Što čitate 4.

[tanja_b]

Tja, probat ću ponovno... Meni se Ferrante baš nije dopala. Možda zato jer sam prvo pročitala Dane zaborava, a ne tetralogiju i to mi je nekako formiralo stav. Nisam ni blizu bila tako očarana kao većina ovdje aktivnih članica, ali vjerojatno sam si sama kriva. Zapravo, morala bih to ostaviti za neke slobodne dane ili godišnji. U ovo doba godine nisam raspoložena za takvu literaturu, više mi odgovara drugačija literatura. Moram naći nešto antidepresivno, a ova knjiga vjerojatno ne bi dobro poslužila u tu svrhu. Radije ću posegnuti za Alinom Bronsky. Ona je odlična kad mračne stvari treba prikazati na vedar način.

Ja sam od Dana zaborava svojedobno odustala, nisam mogla čitati tu provalu intenzivnih emocija, nisam se mogla naći s glavnom likicom nikako, gotovo da mi se gadila. A kritika taj njezin roman smatra najuspjelijim. Od još nekih ljudi sam čula same pohvale za taj roman, pa sam zaključila da je problem u meni - i inače teško probavljam tako intenzivne emotivne provale i njihove opise, više mi odgovara suzdržan stil pripovijedanja (zato mi je recimo jako dobro sjeo Seethalerov "Čitav jedan život", dok su se upravo ovdje neke forumašice žalile na nedostatak emocija kod njega ).
Tetralogija je drukčija, tu je u prvom planu prije svega priča, s velikim brojem likova, i priča je zaista ispričana tako da vuče na dalje čitanje. Nisam je doživjela kao književno remek-djelo, više kao fenomen jer je u jednom trenutku bila izuzetno popularna kod velikog broja čitatelja. Drago mi je da sam je pročitala. Ako ti što znači ovo moje iskustvo, daj joj šansu
"Lažljivi život odraslih" mi je bila ok knjiga, ali slabija od tetralogije, u nekim dijelovima i podosta iritantna, ali i zabavna.
"Mračnu kćer" namjeravam pročitati kad mi dođe pod ruku, što neće biti tako skoro jer u KGZ zasad postoji samo jedan primjerak sa 16 rezervacija ne žuri mi se, dočekat ću je već...

[Forka]

...(zato mi je recimo jako dobro sjeo Seethalerov "Čitav jedan život", dok su se upravo ovdje neke forumašice žalile na nedostatak emocija kod njega ).

...to sam možda bila ja

Doduše, nisu mi ni Dani zaborava baš sjeli, ako dobro pamtim...


Bila sam na Interliberu u subotu, uletila u gužvu koju nisam očekivala, kupila nešto knjiga (tko bi odolio...), ali "Mračnu kćer" namjerno nisam uzela, već sam, kao tanja_b odlučila pričekati red u knjižnici... (jer me ni "Lažljivi život odraslih" nije nešto bio oduševio...).


E, da, kad jednom uhvatim malo više vremena, napisat ću vam što sam sve iščitala u međuvremenu.
Nije me dugo bilo, srećom, nisam nikome nedostajala ...

[tanja_b]

...to sam možda bila ja

Mislim da jesi

Bila sam na Interliberu u subotu, uletila u gužvu koju nisam očekivala, kupila nešto knjiga (tko bi odolio...), ali "Mračnu kćer" namjerno nisam uzela, već sam, kao tanja_b odlučila pričekati red u knjižnici... (jer me ni "Lažljivi život odraslih" nije nešto bio oduševio...).

Bila sam i ja na Interliberu, i nisam kupila ništa od čiste beletristike. Nisam naišla ni na što što bih baš željela imati doma (iako sam naišla na dosta knjiga koje bih htjela pročitati). Eventualno novog Jaumea Cabrea, ali budući da sam ga friško pročitala iz knjižnice, nisam ni razmišljala o kupnji.

Zato sam nabavila dvije knjige o bivšem SSSR-u , knjigu eseja slovenske sociologinje Renate Salecl, "Čovjek je čovjeku virus" i Brysonovu biografiju Shakespearea na ludom sniženju (za 30 kn).


A trenutno čitam roman finske autorice Katje Kettu, Primalja . Knjiga je jeziva, atmosfera koju opisuje je odvratna, doslovno cijelo vrijeme imam osjećaj blata, prljavštine i nečije sluzi. Imala sam na početku i problem s imenima, jer gotovo svi likovi (osim nacista) imaju tipična finska imena s duplim samoglasnicima i puno prijeglasa, pa nisam nikako mogla zapamtiti tko je tko sad sam već blizu kraja, i taman sam počela povezivati što se zapravo događa (jer je roman kompletno napisan u dnevničkim zapisima koji, naravno, idu napreskokce).
Zapravo ne znam što bih rekla o toj knjizi, osim da me potaknula da proučim kako se mijenjala sjeveroistočna granica Finske prema Rusiji 1919. i poslije, u 2. svjetskom ratu. Da nešto ludo uživam čitajući je, pa baš i ne. Povremeno je "presiječem" Brysonovim Shakespeareom, za opuštanje.

[Peterlin]

Ja sam od Dana zaborava svojedobno odustala, nisam mogla čitati tu provalu intenzivnih emocija, nisam se mogla naći s glavnom likicom nikako, gotovo da mi se gadila. A kritika taj njezin roman smatra najuspjelijim. Od još nekih ljudi sam čula same pohvale za taj roman, pa sam zaključila da je problem u meni - i inače teško probavljam tako intenzivne emotivne provale i njihove opise, više mi odgovara suzdržan stil pripovijedanja (zato mi je recimo jako dobro sjeo Seethalerov "Čitav jedan život", dok su se upravo ovdje neke forumašice žalile na nedostatak emocija kod njega ).
Tetralogija je drukčija, tu je u prvom planu prije svega priča, s velikim brojem likova, i priča je zaista ispričana tako da vuče na dalje čitanje. Nisam je doživjela kao književno remek-djelo, više kao fenomen jer je u jednom trenutku bila izuzetno popularna kod velikog broja čitatelja. Drago mi je da sam je pročitala. Ako ti što znači ovo moje iskustvo, daj joj šansu
"Lažljivi život odraslih" mi je bila ok knjiga, ali slabija od tetralogije, u nekim dijelovima i podosta iritantna, ali i zabavna.
"Mračnu kćer" namjeravam pročitati kad mi dođe pod ruku, što neće biti tako skoro jer u KGZ zasad postoji samo jedan primjerak sa 16 rezervacija ne žuri mi se, dočekat ću je već...

Svakako ću probati ponovno u nekom trenutku. Sjećam se da mi se isto svojedobno dogodilo i sa Franzenom. Morala sam pogoditi trenutak kad mi je to štivo odgovaralo, nije mi išlo od prve. Često mi se to događa s knjigama za koje treba malo odmornog mozga.

Čitav jedan život mi se isto svidio.