Procitala sam Noru Verde, Moja dota. Pristrana sam jer se radnja uglavnom odvija u blizini mjesta gdje ljetujemo i jer je od tuda dio obitelji mm-a pa su mi mjesta koja se u knjizi spominju i dijalekt vrlo bliski.
Verde opisuje ljetovanja na otoku i praznike koje provodi s bakom i ponekad barbom kojeg se uzasava. Knjiga se cita brzo, recenice su kratke i pisane iz kuta jedne djevojcice koja vec tada shvaca da je drukcija od ostalih djevojcica.

Procitala sam i Bareticevog Osmog povjerenika, Karakasevu Proslavu i Fericevu Na osami blizu mora.

Preporucam Osmog povjerenika onima koji jos nisu procitali.
Proslava je dobra. Svidjaju mi se stil i opisi, ali mi je Sjecanje sume ipak draze.
Na osami blizu mora.. Dobar roman izmedju ostalog o galebarenju, ali se Feric za moj ukus previse skoncentrirao na lizanje zenskog spolnog organa. Ok su opisi scena, prvi, drugi, peti put, ali nakon nekog vremena postane malo zamorno.