Što čitate 4.

[Forka]

...(zato mi je recimo jako dobro sjeo Seethalerov "Čitav jedan život", dok su se upravo ovdje neke forumašice žalile na nedostatak emocija kod njega ).

...to sam možda bila ja

Doduše, nisu mi ni Dani zaborava baš sjeli, ako dobro pamtim...


Bila sam na Interliberu u subotu, uletila u gužvu koju nisam očekivala, kupila nešto knjiga (tko bi odolio...), ali "Mračnu kćer" namjerno nisam uzela, već sam, kao tanja_b odlučila pričekati red u knjižnici... (jer me ni "Lažljivi život odraslih" nije nešto bio oduševio...).


E, da, kad jednom uhvatim malo više vremena, napisat ću vam što sam sve iščitala u međuvremenu.
Nije me dugo bilo, srećom, nisam nikome nedostajala ...

[tanja_b]

...to sam možda bila ja

Mislim da jesi

Bila sam na Interliberu u subotu, uletila u gužvu koju nisam očekivala, kupila nešto knjiga (tko bi odolio...), ali "Mračnu kćer" namjerno nisam uzela, već sam, kao tanja_b odlučila pričekati red u knjižnici... (jer me ni "Lažljivi život odraslih" nije nešto bio oduševio...).

Bila sam i ja na Interliberu, i nisam kupila ništa od čiste beletristike. Nisam naišla ni na što što bih baš željela imati doma (iako sam naišla na dosta knjiga koje bih htjela pročitati). Eventualno novog Jaumea Cabrea, ali budući da sam ga friško pročitala iz knjižnice, nisam ni razmišljala o kupnji.

Zato sam nabavila dvije knjige o bivšem SSSR-u , knjigu eseja slovenske sociologinje Renate Salecl, "Čovjek je čovjeku virus" i Brysonovu biografiju Shakespearea na ludom sniženju (za 30 kn).


A trenutno čitam roman finske autorice Katje Kettu, Primalja . Knjiga je jeziva, atmosfera koju opisuje je odvratna, doslovno cijelo vrijeme imam osjećaj blata, prljavštine i nečije sluzi. Imala sam na početku i problem s imenima, jer gotovo svi likovi (osim nacista) imaju tipična finska imena s duplim samoglasnicima i puno prijeglasa, pa nisam nikako mogla zapamtiti tko je tko sad sam već blizu kraja, i taman sam počela povezivati što se zapravo događa (jer je roman kompletno napisan u dnevničkim zapisima koji, naravno, idu napreskokce).
Zapravo ne znam što bih rekla o toj knjizi, osim da me potaknula da proučim kako se mijenjala sjeveroistočna granica Finske prema Rusiji 1919. i poslije, u 2. svjetskom ratu. Da nešto ludo uživam čitajući je, pa baš i ne. Povremeno je "presiječem" Brysonovim Shakespeareom, za opuštanje.