https://magazin.fraktura.hr/hr/devet...knjizevnosti-0
Angie, na toj istoj stranici u gornjem dijelu ideš na tab "Festival" i onda pod strelicom biraj "Program", svi događaji su pobrojani redom po danu i satu, a odmah možeš kupiti i ulaznice (za događanja u HGZ, cijena je 30 kn).
Glennon Doyle , Neukroćena.
Meni je baš sjela, uživam čitajući ju.