Što čitate 4.

[tanja_b]

Kino Europa je high tech u odnosu na to.

Pa sad, nije da se nije prosvjedovalo i bunilo protiv onog što je Bandić napravio s kinom Europa, ali sad je tako kako je. Nadajmo se da će se taj prostor jednog dana vratiti u svoju izvornu funkciju.


Inače, bila sam i jučer u HGZ, na tribini "Književnost i demokracija u doba nakon Covida". Klasić je moderirao, gošće su bile Svetlana Aleksijevič i Slavenka Drakulić. Ne znam je li tko od vas bio, ali vjerujem da bi vam se Klasić više svidio od Jergovića u moderatorskoj ulozi
Svetlana Aleksijevič se pomalo ponavljala u odnosu na prethodni dan (ok, i jedno pitanje je bilo takvo da zapravo rekapitulira odnos prema politici), bilo ju je lijepo slušati, iako se ovaj put ne slažem baš sa svime što je rekla. A Slavenka Drakulić... ako apstrahiram njezinu prilično antipatičnu pojavu (negativan halo-efekt), moram reći da sam bila oduševljena svime što je izgovorila i da je zbilja fenomenalna. Publika joj je spontano pljeskala
I da, na kraju sam vidjela da je bilo i neslužbenog potpisivanja knjiga onog koje je izostalo u srijedu.

[Angie75]

I da, na kraju sam vidjela da je bilo i neslužbenog potpisivanja knjiga onog koje je izostalo u srijedu.

[Peterlin]

Pa sad, nije da se nije prosvjedovalo i bunilo protiv onog što je Bandić napravio s kinom Europa, ali sad je tako kako je. Nadajmo se da će se taj prostor jednog dana vratiti u svoju izvornu funkciju.


Inače, bila sam i jučer u HGZ, na tribini "Književnost i demokracija u doba nakon Covida". Klasić je moderirao, gošće su bile Svetlana Aleksijevič i Slavenka Drakulić. Ne znam je li tko od vas bio, ali vjerujem da bi vam se Klasić više svidio od Jergovića u moderatorskoj ulozi
Svetlana Aleksijevič se pomalo ponavljala u odnosu na prethodni dan (ok, i jedno pitanje je bilo takvo da zapravo rekapitulira odnos prema politici), bilo ju je lijepo slušati, iako se ovaj put ne slažem baš sa svime što je rekla. A Slavenka Drakulić... ako apstrahiram njezinu prilično antipatičnu pojavu (negativan halo-efekt), moram reći da sam bila oduševljena svime što je izgovorila i da je zbilja fenomenalna. Publika joj je spontano pljeskala
I da, na kraju sam vidjela da je bilo i neslužbenog potpisivanja knjiga onog koje je izostalo u srijedu.

Pokušavam zamisliti kako je njoj... Sad je u Zagrebu, a odradila je već hrpetine takvih tribina i susreta u drugim gradovima i zemljama. Istina, to joj je dio posla + način da iznese svoje stavove i senzibilizira javnost za njih, ali bratemili, meni bi dokuferilo nakon trećeg tjedna.

Asocijacija - Ljudmila Ulicka je to opisala u knjizi Ljudi našeg cara (ne znam je li prevedeno na hrvatski, nabasala sam na neko beogradsko izdanje u pdf formatu). To je zbirka priča, objavljena 2010. U njoj je opisana jedna takva tribina iz cipela pisca, u Nizozemskoj ili Danskoj, nisam zapamtila, ali bit stvari je da piscima takvi susreti nisu ugoda i razbibriga, nego posao koji nije uvijek ugodan. Ljudi iz publike dođu jednom, a pisac koji je glavna zvijezda sigurno se umori od beskrajnog ponavljanja jednih te istih stvari u raznim sredinama. To im svakako nije najljepši dio posla.