Što čitate 4.

[Jurana]

Pročitala sam posljednju knjigu Nicka Hornbyja Just Like You i u trenutku pojačanog stresa jako me je dobro tješila. Ne znam možete li me razumjeti, knjiga i nije najbolja, nije ni među njegovim boljim knjigama, ali toliko mi je pitak njegov stil i jezik, bliski stavovi i uvijek je zanimljiva radnja da jednostavno ide glatko i pruži mi odmak od stvarnosti. Pročitala sam sve njegove romane i sigurna sam da ću čitati i dalje. Jednostavno mi sjeda.

Zatim i posljednju knjigu Sally Rooney Divni svijete, gdje si koja je drukčije od meni dragih Normalnih ljudi. Likovi su lični kao u prethodna 2 romana, također su to oštećeni mladi ljudi koji naizgled dobro funkcioniraju u svijetu, ali su emocionalno sasvim pogubljeni. Također ima onih trenutaka kad uzdahnete i okrenete očima zbog nekog ponašanja nekog od likova, ali u ovom romanu, likovi se i razvijaju, odrastaju, zriju. Također ima novi moment za nju - esejistički - razmišljanja likova o umjetnosti, životu, svijetu, svemu - u tome su likovi i najjači. Manje mi je bila zarazna ova knjiga od knjige Normalni ljudi, mislim baš zbog diskurzivnih dijelova.

Još sam pročitala i novu Strouticu - Oh William! - o kojoj sam već pisala. Sve mi je u njoj divno, i iako su likovi također nestabilni, ne uzdišem i ne okrećem očima, tako ih književnica zna učiniti stvarnima i bliskima. Ovo je treća knjiga iz ciklusa Amgash, smještenog na američki Srednji Zapad i New York, i nisam čula da se planiraju prijevodi ovih romana, ali mislim da vas mogu potaknuti na čitanje na engleskom jer je jezik u njima osobito birano jednostavan, odgovara mirnom pripovijedanju glavnog lika Lucy Barton. (I inače u engleskom visoki stil znači što jednostavniji jezik.)

Također sam spominjala i Gladwellovog Davida i Golijata. Kao i uvijek, čita se kao napeti triler, i svašta se može naučiti iz knjige. Imam osjećaj - ako vam napišem neke zanimljivosti iz knjige, kao da vam spoilam knjigu, toliko zanimljivo on iznosi te činjenice.

Pročitala sam i Dinu Franka Herberta. Imače volim SF, ali ova me nije privukla toliko da čitam nastavke. Ima jako zanimljivih dijelova, ali i zamornih intriga. Nije ni stilski neki dijamant.

Sad čitam Mladenku kostonogu - zasad mi se jako sviđa - a na uzglavlju čeka i Mračna kći, uletjela sam u knjižnicu taman kad su ih spustili iz kancelarije na odjel i zgrabila je!