Bila. U odnosu na razgovor pred par godin s ulickom, meni je bilo losije i to zbog moderatora. Dosadan je i prespor meni, kakva mu je pisana recenica filigranska, takva mu je i izgovorena misao, al ja ga mogu brze citat, al za slusanje ga ne mogu premotat da se malo ubrza. Meni je njegov govor bio bolan, s ponavljanjima, mislila sam da je spor zbog prevoditelja, but jok, aleksijevička je normalno govorila. Pjevacica mi je bila zanimjiva ko pojava, malo neobicna, malo ko strberska tilda swinton, al su mi bile zanimljive njene pjesme, od izvedbe do uvoda. Aleksijevička mi se svidjela, bas je nekako ko u knjigama i svidjaju mi se njeni iskreni, neroza, al ipak otvoreni odgovori, zracila je nekom toplinom. Shvatila sam koliko sam ostarila u ove 2 god. Nista me nije smetala vrucina ni maske, iako su nabili ljude, da ce prodavat manje karata je samo finta, a ni covid mjere nosu bas ispostovali, nit zagledali u putivnice ni osobne. Ono sto mi je bilo koma su stolci, ajme tvrdo, ajme za ledja koma, meni rubno izdrzljivo, a i taj cijeli prostor jr bas los, boja koja se odljepljuje sa stropa, zapravo boze sacuvaj. Ne znam sto ce bit od tomaseviceve vladavine, sve je zablokirao, cini mi se, nikako da pocne odlucivat.. i ima li sanse da se sve skupa vrati u evropu jer je ovaj prostor zapravo sramota, kad ga se pogleda s odmakom od 2 god.