To mi je najbolja Gladwellova knjiga koju sam čitala. Postoji i hrvatski prijevod, zove se "Izvan prosjeka". Htjela sam si kupiti tu knjigu, ali sva izdanja su rasprodana (ostale Gladwellove knjige nisu).
Trenutno čitam 2020., zajednički dnevnik grupe mladih autora iz regiona. Inicijatorica ideje bila je Lana Bastašić ("Uhvati zeca"), a zajednički dnevnik dogovoren je u jesen 2019. Kako Bastašić piše u predgovoru, "Suvišno je reći da u tom trenutku niko od nas nije znao kako će izgledati 2020. godina."
Dakle, knjiga je fenomenalnaNe znam kako su oni to u startu bili zamislili, ali ovo što imam pred sobom je vjerojatno bolje od izvorne ideje, sustavni prikaz razvoja situacije s početka 2020., od bezazlene naznake iz siječnja "Otkazana je proslava Kineske nove godine zbog nekog virusa", preko panike od najobičnijeg kihanja u veljači ("Ne brini, nemam onaj novi virus"), do kompletnog zatvaranja u proljeće. Nije bilo ugodno prisjećati se tih dana, ali imam osjećaj da čitanje o tome ima nekako ljekovito djelovanje. Slično kao što mi je zimus, u vrijeme novih potresa, nevjerojatno dobro sjela knjiga "Devet života gospođe Adele", tako mi i u ovo pandemijsko vrijeme odlično sjeda čitati upravo o toj istoj pandemiji. Lakše tako, nego nostalgično čitati o nekim boljim vremenima.
Zanimljivo je i pratiti kako su se mjere razlikovale između susjednih zemalja. Hrvatska, npr., ni u jednom trenutku nije imala policijski sat. Srbija i Crna Gora jesu. Tako Danilo Lučić (beogradski autor) na jednom mjestu piše da je posudio jednog od svoja dva psa prijatelju da ima izliku da se navečer nađu na ulicizanimljivo je čitati i o odnosu prema vladajućim strukturama - budući da je riječ o mahom mladim ljudima, u naponu snage, njihov pogled na aktualne političke garniture u svojim zemljama je prilično kritički usmjeren (naročito dolazi do izražaja u zapisima iz Slovenije).
Ok, tek sam na polovici knjige, pretpostavljam da tijekom ljetnih mjeseci nisu pisali samo o lockdownu i mjerama![]()