Da, to je klasik, hvala na podsjećanju. Prije par godina nagonila sam mlađeg sina da pročita Otok, a meni je iz srednje škole u sjajnoj uspomeni ostala knjiga Vrijeme mora jednom stati. Baš bih mogla potražiti original.ina33 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Da, to je klasik, hvala na podsjećanju. Prije par godina nagonila sam mlađeg sina da pročita Otok, a meni je iz srednje škole u sjajnoj uspomeni ostala knjiga Vrijeme mora jednom stati. Baš bih mogla potražiti original.
Joj, da, kakva je ta knjiga? Htjela sam pročitati odn. poslušati onog Rusa koji je navodno inspirirao i Huxleyja i Orwella (roman "We"), ali su kritike za naratora bile toliko loše (da monotono čita) i sample je isto bio takav da sam odustala. Sad sam u fazi distopijskih romana, pa bi mi dobro došao neki break, neka utopija, da se ukaže svjetlo. Nakon čitanja tj. slušanja tih distopija sam pročitala sve na wikipediji o tim romanima, ovo mi je predobro i zapravo se slažem s tim:
What Orwell feared were those who would ban books. What Huxley feared was that there would be no reason to ban a book, for there would be no one who wanted to read one. Orwell feared those who would deprive us of information. Huxley feared those who would give us so much that we would be reduced to passivity and egoism. Orwell feared that the truth would be concealed from us. Huxley feared the truth would be drowned in a sea of irrelevance. Orwell feared we would become a captive culture. Huxley feared we would become a trivial culture, preoccupied with some equivalent of the feelies, the orgy porgy, and the centrifugal bumblepuppy. As Huxley remarked in Brave New World Revisited, the civil libertarians and rationalists who are ever on the alert to oppose tyranny "failed to take into account man's almost infinite appetite for distractions."
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.11.2021. at 16:38
Jevgenij Zamjatin, "Mi"? Postoji i prijevod na hrvatskimoj sin ga je čitao prošle godine za izbornu lektiru. Probala sam i ja, ali sam dosta brzo odustala, ne zato što bi knjiga bila loša, nego što stvarno ne volim distopije.
I da se iskupim jer ne pišem na temu, mogu malo i o knjigama
Prvo bih se zahvalila na nebrojenim izvrsnim preporukama koje sam ovdje pronašla. Knjige su moj melem i moja snaga, a nove naslove sam često dobivala od vas.
David Mitchell, Zeruya Shalev, Elena Ferrante ...mislim da sam ih sve otkrila preko vas. I "Evu spava" i "Bjegune" i "Vrata" i "Moju dotu" i puno, puno toga. Hvala!
Trenutno čitam dvije knjige. Jedna je "Prava krv" Francesce Melandri, o kojoj ste mislim već pisale. Čitam je po drugi put od ljeta jer se ne mogu nikako rastati od nje, cijedim zadnje stranice danima da mi dulje potraju. Reklamu na naslovnici "Ova je knjiga više od romana, To je san, put duše. " potpisujem od riječi do riječi. Preporučujem je svima kojima su ljudi i ljudska prava važni, svima koji traže i stavljaju čovjeka ispred nacionalnosti, vjere, boje kože ... Da se mene pita ova knjiga bi, iako podugačka, bila na popisu lektire u školama za onu djecu koja žele znati više.
Druga knjiga, koju sam sinoć pročitala u jednom dahu, nevelika je i nedugačka i našla se na mom noćnom ormariću zanimljivim spletom okolnosti i sinkroniciteta baš sada, dok pokušavam sudjelovati u dijalogu na Rodi. Možda ste je i spominjale, nisam sigurna. Autorica mi je bila nepoznata, ali ovih dana ću prvom prilikom do knjižnice posuditi sve njene knjige koje pronađem. Ovu knjigu sam već danas naručila online jer je želim imati uz sebe kao živi dokaz da je pisana riječ najmoćnije oruđe.
