Pročitala Mračnu kći i slažem se sa svim što je Jurana napisala, osim što je sad i meni Mračna kći najbolja, draža od Dana zaborava. Te "studije na temu" su i meni baš upale u oko, i dio u kojem napušta kćeri, koji je ispao plošan i neuvjerljiv, je možda samo naznaka nekog novog romana u kojem će se baviti tom temom, tabu temom majčinstva, koje Ferrante bez pardona načima i razbija...