Autorica je Elif Shafak, knjiga se zove "Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela". I iako bi po naslovu možda išla i na temu o utjecaju pandemije na nas, željela sam ipak tu pisati o njoj jer je to više topli, divnim rečenicama napisani svojevrsni esej o svima nama danas nego self-help knjiga. Pritom je izuzetno pitak i lagan za čitanje, s puno storytellinga i "ficleka" o autoričinom životu i iskustvima, garniran sveprožimajućom empatijom, mudrošću, utjehom i nadom. Pritom govori i o teorijama zavjera, kolektivnom narcizmu, algoritmima koji prate naše preferencije i "hrane" nas novom količinom istog sadržaja ... Podnaslova (dijelova knjižice) ima pet: Razočaranost i zbunjenost ; Tjeskoba; Ljutnja; Apatija i Informacije, znanje, mudrost. Svaki je divan i doslovno bih mogla prepisati cijelu knjigu, ali evo nekoliko citata:
"Problem s grupnim razmišljanjem i mjehurićima društvenih mreža u tome je što agresivno hrane i šire ponavljanje. A ponavljanje nam, ma koliko poznato i utješno bilo, nikada neće predstavljati mentalni, emocionalni ili bihevioralni izazov. (...) Moramo nastojati postati intelektualni nomadi, nastaviti kretati se, nastaviti učiti, odolijevati zatvaranju u kulturni ili mentalni geto bilo koje vrste i provoditi više vremena ne u odabranim centrima, nego na marginama, jer one su mjesto s kojeg uvijek dolazi promjena."
"Sustavan osjećaj da nas nitko ne čuje, ne podržava i ne cijeni može nas učiniti bolno ogorčenima, a trajna ogorčenost vjerojatno će nas pretvoriti u nevoljke slušače. Ako i kad nevoljko slušamo, postat ćemo i slabi učenici. Sve ćemo manje biti u interakciji s teorijama i mišljenjima koja se ne slažu s našima. I doći će trenutak kad ćemo jednostavno prestati razgovarati s ljudima koji su drukčiji od nas."
"Ponekad najmanje pripadaš onamo gdje se genetički ili etnički naizgled najbolje uklapaš. Ponekad si najusamljeniji među ljudima koji su ti fizički slični i naizgled govore isti jezik."
"Iskreno govoreći, ako se s vremena na vrijeme ne uhvatite preplavljeni zabrinutošću i neodlučnošću, demoralizirani i iscrpljeni, ili čak bijesni kao ris, možda ne pratite doista što se događa - ovdje, ondje i svuda.(...) Ali priznati mračnu stranu osjećaja samo je mjesto odakle počinjemo. To ne smije biti mjesto na kojem završavamo."
" Kad je svijet očito iritantan, ne smijemo i nadalje potiskivati svoju ljutnju. Istodobno moramo izaći i povezati se s drugim ljudima i stati uz one koji pate; ne smijemo zaboraviti pogledati u sebe, kritički preispitati svoje pretpostavke i skrivene stereotipe, proširiti i smekšati svoja srca; i dok to činimo, moramo nastaviti dalje i nastaviti raditi kao drugi prije nas."
Tx, volim distopije.Jevgenij Zamjatin, "Mi"? Postoji i prijevod na hrvatski
Hvala, Jurana
Hvala i tebi Ina33
Suze su mi još u očima.
Išla sam guglati ima li knjiga, žao mi je da nema.
Priča je zaista antologijska i jako sam zahvalna što sam je mogla pročitati. Toliko plemenitosti, uz toliko boli i tuge.
U "Plodovima gnjeva" Johna Steinbecka jedna žena opisuje svoju patnju rečenicom: "Ja sam samo bol prekriven kožom". Ta rečenica mi je bila stalno na umu dok sam čitala.
Nadam se da su Bhany i njena "Tonka"
A ovaj pasus Bhany, napisan još tada davno, bio mi je posebno dirljiv u ovom trenutku (naročito ako zamijenimo riječ "zemlja" sa "svijet"):
"Mislila sam da će razvojni put ove moje zemlje krenuti uzlaznom putanjom...dvadesetak godina kasnije...da ću konačno steći moralno pravo da i u ovoj zemlji smijem lobirati za nešto drugo osim za ljudski život i dostojanstvo...za metaforu afričkih slonova. "
I ja se nadam da ćemo doći do toga...nekad.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
